Suchergebnisse

Model novog javnog menadžmenta sadrži javne politike za tržišno usmjerene institucionalne reforme. Zemlje koje su primijenile ovaj model općenito su među prvih dvadeset na globalnim ljestvicama vezanima uz ljudski razvoj, ljudsku slobodu, ekonomsku slobodu, lakoću poslovanja, deregulaciju tržišta, konkurentnost, antikorupcijsku transparentnost i liberalnu demokraciju. Dok su nordijske zemlje uvele vanjsko ugovaranje usluga (outsourcing) i tržišno natjecanje unutar svojih sustava države blagostanja, a Njemačka se snažno usmjerila na privatizacije, anglosaksonske zemlje, a posebice Sjedinjene Države, ugovaraju čak i dijelove nacionalne sigurnosti s privatnim vojnim i obavještajnim pružateljima. Međutim, model novog javnog menadžmenta ne zanemaruje ulogu države, već potiče njezino smanjivanje i otvaranje za tržišno natjecanje, privatizaciju, deregulaciju i transparentnost. Dok je Novi javni menadžment uključiv prema zajednicama i tržištima, primjena ovog modela može poboljšati institucije i upravljanje stvaranjem pretežito horizontalnih struktura, koje osiguravaju veze među različitim dijelovima organizacije i koherentan okvir javnih politika. U konačnici, reforme javnog upravljanja ovise o kritičkom razmišljanju, temeljem multidisciplinarne ekspertize, koja doprinosi inovativnim i inkluzivnim institucijama usmjerenim na rješavanje problema, s dovoljnom razinom građanskih vrlina i društvenog povjerenja. ; The New Public Management model contains public policies for market-driven institutional reforms. Countries that applied this model are generally among the TOP 20 in global rankings concerning human development, human freedom, economic freedom, ease of doing business, market deregulation, competitiveness, anti-corruption transparency and liberal democracy. While the Nordic countries introduced outsourcing and competition within their welfare systems, and Germany strongly focused on privatizations, the Anglo-Saxon countries, and especially the United States, outsource even parts of their national security to private military and intelligence contractors. However, the New Public Management model does not undermine the role of government, but encourages its downsizing and opening for competition, privatization, deregulation and transparency. While the New Public Management is inclusive toward communities and markets, the application of the model can improve institutions and governance by creating predominantly horizontal structures, which ensure connections between different parts of organization and coherent public policy framework. Finally, public management reforms depend on critical thinking, based on the multidisciplinary expertise, which contributes to innovative and inclusive problem-solving institutions, with sufficient level of civic virtues and social trust.

Normalno stanje javne uprave nije stabilnost, nego promjena. Zato reforma javne uprave ne označuje nekakvo izvanredno stanje, nego njezine uobičajene »životne« uvjete. Reforma je temeljno načelo javne uprave. Samo kroz promjene institucija javna se uprava može prilagoditi zahtjevima i uvjetima društvene okoline. Opći cilj upravne reforme je promjena javne uprave u sustav koji sam od sebe reagira na promjene zadataka koji mu se postavljaju i automatski prilagođuje okvir donošenja odluka. Reforma javne uprave mora biti usklađena s političkom racionalnošću i efikasnošću. Važnost i izraženost političkih ciljeva može se razlikovati, a ovisi o pitanjima koja su politički relevantna. Ponekad je to viša razina demokracije i sudjelovanja građana, ponekad poboljšanje javnih usluga, ponekad ograničenje državnih odgovornosti putem deregulacije i privatizacije. Ti su ciljevi suprotstavljeni jedni drugima, jednako kao i reforme javne uprave koje ih pokušavaju doseći. Zbog tih se suprotstavljenosti ne može lako odgovoriti na pitanje jesu li upravne reforme dobre ili loše. One su ujedno i razlog zašto upravne reforme obično ne dobivaju opću podršku čim se ne svode na mjere pukog tehničkog poboljšavanja javne uprave. Nema sumnje da su noviji pokušaji reformi javne uprave u Austriji pozitivni. Austrija poduzima mjere usklađene s trendovima u drugim zemljama usmjerenima prema ograničavanju državnih odgovornosti i poboljšanju efikasnosti javne uprave. Osobito je okvirna primjena akcijskog programa utemeljenog na novom javnom menadžmentu pokazatelj volje i sposobnosti javnih aktera da moderniziraju javnu upravu. U tom se kontekstu može zapaziti da se pojedinci zahvaćeni reformskim mjerama ne opiru znatnije njihovu ostvarenju. Jasno je da se ne mogu ostvariti svi reformski koncepti. Akteri su često prisiljeni na kompromise i djelomično prihvaćanje suprotnih gledišta. Uzevši u obzir sve te aspekte, razumljivo je da novije upravne reforme ne mogu biti zasnovane na jednom općem konceptu obilježenom logičnom usklađenošću svih mjera, nego su projekti koji se sastoje od više dijelova s različitom mjerom ostvarenja. Zato se sadašnje reforme u Austriji ne mogu smatrati uspjehom, nego više od toga – obećanjem za budućnost. ; Reform is the constituting principle of public administration. It is only by this institutional mobility that public administration is able to meet the changing requirements of society. The reform of public administration must comply with political rationality and efficiency. The importance and significance of these goals may differ and depend on the relevant political issues. Sometimes it may be a higher level of democracy and participation, sometimes the improvement of social performances, sometimes reduction of state responsibility by means of deregulation and privatisation. These goals contradict each other as do public reforms themselves. The international trend to reduce state responsibilities and to make public administration more efficient has been met by measures that have also been taken in Austria. In particular, the (tentative) implementation of the action programme provided by the New Public Management is a signal for the will and ability of all public actors to modernize public administration. It is evident that the reform concepts could not be realized one to one. The actors were often forced to compromise and to meet the opponents halfway. It is also understandable that the recent public reform cannot be seen as a general concept characterized by logical consistency but as a project consisting of several parts with different levels of realization. Therefore, the ongoing reforms in Austria do not only have to be seen as a success but more than this as a promise for the future.

U radu se istražuje kako zastupnici u Hrvatskom saboru percipiraju političku moć korisnica materinskih domova u Hrvatskoj te kakve iznose naknada iz sustava socijalne skrbi (zajamčene minimalne naknade i naknade za troškove stanovanja) zastupnici smatraju primjerenima korisnicama nakon otpusta iz domova. Konačno, istražuje se postoji li povezanost između percepcije zastupnika o političkoj moći korisnica i naknada iz sustava socijalne skrbi koje zastupnici predlažu. Percepcija o političkoj moći korisnica iskazana je kao stav zastupnika o značajnosti udjela korisnica u glasačkoj snazi Hrvatske te o sklonosti zastupnica mobilizaciji i pristupanju javnim dužnosnicima. Istraživanje je provedeno anketiranjem zastupnika, a rezultati daju naslutiti kako zastupnici vjeruju u nesklonost korisnica mobilizaciji i obraćanju javnim dužnosnicima. Međutim, najveći dio zastupnika niti se slaže niti ne slaže s tvrdnjom da je udio korisnica materinskih domova u ukupnoj glasačkoj snazi Hrvatske beznačajan. Zastupnici su, u prosjeku, predložili iznose zajamčene minimalne naknade i naknade za troškove stanovanja koji su znatno viši od iznosa koje je na temelju zakona zaista moguće ostvariti u sličnim situacijama. Također, rezultati pokazuju kako zastupnici koji iskazuju veći stupanj slaganja s tvrdnjom da korisnice materinskih domova nisu sklone mobilizaciji predlažu manji iznos zajamčene minimalne naknade i manji iznos naknade troškova stanovanja za pomoć majkama nakon otpusta iz domova. Međutim, nije dokazana povezanost percepcije zastupnika o udjelu korisnica u ukupnoj glasačkoj snazi Hrvatske s iznosima naknada koje su zastupnici predlagali, kao ni povezanost predloženih iznosa s percepcijom zastupnika o tendenciji korisnica da se za pomoć obrate javnim dužnosnicima. ; This paper explores how members of the Croatian Parliament perceive the political power of maternity home users in Croatia, expressed as Parliament members' views on the voting strength of maternity home users, propensity to mobilize and propensity to approach public officials for help. Additionally, it explores the benefit amounts of the welfare system they consider appropriate for users upon exiting maternity home (specifically the guaranteed minimum benefit and assistance of housing settlement costs). Ultimately, the paper investigates whether there is a correlation between the Parliament members' perceptions of the political power of maternity home users and the benefits of the welfare system proposed by the members. The results of a survey suggest that members of Parliament believe that maternity home users are reluctant to mobilize and approach public officials for help, while members neither agree nor disagree with the statement that the share of maternity home users in the total voting strength of Croatia is insignificant. Members of the Parliament proposed a guaranteed minimum benefit and amount of assistance in the settling of housing costs that are significantly higher than amounts actually achievable in similar situations under Croatian law. Also, the results show that members of the Parliament who express a greater degree of agreement with the statement that maternity home users are not likely to mobilize are proposing a lower guaranteed minimum benefit and a lower amount of assistance in the settling of housing costs. However, no correlation was found between Parliament members' perceptions of the maternity home users' voting strength and the amounts of welfare benefits proposed by Parliament members. There was also no correlation found between the members' perceptions of the maternity home users' tendency to approach public officials for help and the amounts of welfare benefits proposed by Parliament members.

This paper examines how the individual and country-level factors affect the childcare financing attitudes, particularly the effect of socialization in a particular welfare regime. This area of research is fraught with methodological and conceptual issues, including the over-reliance on Esping-Andersen's regime typology. Therefore, the authors also investigate whether a more family-policy-nuanced categorization of welfare regimes better accounts for the cross-country variations in childcare attitudes. Using the 2012 ISSP data, the authors conducted the multilevel analysis of 24 European countries, and while the effect of most predictors is generally consistent with the previous research, this study's most important finding is that the alternative Leitner's "Varieties of Familialism" typology better accounts for the cross-national variations in childcare attitudes than the classical Esping-Anderson's typology. This speaks of the importance of a programmatic approach in the welfare state attitudes analysis which links the public support for specific social programs to its unique characteristics. ; U radu se analizira kako čimbenici na individualnoj i državnoj razini utječu na stavove o financiranju skrbi za djecu, a posebno se analizira učinak socijalizacije u određenom socijalnom režimu. Ovo područje istraživanja obiluje metodološkim i konceptualnim pitanjima, uključujući prekomjerno oslanjanje na Esping-Andersenovu tipologiju režima. Stoga autori istražuju objašnjava li kategorizacija socijalnih režima koja je više usmjerena na obiteljsku politiku varijacije u stavovima prema skrbi za djecu u različitim državama. Koristeći podatke iz ISSP za 2012. godinu, autori su proveli višerazinsku analizu 24 europske države i dok je učinak većine prediktora uglavnom u skladu s prijašnjim istraživanjima, najvažnije otkriće ove analize je da Leitnerova tipologija "vrsta familijalizma" bolje objašnjava varijacije u stavovima o skrbi o djeci u različitim državama nego što to čini klasična Esping-Andersenova tipologija. To svjedoči o važnosti programatskog pristupa u analizama stavova socijalne države koji povezuju javnu podršku specifičnim socijalnim programima s njihovim jedinstvenim značajkama.

This paper presents the Brazilian specificities of the development of its public health and social assistance policies since the re-democratization process in the 1980s until today. Besides, it presents a wide range of conflicts between the economic interests and the political activism accountable for the advances of the public policies implementation. This evolution is presented as a subsidy to the reader's understanding of the development of a clinical solution for non-conventional settings specific to the Brazilian social and economic reality. Successful clinical experiences in health and social assistance based on phenomenology are presented, not only for diagnosis purposes, namely for understanding the people, for the context in the question, as well as the successful management development. The first case describes the provision of a peripatetic group therapy service, prior as a walking clinical practice, where the notion of territoriality and the dynamics of group interaction facilitate the understanding of the patients, while the intrinsic condition of the work also facilitates the establishment of transferential relationships. The second case describes the complexity of social welfare policy challenges through the clinical intervention while presenting a family in a social and economic vulnerability context. ; Rad prikazuje brazilske specifičnosti razvoja politike javnog zdravstva i socijalne pomoći od procesa redemokratizacije 80-ih godina prošlog stoljeća do danas. Osim toga, predstavlja širok raspon sukoba između ekonomskih interesa i političkog aktivizma koji je odgovoran za napredak u provedbi javnih politika. Ova evolucija predstavljena je kao subvencija razumijevanju razvoja kliničkog rješenja za nekonvencionalna okruženja, specifična za brazilsku društvenu i ekonomsku stvarnost. Prikazana su uspješna klinička iskustva u zdravstvenoj i socijalnoj pomoći temeljena na fenomenologiji, ne samo u svrhu dijagnoze, odnosno razumijevanja ljudi, konteksta, kao i uspješnog razvoja menadžmenta. Prvi slučaj opisuje pružanje usluge peripatetičke grupne terapije, prije kao hodajuće kliničke prakse, pri čemu pojam teritorijalnosti i dinamika grupne interakcije olakšavaju razumijevanje pacijenata, dok intrinzično stanje rada također olakšava uspostavljanje transferencijalnih odnosa. Drugi slučaj opisuje složenost izazova politike socijalne skrbi kroz kliničku intervenciju uz predstavljanje obitelji u kontekstu socijalne i ekonomske ranjivosti.

U radu se razmatra potencijalni doprinos socijalnih inovacija jačanju socijalne kohezije i ublažavanju učinaka krize. U politikama i programima financiranja Europske unije socijalne inovacije prepoznaju se kao važan doprinos jačanju socijalne kohezije, koja slabi uslijed krize i povećane socijalne ranjivosti. Istovremeno, pokazuje se da su socijalne inovacije u hrvatskom kontekstu i dalje slabo poznat koncept priređivačima politika, stručnjacima i široj javnosti. Nalazi i zaključci rada temelje se na empirijskom istraživanju provedenom u okviru međunarodnog FP7 projekta WILCO – Welfare Innovations at Local Levels in Favour of Cohesion, unutar kojeg su studirani izabrani gradovi (u Hrvatskoj su to bili Zagreb i Varaždin); obilježja njihovih socijalnih sustava te su analizirani identificirani primjeri socijalnih inovacija. Lokalni socijalni sustavi gradova u istraživanju tek djelomično odražavaju karakteristike nacionalnih socijalnih režima, a otvorenost i podrška lokalnih vlasti ključna je za razvoj i održivost socijalnih inovacija. Većina istraživanih inovacija je u području usluga, iako se inovacije prepoznaju i u inovativnim instrumentima regulacije i socijalnih prava, novim oblicima vladavine te novim modalitetima rada i financiranja organizacija te one mogu utjecati na postupne promjene samih lokalnih socijalnih sustava. U hrvatskom kontekstu razlikujemo tri tipa socijalnih inovacija: (1) inovacije koje nastaju u javnom sektoru, uz podršku stručnjaka izvan sektora, (2) inovacije koje dolaze iz inozemstva, kao rezultat inozemnih financijskih programa te (3) inovacije koje dolaze iz civilnog društva, temeljem samoorganizacije građana. Dok se u primjerima nekih zapadnoeuropskih gradova javni sektor sa svojim profesionalnim kapacitetima prepoznaje kao važan proizvođač socijalnih inovacija, u Hrvatskoj prijašnja iskustva te istraživanja provedena u projektu sugeriraju da većina socijalnih inovacija dolazi iz civilnog društva, pri čemu je razina kulturnog i socijalnog kapitala važan preduvjet razvoja i uspjeha inovacija. ; This paper discusses a potential contribution of social innovations to strengthening social cohesion and mitigating the effects of the crisis. In EU funding policies and programs, social innovations are recognized as an important contribution to strengthening of social cohesion, which has weakened due to the crisis and increasing social vulnerability. At the same time, it is shown that social innovations in the Croatian context are still a concept poorly understood by policy creators, experts, and the general public. The findings and conclusions of the paper are based on the empirical research conducted within the international FP7 project WILCO - Welfare Innovations at Local Levels in Favour of Cohesion, which studied the selected towns (in Croatia Zagreb and Varaždin) and characteristics of their social systems, and which analyzed identified examples of social innovations. Local social systems of cities included in the research reflected the characteristics of national welfare regimes only partially, and the openness and support of local authorities is crucial for the development and sustainability of social innovations. Most of the studied innovations were in the field of services, although innovations were also recognized in innovative instruments of regulation and social rights, the new forms of governance and new modes of work and funding of organizations, and they can have an impact on the gradual changes of the local social systems. In the Croatian context, three types of social innovations can be distinguished: (1) innovations occurring in the public sector, with the support of experts from outside the industry, (2) innovations that come from abroad, as a result of foreign financial programs, and (3) innovations coming from civil society, based on the self-organization of citizens. While in the examples of some Western European cities the public sector with its professional capacity is recognized as an important producer of social innovations, in Croatia, past experiences and the research conducted within the project suggest that most social innovations come from civil society, where the level of cultural and social capital is an important prerequisite for the development and success of innovations.

Zajednička poljoprivredna politika (ZPP) ustanovljena 1962.god. je najznačajnija javna politika na koju odlazi velik dio proračuna Europske unije. Nakon 30 godina stabilnosti, ZPP prolazi kroz prvu značajnu reformu 1992., poznatijom kao MacSharryjeva reforma. Zatim slijede Agenda 2000 (1999.), Srednjoročni pregled (eng. Mid-Term Review, MTR 2003.), Zdravstveni pregled (eng. Health-Check, 2008.), Reforma ZPP-a 2013.-2020. i Reforma nakon 2020. Početkom 1990.-ih, kroz trgovinske pregovore u sklopu GATT-a (današnjeg WTO-a) na međunarodnoj razini se postiže dogovor, Sporazum o poljoprivredi, čime su se postavile prihvatljive i neprihvatljive mjere agrarne politike. Promjenom stavova društva o poljoprivredi i njezinom financiranju, unazad 30-ak godina, mijenjali su se i ciljevi agrarne politike, te oni sada obuhvaćaju zaštitu okoliša, krajobraz, dobrobit životinja, kvalitetu i sigurnost hrane. ; The Common Agricultural Policy (CAP) established in 1962 is the most important public policy to which a large part of the European Union budget goes. After 30 years of stability, the CAP is undergoing its first significant reform in 1992, better known as the MacSharry reform. This is followed by Agenda 2000 (1999), Mid-Term Review (MTR 2003), Health-Check (2008), CAP reform 2013-2020. and CAP post 2020 reform. In the early 1990s, through trade negotiations under the GATT (today's WTO), an agreement was reached at the international level, the Agreement on Agriculture, which set out acceptable and unacceptable agricultural policy measures. With the change in society's attitudes towards agriculture and its financing, over the past 30 years, the goals of agricultural policy have changed, and they now include environmental protection, landscape, animal welfare, quality and food safety.

O razlozima iseljavanja iz Hrvatske do sada se najčešće pisalo s aspekta politike useljavanja u pojedine države, a manje politike iseljavanja iz domovine. Ovim se radom stoga žele pokazati razvojne faze iseljeničkoga režima u socijalističkoj Jugoslaviji/Hrvatskoj, što će se pratiti preko angažmana mjerodavnih institucija u Hrvatskoj s posebnim naglaskom na ulogu Komisije za iseljenička pitanja. U analizi će poslužiti fondovi Hrvatskoga državnog arhiva vezani uz institucije (uprava i javne službe), pisma iseljenika za emisiju Radio-televizije Zagreb "Našim građanima u svijetu", kao i anketni upitnici radnika na privremenom radu u Saveznoj Republici Njemačkoj. Na temelju navedenih izvora želi se dokazati da se vlast u socijalističkoj Hrvatskoj brinula o sudbini iseljenika i povratnika, ali i radnih migranata (gastarbajtera), otvarajući prostor za ono što danas nazivamo javno-privatnim partnerstvom u pružanju usluga migrantima. ; The reasons for emigration from Croatia have thus far been analysed mostly from the aspect of immigration policy, but less often from the aspect of the policies of emigration to individual countries. Therefore, it was not even possible to monitor the continuity of Croatian policy towards the emigration, whose connections with previous periods significantly influenced the phases of emigration and return of the population in the socialist period. Precisely for this reason, the aim of this paper is to present a broader picture of the reaction of socialist Yugoslavia/Croatia to the emigration and the return of the population in the period from 1945 to 1970. This was monitored through the reactions of the government and the administrative apparatus (institutions and legislation), with special reference to the involvement of relevant institutions (administrations and public services) in Croatia, which played a key role in organising activities related to emigration and return. Among them, the Commission for Emigrant Issues stood out the most, having one of the more complex roles related to emigration/return observed through its scope, adopting normative acts, and cooperating with other institutions in Croatia (Croatian Heritage Foundation, Radio-Television Zagreb, Institute for Migration, Section of Social Psychology, University of Zagreb). Of particular interest was the cooperation with the last on the development of an emigrant survey, which was the beginning of sociological, economic, and socio-psychological research on the phenomenon of work outside the homeland (or guest worker experience). Based on the analysis, we prove that the government in socialist Croatia cared about the fate of emigrants and returnees by making room for what we now call public-private partnerships in providing services to emigrants—in other words, that emigration policy played an important role in building a welfare state in Yugoslavia/Croatia. Therefore, the approach to the topic was based on works in the field of social policy, while the analysis was made using the funds of the Croatian State Archives related to institutions (administrations and public services), letters from emigrants for the Radio-Television Zagreb show To Our Citizens in the World, and survey questionnaires for temporary workers in the Federal Republic of Germany.

Društveno odgovorno poslovanje (DOP) definira se kao inteligentna i objektivna briga poduzeća za dobrobit društva što ograničava ponašanje pojedinaca i korporacija od krajnje destruktivnih aktivnosti, bez obzira na to koliko one brzo bile profitabilne te vodi u smjer pozitivnih doprinosa dobru ljudi što može biti definirano na različite načine. Nadalje, DOP podrazumijeva politike i programe privatnih poduzeća koji idu izvan zakonskih obveza kao odgovor na pritiske javnosti i očekivanja društva te podrazumijeva pažnju s kojom se na etičan i društveno odgovoran način odnosimo prema interesno-utjecajnim skupinama koje se nalaze izvan, ali i unutar organizacije. U ovom radu pokušat će se sagledati važnost i značenje termina društveno odgovorno poslovanje poduzeća onako kako ga opisuju brojne definicije koje upućuju da se uz ispunjavanje zakonskih obveza, u osnovi radi o investiranju u ljudski kapital, okoliš i odnose s okolinom ad intra i ad extra, a u fokusu rada bit će eksterni elementi i doprinosi društveno odgovornom poslovanju poput kulturoloških, religijski i ekoloških doprinosa i zahtjeva. Na temelju ukratko predstavljenih kulturoloških, religijskih i ekoloških doprinosa i zahtjeva, zaključak rada pokušat će ponuditi smjernice za što je moguće kvalitetniju implementaciju društveno odgovornog poslovanja u jedno društvo. ; Corporate social responsibility (CSR) is defined as an intelligent and objective concern of a company for the wellbeing of a society which limits the behavior of individuals as well as corporations from highly destructive activities, regardless of their profit-making potential. It should lead into the direction of positive contributions to the welfare of people, which can be specified in different ways. In addition, CSR implies private companies' policies and programmes which go beyond the legal obligations as a response to public pressure and expectations of society and entails ethical as well as socially responsible attention to interest groups which are both outside and inside an organization. In this paper we will try to consider the importance and meaning of the corporate social responsibility within one company in the way it has been described in numerous definitions in which it was pointed that along with the fulfillment of the legal obligations it is actually about the investment in human capital, environment, and relationships with environment ad intra and ad extra. Our focus will be on the external elements and the contributions to the corporate social responsibility such as cultural, religious, and ecological contributions and demands. On the basis of briefly presented cultural, religious, and ecological contributions and demands, in the conclusion of this paper, we will try to offer directions for high-quality implementation of corporate social responsibility into a society.

U ovom radu analizira se ravnoteža između učinkovitosti i pravednosti u poreznom sustavu. Dok se učinkovitost obično odnosi na to koliko se dobro u nekom gospodarstvu dodjeljuju ograničeni resursi da bi se zadovoljile potrebe potrošača, cilj pravednosti je analizirati distribuciju resursa. Stoga je povezan s pojmovima poštenja i socijalne pravde. Učinkovitost se bavi optimalnom proizvodnjom i alokacijom resursa unutar dostupnih čimbenika proizvodnje. U poreznom sustavu učinkovitost znači sposobnost ubiranja dovoljnih javnih prihoda putem najvećeg mogućeg pojednostavljenja poreznog sustava. Pravednost analizira kako se dostupni resursi raspodjeljuju unutar društva. Okomita pravednost bavi se relativnim dohotkom i dobrobiti stanovništva ili time koliko se pravedno raspodjeljuju dostupni resursi. To može značiti više porezne stope za građane s većim primanjima. Vodoravna pravednost temelji se na uvjerenju da bi građani s istim dohotkom trebali plaćati poreze prema istoj poreznoj stopi. Cilj rada je identificirati uvjete pod kojima nema konflikta između pravednosti i učinkovitosti u poreznom sustavu. Porezni sustav je glavni instrument vlade za redistribuciju dohotka, ali postoji potencijalna ravnoteža između pravednosti i učinkovitosti. Ideja je odrediti one mjere koje potiču veću pravednost, ali ne utječu ili vrlo malo utječu na učinkovitost. Drugim riječima, namjera je rada odrediti mjere politike kojima se međusobno podupiru pravednost i učinkovitost i porezne mjere koje možda mogu omogućiti učinkovitiji fiskalni sustav. ; The paper examines the efficiency and equity trade-off in the tax system. While efficiency usually recounts to how well an economy assigns limited resources to meet the needs of consumers, the goal of equity is to analyse the distribution of resources. Thus, it is related to the concepts of fairness and social justice. Efficiency deals with the optimal production and allocation of resources within the available production factors. In the tax system, efficiency means the ability to collect sufficient public revenues by making a tax system as simple as possible. Equity examines how available resources are distributed in the society. Vertical equity deals with the relative income and welfare of the population or with how equitably available resources are distributed. It may imply higher tax rates for citizens with higher incomes. Horizontal equity is based on the belief that earners with the same income should pay taxes at the same tax rate. The aim of the article is to identify those conditions under which there is no conflict between equity and efficiency in the tax system. The tax system is the government's main lever to redistribute income, but there is a potential balance between equity and efficiency. The idea is to determine policy measures which stimulate greater equity, but have no or little effect on efficiency. In other words, our intention is to find out policy actions where equity and efficiency support each other and where tax measures may perhaps even enable a more efficient fiscal system.

Tijekom druge polovice dvadesetog stoljeća, a posebice tijekom posljednjih nekoliko desetljeća, naša iskustva i razumijevanje obitelji i rodnih uloga znatno su se izmijenili. Pojave nezamislive našim djedovima i bakama danas su znatno vidljivije i društveno prihvatljive: razvod, ponovno sklapanje braka nakon razvoda, izvanbračna zajednica, eksperimentalni odnosi, homoseksualni brakovi ili partnerstva sa ili bez djece, jednoroditeljske obitelji, demokratskiji odnosi između roditelja i djece, zaposlenost žena, očev dopust itd. Osim povećane varijacije u obiteljskim oblicima i promijenjenih odnosa unutar obitelji, znanstvenike u području društvenih znanosti zanimaju i druga pitanja koja utječu na svako društvo na makro-razini, kao što su na primjer broj djece u obitelji ili pitanje stopa fertiliteta i starenja društva. Dok su prije dvadeset ili trideset godina važna pitanja povezana s obiteljskim životom uključivala zaposlenost žena i posljedice zaposlenosti žena za obitelj, danas je žarište premješteno na ravnotežu između posla i privatnog života i usklađivanje posla i obiteljskog života, zajedno s rodnim ulogama u obiteljima i kućanstvima. Još uvijek važno pitanje za obitelji i istraživanja unutar društvenih znanosti, pitanje plaćenog posla žena produbljeno je pitanjima o rodnim ulogama, raspodjeli moći unutar kućanstava u odnosu na plaćeni posao, o neplaćenom kućanskom radu, odgovornosti za skrb i dodatnoj rodnoj jednakosti u obje sfere rada. Složenija analiza ovih promjena, osim što koristi opće procese modernizacije kao okvirni kontekst, trebala bi isto tako uzeti u obzir mjere socijalne politike, politiku zapošljavanja i promjenjive uvjete na tržištu rada. Znanstvenici u području društvenih znanosti posebno su zainteresirani za međukulturalne varijacije kako bi razumjeli i objasnili međusobne poveznice i promjene. Iz tog razloga tema obitelji i izmijenjenih rodnih uloga istraživana je u četiri kruga unutar Međunarodnog programa društvenih istraživanja (International Social Survey Programme - ISSP). Prvi modul pokrenut je 1988. godine, drugi 1994. i treći 2002. godine. Odabrani podatci iz posljednjeg ISSP modula (provedenog u Hrvatskoj 2013. godine) temelj su za analize u radovima koji su uključeni u ovaj tematski broj Revije. International Social Survey Programme (ISSP) International Social Survey Programme - ISSP (Međunarodni program društvenih istraživanja) najstarije je kontinuirano godišnje međunarodno istraživanje u području društvenih znanosti. Članovi istraživačkog programa su istraživačke organizacije diljem svijeta, od kojih svaka predstavlja jednu zemlju. Od 2005. godine Institut za društvena istraživanja predstavlja Republiku Hrvatsku u ovom projektu. ISSP obuhvaća niz tema koje su važne za društvene znanosti (uloga vlade, društvene nejednakosti, nacionalni identiteti, vjera, zdravstvo, radne orijentacije, državljanstvo, okoliš, društvene mreže, slobodno vrijeme i sport) i nameće stroge standarde anketnog istraživanja kako bi se riješile poteškoće koje su svojstvene međunarodnom anketnom istraživanju. Od skromnih početaka 1984. godine, ISSP se razvio te danas uključuje 48 zemalja članica, koje su odgovorne za provođenje ISSP istraživanja na svom području svake godine. Godišnje teme ISSP istraživanja razvijaju se tijekom nekoliko godina, pod nadzorom izabranog pododbora, te se unaprijed testiraju u različitim zemljama članicama. Na godišnjem plenarnom sastanku raspravlja se o upitniku koji se koristi u svim zemljama te se finalizira isti. ISSP istraživanje posebno je usmjereno na razvojna pitanja koja su: 1) smislena i relevantna za sve zemlje i 2) koja se mogu izraziti na ekvivalentan način na svim relevantnim jezicima. ISSP baza podataka, smještena u bazi podataka za društvena istraživanja GESIS Leibniz Institut u Kölnu, priprema paket podataka koji je slobodno dostupan. Mnoge navedene teme ponavljaju se u redovitim razmacima (neke od njih tri ili četiri puta), što omogućuje istraživačima proučavanje međunacionalnih varijacija i promjena tijekom vremena. ISSP označava nekoliko novosti u području međunacionalnog istraživanja. Prvo, suradnja između organizacija je rutinska i kontinuirana. Drugo, trajna suradnja istih institucija čini međunacionalno istraživanje temeljnim dijelom agende nacionalnih istraživanja svake zemlje sudionice. Treće, ISSP načela zahtijevaju da se sve institucije članice uključe u razne faze planiranja i kreiranja modula istraživanja i svaki član ima pravo glasa u odlučivanju. Četvrto, kombinirajući metodologiju ponavljanja u vremenskim razmacima i međunacionalnu perspektivu, koriste se dva moćna istraživačka alata za proučavanje društvenih procesa. Teme modula iz 2012. godine Obitelj i promjenjive rodne uloge uključuje: rodnu ideologiju; stavove prema ženskoj zaposlenosti tijekom životnog ciklusa; stavove prema braku; organizaciju dohotka u partnerskoj zajednici; rodnu podjelu kućanskih poslova; podjelu kućanskih poslova – pravičnost i sukob; moć i odlučivanje u partnerskoj vezi; sukob posao-obitelj; rod, skrb i socijalna politika; stavove prema djeci; model obitelji u vezi s favoriziranom i stvarnom podjelom plaćenog i neplaćenog rada uključujući upravljanje vremenom u kućanstvu; alternativne oblike obitelji. Pregled članaka Odabrani podatci u tri rada u ovom broju (djelomično ili isključivo) bave se četvrtim krugom ISSP istraživanja Obitelj i promjenjive rodne uloge iz 2012. godine. Iako se ne temelji na ISSP podatcima, četvrti rad s jedne strane uklapa se u temu modula i temu ovoga broja, a s druge strane nudi i međugeneracijsku usporedbu i psihosocijalnu perspektivu. Dok tri rada obrađuju nacionalnu (hrvatsku) razinu analize, Ivana Dobrotić i Tanja Vučković Juroš nude međunacionalnu (europsku) perspektivu u radu naslovljenom Tko bi trebao financirati rani predškolski odgoj i obrazovanje? Višerazinska analiza 24 zemlje. Autorice istražuju učinak čimbenika na individualnoj i državnoj razini na stavove o financiranju ranog predškolskog odgoja i obrazovanja, a posebno istražuju utječe li socijalizacija u određenom režimu socijalne države na stavove o odgovornosti države u pogledu predškolskog odgoja i obrazovanja. Autorice isto tako istražuju objašnjava li bolje tipologija socijalnih režima koja je više usmjerena na obiteljsku politiku varijacije u stavovima prema ranom predškolskom odgoju i obrazovanju u različitim državama. Njihovo najvažnije otkriće je da alternativna Leitnerova tipologija "vrsta familijalizma" bolje objašnjava varijacije u stavovima o predškolskom odgoju i obrazovanju u različitim državama nego što to čini klasična Esping-Andersenova tipologija. Stoga naglašavaju važnost programatskog pristupa u analizama stavova socijalne države koji povezuju javnu podršku specifičnim socijalnim programima s njihovim jedinstvenim značajkama. U svojem radu Uvjerenja o rodnoj podjeli roditeljskih dopusta i značajke povezane s njima Ivana Jugović istražuje stavove o roditeljskom/porodiljnom dopustu i čimbenike koji objašnjavaju takve stavove u hrvatskom kontekstu. Kao prediktore tih stavova istražuje rodne razlike, uvjerenja o rodnim ulogama, socio-demografske podatke, pohađanje vjerskih obreda, vrstu radne organizacije i nejednakosti u dohocima partnera. Rezultati pokazuju da su stavovi o rodnim ulogama jedini statistički značajan prediktor. Što manje ispitanici vjeruju da bi rodna podjela poslova trebala biti podijeljena na tradicionalan način, to je veća vjerojatnost da će podržavati ravnomjernu podjelu dopusta između roditelja. Autorica smatra da je teorija rodne ideologije prikladnija za objašnjavanje stavova o rodnoj podjeli roditeljskog dopusta u usporedbi s teorijom vremenske alokacije. Zaključuje da do pomaka prema podržavanju korištenja dopusta na rodno ravnopravniji način vjerojatno neće doći sve dok stavovi o rodnim ulogama općenito ne postanu ravnopravniji. Napisan iz perspektive filozofije roda, treći rad U ime oca: rasprava o (novom) očinstvu, njegovim pretpostavkama i preprekama, autorice Ane Maskalan, spada u pionirske radove o očinstvu u hrvatskom kontekstu. Autorica započinje od temeljnih pojmova otac i očinstvo i njihovih doslovnih i simboličkih značenja, te daje kratki povijesni pregled kombiniran s odabranim teorijama o očinstvu. Autorica pronalazi prikladni kontekst za istraživanje modernog očinstva u povijesnoj povezanosti između očinstva, muškog identiteta i političke moći gdje tradicionalne odrednice muškosti, kao što su agresivnost i emocionalna distanciranost predstavljaju glavne prepreke ispunjavajućem i pozitivnom odnosu otac-dijete. O tom se odnosu djelomično raspravlja u okviru koncepta jednako roditeljsko partnerstvo, što ne ukazuje samo na nove oblike očinstva, nego isto tako i na nove oblike muškog identiteta. Analizirajući podatke o vrijednostima i praksama hrvatskih muškaraca i žena u pogledu skrbi o djeci iz istraživanja ISSP 2012 o obitelji i promjenjivim rodnim ulogama, autorica zaključuje da iako je došlo do brojnih pozitivnih promjena, pred hrvatskim društvom još je dugačak put do ravnopravnog roditeljstva i rodne jednakosti. Isto tako smatra da je važno uočiti da se očinstvo, kao predmet političke i pravne kontroverzije, ne može i ne smije razmatrati neovisno od širih rodnih pitanja povezanih s majčinstvom, socijalnim položajem muškaraca i žena, kao i socio-ekonomskim pretpostavkama očinstva i majčinstva. U svome radu Realizacija participatornih prava djece i psihosocijalna prilagodba djeteta: stavovi djece i roditelja Nina Pećnik, Jelena Matić i Ana Tokić Milaković nude zanimljivu međugeneracijsku perspektivu koristeći reprezentativne uzorke učenika sedmih razreda (trinaestogodišnjaka) i njihovih roditelja. Analizirale su percipiranu realizaciju prava djeteta na skrb, zaštitu i participaciju unutar modernih hrvatskih obitelji, veze između realizacije participatornih prava i dječje percepcije demokratske klime u njihovim obiteljima, kao i neke pokazatelje psihosocijalne prilagodbe djece. Autorice su koristile podatke o mjerenju realizacije prava djeteta unutar obitelji, upravljačkom stilu u obitelji, samopoštovanju, samokontroli, problematičnom ponašanju i djelotvornosti otpora. Oko polovice djece izvješćuje o potpunom poštivanju njihovih prava da slobodno izraze svoja mišljenja i ideje, kao i pravo da utječu na donošenje odluka koje utječu na njih. Procjene »upravljačkog stila« u njihovima obiteljima pokazuju da više od četvrtine djece doživljavaju svoje obitelji kao diktature, anarhije ili post-revolucionarne države. Autorice su povezale veću realizaciju participatornih prava s doživljavanjem vlastite obitelji kao demokracije, s višim samopoštovanjem djeteta i manje problematičnih ponašanja, sa češćim odupiranjem vršnjačkom pritisku da konzumiraju sredstva ovisnosti (cigarete, alkohol), kao i s roditeljskim opažanjem o većoj samokontroli djeteta. Roditelji, u usporedbi sa svojom djecom, pokazuju tendenciju precjenjivanja razine ispunjenja dječjih prava na zaštitu fizičkog integriteta, dostojanstva, sudjelovanja u odlučivanju i primanju brižne skrbi. Naposljetku, željela bih zahvaliti svim autoricama koje su doprinijele ovom tematskom broju i tako proširile naše znanje o promjenama u obitelji i rodnim ulogama u Hrvatskoj, ali i općenito. Isto tako, ovom bih prilikom željela potaknuti istraživače u Hrvatskoj da češće koriste ne samo modul Obitelj i promjenjive rodne uloge, nego i druge ISSP module u svojim analizama. Baza podataka ISSP nudi komparativne datoteke koje uključuju 33 modula za nacionalnu i međunacionalnu analizu, kao i analizu u vremenskoj perspektivi, a poveznica se može pronaći pod nazivom Archive and Data na www.issp.org. Gošća urednica tematskoga broja: Dinka Marinović Jerolimov ; During the second half of the twentieth century and especially over the past few decades our experience and understanding of family and gender roles has changed remarkably. Phenomena unthinkable to our grandparents nowadays are much more evident and socially acceptable: divorce, remarriage after divorce, cohabitation, experimental relationships, homosexual marriages or partnerships with or without children, single parent families, more democratic relations between parents and children, women's employment, paternity leave etc. Besides the increased variation in family forms and changed relationships inside the families, social scientist are interested in other issues that affect every society at the macro-level such as for instance the number of children in families or the issue of fertility rates and greying societies. While twenty or thirty years ago the important question concerning family life included women's employment and its consequences for the family, today the focus is more on work-life balance and how to reconcile the work and family life, together with gender roles in families and households. Still relevant both for the families and social science research, the question of women's paid job is widened with the gender roles, power distribution within the households with respect to paid work, unpaid household work, care responsibilities and furthermore, gender equality in both spheres of work. More complex analysis of these changes, besides using a general modernization processes as the framing context, should take into account social policies, employment policies and changing labour-market conditions as well. Social scientists are particularly interested in cross-cultural variations in order to understand and explain these interconnectedness and changes. That is the reason why the theme on family and changing gender roles has been researched in four waves within the International Social Survey Programme (ISSP). The first module was run in 1988, the second in 1994 and the third in 2002. Selected data from the last 2012 ISSP module (fielded in Croatia in 2013) are basis for analysis in articles included in this thematic issue of the journal. About the International Social Survey Programme (ISSP) The International Social Survey Programme (ISSP) is the oldest continuing annual cross-national research within the social sciences. Its members are survey organizations from around the world, each representing one nation. Since 2005 the Institute for Social Research in Zagreb has been represented Republic of Croatia in the project. The ISSP covers a range of topics important within the social sciences (the role of government, social inequality, national identities, religion, health, work orientations, citizenship, environment, social networks, leisure time and sports) and implements rigorous standards of survey research in order to address the difficulties inherent in multinational survey research. Since its modest beginning in 1984 ISSP has grown to include 48 members, each of whom are responsible for the ISSP surveys being implemented in their country each year. The annual topics for ISSP surveys are developed over several years, led by an elected sub-committee (drafting group) and pre-tested in various member countries. The annual plenary meeting then discusses and finalize the questionnaire which is fielded in all countries. The ISSP research concentrates especially on developing questions that are: 1) meaningful and relevant to all countries, and 2) can be expressed in an equivalent manner in all relevant languages. The ISSP data archive situated in GESIS Data Archive for the Social Sciences at Leibnitz Institute in Köln prepares a combined dataset that is freely available. Many listed topics are repeated at regular intervals (some of them even three or four times), allowing researchers to examine cross-national variations and changes over time. ISSP marks several new departures in the area of cross-national research. First, the collaboration between organizations is routine and continual. Second, the on-going collaboration of the same institutions makes cross-national research a basic part of the national research agenda of each participating country. Third, ISSP principles require that all member institutions be involved in various phases of planning and designing survey modules, and each member has a say in decision making. Fourth, by combining a cross-time methodology with a cross-national perspective, two powerful research designs are being used to study societal processes. Topics of the 2012 module Family and changing gender roles include: gender ideology; attitudes and behavior on female employment over the life-cycle; attitudes towards marriage; organizing income in a partnership; gendered division of household work; sharing of household work - fairness and conflict; power and decision-making within partnership; work-family conflict; gender, care, and social policy; attitudes towards children; model of families concerning preferred and actual division of paid and unpaid work including time management in household; alternative family forms. Overview of the articles Selected data presented in three articles in this volume (partially or exclusively) deal with the 2012 fourth wave of the ISSP module Family and changing gender roles. Although not based on the ISSP data, the fourth article fits into the theme of the module and the thematic issue as well, offering on the other hand intergenerational comparison and psychosocial perspective. While three articles cover national (Croatian) level of analysis, Ivana Dobrotić and Tanja Vučković Juroš offer the cross-national (European) perspective in their article Who Should Finance Childcare? Multilevel Analysis of 24 Countries. They examine the effect of the individual and country-level factors on the childcare financing attitudes, particularly whether socialization in a particular welfare regime influences attitudes about the state's responsibility related to childcare. The authors also investigate whether a more family-policy-nuanced categorisation of welfare regimes better accounts for the cross-country variations in childcare attitudes. Their most important finding is that the alternative Leitner's "Varieties of Families" typology better accounts for the cross-national variations in childcare attitudes than the classical Esping-Anderson's typology. Therefore they emphasise the importance of a programmatic approach in the welfare state attitudes analysis which links the public support for specific social programs to its unique characteristics. In her article Beliefs about the Gender Division of Parental Leave and Characteristics Associated with Them Ivana Jugović explores attitudes about paternal/maternity leave and factors explaining these attitudes in Croatian context. As predictors of these attitudes she examines gender difference, gender-role beliefs, socio-demographics, church attendance, type of working organization and partners' income disparity. Results show the gender-role attitude as the only statistically significant predictor. The less the respondents believe that the gender division of labour should be traditionally divided, the more likely they are to support equally shared leave between parents. Author finds the gender ideology theory more applicable in the explanation of attitudes about the gender division of parental leave compared to time-allocation theory. She concludes that shifts towards supporting gender egalitarian leave take-up will most likely not occur until attitudes towards gender roles in general become more egalitarian. Written through a philosophy of gender perspective the third article In the Name of the Father: A Discussion on (New)Fatherhood, its Assumptions and Obstacles by Ana Maskalan is among pioneer works on fatherhood in Croatian context. Author starts with the basic concepts of father and fatherhood and their literal and symbolic meanings, together with a short historical overview combined with selected theories of fatherhood. The appropriate context to examine the modern fatherhood author finds in historical interdependence of fatherhood, masculine identity and political power where traditional determinants of masculinity, such as aggressiveness and emotional detachment represent a major obstacle to a fulfilling and positive father-child relationship. That relationship is partially discussed in relation to the concept of equal parental partnership, implying not only the new forms of fatherhood, but the new forms of masculine identity as well. Analysing the data on values and practices of Croatian men and women regarding childcare from ISSP 2012 survey on family and changing gender roles, author concludes that, although many positive changes have been made, Croatian society has got a long way to go to reach both equal parenting and gender equality. Also, she finds important to note that as a subject of political and legal controversy fatherhood cannot and must not be considered independently of the wider gender issues regarding motherhood, social status of men and women, as well as socio-economic assumptions of both fatherhood and motherhood. Ninoslava Pećnik, Jelena Matić and Ana Tokić Milaković in their article Fulfilment of the Child's Participation Rights in the Family and the Child's Psychosocial Adjustment: Children's and Parents' Views offer an interesting intergenerational perspective using the representative samples of seventh grade students (thirteen-year-olds) and their parents. They examined perceived fulfilment of the provision, protection and participation rights of the child within contemporary Croatian families, the links between participation rights fulfilment and children's perception of a democratic climate in their families, as well as some indicators of children's psychosocial adjustment. Authors used data on measures of the child's rights fulfilment in the family, family governing style, self-esteem, self-control, behaviour problem, and resistance efficacy. Approximately half of the children reported full respect of their right to freely express their opinions and ideas, and to influence decision making that affects them. Assessments of the 'governing style' in their families reveal that, over a quarter of children see their families as dictatorships, anarchies, or post-revolutionary states. Higher participation rights fulfilment Pećnik et al. find linked with perceiving own family as a democracy, child's report of higher self-esteem and fewer behaviour problems, more frequently resisting peer pressure to use substances (cigarettes, alcohol), as well as with parent's report of greater child's self-control. Parents, in comparison to their children, tend to overestimate the level of fulfilment of children's rights to protection of physical integrity, dignity, participation in decision-making and to receiving loving care. Finally, I wish to thank all authors who contributed to this thematic issue and widened our knowledge on changes in family and gender roles in Croatia but in general as well. Also, I encourage social scientist in Croatia to use in their analysis not only the module Family and changing gender roles but other ISSP modules as well more frequently. ISSP data base offers comparative files that include 33 modules for national, cross-national and cross-time analysis link to which can be found under Archive and Data at www.issp.org. Guest editor of the thematic issue: Dinka Marinović Jerolimov