Suchergebnisse

Previše je komentatora koji krivnju za zločin povezuju s drogom. Da, oni su uistinu povezani, ali smjer uzrokovanja ide gotovo suprotno. Radi se o tome da zabrana supstanci koje uzrokoju ovisnost vodi do zločinačkog ponašanja, a ne obrnuto. Ukoliko želimo sigurnost povezanu s drogom, utoliko je legalizacija preferentno rješenje za javnu politiku. ; All too many commentators blame crime on drugs. Yes, the two are indeed correlated, but the direction of causation is almost entirely in the opposite direction. It is the prohibition of addictive substances that leads to criminal behavior, not the other way around. If we want drug safety, legalization is the preferred public policy solution.

Cilj istraživanja: Cilj ovog istraživanja je napraviti regulatorni pregled izdavanja bezreceptnih lijekova izvan ljekarni u zemljama Europske unije i Ujedinjenoj Kraljevini. Materijal i metode: Sastavljen je pregled regulatornih sustava bezreceptnih lijekova u europskim zemljama, s naglaskom na dostupnost bezreceptnih lijekova izvan ljekarni. Pregledani su regulatorni zahtjevi 24 zemlje EU i Ujedinjene Kraljevine i napravljena je usporedba regulatornih sustava zemalja obuhvaćenih pregledom. Rezultati: Analizirajući 24 zemlje EU i Ujedinjenu Kraljevinu uočavamo tri načina regulacije i organizacije izdavanja bezreceptnih lijekova. U 10 analiziranih zemalja, uključujući Austriju, Francusku i Španjolsku, izdavanje bezreceptnih lijekova dozvoljeno je samo u ljekarnama. U 6 analiziranih zemalja, među kojima su Njemačka i Hrvatska, izdavanje bezreceptnih lijekova izvan ljekarni odvija se uz obavezan nadzor stručne osobe. Ujedinjena Kraljevina i skandinavske zemlje spadaju u posljednju kategoriju koju čini 9 zemalja s razvijenim prometom bezreceptnih lijekova izvan ljekarni. Bezreceptni lijekovi u tim su zemljama dostupni u supermarketima, na kioscima i benzinskim postajama, a postoje "general sales list", tj. popisi gotovih lijekova s uvjetima pod kojima se smiju izdavati izvan ljekarni. Zaključci: Postoje razlike u načinu regulacije distribucije bezreceptnih lijekova među europskim zemljama. Uočava se trend liberalizacije i deregulacije ljekarništva. Iako u dijelu analiziranih zemalja ljekarne još uvijek imaju "monopol" na izdavanje bezreceptnih lijekova, u većini analiziranih zemalja određeni bezreceptni lijekovi dostupni su izvan ljekarni. ; Objectives: The aim of this research was to make a regulatory review of the dispensing of over-the-counter medicines outside pharmacies in the countries of the European Union and the United Kingdom. Material and Methods: An overview of over-the-counter regulatory systems in European countries has been compiled, with an emphasis on the availability of over-the-counter medicines ...

Cilj istraživanja: Cilj ovog istraživanja je napraviti regulatorni pregled izdavanja bezreceptnih lijekova izvan ljekarni u zemljama Europske unije i Ujedinjenoj Kraljevini. Materijal i metode: Sastavljen je pregled regulatornih sustava bezreceptnih lijekova u europskim zemljama, s naglaskom na dostupnost bezreceptnih lijekova izvan ljekarni. Pregledani su regulatorni zahtjevi 24 zemlje EU i Ujedinjene Kraljevine i napravljena je usporedba regulatornih sustava zemalja obuhvaćenih pregledom. Rezultati: Analizirajući 24 zemlje EU i Ujedinjenu Kraljevinu uočavamo tri načina regulacije i organizacije izdavanja bezreceptnih lijekova. U 10 analiziranih zemalja, uključujući Austriju, Francusku i Španjolsku, izdavanje bezreceptnih lijekova dozvoljeno je samo u ljekarnama. U 6 analiziranih zemalja, među kojima su Njemačka i Hrvatska, izdavanje bezreceptnih lijekova izvan ljekarni odvija se uz obavezan nadzor stručne osobe. Ujedinjena Kraljevina i skandinavske zemlje spadaju u posljednju kategoriju koju čini 9 zemalja s razvijenim prometom bezreceptnih lijekova izvan ljekarni. Bezreceptni lijekovi u tim su zemljama dostupni u supermarketima, na kioscima i benzinskim postajama, a postoje "general sales list", tj. popisi gotovih lijekova s uvjetima pod kojima se smiju izdavati izvan ljekarni. Zaključci: Postoje razlike u načinu regulacije distribucije bezreceptnih lijekova među europskim zemljama. Uočava se trend liberalizacije i deregulacije ljekarništva. Iako u dijelu analiziranih zemalja ljekarne još uvijek imaju "monopol" na izdavanje bezreceptnih lijekova, u većini analiziranih zemalja određeni bezreceptni lijekovi dostupni su izvan ljekarni. ; Objectives: The aim of this research was to make a regulatory review of the dispensing of over-the-counter medicines outside pharmacies in the countries of the European Union and the United Kingdom. Material and Methods: An overview of over-the-counter regulatory systems in European countries has been compiled, with an emphasis on the availability of over-the-counter medicines ...

Rad analizira razvoj činovništva u Dalmaciji u periodu druge austrijske uprave od 1814. do 1914., kada je počeo Prvi svjetski rat. Želimo pokazati kako se promijenila civilna administracija iz perspektive službenika koji su odgovarali za realizaciju politike uprave. Činovništvo je imalo veliki utjecaj, zato u historiografiji treba više govoriti o njemu. ; Historians often write in general about how a state or administration 'implemented' or 'introduced' reforms. Of course, an administration does make certain decisions but, in modern times, whole groups of officials are responsible for their realisation. This is the duty of the official apparatus. The success of a given reform is dependent not only on the theory prepared in the silence of the cabinet, but also on its implementation in practice. For this reason, it is important to understand who the officials were and what was their position in the Habsburg Monarchy, where the administration had been one of the most important lynchpins of the functioning of the state since the time of Maria Theresa and Joseph II. It was no different in Dalmatia, where, as we shall later see, every reform of the central authorities increased the number of sections and therefore the number of officials. Regardless, the topic of officials who worked in Dalmatia in the period of the second Austrian administration did not draw the appropriate attention of Yugoslav and Croatian historians until now. This paper analyses the development of the officialdom in Dalmatia during the 'second Austrian government', from 1814 to 1914, when World War I began. We wish to show how the civil administration changed from the perspective of the officials, who were responsible for the realisation of the administration's policies. The officialdom had a great influence, and deserves to be given more attention in historiography.

Gradska uprava u Varaždinu sastavljala je popise vlasnika fundusa za potrebe ubiranja redovnih i izvanrednih poreza i gradskih pristojbi. Iz druge polovice 17. stoljeća sačuvano je deset popisa od kojih je posljednji, iz 1698. godine, cjelovit, a ostali se odnose na pojedine gradske četvrti. Popisi također donose informacije o broju fundusa koje su posjedovali isusovci, pavlini, prelati, Varaždinski generalat i tridesetnica koji su, kao vlasnici gradskih zemljišta, također bili obavezni plaćati poreze. Porez se plaćao prema veličini fundusa. Analiza prosječne veličine posjeda potvrđuje da su tijekom druge polovice 17. stoljeća povećane ekonomske i socijalne razlike unutar gradskog društva. Stanovnici unutrašnjeg grada posjedovali su prosječno 1,5 - 2 fundusa, a u suburbijima 1,1 - 1,4. Na prosječnu veličinu posjeda utjecali su vlasnici većeg broja fundusa, samostani, Crkva, vojne i civilne službe Kraljevine, čiji broj fundusa raste posebno u unutrašnjem gradu. Oni posjeduju više od 20 posto gradskog zemljišta. Najveći pojedinačni vlasnici su isusovce. Većim brojem fundusa raspolažu također suci, senatori te plemstvo. U suburbijima pratimo suprotan proces, umjesto povećanja, postojeći fundusi se dijele na sve manje čestice. To je pokazatelj veće gustoće stanovanja u suburbijima, ali i sve većeg broja siromašnih građana čija je ekonomska snaga u padu. Uz analizu ekonomskih i socijalnih procesa u gradu popisi su izvor za procjenu broja stanovnika Varaždina krajem 17. stoljeća. Na temelju broja nastanjenih fundusa i prosječnog broja ukućana procijenjeno je da je krajem 17. stoljeća u gradu živjelo između 2850 i 3350 stanovnika. Popisi sadrže, uz ime i veličinu fundusa, informacije o smještaju, vrsti, kvaliteti zemljišta i iznosu plaćenog poreza ili pristojbe te je važan izvor za povijest katastra grada Varaždina. ; The city authorities in Varaždin compiled a number of lists of estate owners with the purpose of collecting the regular and supplementary taxes as well as other levies imposed by the city government. From the second half of the 17th century nine such records have been preserved, the last of which, dating from 1698, is a complete document, while the rest refer only to certain city areas. The records also provide information on the number of parcels owned by Jesuits, Pauline Fathers, prelates, members of the Varaždin Generalate, and customs offices, which, as owners of city parcels, were also required to pay taxes. The amount of these taxes depended on the size of their parcels. The analysis of the average size of estates shows that there is a noticeable economic and social divergence in the city during the second half of the 17th century. While the inner-city inhabitants owned 1.5 – 2 plots on average, in the suburbs the average estate size was between 1.1 and 1.4 plots. The average size of estates was affected by the owners of a larger number of plots, such as monasteries, the Church, and both military and civil services of the Kingdom. The number of their plots, particularly in the inner city is increasing and at the end of the 17th century they own more than twenty percent of city lands. The biggest individual owners are Jesuits. A larger number of plots is also owned by judges, senators and noblemen. In the suburbs, there is a completely different process at work. Instead of augmentation, the estates are being divided into smaller parcels of land. This proves a higher population density in the suburban areas, which resulted in an increased number of the poor and those citizens whose economic power is in decline. Besides allowing the analysis of the economic and social processes in the city, the records are a valuable source in estimating the number of inhabitants in Varaždin at the end of the 17th century. Taking into consideration the number of uninhabited plots and the average number of household members, between 2,850 and 3,350 inhabitants are estimated to have lived in Varaždin at that time. Except for the names and plot sizes, the records also contain the information on locations, types, quality of these lands and the amount of taxes and duties paid. They are therefore an important source in investigating the history of the land register of the city of Varaždin.

The author describes the political situation in Columbia from its independence to the present. In the first & the second part of the article the author shows the roots of Columbia's political problems & conflicts in the period 1830-1986. In the third part of the article, the author analyses the political situation in Columbia from 1986-2008, & presents the main argument of the article. It is argued that a new category of deficient democracies should be created -- named narcodemocracies. Columbia's deficient democracy could then be placed in that new category since all non-institutional actors influencing Columbia's deficient democracy are financed by narco-money, & the main institutional (constitutional) actor, the state of Columbia, is a recipient of a substantial financial help for fighting the narco industry. Adapted from the source document.

Na osnovi podataka iz pretkliničkih i kliničkih ispitivanja farmaceutska kompanija koja želi staviti lijek na tržište Europske unije predlaže plan upravljanja rizicima koji agencija za lijekove odobrava neposredno prije stavljanja lijeka na tržište. Plan upravljanja rizicima definira mjere koje kompanija poduzima pri praćenju i minimizaciji rizika povezanih s lijekom. Mjere praćenja lijeka na tržištu mogu biti osnovne, tj. rutinske (prijavljivanje nuspojava, pisanje periodičkih izvješća, detekcija i analiza signala) te dodatne (dodatne studije). Sigurnu primjenu lijeka koju provode zdravstveni djelatnici i pacijenti omogućavaju rutinske mjere minimizacije rizika (prenošenje informacije o lijeku putem sažetka ili upute o lijeku) te dodatne mjere (poput edukacijskih materijala, pisma liječnicima ili programa prevencije trudnoće). Plan upravljanja rizicima ažurira se tijekom životnog ciklusa lijeka na osnovi novih informacija kako bi se osigurao pozitivan omjer koristi i rizika od lijeka te njegova sigurna primjena koju provode zdravstveni djelatnici i pacijenti. Osim toga,farmaceutska kompanija i agencija za lijekove mogu poduzeti i druge mjere edukacije zdravstvenih djelatnika i pacijenata radi smanjenja rizika povezanih s lijekovima. ; Based on non-clinical and clinical findings pharmaceutical companies needs to agree on a Risk Management Plan (RMP) with the authority at the time of drug approval in the European Union. RMP defines measures that a company needs to implement to collect more information and mitigate risk related to drug use. Measures are defined as either routine pharmacovigilance (reporting of adverse events, periodic reports, safety signal detection) or as additional measures (post-authorization safety studies). Safe drug use by healthcare providers and patients is assured by routine risk minimization measures (communication of information through the summary of products characteristics and patient information leaflet) and additional measures (such as educational materials, letters to healthcare providers and pregnancy prevention programs). RMP is updated during product life-cycle based on new information to assure positive benefit/risk of the drug and safe drug use by healthcare providers and patients. Pharmaceutical companies and health authorities may also take other actions to educate healthcare professionals and patients in order to decrease risks related to drug use.

Autorica u članku analizira demokratsku tranziciju i prvo desetljeće meksičke demokracije. Navodi da se demokratska tranzicija odvijala paralelno sa snažnim uzdizanjem narkobiznisa, što je uzrokovalo stvaranje izvanustavnih aktera – narkokartela. Situacija je najproblematičnija u šest meksičkih saveznih država u kojima narkokarteli uzrokuju manjkavosti u funkcioniranju većine parcijalnih režima ustavne demokracije. U zaključku je iznesen strah da bi se urušavanje demokracije moglo proširiti na ostale savezne države te da bi se Meksiko mogao pretvoriti u narkodemokraciju na cjelokupnom državnom teritoriju. ; In this paper, the author analyses the democratic transition and the first decade of the Mexican democracy. She points out that the democratic transition took place parallel with a huge expansion of the drug business, which caused the creation of extraconstitutional actors – drug cartels. The situation is particularly pressing in six Mexican federal states where the drug cartels cause deficiencies in the functioning of the majority of partial regimes of constitutional democracy. The conclusion raises fears that the collapse of democracy might extend to other federal states and that Mexico could turn into a narco-democracy in its entire national territory.