Suchergebnisse

U ovome radu istražujemo utjecaj makroekonomskih politika na prerađivačku industriju u Hrvatskoj. Koristeći model višestruke regresije, ispitujemo kako osobna potrošnja, investicije, kamatne stope, realni efektivni tečaj, državna potrošnja, fiskalni deficit te inozemna potražnja utječu na proizvodnju 22 prerađivačka sektora. Analiza je provedena na tromjesečnim podacima za razdoblje od prvoga tromjesečja 1998. do trećega tromjesečja 2008. godine. Rezultati pokazuju da su prerađivački sektori s niskim razinama tehnologije pod snažnijim utjecajem promjena fiskalne politike, realnog efektivnog tečaja i osobne potrošnje. Proizvodnja prerađivačkih sektora s visokom razinom tehnologije u pravilu je elastična na promjene investicija, inozemne potražnje i fiskalne politike. Čini se da je fiskalna politika posebno važna za prerađivačku industriju, kako zbog veličine fiskalnih elastičnosti, tako i zbog kratkih vremenskih pomaka djelovanja. U slučaju deprecijacije kune u prosjeku raste proizvodnja sektora s niskom razinom tehnologije, dok se kod sektora s visokom i srednje visokom razinom tehnologije ona smanjuje. ; In this paper, we analyse the impact of macroeconomic policies on manufacturing production in Croatia. We use multiple regressions in order to assess how personal consumption, investments, interest rates, the real effective exchange rate, government consumption, fiscal deficit and foreign demand affect the output of 22 manufacturing sectors. The analysis is conducted on quarterly data from 1998:1q to 2008:3q. The results suggest that changes in fiscal conditions, the real effective exchange rate and personal consumption mostly affect low technological intensity industries. Production in high technological intensity industries is, in general, elastic to changes in investments, foreign demand and fiscal policy. Fiscal policy seems particularly important for manufacturing output, both in terms of the magnitude of fiscal elasticities and shorter time lags. Production in low technological intensity industries on average increases with the exchange rate depreciation, while in high and medium-high technological intensity industries it contracts as a result of depreciation.

Kreativna i kulturna industrija jedna je od rastućih industrija današnjice koja, prema Florida i Tinagli (2004), doprinosi ekonomskom razvoju. Prepoznata je važnost kulturne i kreativne industrije od strane Europske unije s obzirom na povećanje vrijednosti sredstava namijenjenih financiranju ovog sektora u sljedećem programskom razdoblju. Svrha rada je odrediti potencijalne prepreke u financiranju udruga koje djeluju unutar kulturne i kreativne industrije u pribavljanju financijskih sredstava. Također, kroz analizu provedenog polustrukturiranog intervjua s predstavnicima tri udruge koje posluju na području grada Osijeka, ispituju se stavovi o preprekama u pribavljanju financijskih sredstava iz europskih fondova te uspješnosti poslovanja neprofitnih organizacija na regionalnoj razini. Neprofitne organizacije koje djeluju unutar kulturne i kreativne industrije, u ovom slučaju udruge kao najbrojnije neprofitne organizacije, još uvijek ovise o državnoj i lokalnoj samoupravi za financiranje projekata te se u praksi, po mišljenju ispitanika, nedovoljno koriste sredstva Europske unije. Također, prema ovom ali i istraživanju drugih autora utvrđeno je da su neprofitne organizacije registrirane u gradu Zagrebu uspješnije u odnosu na druge regije Republike Hrvatske po rezultatima poslovanja i korištenju financijskih sredstava iz Europske unije. Pritom je naglašena važnost korištenja fondova i programa Europske unije za provedbu složenijih i većih projekata te cjelokupan razvoj neprofitnih organizacija u kulturi i kreativnim industrijama. ; The creative and cultural industries are one of the growing industries of today that, according to Florida and Tinagli (2004), contribute to economic development. The importance of the cultural and creative industry has been recognized by the European Union with regard to the increase in the value of funds intended for financing this sector in the next programming period. The purpose of this paper is to identify potential barriers of associations operating within the cultural and ...

Kreativna i kulturna industrija jedna je od rastućih industrija današnjice koja, prema Florida i Tinagli (2004), doprinosi ekonomskom razvoju. Prepoznata je važnost kulturne i kreativne industrije od strane Europske unije s obzirom na povećanje vrijednosti sredstava namijenjenih financiranju ovog sektora u sljedećem programskom razdoblju. Svrha rada je odrediti potencijalne prepreke u financiranju udruga koje djeluju unutar kulturne i kreativne industrije u pribavljanju financijskih sredstava. Također, kroz analizu provedenog polustrukturiranog intervjua s predstavnicima tri udruge koje posluju na području grada Osijeka, ispituju se stavovi o preprekama u pribavljanju financijskih sredstava iz europskih fondova te uspješnosti poslovanja neprofitnih organizacija na regionalnoj razini. Neprofitne organizacije koje djeluju unutar kulturne i kreativne industrije, u ovom slučaju udruge kao najbrojnije neprofitne organizacije, još uvijek ovise o državnoj i lokalnoj samoupravi za financiranje projekata te se u praksi, po mišljenju ispitanika, nedovoljno koriste sredstva Europske unije. Također, prema ovom ali i istraživanju drugih autora utvrđeno je da su neprofitne organizacije registrirane u gradu Zagrebu uspješnije u odnosu na druge regije Republike Hrvatske po rezultatima poslovanja i korištenju financijskih sredstava iz Europske unije. Pritom je naglašena važnost korištenja fondova i programa Europske unije za provedbu složenijih i većih projekata te cjelokupan razvoj neprofitnih organizacija u kulturi i kreativnim industrijama. ; The creative and cultural industries are one of the growing industries of today that, according to Florida and Tinagli (2004), contribute to economic development. The importance of the cultural and creative industry has been recognized by the European Union with regard to the increase in the value of funds intended for financing this sector in the next programming period. The purpose of this paper is to identify potential barriers of associations operating within the cultural and ...

Research background. The presence of insect fragments is one of the major constrains in stored food commodities and it causes considerable loss in the quality of the produce. The management of the pest is viewed as a huge challenge in foodprocessingindustry. Conventionally, the detection of Tribolium castenaum in the food processing industry is carried out by acid hydrolysis and staining methods that are time consuming and lack precision. Experimental approach. Considering the importance of a quick and effective method, a quantitative polymerase chain reaction (qPCR)-based approach was developed and elucidated in this study. The mitochondrial cytochrome oxidase I (mtCOI) gene was identified as a target due to its abundance in the pest. Specific primers were designed against the target gene by Primer Premier software and amplified in a qPCR. Results and conclusions. This method is capable of detecting all the ontogenic stages of T. castaneum in stored wheat flour. Earlier experiments had demonstrated that about 20 µg of DNA can be obtained from 2.2 mg of insects. To quantify the infestation levels, the cycle threshold (Ct) values obtained from known samples were subjected to regression analysis and expressed as adult equivalents. In the unknown samples, the infestation was calculated as 1.74 and 0.046 adult insects in 5 g of wheat flour. The maximum permissible limit of insect fragments in flour is 75 insect fragments or approx. 3 adults per 50 g of flour as per the US Food and Drug Administration (FDA). Hence, by adopting this new method, it is possible for the warehouse operators to arrive at a decision to proceed with efficient management practices where wheat flour is stored. Also, this method can be ratified by government agencies associated with international business to ascertain whether the wheat flour meets the standards set by the respective country before subjecting to foreign trade. Novelty and scientific contribution. This study is the first of its kind in the detection and quantification of T. castaneum in milled products. So far, only conventional methods have been employed to assess the presence of the pests and manual counting of fragments are practiced to quantify the infestation levels. The developed qPCR method is faster, reliable and can be employed in milling industries, bakery industries, food processing plants and foreign trade units for critical detection and quantification of T. castaneum pest infestation. ; Pozadina istraživanja. Prisutnost dijelova insekata u namirnicama jedno je od glavnih ograničenja pri njihovom skladištenju, te uzrokuje velike gubitke u kvaliteti proizvoda. Suzbijanje štetnika predstavlja velik izazov u prehrambenoj industriji. Tradicionalno se prisutnost kestenjastog brašnara (Tribolium castaneum) u prehrambenim proizvodima utvrđuje kiselinskom hidrolizom i metodom bojanja, koje su dugotrajne i neprecizne. Eksperimentalni pristup. Uzevši u obzir potrebu za primjenom brze i učinkovite metode određivanja prisutnosti T. castaeneum u brašnu, u radu je razvijena i opisana kvantitativna metoda koja se temelji na lančanoj reakciji polimerazom u stvarnom vremenu (qRT-PCR). Kao ciljni gen odabran je mitohondrijski gen za podjedinicu 1 citokrom c oksidaze (mtCOI) zbog njegove rasprostranjenosti u nametniku. Pomoću kompjuterskog softvera Primer Premier izrađene su početnice za umnožavanje DNA ciljane vrste metodom qRT-PCR. Rezultati i zaključci. Ovom se metodom može identificirati kestenjasti brašnar (T. castaneum) u svim fazama ontogeneze u uskladištenom brašnu. Prijašnji su eksperimenti pokazali da se iz 2,2 mg kukaca može izdvojiti otprilike 20 µg DNA. Za utvrđivanje opsega zaraze provedena je regresijska analiza broja ciklusa (Ct-vrijednost) potrebnih za određivanje poznatih uzoraka, a rezultati su izraženi kao broj odraslih kukaca. U nepoznatim je uzorcima izračunat stupanj zaraze od 1,74 odnosno 0,046 odraslih insekata u 5 g pšeničnog brašna. Prema regulativi Američke agencije za hranu i lijekove (engl. U.S. Food and Drug Administration (FDA)), najveći dopušteni broj dijelova insekata u brašnu je 75, odnosno otprilike 3 odrasla kukca u 50 kg brašna. Pomoću ove nove metode voditelji skladišta mogu donijeti odluku o tome gdje skladištiti brašno, te učinkovito provoditi plan suzbijanja ovog nametnika. Također, državne agencije koje posreduju u međunarodnom poslovanju mogu temeljem ove metode utvrditi zadovoljava li kakvoća proizvedenog pšeničnog brašna standarde zemalja kojima se ono isporučuje. Novina i znanstveni doprinos. Ovo je prvo istraživanje u kojem je utvrđena količina kestenjastog brašnara T. castaneum u mljevenim žitaricama. Dosad su korištene samo konvencionalne metode utvrđivanja prisustva nametnika u brašnu, a opseg zaraze je određivan ručnim brojanjem dijelova insekata. Nova qRT-PCR metoda je brža, pouzdanija i može se koristiti u mlinarskoj i pekarskoj industriji, pogonima za preradu hrane i pri međunarodnoj trgovini za utvrđivanje opsega zaraze kestenjastim brašnarom.

Phosphogypsum (PG) is a waste by-product (residue) originating from the production of phosphoric acid and phosphate fertilisers. PG contains chemical and radioactive impurities, which is why it is mostly stockpiled in controlled areas. Worldwide, only about 15 % of PG is recycled or reused. Today, policies and business strategies prioritise sustainable development through circular economy, which certainly includes PG. This provides new opportunities for Croatia to manage its PG and make an effort to use it as an additive in different industries, such as agriculture and construction. Due to its chemical and radiological properties, PG can potentially cause problems for the environment and human health. Hence, before using PG, detailed knowledge of potential hazards is necessary to protect people and the environment. The aim of this review is to summarise available data on Croatian PG, compare them with other countries, and to identify knowledge gaps and the lack of data on potential hazardous substances in PG in order to assess the opportunities of using PG in Croatia. ; Fosfogips (FG) otpadni je nusproizvod (rezidua) koji potječe iz proizvodnje fosforne kiseline i fosfatnih mineralnih gnojiva. FG je kontaminiran kemijskim i radioaktivnim tvarima, stoga se uglavnom odlaže na kontroliranim odlagalištima. U svijetu se samo oko 15 % FG-a reciklira i ponovno koristi. U današnje vrijeme, političke i poslovne strategije stavljaju na prvo mjesto održivi razvoj kroz kružno gospodarstvo, a tu svoje mjesto može pronaći i FG. Time se stvaraju nove prilike u Republici Hrvatskoj za korištenje FG-a kao aditiva u različitim industrijama, od poljoprivrede do građevinske industrije. Zbog svojih kemijskih i radioloških svojstava, korištenje FG-a može potencijalno prouzročiti probleme za okoliš i ljudsko zdravlje. Stoga je prije korištenja nužno detaljno znanje o potencijalnim opasnostima FG-a kako bismo zaštitili ljude i okoliš. Cilj je ovoga preglednog rada sažeti dostupne podatke o FG-u u Republici Hrvatskoj, usporediti ih sa svjetskim podatcima i prepoznati nedostatke i manjak podataka o riziku koji nose potencijalno opasne tvari u FG-u.

Ovaj rad govori o indijsko-pakistanskim odnosima, a u središtu je pozornosti njihov sukob koji je nastao osamostaljenjem od Britanije te podjelom teritorija na dvije države. U radu se daje povijesni pregled koji slijedi hipotezu da povijesni odnosi, u kombinaciji s trenutnim vodstvima tih dviju država, upućuju na mogućnost ponovnog izbijanja sukoba koji bi mogao prerasti u regionalni, pa čak i svjetski problem. Nadalje, daje se pregled trenutnih odnosa i savezništava sukobljenih strana. Nastavno na početnu hipotezu, prikazan je scenarij nuklearnog sukoba koji bi stvorio neizmjernu štetu za regije Kašmir i Džammu. One većinom industrijski ovise o prirodi, a upravo se oko njih vodi glavni sukob. U zaključku se nazire doza optimizma jer se velike sile najvjerojatnije neće direktno uključiti u mogući ratni sukob, no mnoge opasnosti ipak postoje. Povijest ukazuje na mogućnost da Indija i Pakistan zarate i po peti put. Moglo bi se očekivati da će provokacija rata ponovno doći s pakistanske strane, a trenutnom indijskom vodstvu ne bi dugo trebalo da na takvu provokaciju odgovori. ; This paper deals with the subject of India-Pakistan relations with a primary focus on the conflict which arose between them due to gaining independence from Britain and the subsequent division of territory into the two countries. This paper provides a historical overview which follows the hypothesis that historical relations combined with the two countries' current leaderships indicate the possibility of conflict recurrence that could evolve into a regional and even global problem. Furthermore, it gives an overview of the conflicting parties' current relations and alliances. Following the initial hypothesis, a scenario is presented of a nuclear conflict that would inflict immense damage on the Kashmir and Jammu regions if realised. They both have industries that rely primarily on natural resources and it is these regions that are the focal points of the conflict. The conclusion allows for some optimism, as the great powers most likely would not become directly involved in the possible armed conflict. However, many dangers persist. History suggests that India and Pakistan could go to war for the fifth time. A war-provoking act can be expected to once again come from the Pakistani side, and the current Indian leadership would not much hesitate to respond to such provocation.

Nesumnjivo, događaji 18, 19 i 20 srpnja 1936. označavaju neke od najistraživanijih povijesnih činjenica nedavne katalonske povijesti. Istovremeno, nakon skoro osamdeset godina, znamo toliko malo o tim događajima. Ishod revolucije 1936. prevazilazi Španjolski građanski rat te njegov kraj koji je rezultirao u četrdeset godina dugoj fašističkoj diktaturi. Ovi događaji proizlaze iz ustanka kojeg su vodili ljudi iz radničkog sloja. Naime, upravo su ljudi koji nisu imali ništa za izgubiti zaustavili vojni prevrat, boreći se metar po metar, ulicu po ulicu praktički nenaoružani te jedino uz pomoć Generalitat de Catalunya jurišnika. Upravo su ljudi koji nisu imali ništa, svojevoljno ušli u milicije s ciljem borbe protiv fašizma Zaragoze. Ljudi koji nisu imali ništa, posebice žene, koje su činile 70% radne snage u tvornicama Barcelone (elektroindustrija, dobavljači vode i plina, tekstilna i drvna industrija, luke, prehrambena industrija, transport ili industrija metala), kao i veći dio ekonomije zemlje (trgovina, distribucija hrane, brijačnice, zabavne emisije, škole, mediji, i sl.). Tijekom tih mjeseci, prvi i možda jedini put u povijesti, žene koje nisu imale ništa osim svojeg dostojanstva, imale su sve. ; Undoubtedly, the events of 18, 19 and 20 July 1936 constitute one of the most excessively interpreted historical facts in recent Catalan history. And, all the same, after eighty years we still know very little about them. The originality of the 1936 social revolution, which was structural and inherent to it, goes beyond the Spanish Civil War and its end in a forty-year long Fascist dictatorship that masked the significance of the revolutionary brunt, or even beyond the tendentious readings from both sides –including the republican sector's internal contradictions-. It stems from an insurrection leaded by its basis, by people from across the working-class neighborhoods of the city of Barcelona. Certainly, it was the people who had nothing –nor anything to lose- who stopped the military coup, inch by inch, street by street, practically unarmed and with the only collaboration of the Generalitat de Catalunya's assault guards. It was the people who had nothing who mainly volunteered to the militias to fight the fascism at Zaragoza. It was the people who had nothing, especially the women, who collectivized around 70% of Barcelona's factories (electrical industry, water and gas supply companies, textile and wood industries, harbors, food industry, transport companies, or metal industry), as well as a great part of the economy of the country (trade, food distribution, barber's shops, entertainment shows, schools, media, croplands, swimming pools, or leisure facilities.). During those months, for the first and perhaps the only time in history, the women who had nothing except their dignity, did have everything. To them I want to dedicate my research and to pay homage.

Sojina melasa nusproizvod je proizvodnje proteinskih koncentrata iz sojine sačme, koja uglavnom sadržava šećere, i to saharozu kao glavni sastojak. U Brazilu se sojina melasa koristi za ishranu stoke ili se odbacuje, iako se u nekim industrijama koristi za proizvodnju etanola. Svrha ovog istraživanja bila je procijeniti parametre neophodne za dobivanje octene kiseline iz sojine melase te okarakterizirati proizvedeni ocat. Za određivanje najpovoljnijih parametara octenog vrenja, alkoholnim vrenjem sojine melase je tijekom osam faza proizvodnje dobiven ocat, i to u pet faza adaptacije i tri faze proizvodnje. Prosječna kiselost proizvoda bila je 50,60 g/L, prinos octene kiseline 65,01 %, ukupni prinos octene kiseline u podlozi 92,76 % i iskorištenje 0,033 g/(L·h). Ocat dobiven iz sojine melase imao je kiselost od 5,07 % (m/V), rezidualni udjel etanola 0,17 % (m/V), šećera 7,89 % (m/V), suhog ekstrakta 14,67 % (m/V), pepela 2,27 % (m/V) i gustoću od 1,023 g/cm3. Udjeli ukupnih fenola i izoflavona smanjili su se nakon alkoholnog i octenog vrenja. Nadalje, u proizvodu su bila pristuna samo tri oblika izoflavona: daidzein, glicitin i genistin. Iz dobivenih rezultata zaključeno je da se iz svake tone sojine melase može proizvesti 3460 L octa, s koncentracijom octene kiseline od 40 g/L, koja je prema propisima u Brazilu minimalni preduvjet za stavljanje octa u promet. Ovo istraživanje potvrđuje da je sojina melasa sirovina koja se može uspješno koristiti u proizvodnji octa. ; Soybean molasses is a by-product from the production of protein concentrate from soybean meal that predominantly contains sugars, with sucrose as the major component. In Brazil, soybean molasses is used for animal feed or it is discarded, although some industries use it to produce ethanol. This study aims to evaluate the parameters required for the acetic acid fermentation of soybean molasses, and characterise the resultant vinegar. To study the most suitable parameters for the acetic acid fermentation, vinegar was produced from the alcoholic fermentation of soybean molasses through eight fermentation cycles: five for adaptation and three for production. The average acidity of the acetic acid fermentation product was 50.60 g/L, with an acetic acid fermentation yield, total yield of acetic acid in broth and productivity 65.01 %, 92.76 % and 0.033 g/(L·h), respectively. The vinegar produced from soybean molasses had an acidity of 5.07 % (m/V), residual ethanol content 0.17 % (m/V), sugars 7.86 % (m/V), dry extract 14.67 % (m/V), ash 2.27 % (m/V) and a density of 1.023 g/cm3. The contents of total phenolics and isoflavone decreased after the alcohol and acetic acid fermentations. Moreover, the isoflavone profile of the fermented product comprised only three forms: daidzein, glycitin and genistin. According to our results, 3460 L of vinegar can be produced for every tonne of soy molasses, with an acetic acid concentration of 40 g/L, the minimum required by the legislation on vinegar production. Thus, these findings demonstrate that soy molasses represents a useful raw material for the production of vinegar.

Danas je turizam jedna od najbrže rastućih industrija svijeta i mnogi krajevi i naselja d i¬ljem svijeta pronalaze priliku za svoj napredak upravo u razvoju turizma. Današnji moderni turist sve više se distancira od masovnog turizma i svoj odmor i razonodu traži u mjestima koja još nisu toliko poznata na globalnom tržištu, a odišu mirom, čistoćom i sigurnošću. Međimurje kao turistička destinacija još uvijek je nepoznato na globalnoj turističkoj karti Europske Unije, budući da većina turista koja dolazi u Republiku Hrvatsku pretežno svoj godišnji odmor koristi na jadranskoj obali i jadranskim otocima. Unutrašnjost Hrvatske, a pogotovo sjeverozapadni kraj, još uvijek se slabo promovira i ogroman broj turista nikada nije ni čuo za Međimurje. Međimurje je danas jedna od najrazvijenih županija u Republici Hrvatskoj, a ono po čemu je među najpoznatijima upravo je uređenost infrastrukture. Me-đimurci su poznati kao vrijedni, marljivi, pedantni i uredni ljudi. Njihove kuće, dvorišta, vrto¬vi pa i parkovi oduvijek su bili primjer ostalim krajevima u Hrvatskoj kako i na koji način tre¬ba održavati i voljeti svoj kraj i svoje mjesto. Zbog toga mnogi nazivaju ovaj sjeverozapadni dio Hrvatske "Horvatskim cvetnjakom". Upravo zbog dobrog planiranja i suradnje lokalnih i županijskih vlasti, Međimurje je primjer kako se može dobro organizirati određena regija da bi bile zadovoljne sve strukture društva: gospodarstvenici, turistički djelatnici, lokalna vlast, lokalno stanovništvo, turisti, a da time nije narušen održivi razvoj regije. ; Tourism today is one of the fastest growing industries of the world and many places or parts of the world search for their development in tourism sector. Modern tourist today is more distanced from mass toursim and searches for vacation and holidays in places which are not yet that famous on the global market, but are characterized by peace, cleanleness, and security. Međimurje as a tourism destination is still not known on the global map of Eu-ropean Union, considering that most of the tourists visiting Croatia spend their vacation at the Adriatic coast and Croatian islands. Continental Croatia, especially northwestern part, is still less promoted and most of the tourists have never heard of its beauty and attracti¬ons. Međimurje is one of the most developed Counties in Croatia and is well known for its developed infrastructure. Local population of Međimurje are known as hard working, neet and percise people. Their houses, gardens and parks were always famous as examples of how people should take care of their neighbourhood and how to maintain and love their place and origin. Therefore many people call this part of Croatia Horvatski cvetnjak which can be translated as Croatian flower garden. Precisely due to good planning and good co¬operation beteween people and the local county government, Međimurje can be seen as an example of how a county can be well organized in order to satisfy all social structures: entrepreneurs, tourism employees, local government and citizens as well as tourists. At the same time it shows the possibility to maintain sustainable development of nature without endangering society, nature and economic development.