Suchergebnisse

Social entrepreneurs create value. Global problems such as poverty have been heightened by the economic crisis lately and continue to affect the lives of many people all over the world and bring a great deal of interest to the social economy. Social entrepreneurship is an important determinant of the social economy and describes a set of exceptional behaviors. This paper analyzes the notion, perception, and degree of social-economic development with an emphasis on social entrepreneurship in the selected countries of the European Union and Croatia. The analysis encompasses the concept and development of selected older members of the European Union and relies on post-socialist countries at the same time as the newest members of the European Union. By analyzing the facts it is trying to prove that the social economy and social entrepreneurship are more developed and more fragmented in the older and more developed countries of the European Union. Further evidence of this fact is the level of employment in the social economy in the European Union, where the post-socialist countries lag behind the more developed countries of the European Union. ; Društveni poduzetnici stvaraju vrijednost. Globalni problemi poput siromaštva u posljednje su vrijeme intenzivirani uslijed gospodarske krize te i dalje imaju velik utjecaj na život mnogih ljudi diljem svijeta i predstavljaju velik interes društvenoj ekonomiji. Društveno poduzetništvo je važna odrednica društvene ekonomije i opisuje skup iznimnih ponašanja. Ovaj rad analizira pojam, percepciju i stupanj društveno-gospodarskog razvoja s naglaskom na društveno poduzetništvo u odabranim zemljama Europske unije i u Hrvatskoj. Analiza obuhvaća koncept i razvoj odabranih starijih članica Europske unije i oslanja se na postsocijalističke zemlje, kao najmlađe članice Europske unije. Analiziranjem činjenica članak pokušava dokazati da su društvena ekonomija i društveno poduzetništvo razvijeniji i rascjepkaniji u starijim i razvijenijim zemljama članicama Europske unije. Dodatni dokaz ...

Osnovni cilj Europske Unije je promicati mir, stabilnost i gospodarski razvoj u državama zapadnog Balkana, a posljedično i integriranje ovih zemalja u EU. Danas Crna Gora, Srbija, Sjeverna Makedonija i Albanija imaju status zemlje kandidata za ulazak u EU, a Bosna i Hercegovina i Kosovo status zemlje potencijalnog kandidata. Najizgledniji ulazak u Europsku Uniju u bliskoj budućnosti imaju Srbija i Crna Gora koje su napravile već veliki iskorak na svom pristupnom putu, dok druge zemlje također teže bržoj integraciji. Među mnoštvom problema s kojima su suočene, prije svega lošim susjedskim odnosima, uzrok sporog integracijskog procesa leži i u tome što domaće političke elite teško pronalaze kompromis između onoga što Europska Unija zahtjeva od svake države kandidatkinje i onogo što očekuje domaća javnost. Ipak, politika širenja EU-a nalazi se u osnovi nastanka i razvoja EU-a, pa u bliskoj budućnosti možemo vjerovati da će zemlje zapadnog Balkana vremenom integrirati u Europsku Uniju. ; The main goal of the European Union is to promote peace, stability and economic development in the countries of Western Balkans , and consecutively, integration of the aforementioned countries into the EU. Today, Montenegro, Serbia, Northern Macedonia and Albania have the status for future membership of the EU while Bosnia and Herzegovina and Kosovo have the status of potential candidates. Serbia and Montenegro have already made a major leap forwards on their access path, have the best prospects for entering the EU in the near future, with the other countries also striving towards a faster integration. Amongst a myriad of problems they're facing, first and foremost being bad relations with neighbouring countries, the cause for a slow integration process lies also in the fact that domestic political elites find it hard to compromise between what the EU demands of each candidate country and what domestic public expects. However, the EU expansion policy is in the heart of its origin and development. Therefore, it is likely that the ...

Osnovni cilj Europske Unije je promicati mir, stabilnost i gospodarski razvoj u državama zapadnog Balkana, a posljedično i integriranje ovih zemalja u EU. Danas Crna Gora, Srbija, Sjeverna Makedonija i Albanija imaju status zemlje kandidata za ulazak u EU, a Bosna i Hercegovina i Kosovo status zemlje potencijalnog kandidata. Najizgledniji ulazak u Europsku Uniju u bliskoj budućnosti imaju Srbija i Crna Gora koje su napravile već veliki iskorak na svom pristupnom putu, dok druge zemlje također teže bržoj integraciji. Među mnoštvom problema s kojima su suočene, prije svega lošim susjedskim odnosima, uzrok sporog integracijskog procesa leži i u tome što domaće političke elite teško pronalaze kompromis između onoga što Europska Unija zahtjeva od svake države kandidatkinje i onogo što očekuje domaća javnost. Ipak, politika širenja EU-a nalazi se u osnovi nastanka i razvoja EU-a, pa u bliskoj budućnosti možemo vjerovati da će zemlje zapadnog Balkana vremenom integrirati u Europsku Uniju. ; The main goal of the European Union is to promote peace, stability and economic development in the countries of Western Balkans , and consecutively, integration of the aforementioned countries into the EU. Today, Montenegro, Serbia, Northern Macedonia and Albania have the status for future membership of the EU while Bosnia and Herzegovina and Kosovo have the status of potential candidates. Serbia and Montenegro have already made a major leap forwards on their access path, have the best prospects for entering the EU in the near future, with the other countries also striving towards a faster integration. Amongst a myriad of problems they're facing, first and foremost being bad relations with neighbouring countries, the cause for a slow integration process lies also in the fact that domestic political elites find it hard to compromise between what the EU demands of each candidate country and what domestic public expects. However, the EU expansion policy is in the heart of its origin and development. Therefore, it is likely that the Western Balkans countries will eventually enter the EU in the near future.

Vrhovne revizijske institucije kao promotori jačanja odgovornosti u javnom sektoru važan su čimbenik demokratskog društvenog poretka. Svoje aktivnosti provode u okviru ustava, zakona te u skladu sa Međunarodnim standardima vrhovnih revizijskih institucija. Provode financijske revizije, revizije učinkovitosti te usklađenosti. Vrhovne revizijske institucije svojim djelovanjem utječu na kvalitetu javne usluge te stvaraju dodanu vrijednost društvu. U ovome radu naglasak je na transparentnom radu vrhovnih revizijskih institucija. Objava informacija na službenim mrežnim stranicama, u godišnjem izvještaju o radu te prisutnost na društvenim mrežama predstavljaju modele komunikacije vrhovnih revizijskih institucija putem kojih iste svoj rad i ulogu predstavljaju parlamentu i javnosti. ; Supreme audit institutions as promoters of strengthening accountability in the public sector are an important factor in democratic society. They act in accordance with legal framework and International standards of supreme audit institutions. Supreme audit institutions conduct financial audit, performance and compliance audit in public sector. They influence on the quality of public services and create added value for the society. This paper emphasizes the principles of transparency of supreme audit institutions. Official websites of supreme audit institutions, annual activity reports (also published on official website) and social networks present the most common communication channels for presenting the work and the role of supreme audit institutions to the parliament and to the general public.

Razvoj Europske unije kao ekonomske zajednice država, rezultirao je i razvojem njezina proračuna – generatora razvoja država ove zajednice. Proračun Europske unije karakterizira složen proces njegova donošenja, počevši od Komisije kao ovlaštene predlagateljice proračuna, preko Vijeća i Europskog parlamenta kao institucija koje vrše njegovo odobrenje, pa sve do Revizorskog suda koji vrši nadzor zakonitosti nad njegovim izvršenjem. Potvrda zakonitog i kvalitetnog izvršenja proračuna Europske unije jest davanje razrješnice Europskog parlamenta. Sredstva proračuna Europske unije čine sredstva koja proračunu doprinose same države članice kroz određeni postotak poreza na dodanu vrijednost, bruto nacionalnog dohotka, carina te brojnih drugih financijskih sredstava, kao što su poljoprivredne pristojbe, a određeni dio sredstava potječe i od donacija i prenesenih viškova. Glede proračunskih rashoda, oni se dijele na obvezne i fakultativne, a usmjereni su na brojne politike koje institucije Europske unije odrede kao strateške. Osim godišnjeg proračuna, Europska unija svoj gospodarski razvoj temelji i na višegodišnjem financijskom okviru koji postavlja dugoročnu perspektivu razvoja strateških politika te smjernice za donošenje godišnjih proračuna. Politike u koje Europska unija preko svoga proračuna ulaže znatna sredstva uglavnom su politike održivog rasta i razvoja, sigurnosti europskog građanstva, te vanjska politika koja djeluje kao jamac regionalne i svjetske sigurnosti, ali određeni dio proračunskih sredstava usmjeren je i na internu rashodovnu stranu administracije. Iako proračun Europske unije podliježe snažnom internom i eksternom nadzoru te omogućava opći razvoj ove zajednice, brojne kritike iziskuju i njegovu reformu na način da ga učine fleksibilnijim i pristupačnijim građanima koji od njega trebaju osjetiti izravniju i učinkovitiju korist. ; The development of the European Union as an economic community of states has resulted in the need for the development of its budget - a generator of development of the states of this community. The European Union budget is characterized by a complex process of adoption, starting from the Commission as the authorized proposer of the budget, through the Council and the European Parliament as the institutions that approve it, to the Court of Auditors, which monitors its legality. Confirmation of the lawful and high-quality execution of the European Union budget is the discharge of the European Parliament. The European Union budget is made up of contributions from the Member States themselves through a certain percentage of value added tax, gross national income, customs duties and a number of other financial resources, such as agricultural levies. Regarding budget expenditures, they are divided into mandatory and optional, and focus on a number of policies identified by the European Union institutions as strategic. In addition to the annual budget, the European Union bases its economic development on a multi-annual financial framework that sets out a long-term perspective for the development of strategic policies and guidelines for the adoption of annual budgets. Policies in which the European Union invests significant funds through its budget are mainly policies of sustainable growth and development, safety of European citizens, foreign policy aspect of the European Union as a guarantor of regional and global security, but a certain part of budget funds is directed to the internal expenditure of the administration. Although the EU budget is subject to strong internal and external scrutiny and allows for the general development of this community, many criticize by requiring its reform for making it more flexible and accessible to citizens who need to benefit from it more directly and effectively.

The development of the European Union as an economic community of states has resulted in the need for the development of its budget - a generator of development of the states of this community. The European Union budget is characterized by a complex process of adoption, starting from the Commission as the authorized proposer of the budget, through the Council and the European Parliament as the institutions that approve it, to the Court of Auditors, which monitors its legality. Confirmation of the lawful and high-quality execution of the European Union budget is the discharge of the European Parliament. The European Union budget is made up of contributions from the Member States themselves through a certain percentage of value added tax, gross national income, customs duties and a number of other financial resources, such as agricultural levies. Regarding budget expenditures, they are divided into mandatory and optional, and focus on a number of policies identified by the European Union institutions as strategic. In addition to the annual budget, the European Union bases its economic development on a multi-annual financial framework that sets out a long-term perspective for the development of strategic policies and guidelines for the adoption of annual budgets. Policies in which the European Union invests significant funds through its budget are mainly policies of sustainable growth and development, safety of European citizens, foreign policy aspect of the European Union as a guarantor of regional and global security, but a certain part of budget funds is directed to the internal expenditure of the administration. Although the EU budget is subject to strong internal and external scrutiny and allows for the general development of this community, many criticize by requiring its reform for making it more flexible and accessible to citizens who need to benefit from it more directly and effectively. ; Razvoj Europske unije kao ekonomske zajednice država, rezultirao je i razvojem njezina proračuna – generatora razvoja država ove zajednice. Proračun Europske unije karakterizira složen proces njegova donošenja, počevši od Komisije kao ovlaštene predlagateljice proračuna, preko Vijeća i Europskog parlamenta kao institucija koje vrše njegovo odobrenje, pa sve do Revizorskog suda koji vrši nadzor zakonitosti nad njegovim izvršenjem. Potvrda zakonitog i kvalitetnog izvršenja proračuna Europske unije jest davanje razrješnice Europskog parlamenta. Sredstva proračuna Europske unije čine sredstva koja proračunu doprinose same države članice kroz određeni postotak poreza na dodanu vrijednost, bruto nacionalnog dohotka, carina te brojnih drugih financijskih sredstava, kao što su poljoprivredne pristojbe, a određeni dio sredstava potječe i od donacija i prenesenih viškova. Glede proračunskih rashoda, oni se dijele na obvezne i fakultativne, a usmjereni su na brojne politike koje institucije Europske unije odrede kao strateške. Osim godišnjeg proračuna, Europska unija svoj gospodarski razvoj temelji i na višegodišnjem financijskom okviru koji postavlja dugoročnu perspektivu razvoja strateških politika te smjernice za donošenje godišnjih proračuna. Politike u koje Europska unija preko svoga proračuna ulaže znatna sredstva uglavnom su politike održivog rasta i razvoja, sigurnosti europskog građanstva, te vanjska politika koja djeluje kao jamac regionalne i svjetske sigurnosti, ali određeni dio proračunskih sredstava usmjeren je i na internu rashodovnu stranu administracije. Iako proračun Europske unije podliježe snažnom internom i eksternom nadzoru te omogućava opći razvoj ove zajednice, brojne kritike iziskuju i njegovu reformu na način da ga učine fleksibilnijim i pristupačnijim građanima koji od njega trebaju osjetiti izravniju i učinkovitiju korist.

Iako su zemlje Europske unije (EU) među najvažnijim turističkim destinacijama na svijetu, njihov je razvoj funkcije turizma različit. Stoga nam se čini interesantnim usporediti razinu razvoja funkcije turizma u zemljama EU-a. U ovom se članku pokušava odrediti vrijednost sintetičke mjere razina razvoja funkcije turizma zemalja EU-a, uzimajući u obzir osam najčešće korištenih indikatora. U istraživanju se koristila Mjera opće udaljenosti (MOU) prema M. Walesiaku gdje je normalizacija varijabli provedena za razdoblje od 2007. do 2016. godine korištenjem formule temeljene na medijanu. Empirijsko istraživanje provedeno je za prosječne podatke i vremenske nizove, što je omogućilo usporedbu promjena u vremenskoj dimenziji analiziranih pojava. Na osnovu rezultata autori su rangirali zemlje EU-a prema stupnjevima razvoja funkcije turizma i klasifi cirali ih u tri skupine. Prema razini razvoja 2016. godine vodila je Malta. Srednje visok stupanj razvoja funkcije turizma zabilježen je u skupini zapadno-europskih zemalja dok su na srednje niskom stupnju razvoja bile srednjoeuropske i skandinavske zemlje te neke u Zapadnoj Europi. Dobiveni bi rezultati mogli poslužiti kao osnova za ispravnije upravljanje turizmom u zemljama EU-a i kompetentnije odlučivanje o alokaciji europskih sredstava. ; European Union countries are the most signifi cant tourist destinations around the world. However, the level of development of tourist function is not the same in all European Union countries. It seems interesting to compare the level of tourist function development of European Union countries. The article attempts to determine the value of the synthetic measure of levels of development of the tourist function of European Union countries, taking into consideration the eight most frequently utilised indicators. The study applies M. Walesiak's General Distance Measure (GDM), where the normalisation of variables was undertaken during 2007-2016 with the application of a median-based formula. The empirical research was conducted, using the dynamic approach (for cross-sectional and tidal data) thus, enabling the comparison of changes observed in the analysed phenomenon tidally. The research findings enabled the authors to rank EU countries in terms of their tourist function development levels and to classify them into three groups. In 2016, the leader regarding the level of development of tourist function was Malta. The majority of Western European countries have medium-high levels of development of in tourist function, whereas the group of countries with medium-low levels included countries from East-Central Europe, Scandinavian countries and several Western Europe countries. The obtained results can lay the foundation for the proper management of tourism in EU countries and for proper decision-making regarding the allocation of EU funds.

Suradnja EU–a i Rusije pruža europskom kontinentu i šire mnoge prilike. Istočno partnerstvo predstavlja glavnu poveznicu ali i područje prepreka Rusije i EU–a jer dijele zajedničko susjedstvo sa zemljama koje nisu članice EU–a a niti žele biti pod kontinuiranim utjecajem Rusije. Za zemlje koje nisu članice EU–a, EU je razvila Europsku politiku susjedstva putem koje surađuje sa južnim i istočnim susjedima kako bi postigla blisku i stabilnu političku zajednicu i najviši mogući stupanj ekonomske integracije. Rusija nije članica ovog instrumenta već je s EU-om razvila četiri zajednička prostora, ekonomski prostor, prostor slobode, sigurnosti i pravde, prostor vanjske sigurnosti i prostor istraživanja i obrazovanja te kulturnih aspekata. Najvažnija područja suradnje EU–a i Rusije jesu ona u energetskom sektoru pri kojem ima usuglašen Akcijski plan do 2050. godine te suradnja u području znanosti, tehnologije i inovacija što je među glavnim prioritetima Europe 2020 te je Rusiji bitno i jačanje razvoja istraživačke infrastrukture. ; Cooperation between European Union and Russia offers plenty opportunities to European continent and beyond its boundaries. Eastern Partnership is the main connection but also a barrier of Russia and EU because of their common neighbourhood with countries which are not members of the EU, and also do not want to be under continuous Russian influence. For countries that are not members of the EU, European Union developed European Neighbourhood Policy which cooperates with South and East neighbours so it could achieve close and sustainable political community and the highest possible level of economic integration. Russia is not a member of this instrument but instead it developed four common spaces with EU, economic space, freedom, security and justice, external security and research and education, including cultural aspects. The most important areas of cooperation between the two sides are the one in energy sector with established Roadmap until 2050, cooperation in science, technology and ...

Suradnja EU–a i Rusije pruža europskom kontinentu i šire mnoge prilike. Istočno partnerstvo predstavlja glavnu poveznicu ali i područje prepreka Rusije i EU–a jer dijele zajedničko susjedstvo sa zemljama koje nisu članice EU–a a niti žele biti pod kontinuiranim utjecajem Rusije. Za zemlje koje nisu članice EU–a, EU je razvila Europsku politiku susjedstva putem koje surađuje sa južnim i istočnim susjedima kako bi postigla blisku i stabilnu političku zajednicu i najviši mogući stupanj ekonomske integracije. Rusija nije članica ovog instrumenta već je s EU-om razvila četiri zajednička prostora, ekonomski prostor, prostor slobode, sigurnosti i pravde, prostor vanjske sigurnosti i prostor istraživanja i obrazovanja te kulturnih aspekata. Najvažnija područja suradnje EU–a i Rusije jesu ona u energetskom sektoru pri kojem ima usuglašen Akcijski plan do 2050. godine te suradnja u području znanosti, tehnologije i inovacija što je među glavnim prioritetima Europe 2020 te je Rusiji bitno i jačanje razvoja istraživačke infrastrukture. ; Cooperation between European Union and Russia offers plenty opportunities to European continent and beyond its boundaries. Eastern Partnership is the main connection but also a barrier of Russia and EU because of their common neighbourhood with countries which are not members of the EU, and also do not want to be under continuous Russian influence. For countries that are not members of the EU, European Union developed European Neighbourhood Policy which cooperates with South and East neighbours so it could achieve close and sustainable political community and the highest possible level of economic integration. Russia is not a member of this instrument but instead it developed four common spaces with EU, economic space, freedom, security and justice, external security and research and education, including cultural aspects. The most important areas of cooperation between the two sides are the one in energy sector with established Roadmap until 2050, cooperation in science, technology and innovation which is included as the main priority of Europe 2020 and it is also important the development of the research infrastructure in Russia.