Environmental supervision and government subsidy are important tools for government to promote green innovation. The influence of these two policy orientations on green innovation performance is spreading widely, but the specific indirect mechanism of policy orientation inducing green innovation needs further exploring. This paper introduces the knowledge-dynamic ability (knowledge production ability, knowledge acquisition ability, knowledge integration ability) into the analysis framework of enterprise green innovation, and studies the mediating effect of the knowledge-dynamic ability on policy orientation and green innovation. Based on the panel data of 30 provinces in China from 2000 to 2015, the empirical findings are as follows: Firstly, the knowledge-dynamic ability plays a remarkable mediating role in promoting between policy orientation and green innovation, which indicates that improving the knowledge-dynamic ability is a core mechanism of policy orientation to induce enterprise green innovation. Secondly, the knowledge-dynamic ability plays a complete mediating role in the relationship between environmental supervision and green innovation. Environmental supervision promotes green process innovation by enhancing knowledge acquisition ability and induces green product innovation by enhancing knowledge production ability. Thirdly, the knowledge-dynamic ability plays a partial mediating role in the relationship between government subsidy and green innovation. Government subsidy improves enterprise green process innovation by enhancing knowledge acquisition ability and knowledge integration ability, and induces enterprise green product innovation by enhancing knowledge production ability and knowledge integration ability. ; Nadzor okoliša i vladine subvencije važni su alati vlade za promicanje zelenih inovacija. Utjecaj tih dviju smjernica politike na rast zelene inovacije se širi, ali potrebno je dodatno istražiti specifične neizravne mehanizme usmjerenosti politike koje potiču zelene inovacije. U ovom radu uvodi se dinamička sposobnost znanja (sposobnost proizvodnje znanja, sposobnost stjecanja znanja, sposobnost integracije znanja) u okvir analize poduzeća zelenih inovacija i proučava posrednički učinak sposobnosti dinamike znanja na usmjerenost politike i zelene inovacije. Empirijski nalazi koji se temelje na panel podacima 30 kineskih provincija za razdoblje od 2000. do 2015. su slijedeći: Prvo, dinamička sposobnost znanja ima značajnu posredničku ulogu između promicanja usmjerenosti prema politici i zelenih inovacija, što ukazuje na to da je poboljšanje dinamičke sposobnosti znanja temeljni mehanizam usmjeravanja politike za poticanje zelenih inovacija u poduzeću. Drugo, dinamička sposobnost znanja igra potpunu posredničku ulogu u odnosu između nadzora okoliša i zelenih inovacija. Nadzor okoliša promiče inovacije zelenih procesa povećavajući sposobnost stjecanja znanja i potiče inovacije zelenih proizvoda poboljšanjem sposobnosti proizvodnje znanja. Treće, dinamička sposobnost znanja ima djelomično posredničku ulogu između državnih subvencija i zelenih inovacija. Državne subvencije poboljšavaju inovacije zelenog procesa u poduzeću povećavanjem sposobnosti stjecanja znanja i sposobnosti integracije znanja, te potiču inovacije zelenih proizvoda u poduzeću povećavanjem sposobnosti proizvodnje znanja i sposobnosti integracije znanja.
U radu se proučavaju odrednice potražnje za proizvodima životnih osiguranja u trinaest zemalja Europske unije. Očekivane determinante potražnje čini šesnaest faktora koji su podijeljeni na makroekonomske, demografske, socijalne i institucionalne varijable. Osnovni je cilj rada identificirati varijable koje najbolje objašnjavaju varijacije u potražnji za životnim osiguranjem te zaključiti mogu li nositelji ekonomske politike doprinijeti razvoju tržišta životnog osiguranja. U tu se svrhu procjenjuje neuravnoteženi panel model s fiksnim efektom za razdoblje od 1995. do 2014. godine. Najznačajnijim varijablama pokazale su se makroekonomske varijable, posebice bruto domaći proizvod po stanovniku. Pri kreaciji svojih proizvoda, društva za osiguranje će trebati uzeti u obzir demografska kretanja i gospodarsko stanje u zemljama, ali kako je i analiza pokazala, uložiti napore da educiraju stanovništvo o beneficijama životnog osiguranja te o potrebi za dugoročnom štednjom. ; The paper analyzes determinants of demand for life insurance products in thirteen countries of the European Union. The expected demand determinants cover sixteen factors divided into macroeconomic, demographic, social and institutional variables. The main aim of the paper is to identify the variables that best explain variations in demand for life insurance and to draw a conclusion as to whether policy makers can contribute to the development of the life insurance market. For this purpose, an unbalanced panel model with a fixed effect for the period from 1995 to 2014 was estimated. The most important variables were macroeconomic ones, especially gross domestic product per capita. Insurance companies need to take into account demographic trends and existing economic situations in the respective economies when developing their products, and as analysis indicates, they have to make efforts in educating the population concerning the benefits of life insurance and the need for long-term savings.
Tradicionalna hipoteza životnog ciklusa vjeruje da starenje stanovništva ne samo da smanjuje razinu društvene štednje, već negativno utječe i na gospodarski rast. Međutim, čimbenik ljudskih kapitala može promijeniti mehanizam utjecaja na promjene strukture stanovništva. Ova studija pokušava se usredotočiti na specifičan čimbenik poboljšanja zdravih ljudskih kapitala (HHC), endogenim tretmanom stope plodnosti i stope preživljavanja, s obzirom na očekivanu starosnu dob racionalnog pojedinca, kako bi se, de facto, istražio njegov utjecaj na stopu štednje i gospodarski rast uz primjenu panel podataka među-provincija Kine od 1996. do 2012. godine u cilju provjere inherente logičke veze između brzog poboljšanja HHC-a i modela "visokog rasta s visokim uštedama". Rezultati ovog istraživanja su sljedeći: poboljšanje HHC-a važan je čimbenik koji utječe na povećanje stope štednje i gospodarski rast Kine u odgovarajućem razdoblju. To znači da je poboljšanje HHC-a dovoljno da promijeni mehanizam makro-učinaka demografskih promjena, te stoga pruža ključna sredstva za dugoročnu regulaciju i kontrolu koja su izvan okvira natalitetne politike. Među njima značajnu pozornost zaslužuju promicanje javnog upravljanja zaštitom okoliša, poboljšanje sustava socijalne sigurnosti, jačanje individualnih očekivanja u svezi zdravlja i poticanje očekivanog obrasca starenja stanovništva uz postizanje povezanosti s ulaganjima u obrazovni ljudski kapital. ; The traditional life cycle hypothesis believes that the aging of population will not only drag down the level of social savings, but also adversely affect economic growth. However, the human capital factor may change the influence mechanism of population structure change. This study attempts to focus on a specific factor of improving healthy human capital (HHC), through endogenous treatment of fertility rate and survival rate, considering the aging expectation of rational man, to explore its effect de facto on savings rate and economic growth while using the inter-provincial panel data of China from 1996 to 2012 to verify the inherent logical relationship between the rapid improvement of HHC and the "high savings-high growth" model. The findings of this research are as follows: The improvement of HHC is an important factor to improve China's savings rate and economic growth in corresponding period. It means that the improvement of HHC is enough to alter the mechanism of macro-impact of demographic changes, and therefore constitutes a crucial long-term regulation and control means outside the adjustment of birth policy. Among them, promoting public environmental governance, improving the social security system, strengthening individual expectations for health and driving the expected behavior of aging while achieving linkages with investment in educational human capital are worthy of attention.
U kontekstu održivog razvoja, smanjenje potrošnje energije i poboljšanje energetske učinkovitosti prepoznati su kao globalni prioriteti. Međunarodni turistički dolasci povećavaju se iz godine u godinu, a turizam bilježi porast potrošnje energije. Međutim, turizam mora prepoznati svoju ulogu u održivom razvoju i dati značajan doprinos korištenjem obnovljivih izvora energije i energetski učinkovite tehnologije. Stoga je cilj ovog rada analizirati odnos između turističkih noćenja i potrošnje energije u uslužnom sektoru u 10 zemalja Europske Unije koje su ostvarile najveći broj noćenja. Istraživanje obuhvaća razdoblje od 19 godina, od 2000. do 2018. Koristi se panel analiza podataka koja proučava povezanost varijabli kroz vrijeme, na temelju metode random efekta. Rezultati pokazuju da postoji povezanost turističkih noćenja i potrošnje energije u uslužnom sektoru, te da se potrošnja energije mijenja s porastom turističkih noćenja. Na temelju provedene analize, nameće se potreba za povećanjem energetske efikasnosti kao i primjenom energije iz obnovljivih izvora kako bi se omogućio održivi razvoj gospodarskog i ekološkog sustava. Empirijski nalazi u ovoj studiji mogu pružiti smjernice upravljanja energijom privatnim i javnim nositeljima turističke politike u EU i Hrvatskoj. ; In the context of sustainable development, energy consumption reduction and energy efficiency improvement are recognized as global priorities. International tourist arrivals are increasing year by year, and tourism is recording increases in energy consumption. However, tourism needs to recognize its role in sustainable development, and make a significant contribution by using renewable energy and energy efficient technologies. Therefore, the aim of this paper is to analyze the relationship between tourist overnight stays and energy consumption in the service sector in the 10 EU countries that achieved the highest number of overnight stays. The survey covers a period of 19 years, from 2000 to 2018. Panel data analysis is used to observe the ...
Cilj ovog istraživanja je procijeniti utjecaj informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT) na ljudski razvoj (mjerene indeksom ljudskog razvoja). Utjecaj se proučava za zemlje s različitim razinama razvoja kako bi se identificirale moguće razlike u tim utjecajima kada se uzme u obzir razina dohotka (razvijenost zemlje). Istraživanje se temelji na statičkoj regresijskoj analizi panel podataka s procjenom fiksnih učinaka (FE). Kako bismo riješili mogući problem endogenosti zbog obrnute uzročnosti, također izvodimo dinamičku regresiju panel podataka koristeći procjenitelj Generalizirana metoda momenata (GMM). Rezultati podupiru naše pretpostavke i pokazuju kako i tercijarno obrazovanje i korištenje IKT-a imaju pozitivne učinke na ljudski razvoj, iako rezultati variraju ovisno o procjeniteljima. Dok su u slučaju FE procjenitelja učinci značajni i pozitivni u svim promatranim zemljama, rezultati s GMM procjeniteljem pokazuju značajne učinke IKT-a samo u slučaju zemalja s višim srednjim dohotkom, ali također impliciraju da vrijednost HDI s vremenskim pomakom ima značajne i pozitivne učinke na promatrani HDI. Za ekonomsku politiku rezultati znače da IKT treba uzeti u obzir kao relevantan instrument koji može izravno ili neizravno pozitivno utjecati na živote ljudi. ; This study aims to assess the impact of information and communication technology (ICT) on human development (measured with the human development index – HDI). The authors have analyzed the countries with different development levels in order to identify the possible differences in these impacts when observing the level of income (development of the country). Based on a static panel data regression analysis, the study applies the fixed-effects estimator (FE). To address the possible endogeneity problem caused by reverse causality, we also perform a dynamic panel data regression using the Generalized Methods of Moments (GMM) estimator. The results support our hypothesis and show that ICT use and tertiary education positively affect human development, ...
Cilj ovog istraživanja je procijeniti utjecaj informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT) na ljudski razvoj (mjerene indeksom ljudskog razvoja). Utjecaj se proučava za zemlje s različitim razinama razvoja kako bi se identificirale moguće razlike u tim utjecajima kada se uzme u obzir razina dohotka (razvijenost zemlje). Istraživanje se temelji na statičkoj regresijskoj analizi panel podataka s procjenom fiksnih učinaka (FE). Kako bismo riješili mogući problem endogenosti zbog obrnute uzročnosti, također izvodimo dinamičku regresiju panel podataka koristeći procjenitelj Generalizirana metoda momenata (GMM). Rezultati podupiru naše pretpostavke i pokazuju kako i tercijarno obrazovanje i korištenje IKT-a imaju pozitivne učinke na ljudski razvoj, iako rezultati variraju ovisno o procjeniteljima. Dok su u slučaju FE procjenitelja učinci značajni i pozitivni u svim promatranim zemljama, rezultati s GMM procjeniteljem pokazuju značajne učinke IKT-a samo u slučaju zemalja s višim srednjim dohotkom, ali također impliciraju da vrijednost HDI s vremenskim pomakom ima značajne i pozitivne učinke na promatrani HDI. Za ekonomsku politiku rezultati znače da IKT treba uzeti u obzir kao relevantan instrument koji može izravno ili neizravno pozitivno utjecati na živote ljudi. ; This study aims to assess the impact of information and communication technology (ICT) on human development (measured with the human development index – HDI). The authors have analyzed the countries with different development levels in order to identify the possible differences in these impacts when observing the level of income (development of the country). Based on a static panel data regression analysis, the study applies the fixed-effects estimator (FE). To address the possible endogeneity problem caused by reverse causality, we also perform a dynamic panel data regression using the Generalized Methods of Moments (GMM) estimator. The results support our hypothesis and show that ICT use and tertiary education positively affect human development, ...
The policy of pressure on Croatia as an illustrative -- although not isolated -- example has not inspired empirical & theoretical studies of this phenomenon. The discussion has remained at the level of everyday political discourse, even "coffee-house politics." Due to its extreme topicality, as well as its theoretical "solvency," the author has attempted with this essay to come up with a theoretical definition of the concept of pressure & to demonstrate on the Croatian example its goals, scope, dynamics, & future prospects & outcomes. Among the existing approaches, the author has chosen the "politico-economic approach" which defines the policy of pressure as a specific form of political communication between the "center" & the "periphery" in Wallerstein's "world system." The example of Croatia serves the author as an ideal-type model of such communication through a combination of political science & sociological analysis. In his opinion, & due to certain favorable contingencies, Croatia is the nearest to the ideal type of such communication. Due to a lack of systematic empirical data, the discussion naturally remains at the theoretical-hypothetical level, & should be understood as an invitation to further discussion & as an incentive for more extensive empirical research. However, since this is a very dynamic phenomenon, the question is: is the author's argumentation still valid today as it was at the time when the essay was written? There have been two changes: (1) the war on Kosovo which proves the author's hypotheses; & (2) a certain "thaw" in the relations between the international community (particularly USA) & Croatia (it is still unclear whether this change concerns the fundamental strategic trends or is solely a "politico-meteorological" phenomenon (the alteration of colder & warmer periods). This is why the author did not deem any alterations in the text necessary; one should wait & in the meantime expose the (hypo)theses to some critical scrutiny. 12 References. Adapted from the source document.
U ovom doktorskom radu analizira se utjecaj instrumenata kohezijske politike na regionalni razvoj novih zemalja članica Europske unije. Istraživanje se sastojalo od teorijske i empirijske analize. Teorijski dio rada obuhvaća analizu apsorpcije i mogućnosti novih zemalja članica u korištenju financijskih instrumenata kohezijske politike. Analizirajući apsorpciju sredstava iz instrumenata kohezijske politike, nove zemlje članice (EU-13) sporije apsorbiraju sredstva u odnosu na starije zemlje članice (EU-15). Prema literaturi najistaknutiji faktor u uspješnoj apsorpciji EU fondova institucionalni je sustav zemlje članice. Sukladno tomu ključ za uspješno korištenje EU fondova jest jačanje ljudskih resursa i potpornih institucija. Empirijski dio rada obuhvaća dvije analize panel-podataka. Prva analiza usmjerena je na utvrđivanje utjecaja isplaćenih sredstava iz ESI fondova na razvoj NUTS 2 regija novih zemalja članica mjereno kao BDP po stanovniku. U panel analizi su se uzeli pokazatelji za 57 NUTS 2 regija novih zemalja članica u razdoblju od 2008. do 2016. godine. Nakon provedene statičke i dinamičke panel-analize zaključilo se da su isplaćena sredstva iz ESI fondova ostvarila pozitivan, ali malen utjecaj na BDP po stanovniku. Druga empirijska analiza utvrđuje utjecaj ugovorenih sredstava iz ESI fondova na razvoj NUTS 3 regija Republike Hrvatske u razdoblju od 2013. do 2017. godine. Temeljem provedene statičke analize panel-podataka zaključilo se da ugovorena sredstva imaju malen, ali pozitivan utjecaj na BDP po stanovniku NUTS 3 regija odnosno županija u Republici Hrvatskoj. Najvažniji poučak ovog istraživanja jest da se ne smije oslanjati na instrumente kohezijske politike kao jedine izvore investicija i pokretače razvoja. Oni jesu kvalitetan temelj za rast i razvoj regija novih zemalja članica, ali sami neće dovesti do regionalne konvergencije niti unutar Hrvatske niti unutar Europske unije. ; This doctoral thesis analyses the impact of cohesion policy instruments on the regional development of the new Member States of the European Union. The research consisted of theoretical and empirical analysis. The theoretical part of the doctoral thesis includes absorption analysis and opportunities of new European Union states in the usage of financial instruments of cohesion policy. Analysing fund absorption from cohesion policy instruments, the new EU member states (EU13) are more slowly absorbing resources in comparison with the older EU member states (EU15). According to the literature, the foremost factor in successful adsorption is the institutional system of the Member State, following that the key to the successful usage of EU funds is strengthening of the human resources and supporting institutions. The empirical part of the doctoral thesis includes two-panel data analysis. The first analysis is directed to the determination of disbursement impact from ESI funds on the development of the NUTS 2 regions of the new Member States on GDP per capita. Indicators for 57 NUTS2 regions of the new Member State in the period from 2008. to 2016. were taken into the panel. After conducting statistical and dynamic panel analysis, it was concluded that disbursed funds, from ESI funds, had a small positive impact on GDP per capita. The second empirical analysis determines the impact of contracted funds, from ESI funds, on the development of NUTS 3 regions of the Republic of Croatia in the period from 2013. – 2017. Based on the conducted statistical analysis of panel data, it was concluded that contracted funds have a small impact, but a positive impact on GDP per capita of NUTS 3 regions or counties in the Republic of Croatia. The most important lesson of this doctoral thesis is that it must not rely only on cohesion policy instruments as the only sources of investment and drivers of development. They can be used as a quality basis for the growth and development of the regions of the new Member States, but only cohesion policy instruments will not lead to regional convergence nor in Croatia or within European Union.
U ovom doktorskom radu analizira se utjecaj instrumenata kohezijske politike na regionalni razvoj novih zemalja članica Europske unije. Istraživanje se sastojalo od teorijske i empirijske analize. Teorijski dio rada obuhvaća analizu apsorpcije i mogućnosti novih zemalja članica u korištenju financijskih instrumenata kohezijske politike. Analizirajući apsorpciju sredstava iz instrumenata kohezijske politike, nove zemlje članice (EU-13) sporije apsorbiraju sredstva u odnosu na starije zemlje članice (EU-15). Prema literaturi najistaknutiji faktor u uspješnoj apsorpciji EU fondova institucionalni je sustav zemlje članice. Sukladno tomu ključ za uspješno korištenje EU fondova jest jačanje ljudskih resursa i potpornih institucija. Empirijski dio rada obuhvaća dvije analize panel-podataka. Prva analiza usmjerena je na utvrđivanje utjecaja isplaćenih sredstava iz ESI fondova na razvoj NUTS 2 regija novih zemalja članica mjereno kao BDP po stanovniku. U panel analizi su se uzeli pokazatelji za 57 NUTS 2 regija novih zemalja članica u razdoblju od 2008. do 2016. godine. Nakon provedene statičke i dinamičke panel-analize zaključilo se da su isplaćena sredstva iz ESI fondova ostvarila pozitivan, ali malen utjecaj na BDP po stanovniku. Druga empirijska analiza utvrđuje utjecaj ugovorenih sredstava iz ESI fondova na razvoj NUTS 3 regija Republike Hrvatske u razdoblju od 2013. do 2017. godine. Temeljem provedene statičke analize panel-podataka zaključilo se da ugovorena sredstva imaju malen, ali pozitivan utjecaj na BDP po stanovniku NUTS 3 regija odnosno županija u Republici Hrvatskoj. Najvažniji poučak ovog istraživanja jest da se ne smije oslanjati na instrumente kohezijske politike kao jedine izvore investicija i pokretače razvoja. Oni jesu kvalitetan temelj za rast i razvoj regija novih zemalja članica, ali sami neće dovesti do regionalne konvergencije niti unutar Hrvatske niti unutar Europske unije. ; This doctoral thesis analyses the impact of cohesion policy instruments on the regional development of the new Member States of the European Union. The research consisted of theoretical and empirical analysis. The theoretical part of the doctoral thesis includes absorption analysis and opportunities of new European Union states in the usage of financial instruments of cohesion policy. Analysing fund absorption from cohesion policy instruments, the new EU member states (EU13) are more slowly absorbing resources in comparison with the older EU member states (EU15). According to the literature, the foremost factor in successful adsorption is the institutional system of the Member State, following that the key to the successful usage of EU funds is strengthening of the human resources and supporting institutions. The empirical part of the doctoral thesis includes two-panel data analysis. The first analysis is directed to the determination of disbursement impact from ESI funds on the development of the NUTS 2 regions of the new Member States on GDP per capita. Indicators for 57 NUTS2 regions of the new Member State in the period from 2008. to 2016. were taken into the panel. After conducting statistical and dynamic panel analysis, it was concluded that disbursed funds, from ESI funds, had a small positive impact on GDP per capita. The second empirical analysis determines the impact of contracted funds, from ESI funds, on the development of NUTS 3 regions of the Republic of Croatia in the period from 2013. – 2017. Based on the conducted statistical analysis of panel data, it was concluded that contracted funds have a small impact, but a positive impact on GDP per capita of NUTS 3 regions or counties in the Republic of Croatia. The most important lesson of this doctoral thesis is that it must not rely only on cohesion policy instruments as the only sources of investment and drivers of development. They can be used as a quality basis for the growth and development of the regions of the new Member States, but only cohesion policy instruments will not lead to regional convergence nor in Croatia or within European Union.
Uspostava nadnacionalnih autoriteta regulacije banaka izravno je pridonijela boljem razumijevanju ponašanja i utjecaja bankovnog sektora na ekonomske tokove u cjelini. Institucionalna povezanost nacionalnih regulatornih tijela u kontekstu globalizacijskih odnosa pridonosi željenoj standardizaciji podataka koji su temelj za svaku validnu ekonomsku analizu. Napose, tržišna disciplina kao uporište suvremene regulacije reducira prostor neprozirnosti bankovne tvrtke, dok s druge strane dostupnost relevantnih baza podataka širi horizonte modelskog pristupa analize bankovnog sektora. Dominacija istog sektora kao izvora eksternog financiranja na zajedničkom europskom tržištu ishodište je traženja rješenja izlaska iz stagnacijskih pritisaka na gospodarska kretanja. Dinamičnost kauzalnih ekonomskih odnosa nameće potrebu sve veće pouzdanosti u izvore podataka, stoga reprezentativnost uzorka ne samo da usmjerava pojedino istraživanje već i determinira spoznajni proces. Analiza javno dostupnih podataka bankovnih tvrtki suvremenim ekonometrijskim alatima svakako je velik iskorak u pokušaju uspostave jasnog i transparentnog metodološkog okvira monitoringa reaktivnog djelovanja bankarskog sektora na nužnu promjenu regulatornih uvjeta u funkciji postkriznog pokretanja kreditnog ciklusa. Model empirijske analize usklađivanja bankarskog sektora s novim kapitalnim zahtjevima ovim će se radom testirati na uzorku od 35 bankovnih grupacija koje posluju na području EU-a za razdoblje od 2000. do 2016. godine, odabranih po veličini aktive. Analizom panel modela izvršen je odabir dinamičkog panela generaliziranom metodom momenata (engl. Generalized Method of Moments – GMM) jednim korakom. Rezultati istraživanja dali su dokaze da najava povećanja regulatornog kapitala utječe na rast ukupnih bankovnih aktiva odnosno dolazi do značajnog porasta udjela bezrizičnih aktiva u imovini banaka, dok s druge strane dolazi do kreditne kontrakcije koja olakšava zadovoljenje regulatornih zahtjeva. Konačno, upravljačke strukture preko neto kamatne marže kao instrumenta kreditno-depozitne politike, realociraju vlastita i tuđa sredstva u funkciji očuvanja likvidnosti i solventnosti banke u cjelini. ; The establishment of supranational banks regulatory authorities has directly contributed to a better understanding of the behaviour and impact of the banking sector on economic flows comprehensively. Institutional linkage of national regulatory bodies in the context of globalization relations contributes to the desired standardization of data, which are the basis for every valid economic analysis. The market discipline as the backbone of modern regulation reduces especially the banking firm opacity area, while on the other hand the availability of relevant databases expands the horizons of the model approach to banking sector analysis. The dominance of the same sector as a source of external financing on a common European market is the starting point in seeking solutions of emersion from stagnant pressures on economic trends. The dynamism of causative economic relationships imposes the need for ever greater reliability in data sources, hence the representativeness of the sample not only directs an individual research but also determines the cognitive process itself. The analysis of publicly available banking firm data using modern econometric tools is certainly a significant step forward in the attempt to establish a clear and transparent methodological framework for monitoring the reactive activity of the banking sector to the necessary change of regulatory terms in the function of post-crisis launch of the credit cycle. The empirical analysis of the banking sector alignment with new capital requirements will be tested in this paper on a sample of 35 banking groups operating in the EU area for the period from 2000 to 2016, selected by size of assets. The selection of the dynamic panel was performed through panel modelling analysis using Generalized Method of Moments (GMM). The research results have provided evidence that the announcement of the increase in regulatory capital affects the growth of total banking assets, namely there is a significant increase in the share of non-risky assets in bank assets, while on the other hand there is a credit contraction that facilitates the regulatory requirements compliance. Finally, the management structures over the net interest margin as a credit and deposit policy instrument reallocate their own and other resources in the function of preserving the liquidity and solvency of the bank in general.
Ovo istraživanje ima za cilj utvrditi empirijsku procjenu odnosa između čimbenika održivosti fiskalne politike, poput fiskalnog deficita i gospodarskog rasta u zemljama zapadnog Balkana i zemljama Istočne Europske unije koristeći panel baze podataka za godišnji vremenski raspon od 2000. do 2021. godine. Empirijski model istražuje utjecaj fiskalnog deficita, uz ostale kontrolne varijable poput inflacije, školovanja, ukupnih ulaganja, otvorenosti trgovine i proizvodnog jaza na gospodarski rast u odabranoj skupini zemalja. Za potrebe istraživanja koristili smo statičku i dinamičku panel procjenu tehnike poput fiksnih učinaka s Driscol i Kraay standardnim greškama i sustav GMM. Nalazi potvrđuju da je fiskalni deficit značajno utjecao na razinu rasta u obje skupine zemalja. Osim toga, kada se fiskalne varijable dovedu u interakciju s COVID-19 dummy varijablama, fiskalni deficit rezultira značajnim i pozitivnim učinkom na gospodarski rast. Međutim, kada je fiskalni deficit u interakciji s razdobljem dužničke krize u Euro-zoni, on postaje čimbenik koji pogoršava rast. Ostale kontrolne varijable poput inflacije, otvorenosti trgovine, ukupnih ulaganja i proizvodnog jaza smatraju se važnim čimbenicima u objašnjavanju uspješnost rasta zemalja srednje i istočne Europe i zapadnog Balkana. ; This research aims to provide an empirical assessment of the relationship between fiscal policy sustainability factors, like fiscal deficit and economic growth in the Western Balkan countries and East European Union Countries, using panel-level data for the yearly time span from 2000-2021. The empirical model provides the impact of fiscal deficit, alongside other control variables like inflation, schooling, total investments, trade openness, and output gap on economic growth in the selected group of countries. For the purpose of research, we employed Static and dynamic panel estimation techniques like Fixed Effects with Driscol and Kraay standard errors and system GMM. The findings confirm that fiscal deficit has significantly affected ...
Ovo istraživanje promatra konkurentnost industrije šećera EU-a. Industrija šećera predstavlja vitalni dio industrije hrane i pića u EU. Cilj istraživanja je prikazati kako proizvođači šećera u EU mogu biti konkurentniji na unutarnjem i globalnom tržištu šećera. Metodologija se temelji na primjeni modela dinamičkih panel podataka pomoću uzoraka koji obuhvaćaju 189 poduzeća za proizvodnju šećera iz 25 država članica EU-a u razdoblju 2008. – 2016. Ključni rezultati pokazuju različiti utjecaj tehnologije (istraživanja i razvoja), ulaganja, proizvodnju šećerne repe, troškove zaposlenika, cijene plina i šećerne repe na prosječne prihode industrije šećera u EU. Rezultati potvrđuju važnost inputa kao što su prirodni plin, prihodi iz prethodnog razdoblja i ulaganja kao ključni čimbeniki konkurentnosti industrije šećera u EU. Na temelju rezultata istraživanja daju se preporuke i prijedlozi. ; This research investigates competitiveness of sugar manufacturing companies of the European Union (EU). Sugar industry represents a vital part of the EU food and beverages industry. The aim of the research is to show how EU sugar producers can be more competitive on internal and global sugar market. The methodology includes dynamic panel data models using sample covering up to 189 sugar manufacturing companies from 25 EU Member States in the period 2008- 2016. The key results demonstrate different impact of technology (Research and development activity), investments, sugar beet production, costs of employees, gas and sugar beet prices on average revenue of the EU sugar industry. The results confirm the importance of inputs such as natural gas, revenues from the previous period and investments as key factors of EU sugar industry competitiveness. The proposals and recommendations are presented after research results.
Ovo istraživanje promatra konkurentnost industrije šećera EU-a. Industrija šećera predstavlja vitalni dio industrije hrane i pića u EU. Cilj istraživanja je prikazati kako proizvođači šećera u EU mogu biti konkurentniji na unutarnjem i globalnom tržištu šećera. Metodologija se temelji na primjeni modela dinamičkih panel podataka pomoću uzoraka koji obuhvaćaju 189 poduzeća za proizvodnju šećera iz 25 država članica EU-a u razdoblju 2008. – 2016. Ključni rezultati pokazuju različiti utjecaj tehnologije (istraživanja i razvoja), ulaganja, proizvodnju šećerne repe, troškove zaposlenika, cijene plina i šećerne repe na prosječne prihode industrije šećera u EU. Rezultati potvrđuju važnost inputa kao što su prirodni plin, prihodi iz prethodnog razdoblja i ulaganja kao ključni čimbeniki konkurentnosti industrije šećera u EU. Na temelju rezultata istraživanja daju se preporuke i prijedlozi. ; This research investigates competitiveness of sugar manufacturing companies of the European Union (EU). Sugar industry represents a vital part of the EU food and beverages industry. The aim of the research is to show how EU sugar producers can be more competitive on internal and global sugar market. The methodology includes dynamic panel data models using sample covering up to 189 sugar manufacturing companies from 25 EU Member States in the period 2008- 2016. The key results demonstrate different impact of technology (Research and development activity), investments, sugar beet production, costs of employees, gas and sugar beet prices on average revenue of the EU sugar industry. The results confirm the importance of inputs such as natural gas, revenues from the previous period and investments as key factors of EU sugar industry competitiveness. The proposals and recommendations are presented after research results.
Cilj ovog rada je identificirati učinke poreznih promjena nastalih tijekom financijske krize na dohodovne nejednakosti među zemljama članicama Europske unije. Naime, nedavna je financijska i fiskalna kriza promijenila trendove u oporezivanju u najvećem broju zemalja članica Europske unije. Zemlje članice bile su različito pogođene krizom, prije svega, zbog različitosti povezanih uz makroekonomske neravnoteže prisutne u ekonomiji. Stoga su se među njima razlikovale i politike koje su se provodile uvjetovane upravo makroekonomskim i fiskalnim uvjetima. Rad uključuje teoretsku podlogu, komparativni prikaz postojećih razlika između poreznih sustava zemalja članica Europske unije te analizu prednosti i nedostataka različitih poreznih oblika. Kako bi se što preciznije definirale te razlike, testirane su reforme provedene u tri temeljna porezna oblika (koji opterećuju rad, kapital i potrošnju) kao i socijalni doprinosi korištenjem panel analize s fiksnim i varijabilnim efektom kroz vremensku seriju koja obuhvaća razdoblje od 2000. do 2011. godine. Porezi imaju značajan redistributivni učinak što svakako utječe na dohodovne nejednakosti, a uvelike ovisi i o vrsti poreznog oblika u primjeni. Većina je zemalja pokušala konsolidirati svoje javne financije i poboljšati porezne sustave kako bi potakla rast. U radu je postavljena hipoteza kako implementacija određenih fiskalnih mjera utječe na smanjenje nejednakosti te su pruženi dokazi kako socijalni doprinosi i porezi koji opterećuju rad utječu na statistički značajno poboljšanje dohodovnih nejednakosti među zemljama članicama Europsku unije. Iz navedenog se izvodi zaključak kako porezna politika, osobito izbor odgovarajućeg poreznog oblika, smanjuje dohodovne nejednakosti u Europskoj uniji u promatranom razdoblju. ; The aim of this paper is to identify the effects of tax changes that occurred during the financial crisis on income inequality across European Union member states. Namely, the recent financial and fiscal crises have changed taxation trends in a large number of the European Union member states. The member states have been differently affected by the crisis primarily depending on the different degree of macroeconomic imbalances ascendant in the economy. Therefore, policy responses varied among them and were strongly connected with macroeconomic and fiscal conditions. The paper includes a theoretical background, comparison of present differences among the taxation systems of the European Union member states, and an analysis of the advantages and disadvantages of different types of taxes. In order to precisely define those differences, the influence of reforms taken in three major tax forms (labour, capital and consumption) was tested, as well as social security contributions using fixed and random effect panel models over the sample period from 2000- 2011.Taxes have a significant redistributive impact and this development affects income inequalities and depends on the type of tax implemented. Most member states have tried to consolidate their public finances and improve their tax systems in a more growth-friendly way. This paper presents a hypothesis that the implementation of selected fiscal measures influences inequality reduction and demonstrates that the overall social contributions and labour taxes lead to statistically significant improvements in income inequalities among EU member states. We conclude that tax policy, specifically the choice of taxes implemented, reduces income inequalities in the EU in the observed period.
RIJEČ UREDNIŠTVAOvo su bile teme Konferencije za tisak u hotelu Vestin krajem rujna, koje su nazočnima predstavili: zastupnica u Europskom Parlamentu gospođa Marijana Petir i direktor Hrvatskog drvnog klastera Marijan Kavran.U Strasbourgu je u rujnu na izvanrednoj sjednici Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane, predstavljen paket novog zakonodavstva u području europske politike ublažavanja klimatskih promjena koji je usvojen u srpnju. Taj je paket na odnosnoj sjednici podržala i naša zastupnica, pozdravljajući nastavak odgovornog provođenja energetske i klimatske politike EU, s primjedbom da prijedlozima propisa nedostaje opipljivo vrednovanje potencijala dugogodišnjih šuma kao ponora ugljika. S tom primjedbom se u potpunosti slažemo, s napomenom da je to samo jedna, ali svakako vrlo značajna, od 15-ak navedenih općekorisnih uloga šume u Zakonu o šumama, na koje neprestano ukazujemo suprotstavljajući je mišljenjima o šumi kao isključivo sirovinskom resursu.Glede ponora ugljika, podsjećamo da je grupa od nekoliko šumarski stručnjaka imenovanih od tadašnjeg Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja, 2000. god. putem Akademije šumarskih znanosti za šumarski sektor (jedan od 6) napravila analizu i izradila Izvješće o ulozi šume i šumarstva o vezivanju ugljika, kao Prilog nacionalnom izvješću o klimatskim promjenama za Okvirnu konvenciju UN za promjenu klime (UNFCCC). Navodimo neka značajna saznanja, podatke i izračune iz toga Izvješća:Šume značajno djeluju na klimu ovisno o dobi šumskih sastojina, te imaju pozitivan utjecaj na smanjenje negativnog učinka "stakleničkih plinova". Od 720 milijardi tona CO2, 120 milijardi tona veže se u procesu fotosinteze, 60 milijardi tona veže se trajno, a najveći je dio uskladišten u šumama, koje prema Burschelu najučinkovitije upijanjem CO2 utječu na njegovo smanjenje. Ugljik je u šumi vezan u drveću, prizemnoj vegetaciji, tlu i mrtvom drvu (drvnim proizvodima). Kao mjere ublažavanja navedene su: smanjenje stope devastacije, povećanja površina pod šumom (npr. na oko 331 000 ha produktivnog neobraslog tla mogu se osnivati energetske šume), povećanje zaliha ugljika u postojećim šumama kroz značajnije njege proredom, koje će rezultirati većom drvnom masom, kvalitetom i biološkom raznolikošću. Unapređenjem gospodarenja i podizanjem kvalitete privatnih šuma postiglo bi se također povećanje zaliha ugljika. U odnosnoj analizi nastavno je i naznačena uloga zamjene fosilnih goriva sa šumskom biomasom, što je također prilog ublažavanju klimatskih promjena, no to je već drugo pitanje. Izračunom, koristeći kao podlogu Šumsko-gospodarsku osnovu područja za razdoblje 1996.-2005. god., a po metodi Burschela, Kuerstena i Larsona, izračunata je količina vezanog ugljika u drveću (krupno drvo, granjevina i korijen) po vrstama drveća za kopneni dio Hrvatske i Sredozemlje, a isto tako u prizemnom rašću, šumskom tlu i mrtvom drvu. Sveukupno to iznosi 418,191.492 tona (374, 281. 359 tona crnogorica i 43, 910. 103 tone bjelogorica).Ovo Izvješće i izračune naveli smo skraćeno, samo da se zna da oni postoje, jer nismo sigurni da li to znaju u odnosnim ministarstvima i da li ih koriste, a nije nam znano da li i zastupnica Petir raspolaže s tim podacima. Potom zanima nas, da li su, ako su bili potrebni napravljeni izračuni za razdoblje 2006.-2015. god., u što sumnjamo, jer zastupnica Petir hvaleći hrvatske šumarske stručnjake kako oni znaju svoj posao, navodi kako su naše državne institucije opet podbacile, tako da strateški dokument poput Šumsko-gospodarske osnove gospodarenja Republike Hrvatske za razdoblje 2016.-2025. god. koja je temelj novog obračuna, kasni. Prema na početku spomenutom paketu glede udjela korištenja zemljišta i šumarstva, Komisija će primjenom od 2021. god. koristiti "načelo nezaduživanja" – ne smije se emitirati više emisija od onoga što priroda može apsorbirati. Upozoravamo na, kako kaže zastupnica Petir, prednosti koje Republika Hrvatska ima glede svojih očuvanih šuma u odnosu na ostale zemlje, a mi dodajemo i na temelju pokazanih izračuna o poniranja ugljika, koje bi mogla izgubiti opetovano neodgovornim ponašanjem.Glede informacija o novoj studiji Europske komisije: "Kaskadna uporaba drva" i međusobnog utjecaja šumarstva, prerade drva i sektora proizvodnje energije iz drva, posebice povećanja novo-dodane vrijednosti u finalnoj proizvodnji za nas nije novost, jer smo više puta o tome pisali u ovoj rubrici. Pri-mjerice u br. 3-4/2011. "Nešto o klasično-gospodarskoj vrijednosti šuma"; u br. 5-6/2011. "Strategija (Strategije) razvoja"; u br. 5-6/2012. "Odnos šumarstva i prerade drva", a ponešto i u br. 1-2/2016. "Problemi konzistentne šumarske i drvoprerađivačke politike u Hrvatskoj". Isto tako bilo je riječi i o šumskoj biomasi i korištenju stvarnog drvnog otpada za energiju, a ne standardnih sortimenata (ogrjevnog drva). Ponajprije problem leži u tome, da se šumski sortimenti vrednuju po netržišnim cijena-ma, pa je tako moguće drvnu sječku i pelete, pa i parket proizvoditi iz za to tržišno preskupe drvne sirovine. Naravno, Hrvatske šume d.o.o. (kćerka "Biomasa") trebale su se ponajprije baviti načinima pridobivanja drvnog otpada iz šume, a ne prodajom biomase iz dosadašnje redovite proizvodnje sortimenata (ogrjevnog drva). Tada bi imali vjerojatno i manji problem s potkornjacima o kojima danas bruje ponajviše nestručnjaci, ali to je također posebna tema.Uredništvo ; EDITORIALThese were the main topics of the press conference held at the Westin Hotel at the end of September. The speakers who introduced the topics to those present were Ms Marijana Petir, the Croatian representative in the European Parliament, and Marijan Kavran, Director of the Croatian Wood Cluster.A new legislative package in the field of the European policy of climate change mitigation, which was adopted in July, was presented at an extraordinary session of the Committee on the Environment, Public Health and Food Safety in Strasbourg in September. The package was also supported by the Croatian MEP, who commended the continued responsible application of the EU energy and climate policy. However, she objected that the proposals of the regulations lacked a more palpable evaluation of the long-term forest potential as a carbon sink. We fully agree with this objection, stressing that this is just one, but highly important, of the fifteen-or-so non-market forest roles listed in the Forest Act. We constantly refer to these roles whenever we argue against those who perceive the forest as a raw material resource only.As for carbon sinks, we would like to remind the readers that in the year 2000, a group of forestry experts appointed by the then Ministry of Environment Protection and Spatial Planning, made an analysis within the Academy of Forestry Sciences for the Forestry Sector (one of six sectors) and issued a Report on the Role of Forests and Forestry in Carbon Sequestration. The report was a contribution to the national report on climate change for the UN Framework Convention on Climate Change (UNFCCC). Here are some important insights, data and calculations from the Report:Forests have a significant effect on climate, depending on the age of forest stands, and positively mitigate the negative effect of "glasshouse gases". Of 720 milliard tons of CO2, 120 milliard tons are sequestered in the process of photosynthesis, 60 milliard tons are sequestered permanently, while the largest part is stored in forests. According to Burschel, by capturing CO2 forests have an immense importance in carbon dioxide reduction. In forests, carbon is sequestered in trees, ground vegetation, soil and dead wood (wood products). The following mitigating measures were listed: reducing the degree of devastation, increasing areas under forests (e.g. about 331,000 ha of productive bare soil may be used to establish energy forests), and increasing carbon stocks in the existing forests through tending by thinning, which will result in greater wood mass, higher quality and biological diversity. Other measures of increasing carbon stocks would be to apply progressive management and raise the quality of private forests. The analysis also discusses the possibility of replacing fossil fuels with forest biomass as yet another contribution to climate change mitigation. However, this is another issue. The Forest Management Plan of the area for the period 1996 – 2005 and a method by Burschel, Kuersten and Larson were used to calculate the quantity of sequestered carbon in trees (large wood, branches and roots) by tree species for the continental part of Croatia and the Mediterranean. The same was done for ground vegetation, forest soil and dead wood. Overall, the amount is 418,191,492 tons (374, 281, 359 tons of coniferous and 43, 910, 103 tons of deciduous trees).This Report and the calculations are presented here in brief form, just to show that they exist, because we are not sure that those in the ministries are aware of their existence or that they use them. We do not know whether Ms Petir, the Croatian MEP, is aware of these data either. We would also like to know whether calculations were made for the period 2006 -2015, but we doubt it very much, considering that MEP Petir, when praising the Croatian forestry experts and their know-how, claimed that our state institutions have failed yet again, so that the strategic document such as the Forest Management Plan of the Republic of Croatia for the period 2016 – 2025, which is the basis for the new calculation, is late. According to the aforementioned package, in terms of the share of land use and forestry, the Committee will apply the "principle of non-indebtedness" as of 2021 – no quantities of emissions are allowed beyond those that nature can absorb. As Ms Petir says, the Croatian representatives constantly stress the advantages of the Republic of Croatia in terms of preserved forests compared to those in other countries. To this, we would add the advantages related to carbon sequestration, which could be lost by the repeatedly irresponsible behaviour.The new study of the European Commission, entitled "The Cascade Use of Wood", and the mutual interaction of forestry, wood processing and the sector of wood for energy production, and particularly an increase in the newly-added value in the final production are topics that we are already familiar with. We mentioned these issues in our column on several occasions, for example in No 3-4/2011 "Something about the Classical-Commercial Value of Forests", No 5-6/2011 "The Strategy (Strategies) of Development"; No 5-6/2012 "The Relationship between Forestry and Wood Processing", and No 1-2/2016: "The Problem of Formulating a Consistent Forestry and Wood Processing Policy in Croatia". We also dealt with the problem of forest biomass and the use of real wood waste for energy production instead of standard assortments (fuel wood). The main problem is that forest assortments are evaluated by non-market prices; as a result, wood chips and pellets, and even parquet, are produced from highly expensive raw wood material. The company Croatian Forests Ltd (daughter company "Biomass") should primarily concentrate on the ways of obtaining wood waste from forests rather than selling biomass obtained from regular production of assortments (fuel wood). In this case, we might not have so many problems with bark beetles today, a favourite topic of discussion among non-experts mostly; however, this is another story and another topic.Editorial Board
