Suchergebnisse

Javne su politike, kao višedimenzionalan i izrazito kompleksan fenomen, nužno multidisciplinaran predmet istraživanja. Cilj je rada istražiti što je specifično politološko znanje o javnim politikama, odnosno koji je jedinstveni doprinos politologa izučavanju i upravljanju javnim politikama u svrhe profiliranja te mlade politološke discipline u Jugoistočnoj Europi. Rad je nastao kao rezultat pregleda temeljnih udžbenika javnih politika u svijetu i regiji, te literature o metodologiji i pristupima istraživanju u društvenim znanostima i politologiji. Kreće se od određivanja što su javne politike i što je politički aspekt javnih politika. Propituju se pristupi istraživanju javnih politika (policy studije). Zatim se identificiraju vrste profesionalne uporabe tih istraživanja (policy analize). Ključna je pretpostavka kako je politologija prvenstveno kompetentna za analizu aktera stvaranja politika. Osnovni je nalaz da temelj profesionalnog profiliranja politologa u javnim politikama, s obzirom da jedini rabe istraživačku perspektivu usmjerenu na aktere, reprezentativnost i legitimnost stvaranja politika, može biti jedan oblik participatorne policy analize. ; Public policies, as a multi-dimensional and highly complex phenomenon, necessarily make a multidisciplinary research subject. The aim of this paper is to examine what is specific political science knowledge about public policy, and what is the unique contribution of political scientists to policy research and governance to enhance consolidating this young discipline in Southeastern Europe. This paper is a result of a review of policy textbooks in Southeastern Europe and worldwide, and literature on approaches and methodologies in social sciences and political science. It starts with determining public polices and their political aspect. Then it explores approaches of policy studies. Finally, it identifies types of professional policy research or policy analysis. The key assumption is that political science is primarily competent to analyze policy actors. The main finding of the paper is that the basis of political scientist professionalization in policy research, given that they are best in actor-centered research, and issues of representativeness and legitimacy of policy-making, can be a form of participatory policy analysis.

Bugarsko-hrvatski politički odnosi jedna su od relativno slabo istraženih tema unatoč povijesnoj, zemljopisnoj i jezičnoj bliskosti dvaju naroda. Cilj je ovoga rada istražiti veze između Bugara i Hrvata nakon početka demokratskih promjena u dvjema zemljama, od 1990. do danas, s naglaskom na njihov politički aspekt. U tom će smislu članak prikazati veze među vođama dviju zemalja, njihove bilateralne susrete, teme od zajedničkoga interesa, uzajamne inicijative, diplomatska nastojanja, postignute dogovore i geste dobre volje. Prikaz tih aktivnosti pokazuje da su bugarsko-hrvatski odnosi bili saveznički i prijateljski. U tekstu su korišteni arhivski i službeni dokumenti različitih institucija, izvori objavljeni u medijima kao i razgovori s protagonistima događaja. ; Bulgarian-Croatian political relations date back to the creation of the two states. Bulgaria and Croatia are bound by historical, geographical, linguistic, and last but not least political ties. This article examines the political relations between Bulgarians and Croats over a 25-year period – from the beginning of the democratic changes in 1990 to 2015. The analysis shows that, throughout this period, despite the ruling ideological paradigm in Sofia and Zagreb, the relations between the two countries were filled with goodwill, partnerships, mutual support, and formal and informal gestures. Such good cooperation manifested most clearly in moments of crisis for the two states – the wars in the early 1990s in former Yugoslavia, the crisis involving the Bulgarian medical workers in Libya, the recognition of Kosovo, the collapse of the Gaddafi regime, and others. The bilateral relations of these countries on the highest political level have become extremely intense after the beginning of the 21st century. The relations that developed when both countries were on the road to membership in the EU and NATO, and after both became members of these two organizations, serve to deepen the political ties between Bulgaria and Croatia.

Autorica istražuje mogućnost da se pesimizam etablira kao relevantan pravac unutar teorije realizma međunarodnih odnosa u objašnjavanju kako prošlih, tako i budućih događaja u međunarodnoj politici. U radu se koristi metateorijska interpretativna metoda kako bi se iznijele neke od temeljnih niti vodilja misli pesimizma, pri čemu je fokus samo na klasičnom realizmu unutar realističke teorije, budući da su njezine postavke ujedno i temeljna izvorišta pesimizma. U prvom dijelu rada iznosi se temeljne odrednice i biti realizma i pesimizma, drugi dio se fokusira na intelektualnu pozadinu pesimistične misli u radovima Schopenhauera, Nietzschea i Freuda, a posljednji dio iznosi kritiku optimizma i temeljne opreke u poimanju koncepta vremena između pesimizma i optimizma, kao i implikacije koje pesimizam ima za međunarodne odnose. Pesimizam kao pravac unutar teorije realizma međunarodnih odnosa ima filozofsku snagu i jaku teorijsku pozadinu te može imati svoje mjesto unutar realističke teorije međunarodnih odnosa. ; The author evaluates the possibility of the concept of pessimism establishing itself as a relevant factor within the theory of realism in international relations, that is, for explaining past and future events in international politics. The approach applies the meta theoric interpretative method in order to expose some of the tenets of the leading pessimistic theories where the focus is on classical realism within the realistic theory, since its origins are also the fundamental origins of pessimism. The first part exposes the fundamental postulates and essence of realism and pessimism, while the second part focuses on the intellectual background of the pessimism thought found in the works of Schopenhauer, Nietzsche and Freud. The last part expose a criticism of optimism as well as the fundamental contradictions in understanding the concept of time between pessimism and optimism, as well as the implications of pessimism on international relations. Pessimism, as a part of the theory of realism in international ...

The article analyzes how the 16+1 Cooperation promotes the Chinese new type of international relations from four perspectives: firstly, the "16+1 Cooperation" insists on not rejecting third parties and promotes the idea of open and inclusive international cooperation; Secondly, the cooperation framework adheres to the principle of mutually-beneficial and win-win cooperation, and proposes to wisely handle differences and divergences; Thirdly, this framework never engages in zero-sum games, instead, it fully respects and closely watches the core interests and major concerns of the relevant parties; Fourthly, it is committed to creating a cooperative platform through consultation, to meet the interests of all. The article also makes an analysis of the challenges facing 16+1 Cooperation and gives some suggestions. ; The article analyzes how the 16+1 Cooperation promotes the Chinese new type of international relations from four perspectives: firstly, the "16+1 Cooperation" insists on not rejecting third parties and promotes the idea of open and inclusive international cooperation; Secondly, the cooperation framework adheres to the principle of mutually-beneficial and win-win cooperation, and proposes to wisely handle differences and divergences; Thirdly, this framework never engages in zero-sum games, instead, it fully respects and closely watches the core interests and major concerns of the relevant parties; Fourthly, it is committed to creating a cooperative platform through consultation, to meet the interests of all. The article also makes an analysis of the challenges facing 16+1 Cooperation and gives some suggestions.

Kako primjereno politologijski istražiti, prikazati i vrednovati povijest i sadašnje stanje politologije u Hrvatskoj? Tekst se fokusira na pomno razmatranje predmeta znanosti o politici – što je politika? – kao pretpostavke znanstveno primjerenog odgovora na dvojbu o stručnoj profilaciji studija i polaznika studija-politologa. A u tom sklopu, na smisao određenja politologije kao "znanosti o općenitosti" i politologa kao "stručnjaka za općenitost". Objašnjava se smisao, teorijski i kontekstualni, tih određenja (Prpić, 1969), vrednuju njegove pretpostavke, domašaji i ograničenja. Dramatična, teorijska i praktična, dvojba s kojom nas je Prpić suočio neprevladiva je u povijesnom kontekstu demokratske države, s obzirom na svojstvenu joj epohalnu ambivalenciju. Pri čemu se pokazuje nesuvislost dileme između množine i jednine: politička znanost u singularu sluškinja je političke moći, a političke znanosti tek metaznanstvena humanistička kritika postojećeg svijeta, što znači da znanost o politici ne valja ni u singularu ni u pluralu. Kada je znanstvena i stručna, tada je opasna po političku slobodu, kada je pak humanistička i ne-stručna tada je nemoćna i suvišna. Politolog je pak ili "stručnjak za posebnost", etički i vrijednosno neutralni sluga političke moći, ili pak pretenciozni misionar. Izlaz iz začaranog kruga: znanost o politici, u plodnoj i nezamjenjivoj dvojini metodički osloniti na novo načelo konstitucije zajednice, koje je imanentna kritika i prevladavanje moderne demokratske države i građanskog društva. Time se osnažuje i shvaćanje političke znanosti kao "znanosti o općenitosti". Znanost o općenitosti kao znanost o političkome tvori se u autonomiji (ali i komplementarnosti) spram znanosti o "općosti" (filozofije, etike i prava) i spram znanosti o posebnosti (posebnih sektora političkoga i društvenog bitka). Općenito je zbiljsko samo u odnosu spram općega, kao oposebljenje općega, i u odnosu spram posebnoga, kao poopćavanje posebnoga. Čime se suzbija opasnost od prividne općenitosti, kao bahate pretenzije ...