Suchergebnisse

This paper aims at defining the concept of "geopolitical space of the geopolitics of the Sea" and it analyses the way it is constructed. Given that the notion of geopolitical space in the general sense has been largely neglected in contemporary geopolitical theory, this is not a simple task. The paper deals with a physical space of the World Sea and utilizes the theory of modern human geography in which space is understood as a product of human activity. We argue that there is a significant connection between geopolitics of the Sea and the academic discipline of the International Law of the Sea. This link is taken as the basis for the discussion regarding geopolitical space, which encompasses three teleological elements: the fulfillment of the paper's main objective; the argument regarding the connection of Geopolitics of the Sea with the International Law; and, finally, presenting the political science context of the codification of the modern International Law of the Sea. By using earlier studies, the paper analyses the geopolitical space through ideas of construction within dichotomy, as well as through the process of establishing a community within the international framework. The paper also offers our own theory according to which the geopolitical space is the space of manifestation of geopolitical phenomena. ; Temeljni je cilj rada prikazati na koji način nastaje i šta zapravo jeste "geopolitički prostor geopolitike mora". Argumentacija nije bila jednostavna jer je geopolitički prostor kao pojam u općem smislu zanemaren u recentnoj geopolitičkoj teoriji. U diskusiji smo se bavili fizičkim prostorom Svjetskog mora te koristili teorijom suvremene humanističke geografije u kojoj je prostor proizvod društvene djelatnosti. Iznijeli smo stav da je geopolitika mora posebno disciplinarno povezana s međunarodnim pravom mora. To smo, dalje, iskoristili kao poligon za raspravu o geopolitičkom prostoru, i to s tri teleološka elementa: ispunjenje osnovnog cilja rada; argumentacija veze s pravom; te prikaz politološkog konteksta procesa kodifikacije suvremenog međunarodnog prava mora. Geopolitički prostor smo ispitali kroz postojeće ideje konstrukcije unutar dihotomije, te pri uspostavi zajednice u međunarodnom okviru. Ponudili smo i vlastitu teoriju po kojoj je geopolitički prostor prostor manifestacije geopolitičkih fenomena.

Engl. Zsfassung u.d.T.: Bosnia and Herzegovina in the Second World War

This article explores the evolution of the audience of the National Library of Russia (NLR) from the beginning of the XIX century until the present day. The author demonstrates how political and economic factors influenced social and gender characteristics of readers of the NLR, increase in the amount of readers, strengthening of the role of the library as one of the largest cultural and information centers in the world. ; Ovaj članak istražuje razvoj publike Nacionalne biblioteke Rusije (NBR) od početka 19. stoljeća do danas. Autori pokazuju kako su politički i ekonomski činioci utjecali na socijalne i rodne karakteristike čitalačke publike NBR-a, povećanje broja čitatelja, jačanje uloge biblioteke kao jednog od najvećih kulturnih i informacijskih centara na svijetu.

Djelo Budućnost islama, prema autoru, nastalo je iz pobude i pokušaja ponovne izgradnje odnosa Zapada s muslimanskim svijetom, posebno u svjetlu politike tadašnjeg američkog predsjednika Baracka Obame i njegove politike za "novim putem naprijed" (str. 6) nakon njegovog "historijskog govora" u Kairu - kako su to prenijeli zapadni mediji. Djelo je koncizno i unutar svoja četiri osnovna poglavlja nastoji odgovoriti na nekoliko ključnih pitanja: Kakva je budućnost islama - reformacijska ili revolucijska? Da li su islam i modernost kompatibilni? Koliko je rasprostranjen islamski fundamentalizam i da li je on prijetnja muslimanskim društvima i Zapadu? ; According to the author, the text The Future of Islam was produced as an incentive and attempt to re-build relations between the West and the Muslim world, particularly in the light of the policy of "a new way forward" (p.6) of the then U.S. president Barack Obama, after his 'historic speech' in Cairo – as reported by Western media. The book is concise, and its four basic chapters strive to answer several key questions: What is the future of Islam – reformation or revolution? Are Islam and modernity compatible? How widespread is Islamic fundamentalism and is it a threat to Muslim societies and the West?

The Magazine Illuminatio/Svjetionik/Almanar is taking its second step in a marathon on the path of new ideas about faith, morality, art, nation, society and state. We cannot hide either our nervousness or our curiosity from the rst step. The trepidation was the fear that we would not meet your expectations, and the curiosity was the desire to hear your objective criticism. Apart from two attempts at at criticism burdened with old and new prejudices, we no longer have reason to fear. On the contrary, we have gained the con dence that we dare and can walk freely with our heads held high because the Magazine Illuminatio/Svjetionik/Almanar knows its goal. Our curiosity, on the other hand, is satis ed by a review and analytical critique in one of the renowned, world- famous journals focused on works on religion, under the direction of Dr. Paul Mojzes, both the editorial board and the editorial policy. ; Časopis "Illuminatio/Svjetionik/Almanar" korača svoj drugi korak maratona na putu novih ideja o vjeri, moralu, umjetnosti, naciji, društvu i državi. Ne možemo kriti ni tremu ni radoznalost od prvog koraka. Trema je bila strah da nećemo ispuniti vaša očekivanja, a radoznalost je bila želja da ćemo čuti vašu objektivnu kritiku. Osim dva pokušaja paušalne kritike opterećene starim i novim predrasudama, nemamo više razloga za strah. Naprotiv, stekli smo samopouzdanje da smijemo i možemo slobodno koračati uzdignute glave jer Časopis "Illuminatio/ Svjetionik/Almanar" zna svoj cilj. Naša radoznalost,pak, zadovoljena je prikazom i analitičkom kritikom u jednom od renomiranih, svjetski poznatih časopisa koji je usmjeren na radove o religiji, pod rukovođenjem Dr. Paula Mojzesa, kako uredničkog odbora tako i uredničke politike.

Ovaj se članak zalaže za oživljavanje međureligijskog dijaloga o etici i zakonu kao instrumentu mira i pomirenja. Dok je prvu fazu IRD obilježila značajnu istaknutost ovih tema, one su u drugoj fazi postale manje važne. Ovo treba ispraviti iz dva razloga. Teoretski je racionalnost dogmatskih ili sistematskih uvida (kakva se nalazi u svim vjerskim tradicijama) uglavnom isključiva, dok je racionalnost etike, također religijski utemeljena etika, u osnovi inkluzivna. Stoga je otvoren za dijalog. Postoje značajne zajedničke točke oko normi, pravila i vrijednosti između vjerskih tradicija, koje trebaju služiti ljudima, društvu i političkoj zajednici. To je od posebne važnosti u današnjim multireligijskim društvima, kao i u svijetu koji je više nego ikad povezan globalizacijom. Članak završava analizom dokumenta o ljudskom bratstvu pape Franje i velikog imama Ahmada al-Tayyeba i njegovog etičkog pristupa dijalogu. ; The present article pleads for the revival of an interreligious dialogue on ethics and law as an instrument of peace and reconciliation. Whereas the first phase of IRD was marked by a considerable prominence of these topics, the have become of less importance in the second phase. This needs correction for two reasons. Theoretically the rationality of dogmatic or systematic insights (as found in all faith traditions) is largely exclusive, whereas the rationality of ethics, also religiously founded ethics, is basically inclusive. It is therefore open to dialogue. There exists considerable common ground on norms, rules and values between religious traditions, which are to serve humans, the society and the political community. This is of particular importance in today's multi-religious societies as well as in a world more than ever interconnected by globalization. The article concludes with an analysis of the document on Human Fraternity of Pope Francis and Grand Imam Ahmad al-Tayyeb and its ethical approach to dialogue.

U ovom članku autor na sugestivan način ukazuje na važnost razumijevanja nacije i države u kontekstu evropske filozofske misli i prakse o naciji i državi. Iako su mu povod nacija Bošnjaka i bosanska država, autorova razmišljanja su aplikativna za sve skupine slične naciji Bošnjaka, kao i za države slične bosanskoj državi. Osnovna misao u ovom članku je da ideja univerzalne nacije, kulture i civilizacije niti osporava niti negira partikularni osjećaj i subjektivni doživljaj nacije i države. Članstvo u Evropskoj uniji ne oduzima pravo nijednoj naciji u Evropi da gaji i razvija svoju nacionalno-kulturnu i nacionalno-državnu svijest. Zapravo, u mjeri u kojoj je svaka nacija i svaka država u Evropi aktivno svjesna svoje nacionalne i kulturne specifične vrijednosti, čini Evropu, odnosno Evropsku uniju, snažnom i važnom u globalnom svijetu. Otuda i Bošnjaci, odnosno Bosanci, kao nacija i kao država (nacija) nemaju potrebe da se povlače, već imaju historijsku obavezu da istaknu svoju specifičnu bosansku kulturu i bosansku državu kao bogatstvo vrijedno pažnje ne samo u Evropi već i u svijetu. ; In this article, the author suggestively points to the importance of understanding the concept of nation and the state in the context of the European philosophical thought and practice regarding the nation and the state. Although the occasion is about the Bosniak/Bosnian nation and the Bosnian state, the author's reflections are applicable to all groups similar to the Bosniak/Bosnain nation, as well as to all the states similar to the Bosnian state. The basic premise of this article is that the idea of a universal nationality, culture and civilisation does not oppose or negate the particular feeling or the subjective experience of either the nationality or the state. The membership of European Union does not detract the right for any nation in Europe of the right to cultivate and develop its national culture as well as its particular state consciousness. In fact, in the extent of which every nation and every state in Europe has an active awareness of its national and cultural specific value, gives Europe, indeed – the European Union strong and important role in the global community. Hence, the Bosniaks/Bosnians, both as a nation and a state (nation) have no need to withdraw, but rather have the historical opportunity to feature their specific Bosnian culture and Bosnian state as a richness worthy of appreciation, not only in Europe, but also in the world.

Treći, završni dio ove studije, analizira odnos Bošnjaka i Bosne kroz interakciju tri hronološki i problemski povezana procesa. Prvim postupkom, definiranim kao 'arheologija politike zaborava', rekonstruiraju se, u svim dosadašnjim istraživanjima potpuno zapostavljeni, aspekti geneze historijskih i političkih faktora projekta negiranja Bošnjaka kao posebnog naroda/nacije, brisanja njihovog historijskog imena, naziva jezika te etničkog, duhovnog, kulturnog i državotvornog identiteta. Drugo, razmatra se pitanje odnosa Bošnjaka kao naroda/nacije i Bosne kao njihove matične države, koju su oni stvorili i odbranili, iz generalne problemsko-teorijske perspektive kao i iz novijih zbivanja i aktuelne situacije. Treće, argumentira se teza da je očuvanje historijskog imena "Bošnjaci", vraćenog 28. septembra 1993. godine, trajni strateški imperativ svih Bošnjaka svijeta i conditio sine qua non opstanka Bosne kao države i kao koncepta. Kritički se analizira inicijativa da se umjesto historijskog imena upotrebljavaju teritorijalne odrednice "Bosanci", odnosno "Bosanci i Hercegovci" što ima za cilj definitivno ukloniti s historijske scene Bošnjake kao narod/naciju. Budući da je opstanak Bošnjaka nužni uvjet opstanka i postojanja Bosne, imperativ historijskog trenutka nalaže bezrezervno prihvatanje historijskog imena "Bošnjaci", obnovu osjećanja zajedničke pripadnosti i uzajamne povezanosti Bošnjaka kao naroda/nacije, jačanje emotivne veze sa sopstvenim nacionalnim bićem te uspostavljanje svijesti o moralnoj obavezi svakog pojedinca Bošnjaka prema svom narodu, Bošnjacima, i njihovoj matičnoj državi Bosni. ; The third, final part of this study, analyses the relationship between Bosniaks and Bosnia through the interaction of three chronologically problem-related processes: 1. The procedure defined as 'The Archeology of the Politics of Oblivion' reconstructs in all previous research completely neglected aspects of the genesis of historical and political factors of the project of denial of Bosniaks as a separate people / nation, erasing their historical name, language name and ethnic, spiritual, cultural and state identity; 2. The issue of the relationship between Bosniaks as a people / nation and Bosnia, as their home state, which they created and defended, from the general problem-theory perspective as well as from recent events and with the current situation being considered; 3. The thesis is argued that the preservation of the historical name "Bosniaks", returned on September 28, 1993, is a permanent strategic imperative of all Bosniaks in the world and a conditio sine qua non of the survival of Bosnia as a state and as a concept. The initiative to use the territorial determinants "Bosnians" or "Bosnians and Herzegovinians" instead of the historical name, which aims to definitively remove Bosniaks from the historical scene as a people / nation, is critically analysed. Since the survival of Bosniaks is a necessary condition for the survival and existence of Bosnia, the imperatives of the historical moment require the unconditional acceptance of the historical name "Bosniaks", the renewal of the sense of common belonging and mutual connection of Bosniaks as a people / nation, strengthening the emotional connection with one's own national being and establishing the awareness of the moral obligation of every individual Bosniak towards his/her Bosniak people and their home state of Bosnia.