e-Glasovanje u radu je definirano prema Oostveen i Besselaar (2004:61) koji definiraju internet glasovanje (ili elektroničko glasovanje, online glasovanje) kao "način glasovanja koji koristi enkripciju kako bi omogućio glasaču sigurno i tajno glasovanje putem interneta". Ovaj oblik glasovanja prije svega je praktičan zbog toga što omogućuje glasovanje bez odlaska na tradicionalno biralište, a obzirom da se odvija putem interneta, neki autori predviđaju mogućnost veće izlaznosti i političke participacije mladih kao dobne skupine koja se svakodnevno koristi računalnom tehnologijom i internetom (Mellon et al., 2016) i pokazuje relativno nisku razinu izlaznosti na političke izbore (Allan et al., 2012; Dictson i Ray, 2000 prema Besselaar i Oostveen, 2004). Cilj rada je na uzorku od 133 ispitanika u dobi od 18-25 godina kvantitativno tj. putem online ankete i koristeći teorijsku podlogu Modela prihvaćanja novih tehnologija, Teorije difuzije inovacija, Ujedinjene teorije prihvaćanja i korištenja tehnologija te nekih modela povjerenja i sigurnosti ispitati faktore koji utječu na namjeru korištenja sustava e-glasovanja. Rezultati istraživanja pokazuju da su faktori koji utječu na namjeru korištenja sustava e-glasovanja povjerenje u vladu i internet, točnost, povjerljivost, vjerojatnost napada na sustav, percipirana korisnost i očekivana učinkovitost. Nalazi o mogućnosti veće participacije mladih u slučaju uvođenja e-glasovanja nisu statistički značajni. ; e-Voting (or electronic voting, online voting) is defined by Oostveen and Besselaar (2004: 61) as a "voting manner that uses encryption to enable the voter to securely and secretly vote via the internet." This form of voting is first and foremost practical because it allows voting without going to the traditional polling station, and considering that it is obtained via the internet, some authors anticipate the possibility of greater turnout and political participation of young people as an age group which uses computer technology and the internet on a daily basis ...
Koncept inkluzivnog obrazovanja sve odgojno-obrazovne ustanove stavlja pred nove zadaće u kojima se uloga učitelja i nastavnika mijenja u skladu sa zahtjevima obrazovnih politika. Stavovi uvjetuju ponašanje ljudi, a formiraju se na temelju različitih čimbenika. U kontekstu inkluzivnog odgoja i obrazovanja pozitivni stavovi učitelja i nastavnika prema implementaciji i provođenju inkluzije ključna je pretpostavka za uspješan proces inkluzije na razini školske prakse. Cilj ovoga rada je prikazati stavove nastavnika prema provođenju procesa inkluzije u osnovnim školama. Dobiveni rezultati istaknuli su značaj i ulogu nastavnika na razini predmetne nastave u procesu inkluzije. Identificirana su i područja u okvir kojih nastavnici mogu pridonijeti podizanju kvalitete procesa inkluzije u svim njenim dimenzijama. U okviru odgojno-obrazovnog sustava i pedagoškom smislu riječi, smanjenje razlika u svakodnevnoj praksi znači prihvaćanje razlika među učenicima kao poticaja u aktivnostima stjecanja potrebnih znanja za školovanje, život i rad, a ne kao prepreke. ; The concept of inclusive education puts all educational institutions in front of new tasks in which the role of teachers and other important educator's changes in line with the demands of education policies. Attitudes determine people's behavior and they are formed on the basis of different factors. In the context of inclusive education, the positive attitudes of teachers and other educators towards implementation and providing inclusive education is a key prerequisite for a successful inclusion process at the level of school practice. The aim of this paper is to present teachers' attitudes towards the inclusion process in elementary schools. The results of this research have highlighted the importance and role of teachers at the level of teaching in the inclusion process. The results also represent some other important areas in which teachers can contribute to raise the quality of the inclusion process in all its dimensions. Within the educational system and the pedagogical sense of meaning, reducing the differences in everyday practice means accepting differences among students as an incent in the process of teaching and learning, and not as an obstacle.
Slovenia makes a compelling case for care policy analysis since it is marked by extreme dichotomy in care. Therefore, placing Slovenia on a continuum of care regimes ranging from defamilialised to familialised with respect to care is difficult, with care for children being highly defamilialised, and care for older people highly familialised. The country's childcare policies build on a historically well-developed system of public childcare provision and generous leave policies, together with a well-developed social protection system targeting families. These have been retained and, in some cases, were expanded, still following the 2009 economic crisis, certain austerity measures were introduced. On the other hand, care policies for older people started to develop later and after the initial growth they relatively stagnated (especially the social home-care system). A comprehensive long-term care system has yet to be developed and become a subject of ongoing political debates. Further, unlike in childcare, the increasing role of private actors can be observed in this sector. In the article, we discuss these care policy developments in Slovenia in terms of the role of relevant actors (state, family, private actors) with an emphasis on the views of people regarding care, based on data gathered within an innovative method of democratic forums. The article reveals that the dichotomy of care policies, as well as the differing recent trends in family policies for children and care for older people, is not present in people's attitudes and their preferences for the arrangement of such policies. ; Slovenija pruža dobre argumente za analizu politike skrbi jer je obilježava izrazita dihotomija u području skrbi. Stoga je teško smjestiti Sloveniju u kontinuum režima skrbi koji se proteže od defamilijaliziranog do familijaliziranog, gdje je skrb za djecu izrazito defamilijalizirana, a skrb za starije osobe izrazito familijalizirana. Mjere skrbi za djecu u zemlji oslanjaju se na povijesno dobro razvijeni sustav javne skrbi za djecu i izdašne politike o dopustu, zajedno s dobro razvijenim sustavom socijalne zaštite usmjerenom na obitelji. Te su mjere zadržane i, u nekim slučajevima, proširene, no uslijed ekonomske krize iz 2009. godine uvedene su određene mjere štednje. S druge strane, politike skrbi za starije osobe počele su se razvijati kasnije i nakon početnog rasta relativno su stagnirale (posebice sustav socijalne usluge pomoći u kući). Sveobuhvatni sustav dugoročne skrbi tek se treba razviti i postati tema kontinuiranih političkih debata. Nadalje, za razliku od skrbi za djecu, u ovom se sektoru može uočiti povećana uloga privatnih aktera. U radu raspravljamo o razvitku tih politika skrbi u Sloveniji u odnosu na ulogu relevantnih aktera (država, obitelj, privatni akteri), s naglaskom na stavove ljudi o skrbi na temelju podataka prikupljenih u sklopu inovativne metode demokratskih foruma. Rad ukazuje na to da dihotomija politika skrbi, kao i različiti noviji trendovi u obiteljskim politikama za djecu i u skrbi za starije osobe, nisu prisutni u stavovima ljudi i u njihovim preferencijama za uvođenje takvih politika.
Provedba inkluzivnog odgoja i obrazovanja mora biti opća politika i praksa, a kako bi se unaprijedila u određenoj mikro regiji bilo je potrebno istražiti stavove učitelja i nastavnika Ličko-senjske županije o dosadašnjem iskustvu, oblicima i načinima rada sa učenicima s posebnim potrebama. Rezultati istraživanja pokazuju da učitelji osnovnih škola ove županije imaju umjerene do krajnje pozitivne stavove o provedbi inkluzije, dok srednjoškolski nastavnici pokazuju veće nezadovoljstvo procjenom inkluzivne prakse u svojim školama. Inkluzivna praksa u školama u ovoj županiji je općenito vrlo dobra. Međutim, rezultati pokazuju nedostatno formalno obrazovanje učitelja i nastavnika u sadržajima vezanim za poučavanje učenika različitih sposobnosti, što nastoje nadoknaditi različitim stručnim usavršavanjima. Većina ispitanih učitelja i nastavnika ima potporu u radu s ovim učenicima te dobru suradnju sa stručno-razvojnom službom škole. Darovite i talentirane učenike usmjeravaju na dodatne izvanškolske i izvannastavne aktivnosti, kao i na posebne oblike školovanja. Učitelji i nastavnici s manje formalnog obrazovanja za rad sa učenicima s posebnim potrebama usmjereniji su na metodičko-didaktičke aspekte rada s njima. ; All-inclusive education should be deeply rooted into the policy and practice of the educational system. In order to develop it further in certain micro regions it was necessary to research teachers from Lika and Senj County attitudes towards previous experiences, forms and manners of teaching practice with pupils with special needs. Main results of this research show that primary school teachers in this County have moderate to very positive attitudes on the implementation of inclusion; while secondary school teachers show higher degree of dissatisfaction when evaluating implementation of inclusion practice in their schools. The results indicate overall very good inclusive practice in this County. On the other hand, the results indicate insufficient formal teacher training in ways of teaching pupils with different abilities, which teachers try to compensate with various additional professional training. Most teachers in this County have support regarding special needs pupils, as well as good cooperation with the professional development team in the school. Gifted pupils are streamlined to take up additional activities and special forms of education by teachers. Teachers who have less professional training in working with these pupils tend to be more inclined toward methodically didactic teaching approach.
Occupational and sports medicine (OSM) education is poorly represented in Croatian university undergraduate medical curricula. Zagreb University medical students are required to take OSM classes for a week on their final year of studies. The classes are organised around team-based learning (TBL). Given that students who attend TBL classes have significantly higher exam scores than students who take lectures ex cathedra, the aim of this study was to assess students' knowledge and attitudes immediately after TBL OSM classes. This cross-sectional study included 162 final-year Zagreb University School of Medicine students taking TBL classes in OSM in the academic year of 2019/2020. They were recruited from 30 September 2019 to 4 March 2020. Participants filled in a 20-item questionnaire compiled by the authors and adapted to the Croatian legislation. Their answers demonstrated positive attitude toward OSM classes and negative attitude toward occupational medicine practice and OSM specialty. They showed moderate interest only for the job of sports physician. Even though they showed sufficient knowledge of OSM immediately after the course was completed, they were moderately satisfied with their knowledge. Our findings call for rethinking the practical aspects of teaching OSM classes in order to promote OSM practice among medical students or at least raise awareness about the importance of prevention of numerous work or sport-related disorders. ; Edukacija iz medicine rada i sporta (MRIS) slabo je zastupljena u kurikulima dodiplomskih studija medicine. Studenti medicine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu obvezni su pohađati nastavu iz MRIS-a tjedan dana na posljednjoj godini studija. Nastava je organizirana prema načinu poučavanja u grupi (PUG). Kako studenti koji iskuse PUG imaju bolje rezultate ispita i ocjene u odnosu na studente koji samo pohađaju predavanja, cilj ovog istraživanja bio je procijeniti znanje i stavove studenata odmah nakon nastave iz MRIS-a koja je zasnovana na PUG-u. U ovom presječnom istraživanju sudjelovala su 162 studenta završne godine studija medicine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu koji su iskusili PUG tijekom nastave iz MRIS-a u akademskoj godini 2019./2020. Bili su uključeni u istraživanje od 30. rujna 2019. do 4. ožujka 2020. Sudionici su ispunili upitnik s 20 čestica koji se odnosi na znanje i stavove studenata o MRIS-u. Autori su ga sastavili i prilagodili hrvatskom zakonodavstvu. Rezultati našega istraživanja pokazali su pozitivne stavove studenata prema nastavi iz MRIS-a i negativne stavove prema poslu u medicini rada i specijalizaciji iz MRIS-a. Studenti su pokazali osrednje zanimanje za posao u sportskoj medicini. Iako su pokazali dostatno znanje odmah nakon završetka kolegija, bili su umjereno zadovoljni svojim znanjem iz MRIS-a. Praktični aspekti strategije poučavanja na nastavi iz MRIS-a trebali bi se razmotriti u budućnosti kako bi se promicao rad u MRIS-u među studentima medicine rada i sporta ili barem podigla svijest o važnosti prevencije brojnih poremećaja koji su vezani uz rad ili sport.
Rad se temelji na empirijskome istraživanju kojemu je polazna teza tvrdnja da trenutačno važeći Izborni zakon ne može ispuniti zahtjeve segmentirana bosanskohercegovačkog društva, posebice najmalobrojnijega hrvatskog segmenta. Istraživanje koncipirano na osnovi anketnoga upitnika i empirijske analize pokazalo je da je promišljanje Hrvata o ukupnoj društvenoj i političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini izrazito negativno. Pokazalo se da Izborni zakon preferira unitarizaciju Bosne i Hercegovine, što nije primjereno segmentiranim društvima kao što je bosanskohercegovačko. Terensko istraživanje urađeno je na prostoru cijele Bosne i Hercegovine kako bi se dobio kompletan i relevantan empirijski okvir promišljanja hrvatskoga naroda, a struktura istraživanja pratila je administrativno-teritorijalnu uređenost Bosne i Hercegovine uzimajući u obzir entitetske razine, županije te Distrikt Brčko. ; The paper is based on empirical research structured on the claim that the current Election Law cannot fulfill the requirements of the segmented Bosnian-Herzegovinian society, especially the smallest Croatian segment. The research conceived on the basis of questionnaire and empirical analysis showed that the opinion of Croats on the overall social and political situation in Bosnia and Herzegovina is extremely negative. The Election Law has proved to prefer unitarization of Bosnia and Herzegovina, which is not appropriate for segmented societies such as Bosnian and Herzegovinian. Field research was conducted throughout entire country in order to obtain a complete and relevant empirical framework for opinion of the Croatian people, and the research structure followed the administrative-territorial organization of Bosnia and Herzegovina, taking into account entity levels, cantons and Brčko District.
Svrha - Klimatske promjene i druga ekološka pitanja zahtijevaju odgovarajuća rješenja svih aktera uključujući i potrošače. Svrha rada jest istražiti odrednice spremnosti potrošača u borbi s klimatskim promjenama kao i vjerojatnost kupovine električnih automobila kao jedne od aktivnosti koja potencijalno može pomoći u borbi s klimatskim promjenama. Metodološki pristup - Analiza se temelji na odgovorima iz anketnoga istraživanja Eurobarometra na uzorku od 25 009 ispitanika iz 28 europskih zemalja. Odrednice vjerojatnosti poduzimanja akcija u borbi protiv klimatskih promjena, kao i kupovine električnoga automobila, identificirane su pomoću Heckmanova modela odabira. Rezultati i implikacije - Rezultati pokazuju da pojedinci koji su svjesni ozbiljnosti klimatskih promjena i koji smatraju da su prijeko potrebne aktivnosti na svim razinama vlade, poslovnoga sektora i građana, skloniji su i sami uključiti se u aktivnosti usmjerene zaštiti okoliša. Što se tiče kupovine električnoga automobila, potrošači koji pripadaju srednjoj i višoj klasi kao i oni zadovoljni svojim životima vjerojatnije će kupiti električne automobile. Ipak, njihovi stavovi o klimatskim promjenama i odgovornim akterima nemaju utjecaja na stvarnu kupovinu. Ograničenja - Glavno ograničenje istraživanja povezano je s izborom varijabli koji je bio ograničen na one dostupne u istraživanju Eurobarometra. Doprinos - Rad doprinosi razumijevanju čimbenika koji određuju ekološki prihvatljivo ponašanje i kupovinu električnih automobila na velikom uzorku europskih potrošača. Za razliku od većine istraživanja u ovom području, analiza se temelji na podacima o stvarnoj kupovini, a ne na namjeri kupovine. ; Purpose – Climate change and other environmental issues require adequate solutions by all actors, including consumers. The purpose of this paper is to explore the determinants of consumers' willingness to fight climate change and the probability of their purchase of an electric car, as an action that potentially helps mitigate climate change. Design/Methodology/Approach – The analysis relies on Eurobarometer survey responses of 25,009 individuals from 28 European countries. The determinants of probability of taking action to fight climate change and the determinants of probability of buying an electric car are identified using the Heckman selection model. Findings and implications – The results show that people who are aware of the gravity of climate change and believe that it requires action at all levels of government, business sectors and citizens are more likely to engage in pro-environmental actions. As for electric car purchase, consumers belonging to the middle class and higher classes as well as consumers satisfied with their lives are more likely to buy electric cars than others. However, their attitudes to climate change and actors responsible for it have no impact on their actual purchase. Limitations – The main limitation of this research study is associated with the choice of variables, which was limited to those available in the Eurobarometer survey. Originality – This paper contributes to a better understanding of factors behind environmentally friendly behavior and purchase of electric cars on a large sample of European consumers. Unlike most of the research in this field, the analysis is based on actual purchase data instead of purchase intention.
Trgovina ljudima ili trafficking vrsta je transnacionalnog organiziranog kriminala koja je jako profitabilna i vrlo ju je teško iskorijeniti. Utječe na živote i sigurnost brojnih ljudi diljem svijeta, pa tako i građana Europske Unije. Ovaj rad bavi se trgovinom ljudima u svrhu prostitucije jer je seksualna eksploatacija prepoznata kao najčešći oblik eksploatacije žrtvi trafficking-a. Istražuje se relevantna legislacija o trgovini ljudima za EU, obuhvaćajući direktive Unije, konvencije Ujedinjenih naroda i Vijeća Europe te se daje pregled djelovanja FRONTEX-a i EUROPOL-a kao agencija Europske Unije koje djeluju u svrhu suzbijanja te pojave. Na kraju se sagledava tri modela zakonske regulacije prostitucije prisutne u tri države članice Unije: abolicionističke u Švedskoj, legalizacije u Nizozemskoj te prohibicionističke u Hrvatskoj. Cilj rada jest otkriti kako koji od tih modela utječe na vidljivost trgovine ljudima u svrhu prostitucije, na što je teško jasno odgovoriti zbog činjenice da je opseg ukupne trgovine ljudima nemoguće saznati zbog njenog ilegalnog karaktera i poteškoća u stvaranju konzistentne i kvalitetne zajedničke međunrodne baze podataka o ovoj pojavi. ; Trafficking in human beings is a highly profitable transnational organized crime activity that is difficult to eradicate. It makes an impact on the lives and safety of many people around the world, including the citizens of the European Union. This paper deals with trafficking in human beings for the purpose of prostitution because sexual exploitation is recognized as the most common form of exploitation of the victims of trafficking. This paper researches the relevant EU legislation on trafficking in human beings, including the EU Directives, the UN Convention and the Council of Europe Convention. It also reviews the work of FRONTEX and EUROPOL as European Union agencies acting to counteract phenomenon of trafficking. Finally, three models of legal regulation of prostitution which are present in three EU member states are being considered: ...
Obitelj je oduvijek bila u interakciji s društvenim, gospodarskim, kulturnim i drugim povijesnim tekovinama. U posljednjih 50 godina dolazi do povećanja broja žena na tržištu rada, a dvohraniteljske obitelji postaju normativ u razvijenim zemljama. Ipak, velik broj žena iz takvih obitelji ima poteškoća u usklađivanju poslovnog i obiteljskog života, posebno što se tiče skrbi za djecu, što upućuje na dvostruku ulogu žena u suvremenoj obitelji. Dakle, status žene se u društvu promijenio, no njezina uloga u obitelji, briga o djeci i teret kućanskih poslova ostaju isti kao u prošlosti kad je žena bila vezana za kuću. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati stavove studenata Sveučilišta u Zadru prema dvostrukoj ulozi žena u obitelji u Hrvatskoj, odnosno prema položaju žene na tržištu rada i njezinim obiteljskim obvezama te utvrditi u kojoj mjeri ocjenjuju ponuđene mjere pomoći ženama u usklađivanju poslovnih i obiteljskih obveza te poboljšanja njihovog položaja u društvu efikasnima. U istraživanju je korišten prigodan uzorak od 181 ispitanika, od kojeg 91 čine žene, a 90 muškarci. Studenti općenito pokazuju umjereno egalitaran stav prema ovom problemu, a kao što je i pretpostavljeno, dobivene su razlike u stavovima, u smjeru da žene, kojima je majka stalno zaposlena te ispitanici kojima je majka obrazovanija, s jedne strane, izražavaju egalitarnije stavove od muškaraca, kojima je majka domaćica te niže obrazovana, s druge strane. Razlika se najviše očituje u vidu usklađivanja obiteljske i poslovne uloge žene te utjecaja ženine zaposlenosti na dijete. Također, analizom rezultata dobiven je podatak da ispitanici/e koji pokazuju veću osjetljivost prema pitanju dvostruke uloge žene u obitelji, kao korijen problema vide u zakonu i društvenim vrijednostima, dok rješenje za pomirenje obiteljske i profesionalne uloge žene i poboljšanja njezinog položaja u društvu vide u dosljednom primjenjivanju zakona, obrazovanju te promjeni svijesti o ravnopravnosti spolova. ; Family has always interacted with social, economic, cultural and other historical changes. In the last 50 years women have increasingly been represented in the labor market, and dual-earner families have become the norm in developed countries. Nevertheless, a great number of women from those families experience difficulties in balancing work and family life, which suggests the dual role of women in contemporary families. The status of women in society has changed, but their role in the family, childcare and household responsibilities have remained the same as when they were primarily tied to the house. The aim of this paper was to examine the attitudes of students of the University of Zadar towards the dual role of women in Croatian families, i.e. towards women's market position and family obligations, as well as to determine the extent to which students evaluate the efficiency of the offered measures that could help women with balancing work and family obligations and improve their status in society. The research was conducted on a convenient sample of 181 participants, 91 of which were women, and 90 of which were men. Students generally showed moderately egalitarian attitude towards this issue. However, as it was assumed, the results showed a difference in attitudes according to independent variables, where women, participants from humanities and social sciences, those whose mothers are employed and more educated, on the one hand, showed more egalitarian attitudes than men, participants from technical field of study, those whose mothers are homemakers and less educated, on the other hand. This difference in attitude was most evident in terms of women's balancing between work and family obligations, and the effect of their employment on the child's wellbeing. Moreover, data analysis showed that the participants who express more sensitivity towards the issue of the dual role of women, think that the root of the problem lies in the law and social values, and that a solution for the reconciliation of women's work and family obligations should be consistent gender equality law enforcement, education and the increasing of gender issue awareness.
RIJEČ UREDNIŠTVAViše puta pisali smo o tome kako smo očekivali da će ova Vlada ponajprije vratiti šumarstvo u naziv resornog ministarstva, a potom i promijeniti odnos prema šumi i šumarskoj struci. To se na žalost nije dogodilo, tako da je šumarski resor u Ministarstvu na razini dijelova poljoprivrede, primjerice povrtlarstva, iako se radi o resursu koji pokriva gotovo polovicu kopnene površine Republike Hrvatske. O tome da je šuma najsloženiji ekosustav na svijetu, koji samim time zahtijeva visoku stručnost gospodarenja njime pa je i u Ustavu naznačeno da je šuma uz tlo i vode resurs od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, u uređenom gospodarstvu ne bi trebalo to opetovano govoriti. Ne inzistiramo na tome da resorni ministar mora biti istaknuti šumarski stručnjak, ali to onda mora biti državni tajnik ili pomoćnik ministra zadužen za šumarstvo. Ministar pak treba koristiti svaku priliku da se informira o struci, sastavnici njegovog resora, a najlakše će to učiniti nazočnošću barem na nekoliko stručnih skupova na kojima se znanstveno-stručno raspravlja o stanju i problemima u struci – njegovom resoru. Nažalost, smijenjeni resorni ministar nije nazočio niti jednom takvom skupu, pa niti onome u organizaciji Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, što ocjenjujemo i podcjenjivanjem struke, ali i ove znanstvene institucije. Vidljivi trag u šumarstvu ostavio je jedino osnivanjem "svoje" Uprave šuma, smanjujući površine susjednih Uprava. Trenutno naš resor vodi drvni tehnolog, što je nelogično, a s čime se očito šumarska struka prešutno slaže, što je pak sramotno. Tko nam uopće vodi i kakvu šumarsku politiku i imamo li dobru strategiju da je provodimo? Kome je zapravo podređena šumarska politika? Opći je dojam da je vode drvoprerađivači i to nažalost oni primarne prerade drva, naravno po netržišnim uvjetima i zanemarujući načela potrajnog gospodarenja. U svome obraćanju nazočnima na znanstveno-stručnom skupu održanom u povodu Dana hrvatskoga šumarstva, predsjednik Hrvatskoga šumarskog društva Oliver Vlainić, naznačio je sadašnje probleme šumarstva i stavove struke. Nemamo ništa tome za dodati, nego upućujemo čitatelje da u prošlom dvobroju časopisa pročitaju prikaz sa spomenutoga skupa. Dakle, struka opominje i ukazuje na alarmantno stanje u šumarstvu, kojega resorno ministarstvo očito ne prepoznaje.Za saniranje stanja nakon ledoloma i vjetroloma u Gorskom kotaru i situacije s katastrofalnim sušenjem jasena te nadolazećega problema s hrastom, našom najvrjednijom vrstom drveća, bit će potrebna znatna financijska sredstva. Gdje ih pronaći ako smo novim Zakonom o šumama znatno smanjili priliv financijskih sredstava od naknade za općekorisne funkcije šuma (OKFŠ), a drvne sortimente prodajemo i dalje po netržišnim uvjetima? Nismo trebali dugo čekati da nova ministrica Odlukom o smanjenju naknada za šume i šumska zemljišta, pokaže kako će se odnositi prema šumi i šumarstvu. Vrijednost bodova je smanjena za 30 do 90 %, ovisno o uzgojnom obliku šume. To će, kaže ona, ubrzati investicijske projekte, jer su navodno mnoge investicije u kojima je bilo potrebno izdvojiti šumu ili šumsko zemljište iz šumsko-gospodarskih planova, bile dovedene u pitanje zbog previsoke naknade za lokalnu i regionalnu samoupravu. Naravno, "nisu ludi" platiti privatnicima, koji imaju na stotine tisuća hektara zapuštenog i zaraslog zemljišta, kada je državno (čitaj općenarodno) gotovo besplatno. Uostalom, za njih primjerice: šikara, šibljak, makija, garig i nije "neka šuma". A najnovije je najava novoga smanjenja naknade za općekorisne funkcije šuma "povećanjem granice ukupnog godišnjeg prihoda i primitka s 3.000.000,00 kn na 7.500.000,00 kn " što je obrazloženo opterećenjem, kako na poduzetnike, tako i na administrativnu obradu". Ionako smanjenim sredstvima OKFŠ-a, koja se danas većinom koriste za razminiranje i vatrogasnu zajednicu, za "zelene" radove u šumi na oko milijun hektara krša, preostaje jako malo novaca. Što reći na sve to?Idemo malo pričati o klimatskim promjenama, kisiku, ugljičnom dioksidu, eroziji, pitkoj vodi, rekreaciji i općenito zaštiti okoliša, gdje je šuma jedan od najznačajnijih i najsloženijih ekosustava, o kojoj i bez stručnog obrazovanja, nažalost svi sve znaju, jer jako vole šumu.Često spominjemo načelo potrajnosti i osiguranje višenamjenske uloge šume, što je moto poslovanja u šumarstvu, ali za to je ponajprije potrebno promijeniti mišljenje da šumu možemo samo koristiti, a ne ulagati u nju, odnosno vratiti joj dio benefita kako bi bila vječna.Uredništvo ; EDITORIALWe have written on several occasions about how we expected the present Government to bring the word forestry back into the name of the line ministry and to change its attitude towards forests and the forestry profession. Regrettably, this has not happened, with the final result of the forestry sector within the Ministry being at the level of parts of agriculture, vegetable growing for example, although forests cover almost half of the land area of the Republic of Croatia. Needless to say, the forest is the most complex ecosystem in the world, whose management requires supreme expertise. The Constitution itself states that, along with soil and water, the forest is a resource of particular interest for the Republic of Croatia. We do not insist that the sector minister should be a renowned forestry expert, but the state secretary or assistant minister in charge of forestry should definitely be one. The Minister should take every opportunity to get to know the profession which is a constituent part of his Ministry. The best way to do it is to attend at least several professional symposia in which the status and problems of the profession are discussed on a scientific-professional basis. We regret to say that the deposed department minister did not attend one single gathering, not even the one organized by the Croatian Academy of Sciences and Arts. This we regard as both the belittling of the profession and of the mentioned scientific institution. The only visible trace that he left in forestry was the establishment of "his" Forestry Administration at the expense of reducing the area of the adjacent Administrations. At present, the forestry department is headed by a wood technologist, which is illogical, but even worse, the forestry profession seems to approve of this. Who runs the forestry policy and do we have a good strategy for running it? Who is the forestry policy subjugated to? There is a general impression that the forestry policy is led by wood processors, and what is tragic, by wood processors in primary wood processing, who are guided by non-market conditions and who disregard the principles of sustainable management. At the scientific-professional gathering held to mark the Days of Croatian Forestry, Oliver Vlainić, President of the Croatian Forestry Association, mentioned current problems in forestry and attitudes of the profession. We have nothing more to add to this but to ask the readers to read the reviews of the gathering in the past double issue of the journal. Clearly, the profession repeatedly warns of the alarming conditions in forestry which the competent ministry obviously does not recognize. Considerable financial means will be required to repair the damage caused by ice and wind storms in Gorski Kotar and to remedy the situation with disastrous ash dieback and the oncoming problems with oak, the most valuable tree species in Croatia. Where to find these means if, according to the new Forest Act, the financial means from non-market forest functions fees have been significantly reduced while wood assortments continue to be sold at non-market conditions? We did not have to wait long to see how the new lady minister will treat forests and forestry by her Decision to lower the fees for forests and forest land. The value of the points was reduced by 30 to 90%, depending on the silvicultural form of the forest. To quote her words, this will accelerate investment projects, because, allegedly, many investments in which it was necessary to exclude forests or forest land from forest management plans, were called into question due to excessive fees for local or regional self-managing units. Of course, they are "not crazy" to pay to private owners, who have hundreds of thousands of hectares of abandoned and overgrown land, when the state (read: public) land is almost free of charge. For them a scrub, a thicket, maquis, and garrigue is not much of a forest anyway. The latest is the announcement of a new reduction in the non-market forest function fee by "increasing the level of total annual income from 3 000 000.00 kuna to 7 500 000.00 kuna, which was explained by a burden, both on the entrepreneurs and the administrative processing". Due to reduced means from non-market forest functions, which are currently mainly used for demining and for the fire fighter service, very little is left for "green" operations on about one million hectares of karst. What is there left to say?Let us talk a little bit about climate change, oxygen, carbon dioxide, erosion, potable water, recreation and environment protection in general, where the forest is one of the most important and most complex ecosystems, and about which everybody, although lacking professional education, knows everything because they all love forests.We often mention the principle of sustainability and the insurance of the multipurpose role of a forest, which is the motto of business-making in forestry. However, the first step is to change the general belief that the forest can be used without investing into it or without returning to it a part of the benefits. Only if we do so will forests remain an eternal asset.Editorial Board
Predmet istraživanja ovog rada su modernizacijski razvojni procesi u gradu Splitu i uloga ekoloških stavova i percepcija urbanog okoliša u tim procesima. Rad je utemeljen na kombiniranom pristupu proizašlom iz sociologije okoliša i modernizacijskih teorija. Osnovni je postulat suvremene ekološke sociologije, proizašao iz tradicije "nove ekološke paradigme", da se društvo i okoliš ispituju u interakciji, s povratnim vezama između obje razine. Istraživanje se djelomično temeljilo na ovom pristupu, s obzirom da mu je cilj ispitati na koji se način odnose sociokulturne determinante ekoloških stavova i kvaliteta urbanog okoliša. Ovako orijentirano istraživanje ne zadovoljava strogi Durkheimov postulat o tumačenju društvenih činjenica (isključivo) drugim društvenim činjenicama, ali je usklađen s proširenom istraživačkom paradigmom sociologije okoliša koja teži eksplikaciji međusobnih odnosa društvene i okolišne razine. Drugi dio konceptualnog utemeljenja rada odnosi se na teorijske pristupe koji ekološke orijentacije smještaju u širu sociokulturnu matricu društvenih odnosa. U ovoj su tradiciji posebno prominentna tri pristupa: teorija društva rizika, teorija refleksivne modernizacije i Inglehartova teorija modernizacije. Iz ovih su pristupa proizašle brojne studije o odnosu bogatstva, postmaterijalističkih vrijednosnih orijentacija i okolišnih stavova, koje su se odvijale ili na makro razini nacionalnih država ili na mikro razini individualnih stavova. U posljednjih desetak godina istraživanja proizašla iz ove tradicije bilježe veliki napredak zbog konceptualnih poboljšanja, uz koje slijede i važne metodološke inovacije. U skladu s odgovarajućim nacrtima, istraživanja se provode na individualnoj razini, ali se analiziraju i na individualnoj i na agregiranoj razini, što je urodilo sadržajno bogatijim zaključcima nego studije koje su se zadržale na (odvojenoj) mikro ili makro jedinici analize. U radu opisano istraživanje potaknuto je idejom da se istraživanja odnosa okoliša i stavova moraju baviti i entitetima koji se nalaze između ovih dviju razina. Kao odgovarajuća prostorna mezo-razina nametnuo se prostor opsega srednje velikog grada, a kao reprezentativni primjer ovakvog područja izabran je grad Split. Kvaliteta urbanog okoliša je identificirana kao čimbenik koji je od neposrednog značaja za svakodnevni život stanovnika Splita te se očekuje da će imati moderirajući utjecaj na ekološke stavove, uz prije spomenute sociokulturne čimbenike koji proizlaze iz teorija modernizacije. Cilj je istraživanja bio na odgovarajući način izmjeriti kvalitetu urbanog okoliša i potom utvrditi postoji li interakcija između ekoloških stavova, postmaterijalizma i kvalitete okoliša na individualnoj razini, razini gradske četvrti i razini grada Splita. Istraživanjem provedenim na uzorku građanki i građana Splita utvrđeno je da nema empirijske podrške za tezu o prevlasti sociokulturnih determinanti ekoloških stavova u razvijenim društvima. Raširenost ekoloških orijentacija može se bolje objasniti tezom o njihovom općem prihvaćanju među stanovnicima Splita, u skladu s hipotezom o globalizaciji brige za okoliš. Empirijski uočene varijacije u ekološkim stavovima su više povezane sa sociodemografskim karakteristikama i partikularnim elementima modernizacijskog procesa poput političkog sudjelovanja nego sa širokim konceptom postmaterijalizma. Vezu između ekoloških stavova i modernizacijskih tendencija u gradu Splitu moderira kvaliteta okoliša, čiji je utjecaj na navedenu povezanost analiziran na razini gradskih zona. Istraživanje je pokazalo da u različitim zonama grada postoje bitno različiti obrasci povezanosti percepcije okoliša i ekoloških stavova. U pojedinim je dijelovima grada ova povezanost negativna, a u nekim pozitivna, što implicira da se s razlikama u kvaliteti okoliša pojedinih dijelova grada fundamentalno mijenja i struktura ekoloških stavova. Znanstveni je doprinos provedenog istraživanja detaljni opis strukture ekoloških stavova te utvrđivanje obrazaca veza između ekoloških stavova i (post)modernizacijskih vrijednosti, sociodemografskih varijabli i dodatnih čimbenika poput političke participacije na razini grada Splita. Nalaz da u pojedinim dijelovima grada na ekološke stavove djeluju percepcije okoliša u različitim smjerovima i intenzitetima ne bi bilo moguće utvrditi korištenjem samo uobičajenih - mikro ili makro - analitičkih razina i bez ciljanog prikupljanja podataka na razini urbane cjeline. ; Subject of this thesis are the modernization processes in the city of Split, in the context of environmental attitudes and the perception of urban environment in those processes. The thesis is based on the hybrid approach stemming from the environmental sociology and the modernization theories. Furthermore, it is based on the basic assumption of the modern environmental sociology, that society and the environment should be researched interactively, taking into account the links among both levels. The research was partly based on such approach, as its goal was to describe the links between sociocultural determinants of the environmental attitudes and the urban environmental quality. Such research does not fulfill the strict Durkheim's proposal on the explanations of the social facts using (exclusively) other social facts. It is in line, however, with the extended research paradigm of the environmental sociology which aims to make explicit the interrelations between the social and the environmental aspects. The second part of the conceptualization deals with the theoretical approaches which place the ecological orientations into the wider matrix of the social relations. In this tradition, we find three especially prominent approaches: risk society theory, reflexive modernization theory and Ronald Inglehart's version of modernization theory. Many studies analyzing the interrelations between wealth, postmaterialist values and environmental attitudes were based upon these approaches; they were however based either on the macro level of nation states or the micro level of individuals. In the last ten years, conceptual and methodological advances have been made in the environmental attitudes research. In accordance with the appropriate research designs, data has been collected at the individual level, but they are analyzed simultaneously both on the individual and the aggregated level. This has led to the richer conclusions than have been possible in the studies which dealt with the data analyzed separately on the micro and the macro level. The research design described in the following thesis has been motivated by the need to study entities beyond micro and macro levels. Thus, meso level unit in the form of a middle-sized city of Split was chosen. Urban environmental quality was identified as an important factor in the day-to-day lives of the citizens of Split. It is expected that the environmental quality will have a moderating effect in the link between the sociocultural factors and environmental attitudes. Research goal was thus to measure appropriately urban environmental quality and then determine the extent of the interaction between the environmental attitudes, postmaterialism and environmental quality on the 3 levels: individual-, neighborhood- and city-level. Research results, based on the sample of citizens of Split, indicate that there is no empirical support for the hypothesis of sociocultural factors being the most important predictor of environmental attitudes in the developed societies. Variations in environmental orientations are better explained using the globalization hypothesis. In other words, those variations are more closely linked with sociodemographic variables and some particular modernization elements such as political participation, than with a broad postmaterialism concept. The association between the environmental attitudes and the modernization tendencies in Split is moderated by the environmental quality, which was analyzed at the city-zones level. Study results show that there are markedly different patterns of association among the environmental quality perception and the environmental attitudes. The association is negative in some parts of the city, while it is positive in others, implying that differences in environmental quality fundamentally change the structure of environmental attitudes. Scientific contribution of the study is twofold. First, the structure of environmental attitudes is described in detail. Second, the associations in the city of Split among the environmental attitudes, (post)modernization values, sociodemographic variables and additional factors like political participation are disentangled. The main finding - that the perception of environmental quality affects environmental attitudes differently in various city zones - could not be established using only traditional (micro and macro) levels of analysis and without data gathered at the level of the urban settlement.
Predmet istraživanja ovog rada su modernizacijski razvojni procesi u gradu Splitu i uloga ekoloških stavova i percepcija urbanog okoliša u tim procesima. Rad je utemeljen na kombiniranom pristupu proizašlom iz sociologije okoliša i modernizacijskih teorija. Osnovni je postulat suvremene ekološke sociologije, proizašao iz tradicije "nove ekološke paradigme", da se društvo i okoliš ispituju u interakciji, s povratnim vezama između obje razine. Istraživanje se djelomično temeljilo na ovom pristupu, s obzirom da mu je cilj ispitati na koji se način odnose sociokulturne determinante ekoloških stavova i kvaliteta urbanog okoliša. Ovako orijentirano istraživanje ne zadovoljava strogi Durkheimov postulat o tumačenju društvenih činjenica (isključivo) drugim društvenim činjenicama, ali je usklađen s proširenom istraživačkom paradigmom sociologije okoliša koja teži eksplikaciji međusobnih odnosa društvene i okolišne razine. Drugi dio konceptualnog utemeljenja rada odnosi se na teorijske pristupe koji ekološke orijentacije smještaju u širu sociokulturnu matricu društvenih odnosa. U ovoj su tradiciji posebno prominentna tri pristupa: teorija društva rizika, teorija refleksivne modernizacije i Inglehartova teorija modernizacije. Iz ovih su pristupa proizašle brojne studije o odnosu bogatstva, postmaterijalističkih vrijednosnih orijentacija i okolišnih stavova, koje su se odvijale ili na makro razini nacionalnih država ili na mikro razini individualnih stavova. U posljednjih desetak godina istraživanja proizašla iz ove tradicije bilježe veliki napredak zbog konceptualnih poboljšanja, uz koje slijede i važne metodološke inovacije. U skladu s odgovarajućim nacrtima, istraživanja se provode na individualnoj razini, ali se analiziraju i na individualnoj i na agregiranoj razini, što je urodilo sadržajno bogatijim zaključcima nego studije koje su se zadržale na (odvojenoj) mikro ili makro jedinici analize. U radu opisano istraživanje potaknuto je idejom da se istraživanja odnosa okoliša i stavova moraju baviti i entitetima koji se nalaze između ovih dviju razina. Kao odgovarajuća prostorna mezo-razina nametnuo se prostor opsega srednje velikog grada, a kao reprezentativni primjer ovakvog područja izabran je grad Split. Kvaliteta urbanog okoliša je identificirana kao čimbenik koji je od neposrednog značaja za svakodnevni život stanovnika Splita te se očekuje da će imati moderirajući utjecaj na ekološke stavove, uz prije spomenute sociokulturne čimbenike koji proizlaze iz teorija modernizacije. Cilj je istraživanja bio na odgovarajući način izmjeriti kvalitetu urbanog okoliša i potom utvrditi postoji li interakcija između ekoloških stavova, postmaterijalizma i kvalitete okoliša na individualnoj razini, razini gradske četvrti i razini grada Splita. Istraživanjem provedenim na uzorku građanki i građana Splita utvrđeno je da nema empirijske podrške za tezu o prevlasti sociokulturnih determinanti ekoloških stavova u razvijenim društvima. Raširenost ekoloških orijentacija može se bolje objasniti tezom o njihovom općem prihvaćanju među stanovnicima Splita, u skladu s hipotezom o globalizaciji brige za okoliš. Empirijski uočene varijacije u ekološkim stavovima su više povezane sa sociodemografskim karakteristikama i partikularnim elementima modernizacijskog procesa poput političkog sudjelovanja nego sa širokim konceptom postmaterijalizma. Vezu između ekoloških stavova i modernizacijskih tendencija u gradu Splitu moderira kvaliteta okoliša, čiji je utjecaj na navedenu povezanost analiziran na razini gradskih zona. Istraživanje je pokazalo da u različitim zonama grada postoje bitno različiti obrasci povezanosti percepcije okoliša i ekoloških stavova. U pojedinim je dijelovima grada ova povezanost negativna, a u nekim pozitivna, što implicira da se s razlikama u kvaliteti okoliša pojedinih dijelova grada fundamentalno mijenja i struktura ekoloških stavova. Znanstveni je doprinos provedenog istraživanja detaljni opis strukture ekoloških stavova te utvrđivanje obrazaca veza između ekoloških stavova i (post)modernizacijskih vrijednosti, sociodemografskih varijabli i dodatnih čimbenika poput političke participacije na razini grada Splita. Nalaz da u pojedinim dijelovima grada na ekološke stavove djeluju percepcije okoliša u različitim smjerovima i intenzitetima ne bi bilo moguće utvrditi korištenjem samo uobičajenih - mikro ili makro - analitičkih razina i bez ciljanog prikupljanja podataka na razini urbane cjeline. ; Subject of this thesis are the modernization processes in the city of Split, in the context of environmental attitudes and the perception of urban environment in those processes. The thesis is based on the hybrid approach stemming from the environmental sociology and the modernization theories. Furthermore, it is based on the basic assumption of the modern environmental sociology, that society and the environment should be researched interactively, taking into account the links among both levels. The research was partly based on such approach, as its goal was to describe the links between sociocultural determinants of the environmental attitudes and the urban environmental quality. Such research does not fulfill the strict Durkheim's proposal on the explanations of the social facts using (exclusively) other social facts. It is in line, however, with the extended research paradigm of the environmental sociology which aims to make explicit the interrelations between the social and the environmental aspects. The second part of the conceptualization deals with the theoretical approaches which place the ecological orientations into the wider matrix of the social relations. In this tradition, we find three especially prominent approaches: risk society theory, reflexive modernization theory and Ronald Inglehart's version of modernization theory. Many studies analyzing the interrelations between wealth, postmaterialist values and environmental attitudes were based upon these approaches; they were however based either on the macro level of nation states or the micro level of individuals. In the last ten years, conceptual and methodological advances have been made in the environmental attitudes research. In accordance with the appropriate research designs, data has been collected at the individual level, but they are analyzed simultaneously both on the individual and the aggregated level. This has led to the richer conclusions than have been possible in the studies which dealt with the data analyzed separately on the micro and the macro level. The research design described in the following thesis has been motivated by the need to study entities beyond micro and macro levels. Thus, meso level unit in the form of a middle-sized city of Split was chosen. Urban environmental quality was identified as an important factor in the day-to-day lives of the citizens of Split. It is expected that the environmental quality will have a moderating effect in the link between the sociocultural factors and environmental attitudes. Research goal was thus to measure appropriately urban environmental quality and then determine the extent of the interaction between the environmental attitudes, postmaterialism and environmental quality on the 3 levels: individual-, neighborhood- and city-level. Research results, based on the sample of citizens of Split, indicate that there is no empirical support for the hypothesis of sociocultural factors being the most important predictor of environmental attitudes in the developed societies. Variations in environmental orientations are better explained using the globalization hypothesis. In other words, those variations are more closely linked with sociodemographic variables and some particular modernization elements such as political participation, than with a broad postmaterialism concept. The association between the environmental attitudes and the modernization tendencies in Split is moderated by the environmental quality, which was analyzed at the city-zones level. Study results show that there are markedly different patterns of association among the environmental quality perception and the environmental attitudes. The association is negative in some parts of the city, while it is positive in others, implying that differences in environmental quality fundamentally change the structure of environmental attitudes. Scientific contribution of the study is twofold. First, the structure of environmental attitudes is described in detail. Second, the associations in the city of Split among the environmental attitudes, (post)modernization values, sociodemographic variables and additional factors like political participation are disentangled. The main finding - that the perception of environmental quality affects environmental attitudes differently in various city zones - could not be established using only traditional (micro and macro) levels of analysis and without data gathered at the level of the urban settlement.
Ovo je dio izvještaja o empirijskom dijelu projekta »Vanjske migracije i društveni razvoj«, kojeg je autor proveo u Institutu za migracije i narodnosti s grupom suradnika. Uzorak čini 271 vanjski migrant prve generacije iz dviju izrazilo vanjskomigracijskih općina kontinentalnog dijela Hrvatske, koje se međusobno razlikuju po razvijenosti. Anketiranje je obavljeno na terenu u nekoliko dana između Božića i Nove Godine 1989. U okviru upitnika konstruirane su dvije ljestvice stavova Likertovog tipa. Prva se odnosila na društveno političku situaciju u zemlji, a druga na evropsku integraciju i pitanje jugoslavenskog priključenja proširenom EEZ-u. Faktorska analiza izlučila je iz prve ljestvice 6 faktora. Analizirali smo i definirali tri tipa stavova: optimistički, umjereno optimistički i pesimistički. 0 jugoslavenskoj perspektivi uključivanja u Evropu ispitanici su se, pak, grupirali u tri orijentacije: optimističko proevropsku, skeptike i pesimiste. Na kraju napravljena je i regresijska analiza faktora s nezavisnim varijablama kao kriterijima. Poseban utjecaj na neke od faktora ustanovljen je za općinsko porijeklo ispitanika, spol, radni status, školsku spremu. ; This is part of a report on the empirical study within the project »External Migrations and Social Development« conducted by the author and a group of associates in the Institute for Migrations and Nationalities. The sample consists of 271 first generation external migrants from two distinctly external-migrational communes in I he continental part of Croatia, differing mutually in the degree of development. The survey was conducted there between Christmas and New Year's Day 1989. The questionnaire consisted of two Likert-type scales of attitude items. The first referred to the socio-political situation in Yugoslavia, while the second referred to the European integration and the issue of Yugoslavia's integration into an extended European Community. By means of factor analysis 6 factors were extracted from the first scale. The author analysed and defined 3 types of attitudes: the optimistic, the moderately optimistic and the pessimistic type. Regarding the chances of Yugoslavia's integration into Europe, the examinees have then been categorized as belonging to 3 groups of orientations: the optimistic pro-Europeans, the sceptics and the pessimists. Finally, the regression factor analysis was performed with independent variables serving as criteria. A special influence on some of the factors has been established concerning the examinee's origins (the district he comes from), his sex, his work-status and level of education.
Uključivanje javnosti u proces izrade propisa vrlo je važno i aktualno pitanje upravne znanosti i prakse. Usprkos rastućem i sve rafiniranijem znanstvenom interesu za temu participacije, kompleksno pitanje njezine djelotvornosti još uvijek zaokuplja pažnju istraživača. Postojeća istraživanja prepoznaju potrebu za uvažavanjem perspektiva uključenih aktera u procesu participacije te ukazuju na postojanje različitih percepcija djelotvornosti participacije. Jedan od najčešće korištenih instrumenata upravne participacije su savjetovanja s javnošću. U Hrvatskoj su savjetovanja sa zainteresiranom javnošću (e-savjetovanja od 2013.) relativno nov instrument participacije javnosti u donošenju propisa i politika, koji nije šire analiziran. Svrha je ovog rada istražiti stavove dviju kategorija aktera uključenih u proces e-savjetovanja – upravnih službenika i zainteresirane javnosti (sudionika) – kako bi se odgovorilo na temeljno istraživačko pitanje o razlici u percepciji djelotvornosti e-savjetovanja. Nalazi istraživanja, prikupljeni metodama upitnika i intervjua, sugeriraju da se stavovi službenika i sudionika značajno razlikuju u ocjeni razine utjecaja javnosti i u detekciji glavnih problema provedbe e-savjetovanja, a umjereno u identificiranju ciljeva e-savjetovanja. ; Citizens' involvement in the regulatory process has become a very prominent issue in administrative science and practice. Despite growing and more refined interest in the topic, the complex issue of public participation effectiveness still preoccupies scholars. The existing research generally recognizes the desirability to recognize the perspectives of different actors involved in the participatory process. It also points at the existence of various actors' perceptions with regard to participation effectiveness. Public consultations represent a common instrument of administrative participation. In Croatia, public consultations (e-consultations since 2013) represent a rather novel instrument for involving the public in the regulatory process, which has not undergone wide scientific analysis. The purpose of this paper is to explore the attitudes of two main categories of actors involved in e-consultations – civil servants and interested public (participants) – in order to answer the research question regarding the existence of different perceptions of e-consultations effectiveness. Research findings, obtained by means of questionnaires and interviews, suggest that civil servants' and participants' attitudes significantly differ in the evaluation of public influence as well as in the detection of the main problems related to e-consultations implementation, while the perceptions of the main purposes of e-consultations vary only moderately.
