U državama zapadne Europe 1990-ih povećava se broj osoba koje traže međunarodnu zaštitu. Suočene s velikim iz bjegličkim krizama, a u kontekstu proklamirane slobode kretanjana području Europske unije i postojećih razlika u nacionalnim sustavima azila, države članice intenzivnije razvijaju suradnju na području azila i migracija. Do stupanja na snagu Ugovora iz Amsterdama 1. svibnja 1999. područje policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima pripadalo je tzv. »trećem stupu« prema kojem su politika azila, migracijska politika i politika vezana uz državljane trećih zemalja definirane samo kao »pitanja od zajedničkog interesa« i pripadala su u suverena prava država članica. Ugovorom iz Amsterdama ustonovljuje se »zajednički europski sustav azila«, a zajednička politika azila postaje dijelom »prvoga stupa«. Potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju u procesu pridruživanja EU Republika Hrvatska preuzela je obvezu implementiranja načela i pravila pravne stečevine Europske unije u nacionalno zakonodavstvo, koja obuhvaća i pravila o azilu, u okviru Poglavlja 24.: Pravda, sloboda i sigurost. ; The number of individuals who sought international protection increased in the west European countries during the 1990s. Faced with huge refugee crises and bound by the proclaimed free movement of people in the EU territories and the differences in the national asylum systems, the Member States were developing intensive interstate co-operation in the fields of asylum and migrations. Before the Treaty of Amsterdam entered into force on May 1, 1999, police and judicial co-operation in criminal matters had belonged to the third pillar of the European Union. It meant that asylum policy, migration policy, and policy concerning citizens of the third countries defined merely as »the issues of mutual interest« and belonged to the sovereign rights of the Member States. The Treaty of Amsterdam established »Common European asylum system« and the common asylum policy became part of the first pillar. By signing the Stabilisation and Accession Agreement with the EU, Croatia has assumed the obligation to incorporate the principles and rules of the EU acquis communautaire in its legislation. This includes the asylum regulations contained in Chapter 24 »Justice, Freedom, and Security«.
Osim globalnih organizacija, u svijetu je formiran i velik broj regionalnih organizacija koje djeluju na svim kontinentima. Početni oblik integracije bilo je formiranje Zone slobodne trgovine, zatim Carinske unije, Zajedničkog tržišta, Monetarne unije, pa sve do najsloženijeg oblika Ekonomske unije. Danas sve zemlje svijeta sudjeluju u nekim oblicima integracija, dok su neke članice i više regionalnih organizacija. Proces integracije nije lak i jednostavan put, već dugotrajan i složen. Neki od razloga zašto se zemlje odlučuju ući u razne regionalne ekonomske organizacije su proširenje svog tržišta, povećanje konkurentnosti, bolje korištenje resursa, efikasnija proizvodnja i sl. Integracija podrazumijeva da se zemlje članice prilagode određenim pravilima, te da se povežu u smislu razvijanje međusobne suradnje i da tako ostvare cilj radi kojeg se organizacija i formirala. Kao primjer najuspješnije regionalne ekonomske organizacije zasigurno je Europska unija koja se formirala još davne 1951. godine te djeluje i danas s time da povećava broj svojih članica te širi svoj teritorij na Europskom kontinentu. ; In addition to global organizations, a lot of regional organizations have been formed across all continents. The initial form of integration was the establishment of a Free-trade zone, then a Customs Union, a Common Market, a Monetary Union, and finally the most complex form of organization an Economic Union. Today all countries in the world participate in some form of integration, and some even participate in multiple regional organizations. The integration process is not an easy and simple process, but a long and complex one. Some of the reasons why countries decide to participate in various regional economic organizations are the expansion of their markets, increase of competitiveness, better use of resources, more efficient production etc. The integration means that Member States have to conform to certain rules, and to connect in terms of development cooperation, in order to achieve the goal for which the organization was formed. An example of one the most successful regional economic organizations is certainly the European Union, which was formed back in 1951. It is still active today, increasing the number of its members and expanding its territory on the European continent.
Osim globalnih organizacija, u svijetu je formiran i velik broj regionalnih organizacija koje djeluju na svim kontinentima. Početni oblik integracije bilo je formiranje Zone slobodne trgovine, zatim Carinske unije, Zajedničkog tržišta, Monetarne unije, pa sve do najsloženijeg oblika Ekonomske unije. Danas sve zemlje svijeta sudjeluju u nekim oblicima integracija, dok su neke članice i više regionalnih organizacija. Proces integracije nije lak i jednostavan put, već dugotrajan i složen. Neki od razloga zašto se zemlje odlučuju ući u razne regionalne ekonomske organizacije su proširenje svog tržišta, povećanje konkurentnosti, bolje korištenje resursa, efikasnija proizvodnja i sl. Integracija podrazumijeva da se zemlje članice prilagode određenim pravilima, te da se povežu u smislu razvijanje međusobne suradnje i da tako ostvare cilj radi kojeg se organizacija i formirala. Kao primjer najuspješnije regionalne ekonomske organizacije zasigurno je Europska unija koja se formirala još davne 1951. godine te djeluje i danas s time da povećava broj svojih članica te širi svoj teritorij na Europskom kontinentu. ; In addition to global organizations, a lot of regional organizations have been formed across all continents. The initial form of integration was the establishment of a Free-trade zone, then a Customs Union, a Common Market, a Monetary Union, and finally the most complex form of organization an Economic Union. Today all countries in the world participate in some form of integration, and some even participate in multiple regional organizations. The integration process is not an easy and simple process, but a long and complex one. Some of the reasons why countries decide to participate in various regional economic organizations are the expansion of their markets, increase of competitiveness, better use of resources, more efficient production etc. The integration means that Member States have to conform to certain rules, and to connect in terms of development cooperation, in order to achieve the goal for which the ...
In this article the author attempts to analyse the power relationships in the Yugoslav society, in post-war historical perspective of development. He is using the difference between power and meta-power as the conceptual framework. The whole development can be demonstrated as the creation of a system by actors who have meta-power and who want to negate their own meta-power by development of self-management. However, the spontaneous developments lead to such social structuring which challenges the established structure of meta^power. The dilemma with which those having meta-power are faced is whether to intervene into the development of the system and thus »come to surface« as the one having meta-power, or leave the development to remain spontaneous and in such a manner endanger their meta-power. Particular attention has been paid to the relationship between an enterprise and the political system as that sphere of the social system where the processes described in this article are shown with great clarity.
The question of the legal nature of the European Union (hereafter: the EU) has been left unanswered to date. Determining the legal nature is important for predicting the consequences, limits and ways of action of any organization, including the EU. Today, the EU is most often defined as a sui generis organization. Given the limited analytical value of the term sui generis, it is important to determine its content. For this purpose, it is necessary to analyze, along with the political aspect of the community, the formal and legal ones, which includes the analysis of federal, international and other elements contained in the legal and political system of the EU. Also, a comparison between the formal and political elements of the EU and a typical federal society such as the United States of America will be made, with the aim of determining the specific features of the EU which prevent it from being called "the United States of Europe". The most prominent definitions of the EU offered by prominent theorists will be briefly addressed in this article.
Cijepljenje spašava od obolijevanja, nesposobnosti za život i rad te spašava živote od brojnih zaraznih bolesti. Europski ured Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) radi na ujednačavanju i osnaživanju svih potrebnih preduvjeta kako bi se povećao obuhvat i osiguralo cijepljenje što većeg broja stanovnika u zemljama europske regije SZO, te kako bi se postigla što veća kvaliteta i ujednačenost u planiranju, organizaciji, obuhvatu i provođenju cijepljenja. Od ukupno 26 do sada dostupnih i široko korištenih cjepiva u svijetu, njih 14 se sustavno primjenjuje i pojavljuje u gotovo svim kalendarima cijepljenja zemalja europske regije SZO. Europska regija SZO obuhvaća 53 europske zemlje koje se dijele na 25 zapadnoeuropskih, 16 centralnih i jugoistočnih zemalja te 12 nezavisnih država nastalih raspadom bivšeg Sovjetskog Saveza. Posebnu pozornost treba usmjeriti na ujednačenost mehanizama financiranja, legislative, kvalifikacijsku strukturu osoblja, praćenje zdravstvenih posljedica, stavova javnosti o cijepljenju te ukupne predanosti svih segmenata društva za što uspješniju i ujednačeniju implementaciju programa cijepljenja u zemljama europske regije SZO. ; Vaccination prevents illness, inability to live and work, and saves lives from many infectious diseases. The European Office of the World Health Organization (WHO) is working to harmonize and strengthen all necessary preconditions in order to increase coverage and ensure vaccination of as many people as possible in the countries of the WHO European Region and to achieve greater quality and uniformity in planning, organization, coverage and conducting vaccinations. Out of a total of 26 vaccines available and widely used in the world so far, 14 of them are systematically applied and appear in almost all immunization schedules in the countries of the WHO European Region. The WHO European Region comprises 53 European countries, which are divided into 25 Western European, 16 Central and Southeastern countries, and 12 independent states that emerged from the disintegration ...
Cijepljenje spašava od obolijevanja, nesposobnosti za život i rad te spašava živote od brojnih zaraznih bolesti. Europski ured Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) radi na ujednačavanju i osnaživanju svih potrebnih preduvjeta kako bi se povećao obuhvat i osiguralo cijepljenje što većeg broja stanovnika u zemljama europske regije SZO, te kako bi se postigla što veća kvaliteta i ujednačenost u planiranju, organizaciji, obuhvatu i provođenju cijepljenja. Od ukupno 26 do sada dostupnih i široko korištenih cjepiva u svijetu, njih 14 se sustavno primjenjuje i pojavljuje u gotovo svim kalendarima cijepljenja zemalja europske regije SZO. Europska regija SZO obuhvaća 53 europske zemlje koje se dijele na 25 zapadnoeuropskih, 16 centralnih i jugoistočnih zemalja te 12 nezavisnih država nastalih raspadom bivšeg Sovjetskog Saveza. Posebnu pozornost treba usmjeriti na ujednačenost mehanizama financiranja, legislative, kvalifikacijsku strukturu osoblja, praćenje zdravstvenih posljedica, stavova javnosti o cijepljenju te ukupne predanosti svih segmenata društva za što uspješniju i ujednačeniju implementaciju programa cijepljenja u zemljama europske regije SZO. ; Vaccination prevents illness, inability to live and work, and saves lives from many infectious diseases. The European Office of the World Health Organization (WHO) is working to harmonize and strengthen all necessary preconditions in order to increase coverage and ensure vaccination of as many people as possible in the countries of the WHO European Region and to achieve greater quality and uniformity in planning, organization, coverage and conducting vaccinations. Out of a total of 26 vaccines available and widely used in the world so far, 14 of them are systematically applied and appear in almost all immunization schedules in the countries of the WHO European Region. The WHO European Region comprises 53 European countries, which are divided into 25 Western European, 16 Central and Southeastern countries, and 12 independent states that emerged from the disintegration ...
U radu se obrađuju emisije optjecajnog kovinskog novca država članica Europske unije koje koriste nacionalni novac kao zakonsko sredstvo plaćanja (države članice s odstupanjem) sa aspekta utjecaja tih okolnosti na obvezu uvođenja zajedničke valute. Godine 2021. to su Bugarska, Češka, Danska, Hrvatska, Mađarska, Poljska, Rumunjska i Švedska. Prema Ugovoru o osnivanju Europske unije države članice ove asocijacije su obvezne (uz dvije iznimke) uvesti zajedničku valutu Unije - euro u trenutku kada ispune uvjete za to. Ovakvo uređenje novčanog suvereniteta u Europskoj uniji implicira da u ovoj zajednici sada postoji devet različitih valutnih područja. Jedno, ujedno i najveće novčano područje je eurozona sa zajedničkom valutom i čini ga devetnaest država članica Unije te osam novčanih područja (država) s nacionalnom valutom. Države članice s odstupanjem su dužne ispunjavati svoje obveze u odnosu na ostvarenje ekonomske i monetarne unije kao najvišeg stupnja integracije. Ove aktivnosti su predmet valorizacije najmanje svake dvije godine ili po zahtjevu države članice s odstupanjem. Novčana rješenja u segmentu optjecajnog kovinskog novca u državama Europske unije sa nacionalnim novcem su različita i drukčija od uređenja u eurozoni. Prije svega se to odnosi na gospodarenje ovim novcem, ali i numizmatičkim aspektima njihovih izdanja kao i tradicijom u pojedinim sredinama. Stoga ovakvo stanje ima i utjecaj na proces uvođenja zajedničkog novca u tim državama. Zajednički optjecajni kovinski novac u Europskoj uniji je euro i njegov stoti dio euro cent. Ovaj je novac zakonsko sredstvo plaćanja na području svih država koje su ga prihvatile i one čine eurozonu. Svaka država emitent ovoga novca samostalno uređuje njegov avers dok je revers zajednički. Optjecajni kovinski novac, unatoč činjenici da bezgotovinska plaćanja postaju sve zastupljenija, i dalje, posebno u nekim sredinama, je izuzetno prisutan i značajan novčani oblik. Kroz analizu veličine apoenskog niza emisija optjecajnog kovinskog novca u svakoj državi koja koristi nacionalnu valutu, materijala koji se koristi u njihovoj izradi, vremenu puštanja ovih apoena u optjecaj te njihovoj kupovnoj snazi zaključuje se o monetarnim politikama u segmentu optjecajnog novca ovih država i odrazu istih na prihvaćanje zajedničkog novca. U radu se daje prikaz značajnijih novčanih unija u povijesti te osnovne specifičnosti novčanih rješenja u Europskoj uniji. ; The article addresses the issue of circulating coins of the EU member states that use their national currency as legal tender (member states with a derogation), from the aspect of how these circumstances affect the obligation to introduce the common currency. In 2021, these were Bulgaria, Croatia, Czech Republic, Denmark, Hungary, Poland, Rumania and Sweden. In accordance with the Founding Treaties of the EU, the member states of this association have the obligation (with two exceptions) to introduce the common EU currency – the euro, at the moment when they meet conditions to do so. This way of regulating EU monetary sovereignty implies that this community at present has nine different currency areas. The largest currency region is the Eurozone with a common currency, and it consists of nineteen EU member states, and there are also eight currency regions (states) that use their national currencies. The member states with a derogation have the obligation to fulfil their commitments with respect to joining the economic and monetary union as the highest level of integration. These activities are evaluated at least every two years, or on demand of a member state with derogation. The monetary solutions concerning the circulating coins in the EU states with national currency are different from the regulation in the Eurozone. In the first place this refers to managing this currency, but also to numismatic aspects of their issuing and the tradition of particular countries. This state of affairs also influences the process of introducing the common currency in these countries. The common circulating coins in the EU are the euro and its hundredth part, the euro cent. This currency is legal tender in all the states that introduced it and they make up the Eurozone. Each country that issued these coins independently regulated their obverse, while the reverse is common. The circulating coins are still, although noncash payment is increasing, a very present and important form of payment, especially in some communities. Through analysing the denominations of the currency in each state that uses the national currency, the material used to produce it, the time when these denominations were issued and their market value, the author concludes about the monetary policies concerning the circulating currency in these states and how they will be reflected on accepting the common currency. The article also gives a survey of the more important monetary unions in history and the basic specifics of the monetary solutions in the EU.
Biti suvremenik stvaranja novoga novčanog sustava privilegij je malo generacija. Taj naš privilegij još je i veći zato što su se te aktivnosti u Hrvatskoj odvijale u iznimnim i osobito složenim uvjetima (raspad jedne državne zajednice u kojoj se Hrvatska nalazila, okupacija dijela hrvatskoga državnoga teritorija, agresija na nju i rat te sve posljedice koje te okolnosti donose). Složenost takvih prilika znatno je utjecala na novčarstvo i načine uređenja novčarskih pitanja. U relativno kratkom razdoblju (od prosinca 1991. do rujna 1997.) na teritoriju Hrvatske egzistirala su četiri novčana sustava koja su se dijelom vremenski poklapala (dva novčana sustava suverene države te dva novčana sustava okupatorske vlasti). Kao rezultat aktivnosti monetarnih vlasti (legalnih i okupacijskih) u optjecaju na području Hrvatske kao zakonsko sredstvo plaćanja u promatranome razdoblju bile su četiri novčane jedinice (hrvatski dinar /HRD/ i hrvatska kuna /HRK/ – na teritoriju pod hrvatskom vlašću, i to u slijedu, te tzv. krajinski dinar i jugoslavenski dinar /YUD/ na okupiranim dijelovima Hrvatske također u slijedu uz djelomično vremensko preklapanje tih novčanih sustava s novčanim sustavom suverene Hrvatske). Dvije novčane jedinice imale su podjelu na stote dijelove (hrvatska kuna te jugoslavenski dinar). Dvije novčane jedinice u istraživanome razdoblju nisu realizirane: hrvatska kruna s podjelom na stote dijelove – banice, opredmećena samo u obliku idejnih rješenja i dijelom u obliku probnih otisaka, te jedna novčana jedinica bez odabranog imena samo u pokušaju nametanja zakonskog rješenja kojim bi ona postala zakonsko sredstvo plaćanja na dijelu okupiranoga područja Republike Hrvatske pod srpskom vlašću – na području tzv. Srpske Krajine. Oslobađanjem okupiranih dijelova hrvatskoga teritorija tijekom 1991., 1992. i 1993. godine na tim prostorno i brojem stanovnika nevelikim područjima hrvatski dinar postaje zakonsko sredstvo plaćanja. Područja koja su oslobođena vojnim akcijama 1995. godine – zapadna Slavonija (vojna akcija Bljesak) te sjeverna Dalmacija, Lika, Kordun i Banija (vojna akcija Oluja) i uspostavom hrvatskog suvereniteta na tim područjima uspostavlja se i hrvatska monetarna vlast i hrvatska kuna postaje jedino zakonsko sredstvo plaćanja i na tim dijelovima hrvatskoga teritorija. Konačno, mirnom reintegracijom i preostalih područja Republike Hrvatske - istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema - kuna postaje jedino zakonsko sredstvo plaćanja na njezinom cjelokupnom teritoriju 1997. godine. Emisija vlastitoga optjecajnoga kovinskog novca osobito je zahtjevna djelatnost i ima dugoročne posljedice. Kreacija tih novčanih artefakata treba udovoljiti, osim potrebama novčanoga prometa, i ekonomskim zahtjevima, prvenstveno glede troškova njihove izrade, te estetskim zahtjevima njihovih korisnika. U radu se uspoređuju emisije hrvatskog optjecajnoga kovinskog novca s emisijama toga novčanog oblika u tri države u navedenom razdoblju u kontekstu njegovih obilježja, aterijala izrade i pojedinih elemenata vezanih za gospodarenje tim novčanim oblikom. ; Few generations are privileged to witness the creation of a new monetary system. In Croatia the privilege is even greater because this took place under exceptional and extremely complex conditions (the dissolution of a state of which Croatia had been a part, the occupation of part of Croatian state territory, aggression against it and war, with all the consequences that these circumstances bring). The complexity of this situation had a great influence on the monetary sphere and on the way in which this issue was arranged. Four partly overlapping monetary systems existed on the territory of Croatia in a relatively short time (from December 1991 to September 1997), two monetary systems of the sovereign state and two systems of the occupying entities. As a result of the activities undertaken by the monetary authorities (legal and occupational) four monetary units were used as legal tender in circulation in Croatia in the period observed (Croatian dinar /HRD/ and Croatian kuna /HRK/ - in succession on the territory under Croatian rule, and the so-called Krajina dinar and Yugoslav dinar /YUD/ in the occupied parts of Croatia, also used in succession, with the partial overlapping in time of those monetary systems with the monetary system of sovereign Croatia). Two of the monetary units were divided in hundredths (the Croatian kuna and Yugoslav dinar). In that period there were also two monetary units that were never used: the Croatian kruna divided into one hundred banicas, which only got as far as the conceptual stage and partly took the form of trial prints, and a monetary unit that was never even named and was only planned as a way to find a solution for legal tender in the parts of occupied Croatia under Serb rule – on the territory of so-called Serb Krajina. When some of the occupied parts of Croatia were liberated during 1991, 1992 and 1993, the Croatian dinar became legal tender in these areas, as well, but they were not large either in territory or in number of inhabitants. In 1995 some areas were liberated by military action – western Slavonia (military operation Flash) and northern Dalmatia, Lika, Kordun and Banija (military operation Storm), and with the establishment of Croatian sovereignty there, Croatian monetary authority was also introduced and the Croatian kuna became the only legal tender there, as well. Finally, the remaining areas of the Republic of Croatia – eastern Slavonia, Baranja and western Srijem – were peacefully reintegrated and the kuna became the only legal tender in all of Croatia in 1997. The circulation of coins is an especially demanding task and has long-lasting repercussions. The creation of new money must satisfy the needs of monetary traffic and economic demands, in the first place regarding the costs of its coinage, but also meet the aesthetic demands of their users. In the article the author compares the issue of Croatian coins with issues of coins in three states in the given period, from the aspect of their characteristics, material of production and certain elements connected with managing this monetary form.
Negativni ishod referenduma o Ustavu Europske unije u Francuskoj i Nizozemskoj doveo je u žarište alternativu između preoblikovanja Europe u federativnu državu i njezinog zadržavanja statusa svojevrsne međunarodne organizacije. U radu se naglašava da je ta alternativa manje oštra nego što se čini. Europska je unija proces koji obje mogućnosti drži otvorenima. Europa se može istodobno razvijati i prema čvršćim strukturama u nekim područjima i prema većoj elastičnosti i prilagodljivosti u drugima: sigurnost, regulacija, javne službe, socijalna skrb, snaženje kapaciteta za ekonomsku kompeticiju, poboljšanje sposobnosti za suočavanje s globalnim izazovima. Uspoređuju se rezultati radova o upravljanju višerazinskim teritorijalnim sustavima, osobito u njemačkoj i američkoj tradiciji, u pogledu kapaciteta rješavanja problama u višerazinskim sustavima pod uvjetima pregovaranja i labave skopčanosti među razinama. U konačnici, taj je kapacitet važniji od formalnih obilježja europskog integracijskog oblika. ; The negative out come of the referenda about the European Constitution in France and the Netherlands have, apparently, put the alternative between the transformation of Europe in a federative State and its remaining an international organization in to sharper focus. The argument in this paper is that this alternative is less sharp than it might appear. The European Union is an evolving proces that keeps both alternatives open. Europe could move simultaneously towards tighter structures in some fields and towards greater elasticity and adaptivenes in others: security, regulation, public services, social benefits, increasing capacity for economic competition, better ability to face new global challenges. Work done about the govenance of multi level territorial systems, particularly in the German and American traditions, is compared from the point of view of the problem-solving capacity of multi level systems under conditions of bargaining and loose coupling among its levels. This capacity, in the final analysis, is more important than the formal attributes of the European construction.
Neprofitne organizacije imaju značajnu ulogu u društvu jer djeluju ondje i u onom trenutku gdje država i tržište ne mogu ispuniti društvene potrebe. One potiču rast i razvoj društva te nastoje zadovoljiti interese i pojedinaca i javnosti bez namjere ostvarivanja profita. Upravo zato što imaju tako važnu ulogu u društvu javlja se interes za analizom njihove financijske održivosti koju ovaj rad pruža kroz analizu financijskih izvještaja istih s osvrtom na samo računovodstvo financiranja. Predmet analize su dvije neprofitne organizacije, Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce te Udruga SOS Dječje selo Hrvatska. Na temelju financijskih izvještaja navedenih organizacija provodi se vertikalna i horizontalna analiza, izračunavaju odabrani pokazatelji neprofitnih organizacija, a potom se pomoću dobivenih rezultata iznosi zaključak o održivosti financiranja istih. Postavlja se pitanje jesu li prihodi ostvareni iz vlastitih izvora gore navedenih organizacija dostatni za njihovu financijsku održivost, ulažu li prikupljena sredstva na odgovarajući način, te koliko koristi svojim djelovanjem uistinu donose društvenoj zajednici. Rad daje teorijski uvod u pojmovno određenje, vrste, obilježja i specifičnosti neprofitnih organizacija, te regulatorni okvir unutar kojeg posluju, uz detaljnu razradu obilježja računovodstva, te načela sustava financijskog poslovanja. Ključan dio odnosi se na analizu računovodstva financiranja dviju odabranih organizacija, gdje se kroz temeljnu horizontalnu i vertikalnu analizu računa prihoda i rashoda, kao i bilance dolazi do ocjene održivosti financiranja promatranih organizacija koristeći se dodatno odabranim pokazateljima. Potvrđuje se glavna hipoteza rada, a to je da prihodi ostvareni iz vlastitih izvora odabranih analiziranih neprofitnih organizacija nisu dostatni za financijsku održivost istih. ; Non-profit organizations play a significant role in society because they operate at a time when the state and the market cannot meet all social needs. They stimulate the growth and development of society and seek to satisfy the interests of both individuals and the public without the intention of making a profit. There is an interest in analyzing non-profit organizations financial sustainability, which this paper provides through analyzing their financial statements with a focus on accounting itself, because they play such an important role in society. The subject of the analysis are two non-profit organizations, the Association for Nature, Environment and Sustainable Development "Sunce" and the Association SOS "Dječje selo" Croatia. Based on the financial statements of the aforementioned organizations, a vertical and horizontal analysis is carried out, the selected indicators of non-profit organizations are calculated, and then, based on the obtained results, a conclusion is reached on the sustainability of their financing. The question arises as to whether the revenues generated from the own sources of the above mentioned organizations are sufficient for their financial sustainability, whether they raise the funds appropriately, and how much benefit they actually bring to the community. The paper provides a theoretical introduction to the conceptual framework, types, characteristics and specificities of non-profit organizations, as well as the regulatory framework within which they operate, detailing the characteristics of accounting and the principles of the financial management system. A key part relates to the analysis of the accounting of financing of these two selected organizations, where through a basic horizontal and vertical analysis of the Revenues and expenditure statement, as well as the Balance sheet, the sustainability of the financing of the observed organizations is assessed using additionally selected indicators. The main hypothesis of this paper is confirmed, namely, that the revenues generated from the own sources of the selected analyzed non-profit organizations are not sufficient for their financial viability.
U radu se obrađuje monetarna politika Europske ekonomske i monetarne unije u segmentu optjecajnog kovinskog novca koji glasi na euro i euro cente kojeg izdaju države članice Europske unije (europodručje) te države koje službeno koriste ovu valutu. Budući da je Hrvatska u fazi uvođenja eura, jedna od aktivnosti je, i uređenje nacionalne strane hrvatskih eurokovanica kako bi se zaključio ovaj proces. Gotovinski novac europodručja i država koje službeno koriste euro je kovinski novac i novčanice. Kovinski novac nije jedinstvena kategorija. Čine ga optjecajni kovinski novac, prigodni optjecajni kovinski novac te prigodni kovinski novac. Pritom se, prigodni optjecajni kovinski novac u europodručju emitira kao zajednički i nacionalni. Optjecajni kovinski novac koji glasi na eure i euro cente te zajednički prigodni optjecajni kovinski novac koji isključivo glasi na 2 eura (uz novčanice) zakonsko je sredstvo plaćanja u svim državama koje koriste zajedničku valutu. Trenutno europodručje čini devetnaest država Europske unije. Euro kao zajedničku valutu koriste službeno i četiri države koje nisu članice Unije temeljem zaključenih monetarnih sporazuma s Unijom s pravom izdavanja eurokovanica sa nacionalnom stranom. Optjecajni kovinski novac i zajednički prigodni optjecajni kovinski novac su jedine vrste gotovinskog novca europodručja i četiri države koje službeno koriste euro koje imaju jednu stranu – revers identičnu bez obzira na državu izdavatelja (zajednička strana), a drugu stranu (nacionalna strana) - avers s nacionalnim obilježjima. ; The article addresses the monetary policy of the European Economic and Monetary Union (EMU) in the section of euro and eurocent coins issued by member states of the European Union (Eurozone) and by states which officially use this currency. Since Croatia is in the stage of introducing the euro, one of the activities is the design of the national side of Croatian euro coins as a way of concluding this process.
Neprofitne organizacije imaju značajnu ulogu u društvu jer djeluju ondje i u onom trenutku gdje država i tržište ne mogu ispuniti društvene potrebe. One potiču rast i razvoj društva te nastoje zadovoljiti interese i pojedinaca i javnosti bez namjere ostvarivanja profita. Upravo zato što imaju tako važnu ulogu u društvu javlja se interes za analizom njihove financijske održivosti koju ovaj rad pruža kroz analizu financijskih izvještaja istih s osvrtom na samo računovodstvo financiranja. Predmet analize su dvije neprofitne organizacije, Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce te Udruga SOS Dječje selo Hrvatska. Na temelju financijskih izvještaja navedenih organizacija provodi se vertikalna i horizontalna analiza, izračunavaju odabrani pokazatelji neprofitnih organizacija, a potom se pomoću dobivenih rezultata iznosi zaključak o održivosti financiranja istih. Postavlja se pitanje jesu li prihodi ostvareni iz vlastitih izvora gore navedenih organizacija dostatni za njihovu financijsku održivost, ulažu li prikupljena sredstva na odgovarajući način, te koliko koristi svojim djelovanjem uistinu donose društvenoj zajednici. Rad daje teorijski uvod u pojmovno određenje, vrste, obilježja i specifičnosti neprofitnih organizacija, te regulatorni okvir unutar kojeg posluju, uz detaljnu razradu obilježja računovodstva, te načela sustava financijskog poslovanja. Ključan dio odnosi se na analizu računovodstva financiranja dviju odabranih organizacija, gdje se kroz temeljnu horizontalnu i vertikalnu analizu računa prihoda i rashoda, kao i bilance dolazi do ocjene održivosti financiranja promatranih organizacija koristeći se dodatno odabranim pokazateljima. Potvrđuje se glavna hipoteza rada, a to je da prihodi ostvareni iz vlastitih izvora odabranih analiziranih neprofitnih organizacija nisu dostatni za financijsku održivost istih. ; Non-profit organizations play a significant role in society because they operate at a time when the state and the market cannot meet all social needs. They stimulate the growth and ...
Kreativna i kulturna industrija jedna je od rastućih industrija današnjice koja, prema Florida i Tinagli (2004), doprinosi ekonomskom razvoju. Prepoznata je važnost kulturne i kreativne industrije od strane Europske unije s obzirom na povećanje vrijednosti sredstava namijenjenih financiranju ovog sektora u sljedećem programskom razdoblju. Svrha rada je odrediti potencijalne prepreke u financiranju udruga koje djeluju unutar kulturne i kreativne industrije u pribavljanju financijskih sredstava. Također, kroz analizu provedenog polustrukturiranog intervjua s predstavnicima tri udruge koje posluju na području grada Osijeka, ispituju se stavovi o preprekama u pribavljanju financijskih sredstava iz europskih fondova te uspješnosti poslovanja neprofitnih organizacija na regionalnoj razini. Neprofitne organizacije koje djeluju unutar kulturne i kreativne industrije, u ovom slučaju udruge kao najbrojnije neprofitne organizacije, još uvijek ovise o državnoj i lokalnoj samoupravi za financiranje projekata te se u praksi, po mišljenju ispitanika, nedovoljno koriste sredstva Europske unije. Također, prema ovom ali i istraživanju drugih autora utvrđeno je da su neprofitne organizacije registrirane u gradu Zagrebu uspješnije u odnosu na druge regije Republike Hrvatske po rezultatima poslovanja i korištenju financijskih sredstava iz Europske unije. Pritom je naglašena važnost korištenja fondova i programa Europske unije za provedbu složenijih i većih projekata te cjelokupan razvoj neprofitnih organizacija u kulturi i kreativnim industrijama. ; The creative and cultural industries are one of the growing industries of today that, according to Florida and Tinagli (2004), contribute to economic development. The importance of the cultural and creative industry has been recognized by the European Union with regard to the increase in the value of funds intended for financing this sector in the next programming period. The purpose of this paper is to identify potential barriers of associations operating within the cultural and ...
Kreativna i kulturna industrija jedna je od rastućih industrija današnjice koja, prema Florida i Tinagli (2004), doprinosi ekonomskom razvoju. Prepoznata je važnost kulturne i kreativne industrije od strane Europske unije s obzirom na povećanje vrijednosti sredstava namijenjenih financiranju ovog sektora u sljedećem programskom razdoblju. Svrha rada je odrediti potencijalne prepreke u financiranju udruga koje djeluju unutar kulturne i kreativne industrije u pribavljanju financijskih sredstava. Također, kroz analizu provedenog polustrukturiranog intervjua s predstavnicima tri udruge koje posluju na području grada Osijeka, ispituju se stavovi o preprekama u pribavljanju financijskih sredstava iz europskih fondova te uspješnosti poslovanja neprofitnih organizacija na regionalnoj razini. Neprofitne organizacije koje djeluju unutar kulturne i kreativne industrije, u ovom slučaju udruge kao najbrojnije neprofitne organizacije, još uvijek ovise o državnoj i lokalnoj samoupravi za financiranje projekata te se u praksi, po mišljenju ispitanika, nedovoljno koriste sredstva Europske unije. Također, prema ovom ali i istraživanju drugih autora utvrđeno je da su neprofitne organizacije registrirane u gradu Zagrebu uspješnije u odnosu na druge regije Republike Hrvatske po rezultatima poslovanja i korištenju financijskih sredstava iz Europske unije. Pritom je naglašena važnost korištenja fondova i programa Europske unije za provedbu složenijih i većih projekata te cjelokupan razvoj neprofitnih organizacija u kulturi i kreativnim industrijama. ; The creative and cultural industries are one of the growing industries of today that, according to Florida and Tinagli (2004), contribute to economic development. The importance of the cultural and creative industry has been recognized by the European Union with regard to the increase in the value of funds intended for financing this sector in the next programming period. The purpose of this paper is to identify potential barriers of associations operating within the cultural and ...
