Suchergebnisse

The author discusses the reasons for relativization of the national minorities protection policy of the Council of Europe and the European Union in light of the problems with national minorities protection in Bosnia and Herzegovina. The minorities protection policies in Bosnia and Herzegovina had implications for minority rights protection in Hungary and Croatia after Croatia's accession to the EU . The European Union, the Council of Europe and other European institutions defined their position towards minority rights in light of the European Court for Human Rights decision in the Sejdić and Finci case. The decision specified mandatory constitutional changes in terms of equal protection of national minority rights. According to the demanded constitutional revisions, the representatives of national minorities would have a right to compete for legal and executive positions in the entire Bosnia and Herzegovina. Before the ECHR decision, only representatives of the three constituent peoples – Bosniaks, Serbs and Croats could be nominated for positions in the legislature and in the executive institutions. The Council of Europe mediated by CoE Parliamentarian Assembly and Committee of Ministers threatened to suspend BiH membership to the CoE until the decision was implemented. At the same time, coordinated European Union institutions made the ratification of the Stabilization and Association Agreement (SAA) negotiated with Bosnia and Herzegovina in 2008 conditional upon the implementation of the Sejdić and Finci decision. The threat wasn't carried through and BiH became presiding country of the Committee of Ministers of the Council of Europe in 2014. In the meantime, the newly elected European Parliament as well as recently appointed European Commission accepted the SAA although the Sejdić-Finci decision was not incorporated in the constitution of Bosnia and Herzegovina. ; Evropska unija, Savjet Evrope i druge evropske institucije bitno su odredile svoj odnos prema Bosni i Hercegovini u odnosu na primjenu Odluke Evropskog suda za ljudska prava "u slučaju Sejdić i Finci", koji nalaže obavezu ustavnih promjena u pravcu zaštite jednakosti prava pripadnika nacionalnih manjina. Tim promjenama i predstavnici nacionlanih manjina imali bi pravo da budu kandidovani na sve pozicije zakonodavne i izvršne vlasti u Bosni i Hercegovini. Do odluke u spomenutom slučaju, poznatom kao "Sejdić – Finci", samo su pripadnici tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini – Srba, Bošnjaka i Hrvata, mogli da budu kandidovani za te funkcije. U više navrata Savjet Evrope je posredstvom Parlamentarne skupštine ili Komiteta ministara prijetio suspenzijom, čak i izbacivanjem Bosne i Hercegovine iz ove međunarodne organizacije. Istovremeno, čak i koordinisano, institucije Evropske unije raznih nivoa uslovljavale su ratifikaciju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SAA ), postignutog još 2008. godine, isto primjenom navedene odluke. Prijetnja se odnosila na nepriznavanja izbornih rezultata na lokalnim izborima 2012. i opštim izborima 2014. godine. To se nije desilo, a u međuvremenu BiH je bila zemlja – predsjedavajuća Komiteta ministara Savjeta Evrope. Novoizabrani saziv Evropskog parlamenta i nova Evropska komisija prihvatili su Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju nakon opštih izbora u BiH 2014, iako odluka Evropskog suda za ljudska prava nije primijenjena. Predmet rada biće razlozi relativizacije manjinskih politika Savjeta Evrope i Evropske unije u politikama zaštite prava nacionalnih manjina u BiH. Time su postale vidljive i upozoravajuće i druge politike relativizacije položaja i prava nacionalnih manjina, poput Mađarske i Hrvatske, do čega je došlo nakon prijema ove dvije države u Evropsku uniju.

U ovom članku autor na sugestivan način ukazuje na važnost razumijevanja nacije i države u kontekstu evropske filozofske misli i prakse o naciji i državi. Iako su mu povod nacija Bošnjaka i bosanska država, autorova razmišljanja su aplikativna za sve skupine slične naciji Bošnjaka, kao i za države slične bosanskoj državi. Osnovna misao u ovom članku je da ideja univerzalne nacije, kulture i civilizacije niti osporava niti negira partikularni osjećaj i subjektivni doživljaj nacije i države. Članstvo u Evropskoj uniji ne oduzima pravo nijednoj naciji u Evropi da gaji i razvija svoju nacionalno-kulturnu i nacionalno-državnu svijest. Zapravo, u mjeri u kojoj je svaka nacija i svaka država u Evropi aktivno svjesna svoje nacionalne i kulturne specifične vrijednosti, čini Evropu, odnosno Evropsku uniju, snažnom i važnom u globalnom svijetu. Otuda i Bošnjaci, odnosno Bosanci, kao nacija i kao država (nacija) nemaju potrebe da se povlače, već imaju historijsku obavezu da istaknu svoju specifičnu bosansku kulturu i bosansku državu kao bogatstvo vrijedno pažnje ne samo u Evropi već i u svijetu. ; In this article, the author suggestively points to the importance of understanding the concept of nation and the state in the context of the European philosophical thought and practice regarding the nation and the state. Although the occasion is about the Bosniak/Bosnian nation and the Bosnian state, the author's reflections are applicable to all groups similar to the Bosniak/Bosnain nation, as well as to all the states similar to the Bosnian state. The basic premise of this article is that the idea of a universal nationality, culture and civilisation does not oppose or negate the particular feeling or the subjective experience of either the nationality or the state. The membership of European Union does not detract the right for any nation in Europe of the right to cultivate and develop its national culture as well as its particular state consciousness. In fact, in the extent of which every nation and every state in Europe has an active awareness of its national and cultural specific value, gives Europe, indeed – the European Union strong and important role in the global community. Hence, the Bosniaks/Bosnians, both as a nation and a state (nation) have no need to withdraw, but rather have the historical opportunity to feature their specific Bosnian culture and Bosnian state as a richness worthy of appreciation, not only in Europe, but also in the world.

Considering that in the spectrum of juvenile criminal sanctions punishment of deprivation of liberty is the most severe criminal sanction, international documents related to juveniles in conflict with the law proclaim standards that this sanction has to be imposed only as a measure of last resort and for the shortest period. Issues like possible duration of subject sanction and scope of its imposition, represents some of the basic features of the legal and judicial policy of sanctioning of juveniles, and represent the subject of this paper. The author analyzes how these issues are regulated in Bosnia and Herzegovina"s and comparative law, and how aforementioned standards are applied in practice. Applying the comparative analysis it was determined that there are certain indicators that Bosnia and Herzegovina is one of the countries that has in its heritage "humane" sanctioning policy of juvenile offenderes, and that the aforementioned international standards are consistently accepted in domestic law as well as in the jurisprudence. ; Imajući u vidu da u spektru maloljetničkih krivičnih sankcija kazna lišenja slobode predstavlja najstrožiju krivičnu sankciju, međunarodni dokumenti iz oblasti postupanja sa maloljetnicima u sukobu sa zakonom proklamiraju standard da se ona ima izricati samo kao krajnje sredstvo (ultima ratio) i u što kraćem trajanju. Upravo pitanja mogućeg trajanja predmetne sankcije, te obima njenog izricanja predstavljaju neka od osnovnih obilježja zakonske i sudske politike sankcioniranja maloljetnika, te čine predmet istraživanja ovog rada. Autor je analizirao kako su ova pitanja uređena u bosanskohercegovačkom i uporednom pravu, te kako su spomenuti standardi oživotvoreni u praksi. Primjenom komparativnopravne analize utvrđeno je kako postoje određeni pokazatelji da Bosna i Hercegovina spada u red zemalja koje baštine "humanu" politiku sankcioniranja maloljetnih učinitelja krivičnih djela, te da su spomenuti međunarodni standardi dosljedno prihvaćeni kako u pravu, tako i u sudskoj praksi ove zemlje.

Most observers of Bosnia and Herzegovina's political situation have focused only on the problems that the Dayton Peace Accord created for the normal functioning of this Southeastern European state, but a workable solution is yet to be proposed. The Accord achieved peace by blocking any ability for effective governing and by diminishing the Bosnian state capacity through an excessive dispersion of power with an uncommon constitutional focus on internationalism, and an erroneous type of pluralism that undermines the normal functioning of a democracy. The solution for these problems is to be found by adjusting the procedural selection of the United Nations High Representative, who is the primary actor directly responsible for the implementation of the Accord, both in terms of the letter and intent of the document, and this paper explains how that change can be made and what problems it will resolve. ; Na bosanskom jeziku je početkom oktobra, ove godine, objavljen moj prijevod knjige Muhammed poslanik mira usred sukoba imperija, američkog historičara Juana Colea, profesora historije na Univerzitetu Michigan, urednika i pokretača portala Informed Comment, autora znatnog broja studija koje tretiraju historiju i civilizaciju Bliskog Istoka. Kako stoji u uredničkom podnaslovu izdavača, sarajevske izdavačke kuće Kupola, koja je ovu knjigu objavila u sklopu svoje edicije "Stubovi vremena", radi se o "biografiji Poslanika, a.s., kao vjesnika tolerancije i mira u jeku vizantijsko- perzijskih ratova."

Most observers of Bosnia and Herzegovina's political situation have focused only on the problems that the Dayton Peace Accord created for the normal functioning of this Southeastern European state, but a workable solution is yet to be proposed. The Accord achieved peace by blocking any ability for effective governing and by diminishing the Bosnian state capacity through an excessive dispersion of power with an uncommon constitutional focus on internationalism, and an erroneous type of pluralism that undermines the normal functioning of a democracy. The solution for these problems is to be found by adjusting the procedural selection of the United Nations High Representative, who is the primary actor directly responsible for the implementation of the Accord, both in terms of the letter and intent of the document, and this paper explains how that change can be made and what problems it will resolve. ; Većina promatrača političke situacije u Bosni i Hercegovini fokusirala se samo na probleme koje je Dejtonski mirovni sporazum stvorio za normalno funkcioniranje ove jugoistočno-evropske države, ali još uvijek je potrebno predložiti izvodljivo rješenje tih problema. Dejtonski sporazum je postigao mir umanjujući kapacitet države, blokirajući svaku sposobnost za efikasno upravljanje BiH pretjeranim raspršivanjem moći, s neuobičajenim ustavnim fokusom na internacionalizam i forsiranjem pogrešne vrste pluralizma koji podriva normalno funkcioniranje demokratije. Rješenje za te probleme treba naći u prilagođavanju procedure odabira Visokog predstavnika UN-a, koji je direktno odgovoran za provedbu Sporazuma, kako u pogledu slova tako i namjere tog dokumenta, a ovaj tekst objašnjava kako se ta promjena može izvršiti i koje probleme će takva promjena moći riješiti.

Djelo Budućnost islama, prema autoru, nastalo je iz pobude i pokušaja ponovne izgradnje odnosa Zapada s muslimanskim svijetom, posebno u svjetlu politike tadašnjeg američkog predsjednika Baracka Obame i njegove politike za "novim putem naprijed" (str. 6) nakon njegovog "historijskog govora" u Kairu - kako su to prenijeli zapadni mediji. Djelo je koncizno i unutar svoja četiri osnovna poglavlja nastoji odgovoriti na nekoliko ključnih pitanja: Kakva je budućnost islama - reformacijska ili revolucijska? Da li su islam i modernost kompatibilni? Koliko je rasprostranjen islamski fundamentalizam i da li je on prijetnja muslimanskim društvima i Zapadu? ; According to the author, the text The Future of Islam was produced as an incentive and attempt to re-build relations between the West and the Muslim world, particularly in the light of the policy of "a new way forward" (p.6) of the then U.S. president Barack Obama, after his 'historic speech' in Cairo – as reported by Western media. The book is concise, and its four basic chapters strive to answer several key questions: What is the future of Islam – reformation or revolution? Are Islam and modernity compatible? How widespread is Islamic fundamentalism and is it a threat to Muslim societies and the West?

The Magazine Illuminatio/Svjetionik/Almanar is taking its second step in a marathon on the path of new ideas about faith, morality, art, nation, society and state. We cannot hide either our nervousness or our curiosity from the rst step. The trepidation was the fear that we would not meet your expectations, and the curiosity was the desire to hear your objective criticism. Apart from two attempts at at criticism burdened with old and new prejudices, we no longer have reason to fear. On the contrary, we have gained the con dence that we dare and can walk freely with our heads held high because the Magazine Illuminatio/Svjetionik/Almanar knows its goal. Our curiosity, on the other hand, is satis ed by a review and analytical critique in one of the renowned, world- famous journals focused on works on religion, under the direction of Dr. Paul Mojzes, both the editorial board and the editorial policy. ; Časopis "Illuminatio/Svjetionik/Almanar" korača svoj drugi korak maratona na putu novih ideja o vjeri, moralu, umjetnosti, naciji, društvu i državi. Ne možemo kriti ni tremu ni radoznalost od prvog koraka. Trema je bila strah da nećemo ispuniti vaša očekivanja, a radoznalost je bila želja da ćemo čuti vašu objektivnu kritiku. Osim dva pokušaja paušalne kritike opterećene starim i novim predrasudama, nemamo više razloga za strah. Naprotiv, stekli smo samopouzdanje da smijemo i možemo slobodno koračati uzdignute glave jer Časopis "Illuminatio/ Svjetionik/Almanar" zna svoj cilj. Naša radoznalost,pak, zadovoljena je prikazom i analitičkom kritikom u jednom od renomiranih, svjetski poznatih časopisa koji je usmjeren na radove o religiji, pod rukovođenjem Dr. Paula Mojzesa, kako uredničkog odbora tako i uredničke politike.