Suchergebnisse

Danske pendlere kører fortrinsvist i bil – også i store byer som København. Når rejsetiden er 20 minutter i bil var der blandt pendlere bosiddende i Hovedstaden godt 15 % cyklister, 35 % bilister og 15 % i offentlig transport. De resterende 35 % var enten til fods eller vekslede mellem forskellige transportmidler fra dag til dag. Tilsvarende ved 20 minutter var andelene blandt sjællændere godt 5 % cyklister, 55 % bilister og godt 5 % i offentlig transport. Region Nord- og Midtjylland havde begge 5 % på cykel, 75 % i bil og 5 % i offentlig transport. I Syddanmark sås ved 20 minutters rejsetid 10 % cyklister, 60 % i bil og 5 % i bus/tog. Beregningerne er baseret på data fra en spørgeskemaundersøgelse blandt 2235 pendlere. Vi estimerede elasticitet i transportmiddelvalget med hensyn til rejsetid i bil. Rejsetiderne blev beregnet ved brug af Google Maps Distance Matrix. Pendlerne var alle i beskæftigelse, 18-65 år og med samme fordeling af køn, alder, geografi og uddannelse, som den danske baggrundsbefolkning. Desuden præsenteres en typologi afpendlere, der indeholder 4 overordnede grupperinger. "Bilister uden klare holdninger" (32 %), "grønne pendlere i storbyen" (30 %), "bilister der bor uden for de store byer" (23 %) og endelig "anti-grønne bilister" (15 %). Denne opdeling i pendler-grupperinger indeholdt overraskende få holdninger og kultur.

There is considerable geographical overlap between areas set aside for nature conservation or protection and Indigenous peoples' lands, and the social, economic, and political consequences of protected areas have often been extensive for Indigenous peoples. Discourses of conservation converge with discourses of Indigenous peoples, and both carry a legacy of colonial constructs and relationships. With these overlaps as a point of departure, the purpose of this thesis is to explore how the discourses that govern nature conservation and protected areas shape the conditions for Indigenous peoples' influence and participation in the governance and management of protected areas on their lands. I pursue this aim by analyzing, and critically examining the consequences of, the construction of Indigenous subject positions and conditions for agency in discourses of nature conservation and protected areas. The empirical focus of the thesis lies with international discourses of protected areas and Indigenous peoples and on local and national discourses articulated in relation to two cases of protected areas in Sápmi. My analytical framework builds on postcolonial theory and discourse theory. I use space for agency as a concept to describe and analyze the effects of the discursive positionings and constructions that shape the ability or capacity of individuals or group to act or to be perceived as legitimate actors. My results show twomain articulations of Indigenous subject positions in protected area discourses, which enable and restrain the space for Indigenous agency in different ways. One articulation connects Indigenous peoples to conservation through the concept of traditional knowledge, thereby positioning Indigenous subjects mainly as holders of traditional knowledge and justifying Indigenous influence by its potential contribution to conservation objectives. The other articulation focuses on the rights pertaining to Indigenous peoples as peoples, including land rights and the right to selfdetermination. These articulations are not necessarily mutually exclusive, but they have potentially different consequences and indicate discursive tensions that can affect the space for Indigenous agency in relation to protected areas. Moreover, my results demonstrate the hegemony of discourses that takes conservation through area protection for granted and subordinates Indigenous land use to conservation objectives, structure Indigenous agency as "participation" in specific types of arrangement, and articulate Indigenous rights in relation to hegemonic constructions of sovereignty, self-determination, and rights. These hegemonic formations silence articulations that would challenge the authority of colonizing societies over Indigenous territories, suppress radical critique of the fundamental nature of arrangements for protected area governance and management, and subdue alternatives to discourses of contemporary liberal democracy and individual property rights.

Prijetnja koja dotiče sadašnju Srednju Europu vezana je uz dvije skupine uzroka. Kao prvo, s politikom Rusije koja traži novo mjesto za sebe na globalnoj razini. Kao drugo, s krizom unutar same Unije, koja se većinom tiče zemalja Srednje Europe kao najmlađeg njezinog člana i onoga koji nosi postkomunistički teret. Geostrateški, ideološki i kulturološki aspekti povezani s prethodno spomenutim kompleksima prijetnje bit će predmet izlaganja na konferenciji. ; The threat that Central Europe faces nowadays is connected with two sets of causes. The first cause is Russian politics that attempts to establish a new position on a global level. And the second is the crisis within the Union, which has mainly affected Central European countries, their youngest members that still bear the post-communist burden. The paper focuses on geostrategic, ideological and cultural aspects regarding the abovementioned complex threat.

U ovom članku autor se bavi diskurzivnim taktikama koje su pridonijele dekonstrukciji i rekonstruciji supkulturalnih poetika i njihova političkog okvira zadanog vladajućim hijerarhijama suvremenih hegemonijskih nomenklatura u jugoistočnoj Europi. U radu se ne raspravlja o svim aspektima i kompleksnim odnosima koji vladaju u tom interkulturalnom i povremeno multikulturalnom prostoru, već se u središtu nalaze načini suodnošenja popularne kulture i političke moći koja ju je distribuirala u medijski i novomedijski prostor. U središtu se nalazi hrvatska popularna kultura (prije svega glazbena) 1980-ih i 1990-ih te načini na koji je ona kanonizirana, rekanonizirana, odnosno brisana iz kolektivnog pamćenja i rekonstruirana (konstruirana) u novopolitičkim jezicima pojedinih postjugoslavenskih novokapitalističkih nacionalnih elita. U svojoj osnovi riječ je o analizama taktika ostvarenih u politici konstrukcije popularne kulture koja je vremenom postala oruđem politike. U ovom radu također se pronalaze i mogućnosti obrnutog gledanja na problem, pogotovo promatrano komparativno, u šire zamišljenom (zapadnoeuropskom) kontekstu. Tekst je prije svega teorijski i pokušava dati okvire za konkretna čitanja/konstrukcije suvremene povijesti i poetike popularne kulture uokvirene zadanošću političkim i medijskim hegemonijskim pritiskom. U prvom dijelu daje se pregled modaliteta narativa kojima se hegemonijskim upisivanjem u medije i nove medije provodio proces poticanja gubitka pamćenja te rekodiranja narativnih paradigmi i prihvaćenih stereotipa. Opisuju se učinci prekodiranja vrijednosnog sustava iz perspektive uspostave nove hijararhije vrijednosti u odnosu potisnutih i obnovljenih ideologema i mitologema. U tom kontekstu istražuje se kako je taj proces kodiran u lokalnim supkulturalnim praksama, a u središtu je popularna (rock) glazba i supkultura koja se uz nju oblikuje (ili: iz koje je ona oblikovana). Slijedi čitanje kulturalnih praksi kroz koje su se nacionalno i nacionalističko nametnule kao prevladavajuće paradigme upisivanja popularne kulture u prostor i virtualnu stvarnost. Izučavaju se prije svega modaliteti u kojima su se ti procesi odvi(ja)li. U zadnjem dijelu rada ispisuju se odnosi između prvotne uloge (rock) supkulture kao "otpora" hegemoniji do njezinog smještanja u prostor zabave. Kako se isto događa i s medijskim fenomenima koji kroz žanr (ne i supkulturu) podražavaju nacionalne narative i nacionalističku mizanscenu, to otvara nekoliko pitanja a u središtu budućih istraživanja svakako se ističe ono koje problematizira odnos žanra i ishodišta, odnosno mjesta supkulturalnog izričaja kao autohtonog glasa i njegove transformacije u medijski proizvod. Odgovori koji se nameću u tom polju bit će zanimljivi i za čitanje narativnih formi u novim medijima i u tradicionalnoj književnosti. Rad je napisan na engleskom jeziku zbog boljeg korespondiranja sa sličnim istraživanjima u drugim europskim nacionalnim posttranzicijskim kulturama. ; The article discusses the role of subculture in Croatia and wider South Slavic context during and after the transitional period from the hegemony of Yugoslav communist system to the national state and its new narratives. The introduction discusses the modalities of memory loss in regard to the Yugoslav system of values. It focuses on the situation in popular culture and the new media, arguing that the process of memory loss has been orchestrated by the new national hegemony in both the media and politics and in the subcultural environment of marginal groups. The emphasis is put on the discursive tactics that have contributed to this process in the public sphere. The second part of the article concentrates on the relationship between the private and the public spheres and pays special attention to the relation between spontaneous subcultural practices and orchestrated mass-cultural outlets that very often construct the sphere of popular cultural needs. It is argued that the modalities of re-constructing and re-directing the narrative as an ethical (ethnic and political) issue remain an important topic not only for a better understanding of popular culture's hegemonic order but also for the modalities of survival of the narrative as a literary autonomous field.

Tema članka je važnost regionalne suradnje za ostvarivanje prava disperziranih etničkih manjina koje žive u različitim zemljama. Autorica posebno ističe specifičnost položaja Roma u kontekstu suvremenih europskih politika zaštite manjinskih prava. Međunarodni dokumenti, naglašava autorica, po prvi put u povijesti osiguravaju institucionalnu podršku očuvanju etničkog identiteta Roma u Europi. Europska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima pruža zaštitu i neteritorijalnim jezicima, što uključuje i romski jezik. U drugoj polovici dvadesetog stoljeća, na području Zapadnog Balkana, pokrenute su inicijative za očuvanje i razvoj romskog jezika i identiteta. Romi iz bivše Jugoslavije, u sklopu te inicijative, pokrenuli su projekt standardizacije romskog jezika. Ta je inicijativa u praksi bitno utjecala na položaj i uporabu romskog jezika u Sloveniji. ; The article topic is regional cooperation in light of its special importance for the rights of dispersed ethnic minorities living in different countries. In this context the situation of Roma stands out as a specific issue in the context of modern European minority protection. International documents for the first time in history provide institutional support for the preservation of ethnic identity of the Roma in Europe. The European Charter for Regional or Minority Languages expands its protection also to the protection of non-territorial languages, including the Roma language. In the second half of the last century, in the geographical area of the Western Balkans some initiatives for the preservation and development of the Romani language and identity started. Following these initiatives, representatives of Roma from the former Yugoslavia started a project for standardization of the Roma language. Practice has shown that this process significantly influenced the situation and the use of the Romani language in Slovenia.

Das zentrale, aber keineswegs einheitlich definierte Prinzip der Medizinethik ist das Nonplusultra der personalen Autonomie eines Menschen, untrennbar verbunden mit dem Konzept der Menschenwürde. Dieses hohe Gut ist zwar in der Allgemeinen Deklaration der Menschenrechte sowie in der Europäischen Menschenrechtskonvention zugesichert, aber genau diese Verrechtlichung birgt die Gefahr der Abstraktion von der immer auch individuellen Ausgestaltung - gerade bei höchst vulnerablen Personengruppen, wie Sterbende, Komatöse und Demenzkranke es sind. Der Kontext von Hochleistungsmedizin, demographischer Entwicklung und Ökonomisierung verstärkt die Spannung zwischen dem empirisch Vergleichbaren und dem einmaligen Sterbeprozess eines Menschen. Vor diesem Hintergrund diskutiere ich eingangs Thesen zu Tod, Sterben und Menschenwürde sowie Formen von graduell, situativ, relational und spirituell realisierbarer Autonomie für vulnerable Menschen an der Lebensgrenze. Meine anschließende musiktheoretische Vertiefung berücksichtigt besonders die Ressourcen von Musik und Musiktherapie für jene Menschen. In dem dritten Abschnitt forsche ich nach Synergieeffekten aus diesen und den vorangegangenen philosophischen Überlegungen, die für die praktische Arbeit relevant sind. Daraus leite ich ein dreifaches Plusultra für die Gestaltung einer autonomieförderlichen ars moriendi nova ab: im Öffnen eines Resonanzraumes für einen betroffenen Menschen, in der Suche nach seinem Eigenton und in der achtsamen Pflege seines akustischen Umfeldes. ; The main, but by no means uniformly defined principle of medical ethics is to be found in the ultimate authority ("ne plus ultra") of a human beings personal autonomy, inextricably linked to the concept of human dignity. While this lofty value is enshrined in the UN Declaration of Human Rights as well as in the European Convention of Human Rights, it is precisely this legal framing which carries with it the danger of abstraction of the always individual design thereof particularly in the case of highly vulnerable groups, such as dying persons, comatose and dementia patients. The context of high performance medicine, demographic development and increased focus on efficiency heightens the tension between empirically comparable facts and the individuals unique process of dying. Against this background, I shall initiate my discussion on assumptions regarding death, dying and human dignity as well as forms of gradual, situational, relational and spiritually accomplishable autonomy of vulnerable persons at the edge of human life. In the following in-depth treatment of musical theory I will concentrate on music and music therapy as a resource for such persons in particular. In the third part, I will investigate synergy effects derived from these and the preceding philosophical considerations. From this I deduce a threefold surplus ("Plusultra") for an ars moriendi nova, conducive to a patients personal autonomy: the opening of a resonance space for a vulnerable person, the search for his/her own sound ("Eigenton"), and the conscientious care for his/her acoustic environment. ; Anna-Maria Munda ; Abweichender Titel laut Übersetzung des Verfassers/der Verfasserin ; Karl-Franzens-Universität Graz, Masterarbeit, 2016 ; (VLID)1255418

This paper aims to analyze an important phenomenon of our world, namely the contradictory relationship between globalization and cultural identity. Globalization is a multidimensional phenomenon that encompasses not only economic components but also cultural, ideological, political and other. Globalization in its archaic forms goes back to ancient history and roots linked to the emergence and spread of human society. The modem form reached in the second half of the 20th century, and the intensity and the culmination of the 80s and early 90s of the 20th century (the global age, postindustrial and postmodern age). Globalization is a complex process that integrates a number of factors whose interaction of globally achieved thanks to the expansion of knowledge, technologies and information across national borders. Impacts encourage globalization manifested in a series of changes in economic, political, social and especially cultural sphere, which is the subject of this paper. The concept of global values, commonly identified with the values of Western culture (americanization, westernization), and the effects of globalization is manifested through its effect on the national cultural forms. In literature and discussions amount to be different points of view the relation between globalization and culture, but the essence of the conflict based on opposing theses that reflect the "dual character" of cultural globalization. The first is a proponent of the negative impact of globalization on homogeneous national and local culture, while the other prefers diversity of cultural content, expressed through the cosmopolitan culture that does not negate the sense of national belonging. The authors in this paper analyze different interpretations of a complex relationship between culture and globalization and to emphasize the positive and negative effects arising from the relationships and connections between the global and the local. ; Ovaj rad ima za cilj da analizira sve izrazitiji fenomen u svetu, zasnovan na kontradiktornom odnosu između globalizacije i kulturnog identiteta. Globalizacija je višedimenzionalni fenomen koji obuhvata ne samo ekonomske komponente, već i kulturne, ideološke, političke i druge. Globalizacija predstavlja složen proces koji integriše brojne faktore čije je međusobno delovanje na globalnom nivou postignuto zahvaljujući ekspanziji znanja, tehnoloških dostignuća i informacija van državnih granica. Uticaji podstaknuti globalizacijom ispoljavaju se u nizu promena u ekonomskoj, političkoj, socijalnoj i posebno kulturnoj sferi, koja je predmet istraživanja ovog rada. Pojam globalne vrednosti najčešće se poistovećuje sa vrednostima zapadnih kultura (amerikanizacija, vesternizacija), a uticaji globalizacije se ispoljavaju kroz njeno delovanje na nacionalne kulturne obrasce. U brojnoj literaturi i debatama iznose se različita gledišta odnosa globalizacije i kulture, ali se suština konflikta zasniva na suprotnim tezama koje oslikavaju njen "dvostruki lik". Prva teza je zagovornik negativnog uticaja globalizacije na homogene nacionalne i lokalne kulture, a druga daje prednost različitostima kulturnih sadržaja, izraženih kroz kosmopolitsku kulturu koja ne poništava osećanje nacionalne pripadnosti. Autori u radu analiziraju različita tumačenja kompleksnog odnosa kulture i globalizacije i ukazuju na pozitivne i negativne efekte koji proističu iz odnosa i veza na relaciji globalno-lokalno.

Svrha ovog istraživanja jest primijeniti Hofstedeov upitnik nacionalne kulture u Hrvatskoj i istražiti regionalne razlike u stavovima hrvatskih građana o dimenzijama nacionalne kulture: distanca moći, individualizam, maskulinitet, izbjegavanje nesigurnosti i dugoročna orijentacija. Na temelju ankete velikog uzorka građana u Hrvatskoj (N = 1500) analiziraju se vrijednosti za pet dimenzija na nacionalnoj razini i na razini regija. Ovo istraživanje pridonosi Hofstedeovoj teoriji kulture istraživanjem na cijeloj populaciji i time što se analiziraju regionalne razlike. Rezultati pokazuju da hrvatsku nacionalnu kulturu obilježava niža razina distance moći, umjereno viša razina individualizma, niska razina maskuliniteta i niža razina dugoročne orijentacije, što su sve karakteristike razvijenih zemalja. Čini se da je ubrzani proces globalizacije pridonio konvergenciji stavova građana i njihovu približavanju stavovima građana u razvijenim zemljama. Međutim, indeks izbjegavanja nesigurnosti visok je, što je karakteristika posttranzicijskih zemalja. Analiza na regionalnoj razini pokazuje da je Hrvatska homogena što se tiče stavova građana o dimenzijama kulture. Koristeći se dimenzijama nacionalne kulture u Hrvatskoj, provedena je klasterska analiza koja je pokazala razlike između klastera prema dobi i spolu te da nema značajnih razlika s obzirom na obrazovanje ispitanika. U radu se obrazlažu implikacije ovog istraživanja za menadžere i nositelje javne politike. ; The purpose of this paper is to apply Hofstede's value survey in Croatia and examine regional differences in the cultural dimensions of power distance, individualism, masculinity, uncertainty avoidance and long-term orientation. Based on the large national survey data (N = 1,500), the scores for five dimensions were analysed at the national and sub- -national regional levels. This study contributes to Hofstede's theory of culture by using the general population sample and examining regional differences. The results show that Croatia scores lower on power distance, is a moderately high individualistic country, has a tendency towards "feminine" culture and has a lower level of long-term orientation, which are all characteristics of developed countries. However, the value of uncertainty avoidance is high, which is a characteristic of post-transition economies. The analysis at regional level in Croatia reveals that Croatia is homogeneous with respect to Hofstede's dimensions of national culture. The cluster analysis was performed using dimensions of national culture for Croatia. Among the identified clusters differences exist in gender and age, while there are no significant differences related to the level of education. Implications for managers and policy makers are discussed in the paper.

The purpose of this paper is to apply Hofstede's value survey in Croatia and examine regional differences in the cultural dimensions of power distance, individualism, masculinity, uncertainty avoidance and long-term orientation. Based on the large national survey data (N = 1,500), the scores for five dimensions were analysed at the national and sub- -national regional levels. This study contributes to Hofstede's theory of culture by using the general population sample and examining regional differences. The results show that Croatia scores lower on power distance, is a moderately high individualistic country, has a tendency towards "feminine" culture and has a lower level of long-term orientation, which are all characteristics of developed countries. However, the value of uncertainty avoidance is high, which is a characteristic of post-transition economies. The analysis at regional level in Croatia reveals that Croatia is homogeneous with respect to Hofstede's dimensions of national culture. The cluster analysis was performed using dimensions of national culture for Croatia. Among the identified clusters differences exist in gender and age, while there are no significant differences related to the level of education. Implications for managers and policy makers are discussed in the paper. ; Svrha ovog istraživanja jest primijeniti Hofstedeov upitnik nacionalne kulture u Hrvatskoj i istražiti regionalne razlike u stavovima hrvatskih građana o dimenzijama nacionalne kulture: distanca moći, individualizam, maskulinitet, izbjegavanje nesigurnosti i dugoročna orijentacija. Na temelju ankete velikog uzorka građana u Hrvatskoj (N = 1500) analiziraju se vrijednosti za pet dimenzija na nacionalnoj razini i na razini regija. Ovo istraživanje pridonosi Hofstedeovoj teoriji kulture istraživanjem na cijeloj populaciji i time što se analiziraju regionalne razlike. Rezultati pokazuju da hrvatsku nacionalnu kulturu obilježava niža razina distance moći, umjereno viša razina individualizma, niska razina maskuliniteta i niža razina dugoročne orijentacije, što su sve karakteristike razvijenih zemalja. Čini se da je ubrzani proces globalizacije pridonio konvergenciji stavova građana i njihovu približavanju stavovima građana u razvijenim zemljama. Međutim, indeks izbjegavanja nesigurnosti visok je, što je karakteristika posttranzicijskih zemalja. Analiza na regionalnoj razini pokazuje da je Hrvatska homogena što se tiče stavova građana o dimenzijama kulture. Koristeći se dimenzijama nacionalne kulture u Hrvatskoj, provedena je klasterska analiza koja je pokazala razlike između klastera prema dobi i spolu te da nema značajnih razlika s obzirom na obrazovanje ispitanika. U radu se obrazlažu implikacije ovog istraživanja za menadžere i nositelje javne politike.

The dissertation analyzes labour market projects co-financed by the European Social Fund (ESF) targeting unemployed migrants and ethnicized groups. The analysis is qualitative, discourse-oriented and based on Foucault's concept of governmentality. More specifically, it is highlighted how the target groups are ethnicized through discourses of employability and learning. The thesis consists of four articles. In the first three articles, focus is mainly on how the projects present themselves through their project descriptions in the ESF project bank and the fourth article is mainly based on ethnographic material. Overall, this dissertation highlights different aspects of inclusion work directed towards migrants and ethnicized target groups that can be seen as problematic and sometimes contradictory. Tendencies to individualize unemployment and thus positioning the unemployed project participants as responsible for their situation is interrogated in the thesis. Further, it is analyzed how culture and ethnicity is used in ways that are likely to strengthen the target groups 'Otherness' in relation to a 'Swedishness' that often become synonymous with what is perceived as normal and thus widening the gap between 'us' and 'them' when the stated goal is the opposite. This dissertation can serve as a starting point to reflect on how inclusion efforts and labour market projects seeking to produce social inclusion and employability may be at risk to categorize people in different ways, which can sometimes be problematic in relation to what the efforts seek to achieve. ; I avhandlingen studeras arbetsmarknadspolitiska åtgärder, i form av projekt finansierade av Europeiska socialfonden (ESF), riktade mot arbetslösa migranter och etnifierade grupper. Analysen är kvalitativ, diskursorienterad och utgår från Foucaults begrepp governmentality. Mer specifikt belyses hur projektens målgrupper etnifieras genom diskurser om anställningsbarhet och lärande. Avhandlingen består av fyra artiklar. I de tre första artiklarna fokuseras främst hur projekten framställer sig själva genom projektbeskrivningar i ESFs projektbank och den fjärde artikeln utgår främst från etnografiskt material. Sammantaget belyser avhandlingen olika aspekter - som kan ses som problematiska och ibland motsägelsefulla - av inkluderingsarbete riktat mot migranter och etnifierade målgrupper. Det handlar om tendenser att individualisera arbetslösheten och därmed i hög grad ansvariggöra de arbetslösa projektdeltagarna för sin situation. Det handlar också om att använda kultur och etnicitet på ett sätt som riskerar att förstärka målgruppernas 'annorlundahet' i relation till den 'svenskhet' som inte sällan blir synonymt med vad som uppfattas som normalt och på så sätt vidga gapet mellan 'vi' och 'dem' när den uttalade målsättningen är det motsatta. Avhandlingen kan fungera som en utgångspunkt för att reflektera kring hur inkluderingsinsatser och arbetsmarknadsprojekt riskerar att sortera och kategorisera människor på olika sätt, som kan vara problematiska i relation till vad insatserna vill uppnå.

RESUMENEl pensamiento político del joven Nietzsche está ligado a una tradición intelectual forjada por la élite de la burguesía alemana. El joven Nietzche es heredero y crítica de esta tradición, cuyo aspecto más relevante es lo que denomimos "la idea de la Kltur," para demostrar esto, analizamos la presencia de los elementos mas importantes de esta ideologóa en su corpus juvenil, el modo como afectan a sus planteaminentos político-culturales y su crítica a la manipulación de la cltura por la élite intelectual del segundo Reich. PALABRAS CLAVENIETZCHE- PENSAMIENTO POLÍTICO- IDEOLOGÍA - CRÍTICA CULTURALABSTRACTThe political thought of the young Nietzzche is linked to an intellectual tradition forged by the elite of the German bourgousie. The young nietsche is a critical heir to this tradition, whose most relevant trait is what i call "the ideology of kultur. To prove this assumption, I analyze the preence of this ideology in his juvenile corpus, the way they affect his political- cultural ideas, and his critique to the manipulation of culture by the second reich's intellectual elite.KEYWORDNIETSCHE-POLITICAL THOUGHT-IDEOLOGY-CULTURAL CRITIQUE

Sustavno uključivanje kulture u turističku ponudu može postati jedan od značajnijih pokretača gospodarskog razvoja i u područjima u kojima je turizam do sada nedovoljno razvijen. U tom smislu potrebno je umrežiti kulturni i turistički sektor na lokalnim i regionalnim razinama. Prije svega, treba osmisliti kvalitetan kulturno-turistički proizvod. S obzirom na ciljeve turističke politike temeljem proizvoda i/ili usluga, marketinški pristup turističke valorizacije kulture u funkciji lokalnog gospodarskog razvoja može se definirati kroz unapređenje kvalitete i sadržajnu diversifikaciju postojećih turističkih kulturnih proizvoda. Gledajući s aspekta subjekta ponude proizvoda i/ili usluga kulture nikada nije riječ samo o jednom proizvodu i/ili usluzi kulture. Riječ je o više njih koji zajedno čine kompleksni "proizvodno/uslužno/prodajni program." U ovom članku prikazana je uloga i značaj kulture u društvu i analizirana su iskustva upravljanja turističkom valorizacijom kulture u funkciji lokalnog gospodarskog razvoja. Iskustva učinkovitog upravljanja kulturnom baštinom pokazuju da unatoč predviđenom rastu broja putovanja motiviranih kulturom prije svega se vodi računa o karakteristikama ponude. Razvoj kulturno-turističke ponude u svijetu paralelan je, ako ne i brži, s rastom potražnje. Gradovi su od početka 90-ih godina prošloga stoljeća odredili turizam kao sredstvo ekonomskog razvoja. Zastupana je teza da su učinci turizma puno širi od samog ekonomskog učinka kojega generira turistička potražnja. Također, predstavljen je kratki pregled i kritički osvrt uloge turizma i kulture na gospodarski razvoj u Republici Hrvatskoj. Gospodarstvenici u Republici Hrvatskoj, uz suradnju s javnom administracijom na svim razinama, od samoga osnutka samostalne Republike Hrvatske na početku 90-ih godina prošloga stoljeća nastoje stvarati opće i posebne uvjete za neprekidni gospodarski razvoj, a time i političku stabilnost te višu razinu životnog standarda. U tim nastojanjima turistička djelatnost jedan je od osnovnih potencijala. Naime, već se niz godina smatra, i zbog toga se praktično tako i ponaša, da je turistička djelatnost jedna od osnovnih gospodarskih aktivnosti koja gospodarskom sustavu Republike Hrvatske može značajno pridonositi u nastojanjima stvaranja stabilnih uvjeta privređivanja. Stoga je u ovome radu analizirano upravljanje turističkim i kulturnim resursima u funkciji lokalnog gospodarskog razvoja na primjeru grada Ivanić Grada. Kada je riječ o prilagodbi kulturne baštine Ivanić Grada potrebama turista, način prezentacije i organizaciju građe treba prilagoditi potrebama turističkog tržišta. Kulturne institucije trebaju nuditi dodatne usluge kojima bi se, istodobno, obogatio doživljaj posjetitelja i povećala njihova potrošnja. Također, predložene su smjernice razvoja u cilju unapređenja kvalitete i sadržajne diversifikacije turističkih kulturnih proizvoda na lokalnim razinama. Može se zaključiti da je obnova, zaštita i prezentacija hrvatske kulturne baštine u funkciji turizma imperativ vremena. U tom kontekstu izuzetno je važno razvijati znanstvena istraživanja predmetne teme. Temeljem tih istraživanja država treba educirati i osvještavati stanovništvo o značaju turističke valorizacije prirodne i kulturne baštine u funkciji lokalnog gospodarskog razvoja. ; The systematic inclusion of culture in the tourism offer can become one of the most important drivers of economic development in the areas in which tourism is so far underdeveloped. In this regard it is necessary to network the cultural and tourism sector at local and regional levels, however, above all, should develop a quality cultural tourism product. This paper will analyze the experience of managing the tourist valorization of culture in the function of local economic development. Also, will give a brief overview and a critical review of the role of tourism and culture on economic development in the Republic of Croatia and will analyze the management of tourism and cultural resources in the function of local economic development on the example of the city of Ivanić Grad. Finally, guidelines for development will be proposed in order to improve the diversifying tourism cultural products quality and content at the local level.

Das Buch behandelt den Aufstieg des Hauses Habsburg unter Maximilian I. zu einer der mächtigsten Herrscherdynastien erstmals aus der Perspektive seiner führenden Diplomaten. Es analysiert deren Einfluss auf die europäische Mächtepolitik. Zugleich widmet es sich den Karrierewegen der kaiserlichen Gesandten und ihrer Rolle in den kulturell-dynamischen Austauschprozessen jener Zeit. Dabei wird deutlich, wie stark die "Renaissance-Diplomatie" als vermeintliche Wiege der modernen Diplomatie noch von den individuellen Interessen und Handlungsspielräumen ihrer Akteure geprägt war. Mithilfe des kommunikationshistorischen Zugriffs gelingt dem Autor schließlich ein aufsehenerregender Blick hinter die geschlossenen Verhandlungstüren jener Epoche machiavellistischer Machtambitionen, glanzvoller Inszenierungen und höfischer Intrigen. ; Il libro esamina l'ascesa della casa d'Asburgo a una delle più potenti dinastie durante il regno di Massimiliano I, scegliendo per la prima volta la prospettiva dei suoi diplomatici più importanti. Si analizza la loro influenza sulla politica di potenza in Europa. Al contempo si seguono i percorsi di carriera dei legati imperiali e si approfondisce il loro ruolo svolto nei processi di scambio culturali dinamici di allora. Emerge quanto la "diplomazia rinascimentale", questa presunta culla della diplomazia moderna, fosse ancora determinata dagli interessi individuali e dagli spazi di manovra dei suoi attori. L'approccio tratto dalla storia della comunicazione permette infine all'autore di offrire uno sguardo affascinante dietro le porte chiuse delle trattative in un'epoca di brame di potere machiavellistiche, di fastose messinscene e di intrighi cortigiani.

Nacija predstavlja oblik političke organizacije povezan s modernosti. Nacionalne države su gradile standardne jezike i obrazovne sustave kako bi se formirala nacionalna identifikacije, budući da država teško može postojati bez nekog oblika kulturne bliskosti među svojim građanima. Bez zajedničkog identiteta, društvo je često podijeljeno i nedostaje mu solidarnosti. Europska unija je izgrađena na ekonomskim i političkim temeljima; no pokušava krivotvoriti osjećaj zajedničke pripadnosti i identiteta. Kao u slučaju nacionalne integracije, postoje dvije mogućnosti - europski identitet na temelju zajedničke kulture i europski identitet temeljen na zajedničkim političkim načelima. Prvi tip identiteta je teško krivotvoriti, s obzirom na europske kulturne i jezične raznolikosti. Drugi tip identiteta teško može biti osnova političke zajednice, a također se teško može postići zbog nepostojanja europskog medijskog prostora i zajedničkog javnog mnijenja. Stoga, autori ovog rada zaključuju da se Europska unija temelji na nestabilnim osnovama. ; Nation represents a form of political organization connected with modernity. National states had been building standard languages and educational systems in order to form national identification, since a state can hardly exist without some form of cultural closeness between its citizens. Without a common identity, a society is often divided and lacks solidarity. European Union was built on economical and political grounds; however it tries to forge a sense of common belonging and identity. As in the case of national integration, there are two possibilities – European identity based on the common culture, and European identity based on common political principles. The first type of identity is hard to forge, due to European cultural and linguistic diversity. The second type of identity can hardly form a basis of spolitical community, and also can hardly be achieved due to non-existence of European media space and common public opinion. Therefore, the authors of this paper conclude that European Union is based on unstable grounds.

The overall aim with this study was to gather knowledge about countermeasures for driver fatigue (including sleepiness) in road, rail, sea and air transportation. The knowledge has been used as an input for evaluating advantages and disadvantages with different countermeasures and to estimate their potential to be used regardless mode of transportation. The method used was a literature review and a workshop with experts from all transportation modes. At the workshop the effectiveness of countermeasures for a single mode, but also regardless mode were discussed and a ranking was done. The report discuss the potential of fighting fatigue among drivers for specific mode of transport but also from a more generic point of view, considering scheduling, model prediction of fatigue risk, legislation, a just culture, technical solutions, infrastructure, education, self-administered alertness interventions and fatigue risk management (FRM). The overall judgement was that a just culture, education, possibility to nap and schedules taking the humans limitations into consideration as the most effective countermeasures to fight fatigue, regardless mode of transportation. ; Det övergripande syftet med detta arbete har varit att samla den kunskap som finns kring hur man på bästa sätt kan motverka att förartrötthet uppstår hos förare i de olika transportslagen väg, järnväg, sjö och i luften. Insamlad kunskap har använts för att bedöma för- och nackdelar med motåtgärderna och för att bedöma deras transportslagsövergripande potential. Studien omfattar en litteraturgenomgång och en workshop med experter från de olika trafikslagen vid vilken motåtgärder diskuterades och rangordnades efter upplevd effektivitet såväl enskilt som transportslagsövergripande. Rapporten diskuterar potentialen av motåtgärder för att minska förartrötthet i olika transportslag men även transportslagsövergripande. Det som beaktas är i synnerhet schemaläggning, modellprediktion av trötthetsrisk, lagstiftning, en rättvis kultur, tekniska lösningar, infrastruktur, utbildning, självadministrerad trötthetsintervention, fatigue risk management (FRM). Den samlade bedömningen var att de mest effektiva transportslagsövergripande åtgärder för yrkesverksamma förare är en förlåtande kultur, det vill säga att det alltid är mer korrekt att rapportera problem som uppstått än att inte rapportera dem, utbildning, möjligheter att kunna ta en tupplur och schemaläggning som beaktar människans begränsningar.