Suchergebnisse

The main goal of this paper is a critical consideration of the extremely ecocentric current of anarchism, which is called anarcho-primitivism. We believe that anarcho-primitivism, as an ideology that advocates the complete abolition of civilizational achievements and return to the stages of hunter-gatherers, is one of the failed responses to the crisis of the Western left, which arose during the 1970s. In order to better critically analyze anarcho-primitivism, it is necessary, above all, to determine its basic postulates as well as the causes of its emergence. This will be followed by a detailed critique of his philosophical roots and the political and ideological solutions he provides. Anarcho-primitivist ahistoricism, which implies that all of humanity can easily return to pre-civilization levels, its irrational romanticism, extreme anti-technologal stances and simplification of basic leftist postulates are just ways for the frustrated left to escape from tackling the concrete problems of modernity. Therefore, anarcho-primitivism can also be defined as a fading form of postmodern thought, created through inconsistent eclecticism. Primitivists, therefore, do not represent a serious movement that could disrupt the current status quo, but only a handful of self-sufficient intellectuals and activists. In this paper, through a critical analysis of anarcho-primitivism, it will be shown how its weak political-practical action potential arises from its intellectual inconsistency, which is why anarcho-primitivism can be characterized as an extreme margin in the spectrum of anti-systemic thought.

Nenad Miscevic's Nationalism and Beyond: Introducing Moral Debate about Values (New York: CEU Press, 2001) is reviewed. Of the book's three parts, part 1 describes nationalism as a political program; part 2 discusses the relationship between culture, identity, & tradition; & part 3 proposes cosmopolitanism as an alternative to nationalism. The review focuses on Miscevic's debunking of the intellectual, political, cultural, & moral arguments advanced by proponents in favor of nationalism; the various arguments are presented & Miscevic's criticism is supported. It is concluded that the author's ethical-political argumentation against nationalism is very convincing, but his treatment of the relationship between the individual & society seems to be too general & perfunctory. 2 References. Z. Dubiel

Pasak Juhos Saatsi pasiūlyto minimaliojo realizmo, vyksta teorinė mokslo pažanga. Ši koncepcija sukurta pesimistinei indukcijai įveikti, vidurio pozicijai tarp mokslinio realizmo ir instrumentalizmo užimti bei mokslo teorijų sėkmei paaiškinti. Šiame straipsnyje pateikiami du prieštaravimai minimaliajam realizmui. Pirma, nėra aišku, ar minimalusis realizmas išties yra tarp realizmo ir instrumentalizmo, nes instrumentalizmas neplaukia iš minimaliojo realizmo. Antra, nėra aišku ar minimalusis realizmas gali paaiškinti mokslo teorijų sėkmę, nes abejotina, ar teorinė pažanga daro sėkmę tikėtiną. Be šių dviejų prieštaravimų, straipsnyje formuluojama ir kritikuojama nauja pozicija, kuri iš tikrųjų atsiduria tarp realizmo ir instrumnetalizmo.

1980 m. lapkričio 24–25 dienomis Vilniuje įvyko respublikinė mokslinė konferencija "Dabarties buržuazinės filosofijos sąmonės koncepcijų kritika". Įžanginiame žodyje buvo pažymėta, kad sąmonės filosofijos problemos yra ta sritis, kurioje kryžiuojasi įvairios buržuazinės filosofijos kryptys. Jų problemų marksistinė kritika yra aktualus idėjinis bei teorinis tarybinių filosofų uždavinys. Nemažai pranešimų buvo skirta E. Husserlio transcendentalinio idealizmo kritinei analizei, taip pat nagrinėta fenomenologijos įtaka katalikiškajai etikai, M. Heideggerio būties ir sąmonės problemai.

Književnu kritika M. Festinija počinje studioznim pristupom djelima F, De Sanctisa, B. Crocea, A Gramseija, za koje kaže da su posredovali u stvaranju novog esleličkog sistema, lako ne zazire od njihova metodološkog pristupa, oslanja se na intuiciju i znanje za stvaranje vlastitog kritičkog stila. Istražujući koliko je taj stil autentičan, autor pronalazi da je polazište književni tekst, koji. prema njemu, živi zahvaljujući etičkim, litozolskim, estetskim, prvenstveno ljudskim komponentama. Nataložene sudove uzima u razmatranje, ali nisu presudni u zaključivanju. U književnim istraživanjima M. Feslinija prevladavaju talijanske teme.Posebno mjesto zauzimaju Dante i Petrarca, kod kojih traži još neotkrivene žive stihove i poruke koje nije progutalo vrijeme. Analitički pristupa kritičkim mislima i esteličkim principima Dalmatinca G. I'olilea koji Ariostova Oriunda furiosa polemički brani od pristrane kritike. Najveći broj radova posvećeno je suvemenim talijanskim književnim stvaraocima,I. Svcvu, R. Bacchelliju, E. Vittoriniju, I. Siloneu, Toniasiju di Lampedusa i drugima Prije sažimanja impresija i izricanja sudova, njihova djela prolaze kroz proces čitanja, razmišljanja, poniranja u misaonu bit, otkrivanja smisla. Sličnom procesu podvrgnute su i ostale teme - dalmatinske, komparativne, istinske. Zaključne kritičke riječi o izvornom književnom, teoretskom, kritičkom djelu ne predstavljaju rekonstrukciju složene istraživačke operacije, već se oformljuju kao proizvod vlastitog kreativnog duha koji provijava svuda. Na osnovu analize znanstvenih radova iz književnosti autor dolazi do konstatacije da je P'estinijeva kritička riječ osmišljena i originalna, sinteze autentične, zaključci prihvatljivi i da predstavlja nezaobilazan prilog talijanskoj, a s komparativnim i dalmatinskim temama i hrvatskoj književnoj povijesti.