Suchergebnisse

Otvorenost javne uprave, koja uključuje njenu vidljivost i dostupnost građanima, ali i mogućnost sudjelovanja građana u donošenju odluka, formuliranju politika i propisa, jedno je od temeljnih načela europskoga upravnog prostora. Europska unija prepoznaje otvorenost kao jedno od temeljnih načela funkcioniranja institucija na europskoj razini te potiče zemlje članice i kandidatkinje na usvajanje i ostvarivanje otvorenosti u upravnoj praksi, uglavnom putem mehanizama mekog prava. U Hrvatskoj su procesi europeizacije započeli početkom 2000-ih, a u sklopu brojnih prilagodbi javne uprave, došlo je do napretka u ostvarivanju transparentnosti i otvorenosti javne uprave, posebno u završnim fazama procesa pristupanja u članstvo Europske unije. Pitanje otvorenosti javne uprave prepoznato je kao važan preventivni mehanizam unutar antikorupcijske politike, zbog čega je postalo dijelom europske politike kondicionalnosti. Premda su mehanizmi za ostvarivanje otvorenosti brojni, jedan od najčešćih su javne konzultacije ili savjetovanje sa zainteresiranom javnošću. Provođenje javnih konzultacija predmet je regulacije na europskoj razini. Praksa Europskog suda, preporuke Europske komisije i naglašavanje suradnje i razmjene dobre prakse, bez nametanja konkretnih obvezujućih pravila, upućuje na područje tzv. horizontalne europeizacije i dominaciju mekog prava. U Hrvatskoj je provođenje savjetovanja sa zainteresiranom javnošću regulirano prvenstveno Zakonom o pravu na pristup informacijama (NN 85/15) te drugim zakonima i propisima. U normativnom pogledu, napredak je ostvaren 2009. donošenjem Kodeksa savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata. U pogledu implementacije, međutim, napretka nije bilo sve do izmjena Zakona o pravu na pristup informacijama 2013. i ustanovljavanja institucionalnog mehanizma za provođenje zakonskih odredbi. Usprkos tome, provedbu savjetovanja obilježavaju brojne manjkavosti, posebice na lokalnoj i regionalnoj razini, te u slučaju širokog spektra zakonom definiranih tijela javne vlasti. ; Public administration openness is one of the basic principles of the European administrative space, including public administration visibility and accessibility to citizens, as well as possibility of citizens' involvement in decision making, formulation of policies and regulations. The European Union recognizes openness as a fundamental principle for the functioning of institutions at the European level, but also encourages member and candidate states to adopt and achieve openness in the practice of national administrative organizations, mainly through soft law mechanisms. Since the 2000's, the process of Europeanization has led to numerous adjustments of the Croatian public administration, including the implementation of the principle of transparency and openness, especially during the final stages of the accession process. The issue of public administration openness has been recognized as an important preventive mechanism within the anticorruption policy and has consequently become a part of the European policy of conditionality. Although the instruments for achieving openness are numerous, one of the most common are public consultations or consultations with interested public. Public consultations are regulated at the European level. The practice of the Court of Justice of the EU, the European Commission recommendations and promotion of cooperation and good practice exchange, without concrete binding rules, indicate that it is an area dominated by the so-called horizontal Europeanization and soft law. In Croatia, public consultations are primarily regulated by the Act on the Right to Access Public Information, but also by other laws and bylaws. Normative progress has been achieved in 2009 by issuing The Code of practice on consultation with the interested public in procedures of adopting laws, other regulations and acts. With respect to implementation, improvement has not been achieved before 2013 with amendments to the Act on the Right to Access Public Information, which introduced adequate institutional mechanism for the implementation process. However, the implementation of public consultations is still defective, particularly at the local and regional level, and in the case of the broad legal category of public authorities.

Cilj je rada proučiti na koji je način pristupanje Hrvatske Europskoj uniji utjecalo na LGBT pokret. Budući da zemlje Srednje i Istočne Europe, nakon raspada komunizma i tijekom procesa europeizacije, dijele slične karakteristike po pitanju razvoja LGBT pokreta, ovaj rad analizira dvije hipoteze oblikovane kroz studiju slučaja Poljske: (1) proces europskih integracija zemalja u postsocijalističkoj Europi unaprjeđuje formalni zakonski status LGBT osoba i podiže vidljivost LGBT aktivističkih mreža i (2) nakon pristupanja Europskoj uniji jačaju dotad potisnuti konzervativni pokreti protiv LGBT zajednice. Rad prati razvoj LGBT pokreta kroz tri vremenske faze. Prva faza obuhvaća period od osamostaljenja Hrvatske, pa sve do 2000. godine kad u Hrvatskoj počinje proces europeizacije. Druga faza obuhvaća period od početka procesa europeizacije do pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, a treća se faza odnosi na period nakon ulaska zemlje u EU. Unutar svake faze proučavaju se sastavnice modela političkog procesa, struktura političkih prilika, aktivističke mreže i diskurzivno uokviravanje tema važnih za LGBT pokret. Analizom je utvrđeno da je tijekom procesa pristupanja Europskoj uniji u Hrvatskoj unaprijeđen pravni položaj homoseksualnih osoba te je pojačana njihova vidljivost u društvu. To se očituje u osnivanju civilnih udruga, organiziranju povorki ponosa, donošenju Zakona o istospolnim zajednicama i uvođenju antidiskriminacijskih normi u zakonodavstvo. Diskurzivnom analizom 328 članaka došlo se do rezultata da je u devedesetima na snazi razdoblje šutnje o homoseksualnosti. U periodu europeizacije i onom nakon pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, diskurzivne se ideje kreću unutar triju okvira: društvene prihvaćenosti, europeizacije i pitanja drugog reda. Iako je period nakon ulaska Hrvatske u EU nedovoljno dug da bi se sa sigurnošću potvrdila druga hipoteza, referendum o ustavnoj definiciji braka i lobiranje protiv izglasavanja Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola dobri su pokazatelji da se konzervativni pokret protiv LGBT zajednice u Hrvatskoj konsolidirao. ; This paper examines how Croatia's path towards joining the European Union affected the LGBT movement. Due to Central and Eastern European countries sharing similar characteristics regarding the development of the LGBT movement after the abandonment of communism and during the Europeanization process, this paper follows two hypotheses formed through a case study of Poland: (1) the process of European integration in post-socialist Europe promotes the formal legal status of LGBT people and improves the visibility of the LGBT activist network (2) since the country's accession to the EU the formerly repressed conservative movements against the LGBT community have become stronger. The paper examines the development of the LGBT movement over three time periods. The first period covers the time between Croatia gaining independence and starting its Europeanization process in 2000; the second period lies between the start of the Europeanization process and Croatia's accession to the EU; the third phase covers the time after the accession. For every phase the following parts of the political process model are examined: the political opportunity structure, the activist network and the discursive framing of topics important for the LGBT movement. Analysis confirms that the implementation of the requirements for becoming a member country improved the legal status of LGBT people and increased their visibility during that time. This manifested primarily as the founding of various associations, organizing pride parades, passing the Same-Sex Union Act and introducing sexual orientation anti-discrimination norms. A discourse analysis of 328 articles unveiled the 90's silence on homosexuality and revealed that in the next two phases discursive ideas have been present in three key areas: social acceptance, Europeanization and the "less important question". Even though the period after Croatia's accession is not long enough to definitively confirm the second hypothesis, the referendum on the constitutional definition of marriage and the lobbying for rejecting the Same-Sex Life Partnership Act are good indicators that the conservative movement against the LGBT community in Croatia consolidated its position.

U članku se obrađuje problem europeizacije, jedan od ključnih pojmova koji se razvio unutar europskih studija u posljednjih desetak godina, od trenutka usvajanja i stupanja na snagu Maastrichtskog ugovora. U prvom dijelu obrađuju se različiti modeli europeizacije u širem kontekstu nego što je to konceptualni okvir Europske unije, u kojem se i javlja fenomen europeizacije. Stoga se pokušava izgraditi tipologija širih pristupa određivanju fenomena i procesa europeizacije, koja obuhvaća šest poimanja europeizacije: prvi je pristup geografsko-politički, gdje se pod europeizacijom poimlju promjene u vanjskim granicama Europe, od redukcijskoga svođenja Europe na zemlje Zapadne i Srednje Europe, do proširenja pojma Europe rubnim državama; drugo je poimanje europeizacije povezano s razvojem političkih institucija na europskoj razini. Treća defi nicija identifi cira europeizaciju kao izvoz oblika političke organizacije, koji polazi od iskustva europske kolonizacije, a danas se modifi cirao u širenje europskih vrijednosti snagom primjera na druge kontinente; četvrti je model europeizacije poistovjećivanje s projektom europskog ujedinjenja, s procesom integracije koji završava u federalnoj, ujedinjenoj Europi; peta je varijanta penetracija europskog modela višerazinske vladavine u nacionalne sustave vladavine, a očituje se u adaptaciji, konvergenciji i harmonizaciji političkih i pravnih sustava država članica. Autor toj klasičnoj tipologiji dodaje i šestu, koju naziva retrospektivnom europeizacijom, a koja podrazumijeva europeizaciju kao identifi kaciju s tradicionalnim europskim vrijednostima prije nastanka EZ-a i EU-a, prvenstveno s tradicijskim, kulturnim i vjerskim identitetom iz predintegracijskog razdoblja. U drugom dijelu obrađuju se razne defi nicije europeizacije koje su proizišle iz empirijskih istraživanja, a autor i tu izdvaja pet vrsta definicija koje se međutim ne isključuju, nego plastično ukazuju na složenost fenomena. Na kraju se nudi model istraživanja koji bi u hrvatskom slučaju ispitao validnost pojma ...

Europeizacija stambenih politika samostalno je i u sklopu šire europske socijalne politike bila od marginalnog istraživačkog značaja u korpusu stambenih studija i socijalne politike zbog načelnog i stvarnog neuplitanja EU-a u stambene politike država članica. Stambena politika u nadležnosti je država članica EU-a, pa je stoga nužno višedimenzionalno mjeriti europsku integraciju u ovom području. U ovom su radu analizirani utjecaji europeizacije kroz mehanizme europske integracije temeljem uvida iz dviju postsocijalističkih država članica EU-a – Slovenije i Hrvatske. Zaključnom se raspravom ukazuje na europeizacijski deficit u stambenom području kada je riječ o Hrvatskoj u odnosu na Sloveniju. Konačno, predlaže se proširenje analize na veći broj postsocijalističkih država članica EU-a te se stoga ovaj rad stavlja u službu poticanja daljnjeg istraživanja teme. ; Europeanization of housing piolicies was, separately as well as a part of wider European social policy, of marginal research importance in housing studies because of non-interference of EU in member states' domestic housing policies. Responsibility for housing policies lies at the level of EU member states and therefore it is necessary to study European integration in this area multidimensionally. Europeanization impacts related to housing policies are comparatively analysed by using integration mechanisms approach on two post-socialist EU member states: Slovenia and Croatia. Concluding discussion is focused on pointing out the Europeanization deficit in the housing area when Croatia is concerned, in relation to Slovenia. Finally, country sample enlargement is advised by including other cases of post-socialist EU member states dealing with European policy impulses in housing area, which puts this paper in service of further housing policy research.

Civilno društvo je prostor između obitelji, države i tržišta gdje se građani udružuju radi promicanja zajedničkih interesa. Širenjem značenja Europske unije uloga civilnog društva i njegov međuodnos s EU razinom postaje sve značajnije pitanje. Rad tematizira civilno društvo u kontekstu europeizacije. Europeizacija se koristi kao »termin kišobran« koji pokriva mnoštvo značenja u terminima socijalnog, političkog, kognitivnog, pa čak i teritorijalnog, stoga najprije utvrđuje njezino značenje. Prikazuju se procesi i mehanizmi europeizacije civilnog društva. Uzimajući u obzir ključne razvoje zadnjih desetljeća kao i koncept horizontalne politike, raspravlja se o kontekstu europeizacije civilnog društva. Međuodnos europeizacije i civilnog društva sagledava se kroz različite pristupe i načine međusobnog odnošenja civilnog društva i razine EU u aspektu vladavine i politika. Tim analizama omogućuje se pogled u dosege europeizacije civilnog društva i preispitivanje jesmo li na pragu nečega što možemo nazvati »Europskom unijom civilnog društva«. ; Civil society is the space between the family, the state and the market where citizens come together to promote their common interests. By expanding the importance of the European Union, the role of civil society and its interrelationship with the EU level becomes increasingly important issue. The paper deals with civil society in the context of Europeanization. Europeanization is used as an »umbrella term« that covers a multitude of meanings in terms of social, political, cognitive and even territorial meanings. We present the processes and mechanisms of Europeanization of civil society. Taking into account the key developments in the last decade as well as the concept of horizontal policies, the author discusses the context of Europeanization of civil society. Interrelationship of Europeanization and civil society is reviewed from the perspective of different approaches and ways of mutual relations of civil society and EU level from the aspect of governance and policy. This analysis allows a glance at the scope of Europeanization of civil society and examinations of the question whether we are on the threshold of something that we can call "The EU of Civil Society".

The author claims there are various types of tolerance. He defines tolerance as a dispositional feature of human beings vs other human beings. The basic formula of democratic tolerance runs as follows: mutual tolerance is better than both the risks of tyranny due to intolerance & the risks of a civil war. It disguises the latent aggressiveness underlying our democratic societies. Dangerous developments have been detected for the future of the European Union. It is faced with a choice: Is it going to develop according in the direction of national states or the Europeanization of national states? The first leads into an increasing intolerance. The solution lies in tolerance, which can be preserved by the Europeanization of democracy. Adapted from the source document.

U radu se analiziraju neki problemi upravnih sudova koji se javljaju u praksi Europskog suda za zaštitu ljudskih prava te sudova nekih država članica Europske unije. Posebna pažnja posvećena je pravu na suđenje u razumnom roku, izvršenju sudskih odluka, pravu na hitne sudske mjere i suspenzivnom učinku tužbe. Zaključuje se da se glavna problematika znanstvenog istraživanja, kada je riječ o upravnom sporu, bavi pitanjem, osim očitog trenda europeizacije načela upravnog spora usmjerenog prema europeizaciji postupovnog prava u cjelini, je li moguće uočiti konvergencijske trendove u odnosu na pravne učinke odluka upravnih sudova u Europskoj uniji. ; Certain problems of administrative courts appearing in the jurisprudence of the European Court for the Protection of Human Rights and of some EU member states are analysed in the paper. Particular stress is on the right to trial within reasonable time, execution of court decisions, right to emergency court measures, and suspending effect of the lawsuit. There is an obvious trend of Europeanization of the principles of administrative dispute, which is consistent with general Europeanization of administrative law.It is concluded that scientific research in the field of administrative dispute is mainly concerned with the question of whether it is possible to spot convergence trends with regard to legal effects of administrative courts' decisions in the European Union.

Ovaj rad temelji se na analizi studije slučaja Republike Cipra o pokušajima rješavanja problema i europeizaciji samog otoka. Ciparski problem predstavlja jedan od dugovječnijih pokušaja provedbe mirovnog sporazuma između dvije etničke zajednice – ciparskih Grka i ciparskih Turaka. Od turske invazije na otok 1974. godine zaoštrili su se dodatno odnosi između sukobljenih strana. Velika Britanija, Turska i Grčka postale su jamci mira i sigurnosti te glavni pregovarači u rješavanju problema. Početkom pristupnih pregovora s Europskom unijom i ona službeno postaje umiješana u situaciju na otoku te provođenje europeizacije je označilo novu fazu razvoja otoka. Iako postoje brojna rješenja problema niti jedna strana ne pristaje na uvjete koji ne idu njima u korist. Najuspješnije rješenje do sada je održavanje statusa quo koje jamči mir i sigurnost objema stranama. Analizom dokumenata i literature nastoji se objasniti interes velikih svjetskih sila i Europske unije na Republiku Cipar te kakav je to utjecaj ostavilo u međunarodnoj zajednici i propalim diplomatskim pokušajima. ; This paper is based on an analysis of Cyprus as a case study on attempts to solve problems and the Europeanization of the island. Cyprus problem is one of the long-standing attempts of implementation of the peace agreement between two ethnic communities – Greek Cypriots and Turkish Cypriots. Since the Turkish invasion of the island in 1974, relations between the conflict parties have intensified. The United Kingdom, Turkey, and Greece have become guarantors of peace and security and have been the main negotiators in solving the problem. With the start of accession negotiations with the European Union, it officially becomes involved in the situation on the island and the implementation of Europeanization marks a new phase of island development. Although there are numerous solutions, neither side has agreed to the terms that will benefit them. The most successful solution so far is to maintain the status quo that guarantees peace and security for both ...

Nakon gotovo tri desetljeća upravljanja "odozgo" ili primjene različitih koncepata i strategija Zapada objedinjenih u mantri europerspektive – Zapadni Balkan je ponovno u fokusu međunarodne javnosti kao novo geopolitičko žarište. Umjesto ciljane europeizacije, svjedočimo daljnoj balkanizaciji regije koja je posljedica neuspješnog djelovanja Europske unije, kao i suprotstavljenih interesa saveznika – SAD-a, NATO-a, Velike Britanije, EU-a i Njemačke. Takva konstelacija odnosa omogućila je jačanje utjecaja niza ne-zapadnih aktera – Rusije, Turske, Kine, Irana i Saudijske Arabije, čija prisutnost već niz godina snažno oblikuje sigurnosno ozračje na Zapadnom Balkanu. Sve je očitije da je angloamerički projekt posthladnoratovskog uređenja prostora bivše Jugoslavije značajno istrošen. Naime, obećani prosperitet i stabilnost regije su izostali, a zaostavština primijenjenih zapadnih politika je krajnje siromaštvo, iznimna nezaposlenost i iseljavanje, propast javnih politika i kontinuirano gospodarsko urušavanje, kao i ponovno "aktiviranje" postojećih kriznih žarišta: Bosne i Hercegovine, Kosova i Makedonije. ; After almost three decades of governance from above or application of different concepts and strategies of the West in the mantra of euro perspective – Western Balkan is again in focus of the international public. Instead of targeted Europeanization, we are witnessing the further Balkanization of the region as a result of the unsuccessful action of the European Union, as well as the conflicting interests of allies – the US, NATO, the United Kingdom, the EU and Germany. Such a constellation of relations made it possible to strengthen the influence of several non-Western actors – Russia, Turkey, China, Iran, Saudi Arabia, whose presence has for many years strongly shaped the security atmosphere in the Western Balkans. It is increasingly evident that the Anglo-American project of post-Cold War landscaping of the former Yugoslavia has worn off significantly. Namely, the promised prosperity and stability of the region are missing, and the legacy of applied western policies is extreme poverty, extreme unemployment and emigration, the collapse of public policies and continued economic collapse, as well as the re-activation of existing crisis areas: Bosnia and Herzegovina, Kosovo and Macedonia.

Članak analizira učinke Europskog semestra, okvira EU-a za socijalno-ekonomsku koordinaciju, na promjenu politike zapošljavanja u Hrvatskoj. Slučaj Hrvatske treba ilustrirati kako, pod kojim uvjetima i u kojoj mjeri arhitektura Europskog semestra utječe na politike zapošljavanja u Hrvatskoj. U žarištu su analize dvije stavke javnih politika: Garancija za mlade i dob za umirovljenje. Nalazi vezani za Garanciju za mlade podržavaju očekivanje prema kojemu pojačani nadzor i obveze izvještavanja pridonose promjeni nacionalnih javnih politika. Koristeći intervjue kao izvore podataka, auto pronalazi dva ključna elementa utjecaja: administrativni pritisak i slabu upoznatost s načinom rada Europske komisije u sklopu Europskog semestra. Istodobno, Hrvatska je opetovano zanemarivala preporuke za usklađivanjem dobi umirovljenja za muškarce i žene. Razlozi slaba utjecaja Europskog semestra na tom području mogu se pronaći u ograničavajućem efektu sastava koalicijske vlade, krutosti javne politike, suprotstavljenih uvjerenja i vrlo neizvjesne političke situacije. Ti su uvjeti bili čimbenici odvraćanja od promjene javnih politika, unatoč mogućim sankcijama EU-a. ; This paper analyzes the effects of the European Semester, EU's framework for socio-economic policy coordination, on change of Croatian employment policy. The case of Croatia is used to illustrate in what manner, under which conditions and to what extent the European Semester architecture actually influences Croatian employment policies. The focus is on two policy items: the Youth Guarantee and the retirement age provision. The findings on the Youth Guarantee lend crucial support to the expectation that intensified monitoring and reporting obligations will contribute to domestic policy change. Drawing on interview data, the author identifies administrative pressure and low familiarity with the European Commission's modus operandi within the European Semester as two crucial elements of influence. On the other hand, Croatia repeatedly neglected EU's recommendation to step up the harmonization of female and male retirement age. Reasons for low European Semester impact on this issue can be found in a number of constraining conditions that were at play: coalition politics, the stickiness of the policy issue, opposite policy beliefs and a highly uncertain political situation. These factors acted as factors from policy change despite potential EU sanctions down the pike.

U članku se analiziraju institucionalni aranžmani euromediteranskih politika, koji se mogu opisati kao proces euromediteranizacije, pri čemu se ključni elementi analize zadržavaju na pitanju interguvernmentalne, regionalne i vanjske politike Europske unije. Uočavajući razlike u klasificiranju utjecaja europeizacije te mogućeg tematiziranja jednog aspekta euromediteranskih politika i procesa euromediteranizacije kao procesa europeizacije, rad se bavi pitanjem diplomacije kolosijeka, uspješnosti euromediteranskih politika i, posebno, istražuje primjer komplementarne uloge nevladinih organizacija u kreiranju uspješnih euromediteranskih politika. Analiza pokazuje da su pristup Procesa iz Barcelone i institucionalna izgradnja Unije za Mediteran u velikoj mjeri ostali bez željenih učinaka te da su navedene institucionalne metamorfoze ostale samo na superficijalnoj interguvernmentalnoj razini. ; The paper analyses the institutional arrangements of Euro-Mediterranean policies, which can be described by the process of Euro-Mediterraneanization, and in doing so the key elements of the analysis dwell on the issue of the intergovernmental, regional and foreign policies of the European Union. By recognizing the differences in different classification of the impact of Europeanization, and a possible study of one aspect of Euro-Mediterranean policies and the process of Euro-Mediterraneanization as a process of Europeanization, the paper deals with the issue of track diplomacy, the success of Euro-Mediterranean policies and, in particular, examines an example of the complementary role of non-governmental organizations in the making of successful Euro-Mediterranean policies. The analysis shows that the approach of the Barcelona Process and the institutional construction of the Union for the Mediterranean have been largely left without the desired effects, as well as that the specified institutional metamorphoses have remained only at the superficial intergovernmental level.

U političkome trenutku kada se Europska unija percipira kao specifična politička organizacija kompleksnoga multirazinskog sustava vlasti koji prevladava nacionalne i manjinske probleme, pojavile su se tendencije unutarnjega identitetskog i političkog komešanja kod pojedinih država članica. Španjolska predstavlja izuzetan primjer recentne političke nestabilnosti proizvedene uslijed najava referendumskih izjašnjavanja građana Katalonije o potencijalnoj neovisnosti. Ekonomska kriza koja je pogodila Španjolsku zasigurno je katalizator spomenutih tendencija, ali nipošto jedini ili odlučujući faktor u političkome zahtjevu za neovisnošću ili barem povećanom autonomijom unutar Španjolske. Potonja ima dugu povijest sukobljavanja centralističkih i regionalno-federalističkih tradicija, a njezina identitetska kompleksnost nipošto ne odgovara centralističkomu sustavu vlasti i političke teritorijalizacije. Stoga su izazovnost tematike španjolskoga regionalnog modela, njegova problematika i zahtjevi za revidiranjem suviše važna tematika koja zahtijeva pažljivo proučavanje mnoštva aspekata koje ovaj model podrazumijeva. Ovaj rad nema namjeru sveobuhvatne analize španjolskoga regionalnog ustrojstva, već kratak presjek najznačajnijih elemenata koji su reaktualizirani u novijim događajima te njihovo smještanje u odgovarajuće teorijske modele radi lakšega razumijevanja i interpretacije. ; In today's political situation when the European Union is percevied as a specific political organization with a complex multilevel system of authority which overcomes national and minority problems, certain identity and political restlesness started to emerge in some member states. Spain is an excellent example of recent political instability created due to the announcement of the citizens referendum on potential self-determination in Catalonia. Economic crisis which has affected Spain is definitely a catalyst of the mentioned tendencies, but by no means the only and decisive factor in the political claims for independence or at least greater autonomy within Spain. The latter has a long history of conflict between centralist and regional-federal traditions, and the complexity of its identity in no way corresponds to the centralized system of government and political territorialization. Therefore, the challenging themes of Spanish regional model, its problems and requirements for its revisionism are extremely important issues which require careful study from multiple aspects that such model implies. This paper is not a comprehensive analysis of Spanish regional organization, but a brief overview of its most significant elements reaffirmed in the most recent events as well as their positioning within appropriate theorethical models for easier understanding and interpretation.

Osnovna nakana ovoga rada jest pokazati neke od magistralnih puteva kroz koje prolazi sustav lokalne samouprave u Republici Hrvatskoj. Proces europeizacije, naime, sve više zahvaća i oblikuje hrvatsku lokalnu samoupravu, uključujući implementaciju novih standarda rada kao što su procesi decentralizacije i dekoncentracije, privatizacije, liberalizacije, deregulacije, javnosti, transparentnosti i otvorenosti, te specijalizacije, informatizacije i digitalizacije itd. To su temeljne vrijednosti upravnih doktrina poput novog javnog menadžmenta, "dobre vladavine" i drugih. U kontekstu ove teme posebnu pozornost stavili smo na neke aspekte organizacijske strukture Splitsko-dalmatinske županije apostrofirajući pritom posebice podatke o kvalifikacijskoj, spolnoj i dobnoj strukturi zaposlenih u upravnim tijelima županije i neke pokazatelje o financijsko-proračunskom kapacitetu općina, gradova i same županije. ; The key aim of this paper is to demonstrate a few main pathsthrough which goes the system of local self-goverment in Croatia. Europeanization process more and more encompasses and shapes croatian local self goverment including implementation of new standards of work such as democratization and dispersion processes, public participation, transparency , openness and also specialities, informatization and digitalization. These are the fundamental values of admininistrative doctrines like new public managment, "good governance" ect. In the context of this subject of matter, we have put a special emphasis on some aspects of organizational structure of Split-Dalmatia County, underlining data about qualifications, age of employees in administrative structures of County and some data about financial-budget capacity of communities, towns and County.

Faza europeizacije hrvatske javne uprave započela je 2001. godine. Obuhvaća značajne promjene u središnjoj državnoj upravi, javnim službama (službama od općeg interesa), lokalnoj i regionalnoj samoupravi, službeničkom sustavu, upravnom obrazovanju, općem upravnom pravu te u sustavu pravne zaštite građana. U svim tim područjima razvijaju se značajni europski standardi, koji služe kao oslonac harmonizacije javnih uprava europskih zemalja. Europske standarde razvijaju Europska unija, Vijeće Europe, ali i same europske zemlje međusobnom razmjenom i učenjem. Reformama hrvatske uprave želi se ojačati upravne kapacitete, ostvarenje standarda dobrog europskog upravljanja i efektivni ulazak u zajednički europski upravni prostor. Europska je unija nametnula politiku i mehanizme kondicionalnosti te osigurala značajna financijska sredstva, projekte i stručnu potporu upravnim reformama u Hrvatskoj. Prilagodbe su u tijeku, a usprkos općenito dobrim rezultatima, ostaje značajni prostor za punu europeizaciju, u smislu postizanja odgovarajućih učinaka hrvatske javne uprave. ; Europeanization of the Croatian public administration formally started in 2001. This phase has encompassed important changes of the central state administration, services of general interest, local and regional self-government, civil service, administrative education and in-service training, general administrative law and system of legal protection of citizens. Reforms have been oriented towards strengthening administrative capacities, acquiring standards of good European governance, and effective entrance into common European Administrative Space. During that phase, till the Croatian accession, the European Union imposed conditionality policy and mechanisms, and ensured huge financial and expert support to the reforms. Reforms at the central level consisted of agencification, professionalisation and depoliticisation of the civil service, Europeanization of a significant part of sectoral public policies and strengthening openness and ethical standards. The purposes of reforms at the local and regional levels have been strengthening democratic legitimacy, reorientation towards economic development, and realisation of prerequisites for more efficient regional policy in line with European regional and structural policy. A new concept of services of general interest along with liberalisation, privatisation and commercialisation policy has been realised. Independent regulation of services of general economic interest and fostering better quality of non-economic services of general interest have been developed. Legal protection of citizens has been strengthened by introducing two-tier administrative justice and realisation of standards of the Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms of the Council of Europe, parallel with some administrative simplification. The right to good administration, established by the EU Charter of Fundamental Rights, has attracted increased attention. Certain steps towards quality modern education for key administrative personnel have been made.

The Sarajevo Convention, at which the Sarajevo Declaration & the Pact on Stability were adopted, represents a finale to the ten-year conflict in the Balkan region. The most important elements in the dynamic process of Europe's preparation for accepting the countries of Europe's Southeast have been the Brussels study by the Center for Political Analyses, the German "new politics," & US support. The analyses of the goals & mechanisms of the Pact show that it is a major political instrument, though hailed as a mixed blessing. If all the actors -- states, nongovernmental organizations, associations, & individuals -- are provided with long-term conditions for creating affiliations, joint views, & projects, the process of building better relations may be initiated. The Europeanization of Southeast Europe is going to be a lengthy & complex process, & the Pact on Stability may become an important form of building new relations in this region. Adapted from the source document.