O planiranom uvođenju kune kao službene valute u ustaškoj emigraciji 1934. godine ; On the Ustasha Emigrants' Plans from 1934 to Introduce the Kuna as Official Currency
O srebrnjaku od 5 kuna iz godine kovanja 1934. pisalo se u više navrata te je o njemu donijeto nekoliko, katkad oprečnih, zaključaka. Izvorni dokumenti iz Beograda, dostupni u obliku mikrofilmova u Hrvatskom državnom arhivu, rasvjetljavaju mnoge pojedinosti o djelovanju Ustaškoga pokreta u Italiji kojemu je bio cilj uvođenje novčane jedinice "kune" (koja se trebala dijeliti na 100 banica). Odredbe Glavnoga ustaškoga stana objavljene 1934. godine govore o razlozima uvođenja navedenih naziva, opisuju kovanice od 5 kuna, donose tečajnu listu u odnosu na glavne svjetske valute onoga doba, ali i točno određuju koliku plaću u kunama trebaju dobiti dužnosnici, dušobrižnici te vojni i upravni časnici. Zaključuje se da su kovanice doista izdane 1934. godine, ali ne kao uspomena na atentat na kralja Aleksandra, nego kao prvi korak k uvođenju nove valute, najprije u redove Ustaškoga pokreta, a zatim, u tada još nedefiniranoj budućnosti, u Hrvatsku. Dokumenti, s druge strane, potvrđuju da se s tim novcem, bez obzira na detaljne upute, nije provodila nikakva kupoprodaja i nisu se uistinu isplaćivale plaće u kunama, nego su kovanice kupovali članovi Ustaškoga pokreta kao uspomenu. Daljnju izradu kuna i banica spriječila je reakcija Italije koja je nakon atentata na kralja Aleksandra internirala Antu Pavelića, a kasnije i onemogućila rad cjelokupne ustaške organizacije. ; Writers about the 5 kuna silver coin, minted in 1934, drew different conclusions, some of them contradictory. The original documents kept in Belgrade, accessible on microfilm in the Croatian State Archives, shed light on many details of the activities of the Ustasha Movement in Italy aimed at actually introducing the "kuna" monetary unit (which was to be divided in 100 "banicas"). The Ustasha Headquarters published provisions in 1934 about the reasons for introducing the above names. These provisions also described the 5 kuna coin, brought a list of exchange rates with the main world currencies of the time, and laid down the exact pay in kunas for officials, priests and military and administrative officers. The conclusion is that the coins really had been minted in 1934, not to commemorate the assassination of King Aleksandar but as the first step towards introducing the new currency, first among members of the Ustasha Movement and then, in the as yet undefined future, in Croatia itself. On the other hand, documents confirm that no purchases or sales were made using this money and, despite the detailed instructions, salaries were not in fact paid in kunas, but members of the Ustasha Movement bought the coins as souvenirs. The further production of kunas and banicas was prevented by Italy's reaction to the assassination of King Aleksandar, when Ante Pavelić was interned and later the activities of the whole Ustasha organisation banned.