Suchergebnisse

Delfi metoda se već nekoliko desetljeća koristi kao prognostička metoda kojom se dobivaju podaci iz specifičnih područja istraživanja, a na temelju mišljenja i predviđanja stručnjaka toga područja. Osmišljena kako bi ukazala na trendove i mogući napredak u pitanjima koja se prvenstveno odnose na gospodarstvo, ekonomiju i politiku, uspješnošću u rezultatima pokazala se izuzetno prikladnom i u kvalitativnim istraživanjima odgoja i obrazovanja. Razlog je taj što su suvremena istraživanja usmjerena upravo na predviđanja uspješnosti određenih promjena i reformi u području odgoja i obrazovanja. Provedbi delfi metode u suvremenim istraživanjima u prilog ide ubrzani razvoj i napredak elektroničkih medija, odnosno digitalizacija komunikacije. Time se otvaraju drugačije i bolje mogućnosti provedbe delfi metode, razmjeni informacija, pristupu ispitanicima i obradi podataka. Ovaj rad donosi prikaz delfi metode, počevši od svrhe njene primjene do detaljnih metodoloških smjernica. Rad prvenstveno sadrži osvrt na rezultate suvremenih kvalitativnih istraživanja koja su delfi metodom pristupila problematici u pitanjima odgoja i obrazovanja. Ovim se radom također donose razmatranja uspješnosti primjene delfi metode u odgoju i obrazovanju, ali i neke dileme oko provedbe te istraživačke metode, a koje nalazimo u rezultatima suvremenih istraživanja ovog područja. ; Delphi method was used for several decades as a prognostic method by which information is retrieved from the specific areas of research, and is based on the opinions and predictions of experts in the field. Designed to highlight the trends and possible progress on issues primarily related to the business, economy and politics, the success of the results proved that method can also be very convenient in qualitative research studies in education. Reason for this scientific question lies in a fact that contemporary research studies are particularly focused on predicting the success of certain changes and reforms in the field of education. Implementation of the Delphi method in current research studies is supported by the rapid development and progress of the electronic media, especially digitization of communication. This opens different and better possibilities for implementation of the Delphi method, as well as for the exchange of information, access to respondents and data processing. This paper provides the overview of the Delphi method, starting from the purpose of its application to the detailed methodological guidelines. It primarily includes review of the results of the contemporary qualitative research studies that approached to the issues of education applying the Delphi method. This paper also reviews observations of successful application of the Delphi method in research studies in education, but also some dilemmas of implementation of this method that are found in results of the contemporary studies in this field of research.

Uslijed demografskih promjena, socijalni rad sa starijim osobama pred velikim je izazovima. Važno je na te izazove odgovoriti profesionalno u skladu s načelima i smjernicama za socijalni rad. U tom je kontekstu vrlo važna metoda personaliziranog planiranja i pružanja usluga. Ta metoda postoji u međunarodnom kontekstu socijalnog rada. Stoga se u ovom radu govori o njezinom unapređenju i praktičnoj primjeni iz perspektive pružanja personaliziranih usluga i perspektive korisnika. Personalizacija, perspektiva korisnika i uključenost načela su koja su dio suvremenih socijalnih politika, no u kontekstu dugoročne skrbi ta su načela temelj za promjenu paradigme u skrbi. U socijalnom radu, spomenuta su načela ključne polazne točke za pružanje profesionalne pomoći koja se osigurava upravo metodom personaliziranog planiranja i pružanja usluga. Specifične karakteristike te metode u socijalnom radu predstavljamo na primjeru starijih osoba te ukazujemo na slabe točke u pružanju personalizirane skrbi i osnaživanju starijih osoba. Nakon primjera za primjenu te metode u institucionalnoj skrbi za starije osobe u Sloveniji ukazujemo na vrstu promjena do kojih dolazi u životu korisnika i radu institucije uslijed primjene te metode. Smatramo da će u budućnosti metoda personaliziranog planiranja i pružanja usluga biti glavno načelo socijalnog rada po kojem se profesionalni socijalni rad razlikuje od drugih disciplina, čime ima središnju ulogu u osnaživanju starijih osoba i omogućavanju autonomnog odlučivanja u procesu primanja pomoći. ; Due to demographic changes, social work with older people has been confronted with great challenges. It is essential to respond to them professionally, in a way adapted to the concepts and guidelines of social work. The method of personal planning and implementation of services is very important in this context. This method is present in the international context of social work; therefore its development and practice are discussed in this contribution from the perspective of providing personalisation and user perspective. Personalisation, user perspective and participation are the concepts followed by contemporary social policies, but in long-term care they represent the foundations of the paradigm shift in care. In social work, the concepts mentioned are key starting points to substantiate the provision of professional help that is ensured with the very method of personal planning and implementation of services. The specific features of this method in social work shall be presented in the case of older people, and we shall draw attention to issues that represent our weaker points in providing personalisation and empowerment of older people. Following the example of the use of this method in institutional care for older people in Slovenia, we shall show the nature of changes emerging from this method in the life of the residents and the operation of institutions. For the future, the method of personal planning and implementation of services is seen as the central principle of social work that separates professional social work from other disciplines, giving it a central role in the empowerment of older people and providing autonomous decision-making in the helping process.

Iako je važnost izbora za demokraciju neupitna, savršen izborni sustav ne postoji. Različite vrste izbornih sustava pokušavaju preslikati sliku društva u zakonodavna i izvršna tijela no, istovremeno, njihovi su politički učinci jednako različiti te, vrlo često, na meti kritika. Tako je temeljni cilj rada istražiti političke učinke elementa izbornog sustava Hrvatske u vezi kojeg se nezadovoljstvo iskazuje nakon svake izborne godine, a najvećim se krivcem redovito smatra Victor D'Hondt, tj. njegova metoda pretvaranja glasova u mandate. Na temeljno istraživačko pitanje rada (Koliko je Victor d'Hondt zapravo kriv? - kriv u smislu odnošenja prema razini razmjernosti) odgovor je ponuđen u obliku simulacijske analize parlamentarnih izbora u Hrvatskoj od 2000. do 2016. godine gdje se, pomoću stvarno izraženih glasova birača, uspoređuju izborni rezultati dobiveni D'Hondtovom metodom pretvaranja glasova u mandate te izborni rezultati dobiveni korištenjem Sainte-Laguëove i modificirane Sainte-Laguëove metode (metode smatranima najrazmjernijima). Također, pomoću stvarno izraženih glasova birača na parlamentarnim izborima od 2000. do 2016. godine ponuđena je simulacijska analiza izbora prema modelu cijela zemlja jedna izborna jedinica (at-large sustav). Nakon prikaza simulacijskih analiza te sagledavanja Gallagherovog indeksa nerazmjernosti, zaključuje se kako ne postoji dovoljno snažna potreba za promjenom postojeće metode pretvaranja glasova u mandate (iako razina razmjernosti bila minimalno povećana), te se upućuje na promašenost zahtijeva za organizacijom cjelokupnog područja Hrvatske u jednu, objedinjenu izbornu jedinicu. Na kraju, ponuđene su smjernice za potencijalne promjene izbornog sustava koje su vezane uz ostale elemente izbornog zakonodavstva Hrvatske – ponajviše uz cjelokupnu izmjenu izbornih jedinica te dodatnog unaprjeđenja preferencijskoga glasovanja. ; Even though the importance of elections for a democracy is unquestionable, a perfect electoral system does not exist. Diverse types of electoral systems try ...

U zemljama EU provodi se markiranje i bojanje goriva kako bi se razlikovala goriva različitih poreznih razreda. Fiskalni marker prisutan u gorivu ne mijenja boju goriva i određuje se referentnom metodom Europske unije za određivanje euromarkera (Solvent Yellow 124) u plinskom ulju (metoda tekućinske kromatografije visoke djelotvornosti, HPLC uz UV/DAD detekciju)1. Dodavanjem plave boje gorivu mijenja se značajno boja te je moguće trenutačno razlikovanje od boje čistog goriva. U laboratoriju se sadržaj markera SY 124 analizira u loživom ulju ekstra lakom i plavom dizelu tekućinskom kromatografijom visoke djelotvornosti. Određivanje sadržaja i količine plave boje u uzorcima plavog dizela koji se koristi u poljoprivredi, ribolovu i akvakulturi tekućinskom kromatografijom interesantno je s istraživačkog aspekta i s aspekta budućeg mogućeg praćenja zakonske regulative. U radu je opisan razvoj metode određivanja plave boje Solvent Blue 35 u uzorcima plavog dizela simultano uz određivanje euromarkera te problemi i izazovi pri kvantifikaciji. ; In the EU countries a system is in place for marking and coloring fuel to distinguish different fuel tax class. Fiscal marker present in fuel does not change the color of fuel and it is determined by the reference method for the determination of the European Union euromarker (Solvent Yellow 124) in gas oil (method of high performance liquid chromatography, HPLC with detection by UV / DAD) 1. By adding the blue dye to a fuel it changes color significantly and it is possible to immediately distinguish the colored from uncolored fuels. In the laboratory the content of SY 124 marker is analyzed in extra light fuel oil (LUEL) and diesel blue (EU DG PL) by HPLC method. Analyses are performed on an Agilent liquid chromatography system 1100, and a column packed with silica gel is used for separation. For the mobile phase, a mixture of toluene and ethyl acetate is used in the system. The paper describes the development of a method for the determination of the blue dye in gas oil samples simultaneously with the determination of the marker, as well as problems and challenges of quantification.

This article discusses the application of the QCA method in the social sciences, especially as it relates to the field of comparative politics. In its first part, the article presents a critical overview of the key methodological literature on the QCA method (e.g. Ragin et al., 2003, Rihoux, 2003). The main advantage of this method is in its ability to bridge the gap between qualitative and quantitative studies by including an intermediary number of cases in the analysis, increasing the variance of both the exploratory factors and the observed outcome, and thus improving the validity of conclusions and their scope for generalisation. Since the QCA method requires a formalisation of explanatory conditions and the outcome, the analysis is easily replicable, which brings it closer to accepted standards of the scientific method. Three characteristics of the QCA method are of particular importance: complex causality, equifinality, and its asymmetric character. The article presents the key elements of Boolean algebra, which is applied in computing the results. We pay special attention to the problem of limited diversity, and to the specificities of the fuzzy set variant of the QCA method. Finally, the author introduces several critical points regarding ways in which the QCA is being implemented. Although the QCA method has been developed in order to bridge the gap between qualitative and quantitative methods, when it is implemented without adherence to its key principles, it exhibits the same weaknesses as standard statistical techniques. Its successful implementation depends on sound contextual knowledge of the analysed country cases. Adapted from the source document.