Prava migranata – poštivanje univerzalnih ljudskih prava ili pravo na razvoj ; Human Rights of Migrants – Respect for Universal Human Rights or the Right to Development
Polazeći od pretpostavke da je rješenje političkog, pravnog, kulturnog i društvenog položaja manjina u nekom društvu mjerilo demokratizacije i modernizacije tog društva, odnos prema migrantima mjerilo je stupnja svijesti o tome da poštivanje univerzalnih ljudskih prava, određenih u dokumentima UN-a, podrazumijeva i pravo migranata na razvoj i na to da ne žive u siromaštvu. Ženevska konvencija (1951.), koja se odnosi na status izbjeglica, izmijenjena Protokolom iz New Yorka (1967.), bila je osnova za razvoj zajedničke azilantske politike Europske unije. Od 1999. godine EU je počela stvarati tu politiku, što je rezultiralo Dublinskom regulativom (2013.). U 2015. godini više od milijun izbjeglica s Bliskog istoka i iz Sjeverne Afrike došlo je u Europu, iz dva razloga, prvo, da sačuvaju živote uslijed ratnih sukoba u svojim zemljama i drugo, da pronađu političku i ekonomsku sigurnost, prvenstveno u Njemačkoj i skandinavskim zemljama. Način na koji su države članice EU nastojale da europski odgovor na migrantsku krizu bude u skladu sa međunarodnim i pravom EU, posebno (ne)prihvaćanje sustava kvota – preraspodjele migranata u državama članicama, zatvaranje tzv. Balkanske rute, koja je izbjeglice vodila od Turske, preko Grčke, Makedonije i Srbije ka zemalja članicama EU, njihovo kolektivno vraćanje, zbog čega su balkanske zemlje u strahu da će postati tampon zona, a izbjeglice da će ostati blokirane na Balkanu, otvorio je pitanje poštivanja ljudskih prava i revizije azilantske politike EU. Zato se javila i potreba stvaranja novog područja međunarodne zaštite prava migranata, posebno prava na rad i razvoj, čime se bavi ovaj znanstveno-istraživački rad. ; Starting from the premise that the political, legal, cultural and social status of minorities may be used to measure the degree of democracy and modernization reached by a particular society, attitudes towards immigrants may be used to measure the degree of awareness indicating that respect for universal human rights recognized in relevant United Nations documents, including the right to development and living above the poverty. The Convention Relating to the Status of Refugees (Geneva, 1951) and its Protocol Relating to the Status of Refugees (New York, 1967) underpin the creation of a Common European Asylum System (CEAS). Since 1999, the EU has been working to create a CEAS, resulting in common rules laid down in the Dublin Regulation (2013). In 2015, more than a million refugees fled their Middle Eastern and North African homelands and came to Europe for two reasons. Firstly, they were literally running to save their lives, and secondly, they were fleeing in search for a secure livelihood and political stability (primarily, to Germany and the Scandinavian countries). The way in which EU Member States sought to ensure compliance with international and EU legislation in their response to the refugee crisis, in particular by: (not)accepting the proposed quota system – distribution of migrants across EU member states, closing the gates along the so-called Western Balkan Route, the main transit route for migrants heading towards EU member states from Turkey, via Greece, Macedonia and Serbia, and their collective return, which caused Balkan countries fear of becoming buffer zone for refugees and the refugees fear of being trapped in the Balkans, raised the issue of human rights and revision of the European Asylum Policy. Therefore, there is a need to create a new segment of international protection of the rights of migrants, in particular the right to work and development, which is a subject that is dealt with in this research paper.