Suchergebnisse

Polazeći od nekih ranijih rekonstrukcija nastanka sociologije u kojima se isticala izmiješanostmodernističkih i konzervativnih elemenata, pa čak i dominantnija prisutnost potonjih, u člankuse argumentira u prilog tezi da je sociologija bitno modernistički utemeljena. Pri tome je osobitoistaknuto kako je navodna bliskost rane sociologije s tezom konzervativaca o prvenstvu društvanad pojedincem dovedena u kontekst nastojanja da se novouspostavljena znanost o društvu isvojim predmetom proučavanja omeđi u odnosu na ostale društvene znanosti, a ne kako bi sesuprotstavilo modernističkoj vrijednosti individualizma. Prisutnost nekih elemenata ideologijamoderne – liberalizma, konzervativizma i socijalizma – u većoj ili manjoj mjeri prepoznaje se i udjelima istaknutih protagonista klasičnog razdoblja sociologije, ali je njihova osnovna intencijada izbjegnu spekulaciju i moraliziranje, te da primjenom vlastitih znanstvenih metoda pristupesvom predmetu izučavanja, društvu i društvenim promjenama. Osim znanstvenosti sociologijaje moderna znanost i zbog toga što razvoj društva vidi u okviru temeljnih dimenzija promjenainiciranih političkom i industrijskom revolucijom, dakle, daljnjim napretkom znanosti, industrijei političke demokracije. ; Starting from some earlier reconstructions of the emergence of sociology which emphasized themixture of modernist and conservative elements, and even the domination of the latter, in thisarticle we argue in favour of the idea that sociology is essentially modernist. Particular emphasisis given to how the supposed closeness of early sociology with the thesis of conservatives on theprecedence of society over the individual when brought into the context of the newly establishedscience of society and its subject of research is restricted in relation to other social sciences, andnot to oppose the modernist values of individualism. The presence of some elements of modernideologies – liberalism, conservatism and socialism – can be recognized more or less in the worksof the prominent leading names from the classical age of sociology, but their primary intentionwas to avoid speculation and moralization, and that by applying their own scientific methodsthey approach their subject of study, society and social changes. Sociology is a modernist sciencealso because it sees the development of society within the framework of the basic dimensions ofchanges initiated by the political and industrial revolution, and as such, the further progress ofscience, industry and political democracy.

U ovome pristupu medijska kultura i medijski sadržaji posmatraju se diskurzivno. Medijska praksa posmatra se kao javno komuniciranje, a medijski diskurs kao njezin ishod. Jednako, novinarstvo se posmatra kao jedan od vodećih oblika medijske prakse, odnosno javnoga komuniciranja, a novinarski diskurs kao jedan od njezinih glavnih ishoda. Zato se u radu polazi od vijesti kao arhetipskoga oblika javnoga i medijskog diskursa te se nudi svojevrsni konstitutivni model, odnosno paradigma novinarstva. Tu paradigmu čine principi istinitosti i odgovornosti, kao i atributi triju grupa metateorijskih pitanja – odnosa prema stvarnosti, vjesnovrijednosti i jezika, odnosno komunikativnoga koda. Konstitutivni se model kasnije koristi za teorijsku dekonstrukciju triju najčešćih paradigmi medijskoga diskursa, kako novinarskoga, tako i onih u tržišnome komuniciranju, odnosno u oglašavanju i odnosima s javnošću, javne, političke i komercijalne. Atributi konstitutivne paradigme u istraživanjima mogu se operacionalizirati kao pokazatelji određene paradigme ili paradigme medijskoga diskursa, odnosno njihove hibridizacije. ; In this approach, media culture and media content are viewed discursively. Media practice is regarded as public communication and media discourse as its outcome. Likewise, journalism is considered as one of the main methods of media practice, or public communication, and journalistic discourse as one of its main outcomes. For this reason, the study starts with news as an archetype of public and media discourse and proposes a specific constitutive model or paradigm of journalism. The paradigm is comprised of the principles of truthfulness and responsibility, as well as the attributes of three groups of metatheoretical questions – the attitude to social reality, newsworthiness, and language or a communicational code. The constitutive model is further used for the deconstruction of three most common paradigms of media discourse, both in journalism and in market communication, i.e., in advertising and public relations: public, political and commercial. The attributes of the constitutive paradigm can be operationalized in research as indicators of certain paradigms or paradigms of media discourse, or of their hybridization.

Suvremeni mediji promijenili su današnji svijet u mnogim aspektima. Svijet je postao znatno manjim, a komunikacija je postala brza kao nikada do sada. Tradicionalne društvene veze i vrijednosti polako nestaju, a time i obiteljske vrijednosti koje su njegovane stoljećima. Uloge roditelja nisu iste kao i prije, a sve veći broj roditelja nailazi na mnoge prepreke uzrokovane medijskim djelovanjem i modernim načinom života. Odgojni stilovi često odlaze u krajnosti poput prevelike kontrole ili pak prevelikog popuštanja, a idealni tip odgoja, demokratsko-autoritativni, teško se postiže. Roditeljima je stoga nužna pomoć pri suzbijanju negativnih posljedica medija, a u tome im moraju pri ruci biti nastavnici i pedagozi. Cilj je rada pojasniti zašto je potrebno uvođenje medijskog odgoja i obrazovanjakako za djecutako i za roditelje.

Iako je sudbina neprofitnih medija u posljednje vrijeme vruća tema, ne znamo skoro ništa o publikama neprofitnih medija u Hrvatskoj ili o njihovom odnosu prema demokratskoj politici i političkim institucijama. Nakon rasprave o očekivanoj ulozi neprofitnih medija u demokraciji, u radu se empirijski istražuje opseg i karakter publika neprofitnih medija u Hrvatskoj te njihov politički interes, informiranje, povjerenje u medije, osjećaj političke djelotvornosti te politička participacija u odnosu na publike matičnih (mainstream) medija. Analiza je provedena na podacima prikupljenim anketnim istraživanjem na reprezentativnom uzorku korisnika interneta u Hrvatskoj (N=1208). Deskriptivna, regresijska i latentna klasna analiza pokazale su da četvrtina korisnika interneta u Hrvatskoj prati neprofitne medije i da publike neprofitnih medija imaju jači politički interes, osjećaj unutarnje političke djelotvornosti, informiranije su i više politički participiraju od publika matičnih medija. Publike neprofitnih i matičnih medija ne razlikuju se značajno u ukupnom korištenju medija, stupnju povjerenja u medijski sustav te u osjećaju vanjske djelotvornosti. Rezultati idu u prilog pozitivnom doprinosu neprofitnih medija demokratskom potencijalu medijskih publika, a daju naznake i o mogućem obliku polarizacije online medijskih publika. ; Although non-profit or third-sector media are recently a contentious and widely discussed issue in Croatia, there is hardly any knowledge about the audiences of non-profit media and their relationship towards democratic politics. Theoretical framing of the normative role of non-profit media in democracy preceeds the empirical analysis of its role for the audiences in Croatia. The size and characteristics of non-profit media audiences are described and these audiences are compared to mainstream media audiences in terms of political interest, political information consumption, trust in the media, political efficacy and political participation. Analysis is based on data gathered through survey of a representative sample of Internet users in Croatia (N=1208). Descriptive, regression, and latent class analysis showed that 26% of Internet users follow non-profit media and that non-profit media audiences in Croatia have higher political interest, political efficacy, inform themselves more and engage more in politics. Audiences of non-profit media do not differ significantly in overall media consumption and trust in the media in comparison with the mainstream media audiences. The results have implications about the democratic potential of third-sector media in Croatia, and provide insights into a possible shape of polarization of online audiences.

Cilj je ove studije dvostruk: prvo, želimo istražiti poseban identitet koji se pojavio kao posljedica mnogih promjena povezanih s Europskom unijom (mobilnost, IKT, rastući broj različitih EU programa i novih EU politika); drugo, želimo testirati ulogu društvenih medija u građenju ovog novog identiteta koji mi nazivamo EUens. Provodeći dubinske intervjue s 25 EUensa, pronašli smo kako pojedine kategorije koje su obično smatrane važnim faktorima u građenju europskog identiteta, kao što su klasa i politički stavovi, ne igraju važnu ulogu u građenju europskog identiteta među pripadnicima naše grupe. Drugo, rezultati našeg istraživanja pokazuju kako društveni mediji imaju potencijal da postanu važan pokretač europskog identiteta. ; The goal of this study is twofold: firstly, we want to explore specific identity that has been emerging as a consequence of many EU-related changes (e.g. development of transport, ICT, increasing number of different EU programs and new EU policies); secondly, we want to test the role of social media in building this new identity that we call EUens (European Union citizens). Conducting in-depth interviews with 25 EUens we find that some issues which are commonly seen as important factors in European identity construction, such as class and political attitudes, do not play any significant role in constructing European identity for members of our group. Secondly, our analysis suggests that social media have potential of becoming important driver of European identity.

Pandemija bolesti COVID-19 utjecala je na sve segmente društva pa tako i na medije. Narušavanje ukupne ekonomije utjecalo je na ekonomsko poslovanje medija, ali i na kvalitetu programskih sadržaja jer su društvene aktivnosti reducirane uslijed niza mjera kojima se sprječava širenje virusa. Mediji gotovo da nisu imali o čemu izvještavati ako to nisu bile teme vezane za pandemiju i, dakako, političke teme. Cilj je ovog rada procijeniti koliko je pandemija utjecala na ukupno poslovanje elektroničkih medija u Republici Hrvatskoj. Prije svega, u teorijskom je dijelu rada bilo riječi o samoj medijskoj regulaciji općenito te u Hrvatskoj, kao i aktivnostima koje su poduzete kako bi negativan utjecaj pandemije na hrvatske elektroničke medije bio što manji. U drugom dijelu rada predstavljeni su rezultati istraživanja koje su proveli autori ovog rada u okviru Agencije za elektroničke medije upravo kako bi se dobila jasnija slika o utjecaju pandemije. Kvantitativno istraživanje, online anketa, provedeno je u siječnju 2021. godine među pružateljima različitih elektroničkih medija koji su upisani u Upisnik pružatelja medijskih usluga, elektroničkih publikacija i neprofitnih proizvođača audiovizualnog i radijskog programa, a koji vodi Agencija za elektroničke medije. Istraživanjem su prikupljeni podaci o financijskom utjecaju pandemije, ali i o njezinu utjecaju na kvalitetu programa pružatelja medijskih usluga. Isto tako, autori su istraživanjem dobili informacije o broju zaposlenika u ispitanim medijima koji su bili zaraženi virusom COVID-19 te broju preminulih, kao i podatke tj. ocjenu medija o načinu kako su sami mediji informirali javnost o pandemiji i kako su mjerodavne institucije informirale medije o pandemiji. ; The pandemic caused by the COVID-19 virus has affected all segments of society, including the media. The threat to the overall economy likewise endangered the economic operations of media, but it has also affected the quality of their programme contents since social activities were reduced by a series of measures undertaken to prevent the spread of the virus. Media had almost nothing to report on except for pandemic-related topics and, obviously, political topics. The aim of the present paper is to analyse the impact of the pandemic on the overall business of electronic media in the Republic of Croatia. First, in the theoretical part of the paper, we discussed media regulation in general and in Croatia as well as the activities undertaken to minimize the negative impact of the pandemic on Croatian electronic media. The second part of the paper presents the results of a research conducted by the paper's authors as a part of their work in the Agency for Electronic Media. The aim of the research was to get a better understanding of the pandemic's impact. The quantitative research, an online survey, was conducted in January 2021 among providers of various electronic media, registered in the Registry of Media Service Providers, Electronic Publications and Non-profit Producers of Audio-visual and Radio Programmes, kept by the Agency for Electronic Media. The research collected data on the financial impact of the pandemic, as well as on its impact on the quality of media service providers' programme contents. The authors also obtained data on the number of employees of the media which participated in the research who were infected by the COVID-19 virus, including the number of the deceased, as well as the information i.e. assessment of the media on how media themselves informed the public about the pandemic as well as how the relevant institutions informed media about the pandemic.

Ovaj rad bavi se analizom mogućnosti uporabe društvenih mreža kao alata za promidžbu vojnih studijskih programa. Analizom situacije i društvenih mreža autor otkriva nužnost i učestalost korištenja društvenih mreža u marketinškoj komunikaciji, gdje se kao cilj postavlja oglašavanje, pogotovo kada se ciljana javnost sastoji od mladih ljudi. Nadalje, na temelju provedene analize autor naglašava iznimnu potrebu pokretanja digitalnog marketinga vojnih studijskih programa na pogodnim društvenim mrežama te predlaže i opisuje strategiju (način rada i upravljanja) tom vrstom promidžbe. Na temelju uočenog pada interesa javnosti za pridruživanje Oružanim snagama RH, s posebnim naglaskom na vojne studijske programe, uočena je važnost i nedostatci promidžbe na Hrvatskom vojnom učilištu (HVU) kao potencijalnom području napredovanja i rasta institucije. Takva situacija posljedica je neučinkovitosti sustava da prepozna važnost digitalnog marketinga te mu da potrebnu pozornost i unaprjeđenje. U jeku pandemije COVID-19 pokazala se potreba za okretanjem prema novim sferama marketinga i njihovom razvijanju unutar OSRH-a, koje se do sada nisu dovoljno razvijale – primarno misleći na društvene mreže i digitalni marketing. ; This paper deals with the analysis and research of the possibilities of using social networks as a tool for promoting military study programs. By analyzing the situation and social networks, the author reveals the necessity and frequency of using social networks in marketing communication where advertising is the goal, especially when the target public consists of young people. Furthermore, based on the analysis, the author emphasizes the strong need to launch digital marketing of military study programs on suitable social networks, proposes and describes the strategy (mode of operation and management) of this type of promotion. Based on the observed decline of public interest to join the Croatian Armed Forces (CAF), with special emphasis on military study programs, the importance, and shortcomings of promotion at the Croatian Defense Academy is noticed as a potential area for advancement and growth of the institution. This situation is a result of inefficiency of the system to recognize the importance of digital marketing and give it necessary attention and improvement. Amid the COVID-19 pandemic, there has been a need to turn to and develop new spheres of marketing within the CAF that have not been developed enough so far - primarily referring to social networks and digital marketing.

Europskom poveljom utvrđuje se i obveza utemeljenja te svekolikoga pomaganja rada tzv. prekograničnih televizija. Zemlje koje imaju svoje manjine ili dio svoga naroda koji je konstitutivan i suveren u drugim državama imaju pravo i obvezu, zajedno s tim državama, za njih osigurati elektroničke medije i TV kanal na njihovu materinjem jeziku. To se pravo, međutim, u Bosni i Hercegovini onemogućava i čak zakonski zabranjuje. Uređenje elektroničkoga medijskog prostora što ga u Bosni i Hercegovini provodi međunarodna zajednica vjerna je slika unutarnjega ustavnog ustroja koji nameće ta ista zajednica. Procesi globalizacije i modeli liberalnodemokratskoga uređenja služe samo kao izgovor i opravdanje potpune političke i kulturne unitarizacije zemlje i nepravedne podjele BiH na dva entiteta, iako je ona zemlja triju suverenih naroda. ; The European charter also determines the obligation of establishing and comprehensive helping to the functioning of the so called trans-border televisions. Countries which have their minorities or a part of nation, who is constitute and sovereign in other countries, have a right and obligation, together with those countries, to provide them the electronic media and a TV channel in their mother tongue. That right is thwarted and even legally forbidden in Bosnia and Herzegovina. Arranging of the electronic media space, which is in Bosnia and Herzegovina implemented by the international community, is a real presentation of the internal constitutional structure which is imposed by the same community. Processes of globalization and models of the liberal-democratic arrangement serve only as an excuse and justification of the complete political and cultural unitarianism of a country and unjust division of BiH in two entities, although it is a country of three sovereign nations.

U članku predstavljamo kvalitativno istraživanje svakodnevne građanske prakse dijela Čeha, s posebnim naglaskom na ulogu novih medija. Temi smo pristupili tako da smo se orijentirali na sadržaj, a ne na medije. U fokusu našeg istraživanja jesu načini na koje su građanske prakse strukturirane u užem i širem društvenom i političkom kontekstu te kako te kontekste doživljavaju postsocijalistički građani iz sela i velikih gradova. Uzimajući u obzir navedene kontekste, analizirali smo ulogu novih medija i građanske prakse u svakodnevnom životu. Istraživanje se temelji na polustrukturiranim dubinskim intervjuima s 22 politički i javno aktivna građanina, a pokazalo je da se Česi suočavaju sa sličnom krizom u institucionalnoj politici kao što je to slučaj i u starijim demokracijama. Istraživanje je također otkrilo razlike u načinu informiranja između sela i gradova, kako u participacijskim praksama tako i u načinima kako građani koriste nove medije. Međutim, istraživanje nije dokazalo da su novi mediji radikalno transformirali građanstvo, već je pokazalo da je došlo do suptilnih pomaka u praksi i do pragmatičnog miješanja komunikacije licem u lice i tradicionalnih medija (tiskani mediji, sustavi razglasa, oglasne ploče) s novim komunikacijskim tehnologijama. ; The article discusses qualitative research on the mundane civic practices of some Czechs, with a specific focus on the role of new media. It works with a context-oriented approach in order to avoid media-centrism. Our research is focussed on the ways in which civic practices are structured by immediate and wider social and political contexts and how they are experienced by post-socialist citizens from villages and large cities. The role of new media and the place of civic practices in everyday life is analysed with respect to these contexts. The research based on semi-structured in-depth interviews with 22 politically and publicly active citizens indicates that Czechs experience a similar crisis in relation to institutional politics as their counterparts in long established democracies and it reveals tell-tale differences between the social spaces of villages and cities both in participatory practices and in civic uses of new media. However, the study does not indicate a radical, new media-driven transformation of citizenship, rather it suggests subtle shifts in practices and a pragmatic mixing of face-to-face communication and traditional media (print, public address systems, noticeboards) with new communication technologies.

Rad problematizira vanjsko-političku situaciju Republike Srbije koja se nalazi između članstva u euroatlantskim integracijama, odnosno koja je vojno neutralna država okruženama članicama Organizacije Sjeveroatlantskog ugovora. Nadalje, u radu se, primjenom istraživačke metode analize sadržaja, analiziraju članci objavljeni na portalima ''Politika Online'' i ''Danas''. Članci uzeti u obzir odabrani su unutar dvomjesečnog roka (svibanj i lipanj 2016. godine). Cilj analize sadržaja jest utvrđivanje usmjerenja medija spram spomenute teme i vanjsko-političke situacije Srbije, kao utvrđivanje općih novinarskih standarda prilikom prenošenja takvih vijesti (poput argumentiranosti, uravnoteženosti i objektivnosti). Članci su razvrstani prema pripadnosti u rubrici, a zatim kronološki. Suvremena dilema Srbije, koja se nalazi i između članstva u Europskoj Uniji, i sa visokim intenzitetom suradnje sa NATO savezom (članica programa Partnerstvo za mir) neobično je važna za sigurnosni aspekt čitavog prostora Jugoistočne Europe. ; This paper reviews the situation of foreign policy of the Republic of Serbia, which is located between membership in Euro-Atlantic integration, and it's military neutrality while surrounded by members of the North Atlantic Treaty Organization. Furthermore, through the application of research methods of content analysis articles analysed were published on the portals '' Politika Online '' and '' Danas ''. Articles were selected within the two-month period (during the months of May and June 2016). The goal of the content analysis is to determine the orientation of the media towards these themes and situation of foreign policy of Serbia, as well as identification of the general journalistic standards when transmitting such news (such as objectivity and balance). Articles are sorted by belonging to thecertain section, and then chronologically. This modern dilemma of Serbia, which is also a member of the European Union, with the high intensity of cooperation with NATO (member of the Partnership for Peace) ...