RAZVOJ SUDSKE PRAKSE NAKON PREDMETA "KECK" U PODRUČJU SLOBODE KRETANJA ROBE ; CASE LAW DEVELOPMENT FOLLOWING THE KECK CASE IN THE AREA OF FREE MOVEMENT OF GOODS ; ENTWICKLUNG DER GERICHTSPRAxIS NACH DEM FALL "KECK" IM BEREICH DES FREIEN WARENVERKEHRS
Članci 34. i 35. Ugovora o funkcioniranju Europske unije zabranjuju količinska ograničenja i mjere s istovrsnim učinkom na uvoz i izvoz između država članica. Države članice nisu u mogućnosti favorizirati ili na bilo koji drugi način staviti u prednost domaće proizvode u odnosu na proizvode drugih država članica. Ipak, ako postoji prijetnja javnom interesu, država članica može opravdano ograničiti slobodno kretanje robe. Svaka takva nacionalna mjera mora biti istovremeno nužna i proporcionalna cilju koji se želi postići. U radu se daje poseban naglasak na predmet Keck koji je podijelio sve propise na dvije skupine: na uvjete prodaje i na propise koji se odnose isključivo na proizvode. Europski sud je smatrao kako nediskriminatorni uvjeti prodaje nemaju razloga potpasti pod opseg članka 34. UFEU-a. Uvjeti prodaje su, kako je u sudskoj praksi nakon Kecka utvrđeno, propisi koji uređuju kada roba može biti prodavana, na kojem mjestu i tko tu robu može prodavati, propisi koji se tiču reklamiranja te kontrole cijena. Ova presuda bila je predmetom mnogih kritika. Sudska praksa koja je uslijedila donekle je iskristalizirala i riješila nejasnoće. Unatoč tome, nisu sva pitanja u potpunosti razjašnjena iako su vidljivi mali koraci k realističnijem pristupu mjerama s istovrsnim učinkom kao količinsko ograničenje. ; Articles 34 and 35 of the TFEU prohibit import and export restrictions between all Member States. Member States are not allowed to favour or in any other way put its domestic products at an advantage against imported products. However, if there is a threat to publich interest, such as (for example) public health or the environment, Member States may restrict the free movement of goods. Any national measure imposed must be shown to be both necessary and proportional. The article gives special emphasis to the Keck case which divided regulations into two parts: selling arrangements and product-bound measures. ECJ held that non-discriminatory national measures restricting or prohibiting selling arrangements were ...