Suchergebnisse

Suvremeni pristupi i paradigme odgoja i obrazovanja, posebno u tzv. postkonvencijsko vrijeme, poimaju dijete kao aktivno biće koje može i treba sudjelovati u vlastitom odgoju i obrazovanju te preuzeti odgovornost za svoje ponašanje (Koller-Trbović i Žižak, 2005, Pećnik, 2008, Markovinović, 2010, Kušević, 2010). Iako je ideja participacije djece i uzimanja u obzir njihove perspektive relativno dobro zastupljena kroz stručne i znanstvene radove i rasprave, primjećuje se raskorak između ideje o participaciji i njezine stvarne primjene u praksi, pri čemu se govori o "plimi" retorike o participaciji i "oseci" praktične primjene i utjecaja na poboljšanje intervencija za djecu (Badham, 2004, prema Bessell, 2011). Istraživanje mišljenja i stavova djece i mladih u Hrvatskoj pokazalo je kako je glavni problem u vezi s pravima sudjelovanja djece, nepostojanje zadovoljavajućih institucionalnih mehanizama namijenjenih uključivanju djece u odlučivanje (Miharija i Kuridža, 2011). Stoga je cilj ovoga rada prikazati analizu stanja participacije djece u školi i to kroz prikaz relevantnih zakona i politika, istraživanja te primjera dobre prakse. Pregled recentne literature pokazuje nedostatak sustavnih pokazatelja o dječjoj participaciji u školi u svim segmentima, od teorijskih modela i istraživanja do primjera dobre prakse. Nedostatak podataka ukazuje na potrebu za daljnjim promicanjem dječje participacije u školi kroz znanstvene i stručne radove, participativne istraživačke projekte te interaktivne prikaze modela dječje participacije. ; Modern approaches and paradigms of education, especially in the so -called post-conventional time, conceive a child as an active being who can and should participate in his/her own education and take responsibility for his/her behavior (Koller-Trbovic and Žižak, 2005; Pećnik, 2008; Markovinović, 2010; Kušević, 2010). Although the idea of children's participation and taking into account their perspective is relatively well represented through professional and scientific papers and discussions, we can note the discrepancy between the idea of participation and its actual application in practice, whereat we are talking about the "high tide" of rhetoric of participation and "low tide" of practical application and impact on improving children's activities (Badham, 2004, according to Bessell, 2011). Survey on opinions and attitudes of children and young people in Croatia showed that a major problem in relation to the participation rights of children is the lack of satisfactory institutional mechanisms aimed at the involvement of children in decision-making (Miharija and Kuridža, 2011). Therefore, the aim of this paper is to present an analysis of the condition of participation of children in school through the presentation of relevant laws and policies, research and best practice. Overview of relevant literature has shown a shortage of methodical indicators about children's participation in school in all the segments, from theoretical models and research to models of good practice. Shortage of data draws attention to necessity for further promotion of children's participation in school through scientific and professional work, participatory research projects and interactive demonstration of children's participation models.

Krajem 2013. i u 2014. Hrvatsku su obilježile dvije vrlo različite promjene u statusu seksualnih manjina. Prvo, ustavnim referendumom istospolnim partnerima onemogućio se pristup instituciji braka. Drugo, novim Zakonom o životnom partnerstvu omogućila im se većina bračnih prava, osim zajedničkog usvajanja djece. Ovo jasno ilustrira sukobljene trendove hrvatskog društva. S jedne strane, poboljšanja u položaju seksualnih manjina mogla su se uočiti još 1970.-ih i 1980.-ih, a nakon prekida tih pozitivnih trendova 1990.-ih, do poboljšanja dolazi posebice 2000.-ih. Istodobno, mnoge formalne pozitivne promjene nisu bile popraćene i promjenama u heteronormativnim i homofobnim praksama hrvatskog društva koje pak postaju očevidne kroz pregled izabranih aspekata socijalne isključenosti seksualnih manjina u sva četiri sustava socijalne isključenosti (demokratsko-pravnom, radno-tržišnom, sustavu socijalne dobrobiti te obiteljskom i sustavu lokalne zajednice) koji se u ovom radu prvenstveno temelji na rezultatima EU LGBT studije iz 2012. godine i koji je nadopunjen rezultatima recentnih domaćih istraživanja vezanih uz LGBT tematiku. ; At the end of 2013 and in 2014, Croatia was marked by two very different changes in the status of sexual minorities. Firstly, same-sex partners were banned from the institution of marriage by a constitutional referendum. Secondly, the new Life Partnership Act provided the same-sex partners with most marital rights, except the joint-adoption right. This clearly illustrates conflicted trends of Croatian society. On one hand, improvements in the status of sexual minorities could have been noted as early as in 1970s and 1980s. After a break in these positive trends in the 1990s, the status of sexual minorities was particularly improved in the 2000s. Nevertheless, many of these positive changes were not accompanied by changes in the hetero-normative and homophobic practices of the Croatian society. This becomes evident in the overview of selected aspects of social exclusion of sexual minorities in all four systems of social exclusion (the democratic and legal system, the labour market, the welfare system, and the family and community system) that is, in this paper, primarily based on the results of the 2012 EU LGBT study, and complemented with the results of recent Croatian LGBT-related studies.

Cilj rada je pružiti uvid u specifične izazove vezane uz međunarodno posvojenje te ukazati na situacije kršenja prava djeteta u kontekstu međudržavnog posvojenja. Iako se međunarodnom posvojenju pribjegava tek u okolnostima kada djetetu nije moguće pružiti skrb u državi porijekla, nerijetko u tom procesu dolazi do zloupotrebe instituta međunarodnog posvojenja. Posebice u vremenima kriza kao što su ekonomske i političke krize, ratovi i prirodne katastrofe, kada su zakonske kontrole oslabljene. Nadalje, stvarnost međunarodno posvojene djece karakterizira proživljavanje mnogih gubitaka, emocionalnih i kulturalnih, te je velik izazov s kojim se susreću međunarodni posvojenici formiranje identiteta kao kombinacije kulturalnog nasljeđa države iz koje potječu i države u koju se dijete posvaja. Kako će taj proces teći uvelike ovisi o posvojiteljima i njihovom prihvaćanju različitosti, te spremnosti i vještinama komuniciranja o djetetovoj povijesti i porijeklu, ali i o podršci sustava socijalne skrbi koji ima važnu ulogu u zaštiti prava djeteta. ; The aim of this paper is to provide insight in the specific challenges of international adoption, and to point to situations of violation of the rights of the child in the context of international adoption. Although international adoption is used only in circumstances where a child cannot be cared for in a country of origin, in that process abuses of this institute often occur. Especially in times of crisis such as economic and political crises, wars and natural disasters when legal controls are weak. Furthermore, the great challenge facing all international adoptees is the formation of identity as a combination of the cultural heritage of the country of origin and the country they actually live in. How will this process going on depend not only on adoptive parents and their acceptance of diversity, their willingness to communicate about child history and origin and communication skill they have, but also on the support of the social welfare system, which have an important role in protecting the rights of the child.

U ovom radu razmatraju se osnovne značajke vezane uz problematiku zlouporabe alkohola kod adolescenata koji pohađaju srednju strukovnu školu. Istraživanje je provedeno među učenicima tijekom veljače - travnja 2008. godine u Školskom centru za strukovna zanimanja grada Viteza (Bosna i Hercegovina), u kojem prema najnovijim podatcima (lipanj 2009.) živi preko 60% hrvatskog stanovništva. Uzorak dobiven slučajnim izborom sastojao se od 200 učenika različitog spola, dobnih skupina, školskog uspjeha i obiteljske situacije. Cilj rada bio je dobiti što cjelovitiju sliku o konzumaciji alkohola među učenicima strukovne škole koja uključuje odgovore na niz pitanja, od količine alkohola koju učenici povremeno ili redovito piju, učestalosti opijanja, do razlika između muškog i ženskog spola, vrste alkohola koji se najčešće konzumira, povezanosti pijenja s školskim uspjehom, obiteljskom situacijom, provođenjem slobodnog vremena i drugo. Korišten je standardizirani anketni upitnik izrađen u svrhu ovog istraživanja. Rezultati su potvrdili postavljenu glavnu hipotezu da učenici srednje strukovne škola značajno konzumiraju alkohol i da se relativno često opijaju. Također, dobiveni su mnogobrojni podatci koji jasno ukazujuna zabrinjavajuće slabu provedbu preventivnih zahvata u suzbijanju zlouporabe alkohola kod mladih jer kod ispitanika nije formiran stav protiv pijenja alkoholnih pića.Dobiveni rezultati pokazuju izrazito zabrinjavajuću sliku konzumacije alkohola od strane učenika i učenica nama susjedne države. Moglo bi se reći da se zlouporaba proširila na gotovo sve učenike i učenice ovog uzrasta. Očito je da se pijenje alkohola, čak i povremeno opijanje, tolerira i drži društveno prihvatljivim ponašanjem mladeži, jer se sankcionira isključivo kad mladi pod utjecajem alkohola učine druga društveno kažnjiva djela. Dobiveni podatci su uspoređeni snekim rezultatima ESPAD istraživanja provedenog u Europskoj uniji i Hrvatskoj 2007. godine koji su pokazali da hrvatska mladež konzumira alkohol iznad europskog prosjeka (od visokog sedmog mjesta 2003. tijekom zadnjih pet godina "popela" se u neslavnu skupinu prvih triju mjesta). Istraživanje provedeno u susjednoj državi pretežno među Hrvatima, ali i učenicima drugih nacionalnosti (Bošnjaci, Srbi) pokazuje da je i među učenicima hrvatske manjine situacija jednako dramatična kao i u Hrvatskoj. Teško je oduprijeti se dojmu da su tranzicijske teškoće na ovim prostorima u svom najgrubljem obliku najviše pogodile mlade. ; In this study we examine the basic characteristics of the problem of alcohol abuse among adolescents attending vocational high school. The study was conducted from February to April 2008, among students of the Vocational High School in the city of Vitez (Bosnia and Herzegovina) in which, according to the newest statistics (June, 2009), more than 60% of the population isCroatian. The random sample consisted of 200 students of both genders and of various age groups, school grades and family situations. The aim of the study was to obtain as complete a picture of alcohol consumption among students of vocational high school as possible, which would include answers to a range of questions, from the amount of alcohol students occasionally or regularly drank, the frequency of drunkenness, to the differences between males and females,the type of alcohol most often consumed, the relationship between drinking and school grades, family situation, leisure time activities and others. A standardized questionnaire made for the purpose of this study was used. The results confirmed the main hypothesis that was made, that students of vocational high school consume a considerable amount of alcohol and get drunk relatively often. Also, a large amount of data was obtained which clearly indicates an alarminglylow success rate for preventive measures to stop the abuse of alcohol among youngsters because the subjects had not formed an opinion against drinking alcoholic beverages.The results obtained paint an extremely worrying picture of alcohol consumption among male and female students in our neighboring country. It could be said that alcohol abuse has spread among almost all students of this age group. It is obvious that drinking alcohol, and even occasional inebriation, is tolerated and viewed as socially acceptable behavior for youngsters, because it is sanctioned exclusively when youngsters under the influence of alcohol perpetrate other socially punishable acts. The data obtained were compared to some results from the ESPAD study conducted in the European Union and Croatia in 2007 which showed that Croatian youngsters were above the European average in alcohol consumption (from a high seventh place in 2003 during the last five years they "climbed" to the infamous group of top three places). The study conducted in our neighboring country mainly among Croatians but also among students of other nationalities (Bosnians, Serbs) shows that the situation among students of the Croatian minority is as dramatic as it is in Croatia. It is hard to resist the impression that the hardships of transition in the region has fallen upon youngsters in its worst form.

Radom se promatra odgojni pristup djetetu kao društveno pitanje koje je određeno općim socijalnim, gospodarskim, ekonomskim i političkim trendovima u društvu. Odgoj je nemoguće promatrati kao fenomen izoliran od razvojnih tendencija društva u cjelini. Analizira se oblikovanje suvremenoga pedagoškog pristupa usporedno s promjenama političko-ekonomskoga okruženja. Time se pokazuje kako svako socijalno ustrojstvo stvara sebi prikladan odgoj. U tome smislu ne možemo govoriti o univerzalno poželjnom odgoju, već o kulturološki prikladnom odgoju. Izbjegavanjem se vlastitoga pedagoškog centrizma omogućuje objektivniji uvid u realne praktične trendove razvoja pedagoškoga koncepta, što posljedično dovodi do njegova kontinuiranog razvoja. U radu se tako sveobuhvatno napominje i cjelovitost svih pozitivnih obilježja i eventualnih manjkavosti suvremenoga pedagoškog pristupa. Cilj je takvoga razmatranja uočavanje karakteristika aktualne pedagoške paradigme objektivnom percepcijom njezinih obilježja kako bi se sustavno korigirala i razvijala na dobrobit djece kojima je primarno namijenjena. ; The paper discusses educational approach to a child as a social matter that is determined by general social, economic and political trends in the society. Education is impossible to perceive as a phenomenon isolated from developmental tendencies of society as a whole. The paper analyses contemporary pedagogical approach in parallel with changes in the political and economic environment. This demonstrates how every social structure develops education for itself. In this sense, we cannot speak of a universally acceptable, but culturally appropriate education. Avoiding pedagogical centrism leads to a more objective insight into real practical trends in the development of pedagogical concept, which consequently leads to its continuous development. The paper comprehensively discusses the entirety of all positive features and possible shortcomings of contemporary pedagogical approach. The aim of such consideration is to explore the characteristics of the current pedagogical paradigm through objective perception of its features, in order to systematically correct and develop it for the benefit of the children it is primarily intended for.

Rad je usmjeren na razumijevanje pojave dječjih brakova kao prakse koja grubo krši ljudska i dječja prava djevojčica i dječaka, ugrožava njihovu dobrobit i sprječava ih u ostvarivanju njihovih punih potencijala. U uvodnom dijelu analiziraju se uzroci i posljedice dječjih brakova te se iznose dostupni podaci o raširenosti ove pojave u regiji. Slijedom dostupnih istraživanja na području Europe koja ukazuju na povećanu zastupljenost pojave u romskoj zajednici, a uzimajući u obzir nedostatak domaćih istraživanja i literature o ovoj temi, u radu su predstavljeni rezultati provedenog kvalitativnog istraživanja čiji je opći cilj bio dobiti uvid u osobno iskustvo odraslih žena Romkinja povezano s njihovim stupanjem u bračnu zajednicu prije navršene osamnaeste godine života. Podaci su prikupljani metodom polustrukturiranog intervjua te analizirani postupkom tematske analize. Rezultati istraživanja poklapaju se s dostupnim znanjima u ovom području, ali i dodatno artikuliraju isprepletenost različitih čimbenika od razine samih djevojaka i roditelja do razine normi u romskoj zajednici. Slijedom toga, raspravlja se i o javno političkom okviru, a predložene su aktivnosti usmjerene na prevenciju prakse dječjih brakova u sustavu obrazovanja te aktivnosti u zajednici i sa zajednicom usmjerenih na pružanje podrške mladima, ali i na mijenjanje normi koje podržavaju ovu praksu. ; This paper focuses on understanding the emergence of child marriage as a practice that grossly violates human and children's rights of girls and boys, threatens their well-being and prevents them from reaching their full potential. The first section analyzes the causes and consequences of child marriages and presents available data on the prevalence of this phenomenon in the region. Based on the available research in Europe, which indicates an increased prevalence of the phenomenon in the Roma community, and taking into account the lack of domestic research and literature on the topic, this paper presents the results of a qualitative study aimed at gaining insight into the personal experience of adult Roma women associated with their entry into marriage before the age of eighteen. The data were collected by semi-structured interview method and analyzed by the thematic analysis procedure. The results of the research coincide with the available knowledge in this field, but also additionally articulate the interplay of various factors from the level of the girls and parents themselves to the level of norms in the Roma community. Consequently, the public policy framework is also discussed, and activities aimed at preventing the practice of child marriage in the education system and activities within the community aimed at providing support to young people, but also at changing the norms which support this practice, have been proposed.

In Macedonian culture and remembrance, the children evacuated from northern Greek villages in 1948 by communist activists during the Greek Civil War and sent to socialist states in the Balkans and in Eastern Europe are known as "child refugees from the Aegean part of Macedonia." Such narratives, as part of a contested past, play an important part in the national politics of memory, usually as a tool utilized in the master narratives, but are not theoretically analyzed any further and lack further epistemic and educational presence in the historical curriculum. Thus, I am interested in the position of these oral testimonies in the politics of memory and their potential to challenge the politics of memory. ; U makedonskoj kulturi i sjećanju, djeca koju su 1948. za vrijeme Grčkog građanskog rata komunisti evakuirali iz sela na sjeveru Grčke i poslali u socijalističke države na Balkanu i u Istočnoj Europi danas su poznata kao "djeca izbjeglice iz egejskog dijela Makedonije". Takvi narativi, kao dio sporne povijesti, igraju bitnu ulogu u nacionalnoj politici sjećanja, obično kao sredstvo koje se koristi za izgradnju metanarativa, ali ih se dalje od toga teoretski ne analizira niti oni drže epistemičko i edukacijsko mjesto u povijesnom kurikulumu. Stoga, zainteresirana sam za poziciju tih oralnih svjedočanstava u politici sjećanja i njihov potencijal da ospore politiku sjećanja.

Namjera je rada ukazati na problematiku izmijenjene naravi ratovanja u posljednjih nekoliko desetljeća 20. i 21. stoljeća, s osobitim naglaskom na problem korištenja sve većeg broja djece ratnika. Osnovna je teza rada ta da je praksa korištenja i regrutiranja djece u oružanim sukobima diljem svijeta najmanje prepoznata i najviše zanemarena forma zlostavljanja djece u suvremenom društvu te da je ona manje stvar kulture i nepostojanja stave društva prema vrijednostima djeteta, a više stvar pragmatizma i općenito socioekonomski fenomen. Očekivani doprinos rada ide u smjeru isticanja i prepoznavanja najtežih oblika zlostavljanja djeteta i posljedica zlostavljanja, kao što su to loši zdravstveni ishodi i razaranje njihova života, te u smjeru pronalaska mogućih rješenja spomenutog problema. ; The intention of this paper is to highlight the issues of the changed nature of warfare in the last few decades of the twentieth and twenty-first century, with particular emphasis on the use and availability of the children warriors or children soldiers. The basic hypothesis is that the practice of the use and recruitment of children in armed conflicts around the world is an unknown form of worldwide child abuse in contemporary society, and it is less the matter of culture and the lack of attitude of society towards the value of a child, and more the matter of pragmatism and a socioeconomic phenomenon. The expected contribution of this paper goes towards recognizing and highlighting the most serious forms of child abuse, consequences such as poor health outcomes, and the destruction of their lives. Finally, the aim is to find possible solutions to these problems.

U radu se razmatra odnos spolnog i jezičnog te njihov međusobni utjecaj unutar područja političke filozofije, lingvistike i teorije teksta, u pojedinim djelima Adriane Cavarero. Najprije se polazi od spoznaja poststrukturalističke teorije teksta, psihoanalitičkog feminizma i psiholingvistike, koje se potom proširuju rezultatima iz područja političke filozofije, s posebnim naglaskom na antičke tekstove. Analizom odabranih ulomaka Cavarerina opusa otvorit će se pitanje odnosa rodnog, spolnog i tekstualnog. Na temelju kritičkog čitanja Cavarerinih djela, teorijske literature i rezultata analize polaznih i ciljnih tekstova, donijet će se zaključak o utjecaju spolnosti na jezik i kulturu, odnosno o utjecaju jezika i kulturnih simbola na društvene i rodne uloge. ; The paper examines the relationship between the sexual and linguistic and their mutual influence within the fields of political philosophy, linguistics, and theory of text, in selection from Adriana Cavarero's work. First, we begin from the knowledge of poststructuralist text theory, psychoanalytic feminism and psycholinguistics, which are later expanded with the results from political philosophy with special emphasis on ancient texts. Cavarero's texts are being analysed to describe the features through which the relationship between gender, sex and text is established. Through a critical exploration of Cavarero's texts and previous theoretical discussions and the analysis results, a conclusion about the influence of the sexual on language and culture and the influence of language and cultural symbols on social and gender roles is reached.

Cilj je ovog rada sagledati i analizirati aktivnosti usmjerene protiv seksualnog nasilja povezanog s oružanim sukobima, a koje se provode unutar sustava UN-a i koji su ili mogu biti primjeri primjene koncepta odgovornosti za pružanje zaštite (engl. responsibility to protect – RtoP) na putu k učinkovitoj borbi protiv korištenja seksualnog nasilja u oružanim sukobima. RtoP je relativno novi instrument političkih odnosa koji pretpostavlja odgovornost države da stanovništvo na svom području primjereno zaštiti od genocida, zločina protiv čovječnosti, ratnih zločina i etničkog čišćenja, s jedne strane. S druge strane pretpostavlja i odgovornost međunarodne zajednice u poticanju i pomaganju država kako bi one lakše ostvarile svoju primarnu odgovornost, ali i poduzimanje pravodobnih i odlučnih mjera kada primarna odgovornost očito izostaje. Te se odgovornosti sagledavaju u kontekstu, tzv. tri stupa RtoP koncepta, kroz koje se može promatrati i zaštita pojedinaca (uglavnom žena, ali ne isključivo) od seksualnog nasilja povezanog s oružanim sukobima. ; This paper aims to consider and analyze activities against conflict-related sexual violence, which are carried out within the UN system and represent or may serve as examples of the implementation of the concept of responsibility to protect (RtoP) on the path to effectively combating sexual violence in armed conflict. RtoP is a relatively new instrument of political relations that presupposes the responsibility of the state to adequately protect the population in its territory from genocide, crimes against humanity, war crimes, and ethnic cleansing, on the one hand, and the responsibility of the international community to encourage and assist states in their primary responsibility and taking timely and decisive measures when primary responsibility is clearly absent, on the other. These responsibilities are seen in the context of the socalled three pillars of the RtoP concept, through which the protection of individuals (mostly women, but not exclusively) from ...

Posthumno objavljen roman Ernesta Hemingwaya Rajski vrt je tekst prepun sukobljenih čežnja, posebice onih između heteroseksualiteta, homoseksualiteta i hermafroditizma. To je također roman koji iskazuje Hemingwayeve osjećaje nesigurnosti kada je riječ o muškosti i hermafroditizmu. U svome protagonistu, piscu Davidu Bourneu, Hemingway predstavlja ne samo osobne čežnje i strahove o seksualnosti nego i način na koji "pisanje" može omogućiti rješenje ovih nesigurnosti. ; Ernest Hemingway's posthumous novel The Garden of Eden is a text rife with competing desires, especially those between heterosexuality, homosexuality, and androgyny. It is a novel that also rehearses its author Ernest Hemingway's ambiguous feelings concerning masculinity and androgyny. Through his writer-protagonist David Bourne, Hemingway dramatizes not only his personal desires and fears about sexuality, but also how "writing" can provide a solution for such insecurities.

U posljednje vrijeme u hrvatskom javnom prostoru ponovno je aktualizirana problematika kažnjavanja seksualnih delikata na štetu djece. U medijskim istupima nevladine udruge i pojedinci iznijeli su jasne zahtjeve za povišenjem propisanih kazni u zakonu i oštrijim kažnjavanjem počinitelja od strane sudova. Kako bi se ocijenilo jesu li takvi zahtjevi utemeljeni, u radu se detaljno analiziraju najteža kaznena djela iz Glave VII. KZ/11 i Glave XIV. KZ/97. Usporedbom odgovarajućih zakonskih odredaba procijenjena je politika zakonodavca u sankcioniranju najtežih kaznenih djela protiv spolnog integriteta djeteta u posljednjih deset godina. Jedan od istraživačkih ciljeva bio je i istražiti u kojoj se to mjeri razlikuje u zakonskim odredbama zacrtana i u sudskim presudama primijenjena kaznena represija. U tu svrhu prikupljeni su i analizirani podaci o kažnjavanju počinitelja najtežih seksualnih delikata na štetu djece u RH u razdoblju od 2008. do zaključno 2017. Osim analize na makrorazini provedena je i analiza izbora vrste i mjere kaznenih sankcija prema navedenim parametrima u praksi županijskih i općinskih sudova u Splitu i Rijeci. Na temelju normativne ocjene postojećih zakonskih rješenja i njihove konkretne primjene u sudskoj praksi predlažu se smjernice za poboljšanje kažnjavanja počinitelja najtežih kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta. ; The issue of punishing sexual crimes against children has recently once again become very topical in Croatian public space. Clear requests by NGOs and individuals have been expressed in the media for more stringent sanctions to be prescribed in the legislation and for the more severe punishment of sexual crimes against children. In order to assess whether such requests are founded, this paper analyses in detail the criminal offences referred to in Title VII CC/11 and Title XIV CC/97. A comparison of the relevant legal provisions provides an assessment of the legislator's policy regarding the sanctioning of the most serious crimes against the sexual ...

Prihvaćanje spolnoga identiteta te odgovorno spolno ponašanje vrlo su važan dio razvoja adolescenata. Neoprezno seksualno ponašanje u adolescenciji može imati neposredne i dugoročne posljedice. Od neposrednih su najvažnije neželjena trudnoća te spolno prenosive infekcije te dugoročna djelovanja na reproduktivno zdravlje pa i na trajanje života. Stoga, spolno ponašanje adolescenata ima značajne individualne i društvene posljedice. Da bi se mladima pomoglo, prije svega, potrebno je prihvatiti činjenicu da će većina mladića i djevojaka postati seksualno aktivna u drugom desetljeću svoga života, a upravo zbog toga odgovorna društvena i zdravstvena politika ima obavezu razviti i osigurati programe seksualnoga odgoja koji bi uključivali informacije o kontracepciji, spolno prenosivim bolestima te učinkovite mjere zaštite od neželjene trudnoće i spolno prenosivih bolesti. Cilj je istraživanja bio utvrditi spolno ponašanje, informiranost i mišljenje adolescenata o seksualnosti. Ispitano je 36 učenika i 64 učenice u dobi 16 – 18 godina, 27 učenika i 11 učenica izjasnilo se da su spolno aktivni. Rezultati su pokazali da su učenici skloniji rizičnom spolnom ponašanju, a u skupini pitanja koja su se odnosila na znanje o spolno prenosivim bolestima, ukupno gledajući, dobiveni su rezultati zadovoljavajući jer je većina učenika pokazala određeno znanje o ispitivanoj temi. Više učenica nego učenika smatra da je zdravstveni odgoj potreban u školama, a učenice su pokazale i veću spremnost za roditeljstvom nego učenici. Usprkos određenom znanju o spolno prenosivim bolestima i u istraživanju je utvrđeno da postoji potreba za seksualnim odgojem u školama. ; The acceptance of sexual identity and responsible sexual behavior are the basic areas of adolescent development. High-risk sexual behaviour in adolescent age can have indirect and long-term consequences. Among the indirect ones are unintended pregnancy and sexually transmitted infections, while chronic illnesses, pregnancy problems and life-threatening illnesses are some of the possible log-term consequences. Therefore adolescents sexual behavior have significant individual and social consequences. The aim of this research was to determine adolescents' knowledge, attitutude and behaviour regarding the sexuality. Among 36 boys and 64 girls, all aged 16-18, 27 young men and 11 young women claimed to be sexually active. It has been proven that boys have a higher tendency to engage in high-risk sexual behaviour. Regarding the questions concerning the awareness of sexually transmitted diseases, the results are satisfactory. Girls are more approving of the introduction of sexual education in schools, and they are also more ready for parenthood than their male counterparts. Despite the satisfactory knowledge of sexually transmitted diseases, this research confirms the need for sexual education in schools.