Search results

Javne su politike, kao višedimenzionalan i izrazito kompleksan fenomen, nužno multidisciplinaran predmet istraživanja. Cilj je rada istražiti što je specifično politološko znanje o javnim politikama, odnosno koji je jedinstveni doprinos politologa izučavanju i upravljanju javnim politikama u svrhe profiliranja te mlade politološke discipline u Jugoistočnoj Europi. Rad je nastao kao rezultat pregleda temeljnih udžbenika javnih politika u svijetu i regiji, te literature o metodologiji i pristupima istraživanju u društvenim znanostima i politologiji. Kreće se od određivanja što su javne politike i što je politički aspekt javnih politika. Propituju se pristupi istraživanju javnih politika (policy studije). Zatim se identificiraju vrste profesionalne uporabe tih istraživanja (policy analize). Ključna je pretpostavka kako je politologija prvenstveno kompetentna za analizu aktera stvaranja politika. Osnovni je nalaz da temelj profesionalnog profiliranja politologa u javnim politikama, s obzirom da jedini rabe istraživačku perspektivu usmjerenu na aktere, reprezentativnost i legitimnost stvaranja politika, može biti jedan oblik participatorne policy analize. ; Public policies, as a multi-dimensional and highly complex phenomenon, necessarily make a multidisciplinary research subject. The aim of this paper is to examine what is specific political science knowledge about public policy, and what is the unique contribution of political scientists to policy research and governance to enhance consolidating this young discipline in Southeastern Europe. This paper is a result of a review of policy textbooks in Southeastern Europe and worldwide, and literature on approaches and methodologies in social sciences and political science. It starts with determining public polices and their political aspect. Then it explores approaches of policy studies. Finally, it identifies types of professional policy research or policy analysis. The key assumption is that political science is primarily competent to analyze policy actors. The main finding of the paper is that the basis of political scientist professionalization in policy research, given that they are best in actor-centered research, and issues of representativeness and legitimacy of policy-making, can be a form of participatory policy analysis.

Prezentirani su i analizirani rezultati empirijskog istraživanja o razvoju kombinirane socijalne politike u Hrvatskoj. Kombinirana socijalna politika nov je sustav socijalne politike u kojem vlada, lokalne vlasti, organizacije civilnog društva, trgovačka društva (profitni sektor), obitelj (neformalni sektor) te drugi dionici djeluju na mjestu prijašnjeg monopolističkog položaja države. U takvom sustavu vlast i javna uprava prepoznaju organizacije civilnog društva i druge dionike kao partnere te s njima surađuju u procesu pripreme i donošenja odluka te provedbe socijalnih programa. Trendovi razvoja kombiniranih socijalnih politika ovise o nasljeđu i tipovima socijalnih režima. Razvoj kombinirane socijalne politike aktualan je i u tranzicijskim zemljama i uvelike je obilježen nasljeđem i utjecajem procesa pridruživanja Europskoj uniji. Prijašnja empirijska istraživanja kombinirane socijalne politike u Hrvatskoj upozorila su na probleme razumijevanja tog koncepta i na skromne domete njegova razvoja. U ovom istraživanju posebno je analizirana uloga civilnog društva i javne uprave kao ključnih dionika razvoja kombinirane socijalne politike. Rezultati istraživanja govore da se u Hrvatskoj utire put razvoju kombinirane socijalne politike te da postoje primjeri koji se mogu koristiti kao dobra praksa. ; The paper is a result of an empirical, action-oriented research about the development of combined social policy in Croatia. Combined social policy is a new system of social policy in which the government, local authorities, civil society organisations, the profit sector, family (the informal sector), and other participants take action instead of the previously monopolistic state. In such a system, government and public administration recognise civil society organisations and other participants as partners and cooperate with them in drafting and ecisionmaking processes and in implementation of social programmes. Recent trends in the development of combined social policy in developed countries reflect the necessity of mobilising all available resources in order to meet the ever increasing and different social needs. The trends of development of combined social policies depend on the heritage and the types of social regimes. The development of combined social policy is also topical in the countries in transition, and is greatly influenced by inherited issues and the EU accession process. Previous empirical research of combined social policy in Croatia warned about the problems of understanding the concept and of modest degrees of its development. The research particularly analyses the role of civil society and public administration as key partakers in the development of combined social policy. Research results have shown that development paths for combined social policy in Croatia are being made and that there are examples of good practice. The analysed partakers are bound by mutual cooperation, they are informed about the concept of combined social policy and possess relevant knowledge and ideas about its development. Civil society organisations are more active than public administration in promoting the idea and amending the programmes of combined social policy. National policy and institutional frameworks are important limitations to the modernisation of social policy. Final remarks contain a warning about the necessity of further research that should include a wider circle of participants.

Društvene mreže često služe kao alat političkim strankama i kandidatima za interakciju s potencijalnim glasačima. Opsežnim pregledom literature, identificirane su koristi upotrebe društvenih mreža, poput dobivanja publiciteta, širenja poruka i mobilizacije birača, ali i određeni nedostaci. Stoga se javlja potreba za praćenjem sadržaja koji se objavljuje te analizom utjecaja toga sadržaja na potencijalne birače. U ovome se radu analizira društvena mreža Facebook kao alat za korištenje u svrhu upravljanja odnosima s javnošću u političkim kampanjama. Metodološki pristup uključuje SWOT i TOWS analizu. SWOT se koristi za prepoznavanje ključnih čimbenika u vanjskome okruženju koji se identificiraju kao prilike ili prijetnje te čimbenika iz unutarnjega okruženja koji se mogu opisati kao prednosti ili slabosti korištenja Facebooka u ovu svrhu. SWOT analiza ne pokazuje različite sveze među čimbenicima, pa je razvijena matrica TOWS za identifikaciju strategija koje se mogu temeljiti na snagama, eliminaciji slabosti ili korištenju prilika. ; Social networks enable political parties and candidates interaction with potential voters. Extensive literature review indicated benefits of social networks usage, such as: gaining the publicity, spreading the message and mobilizing voters, but also some weaknesses. Therefore, there is a need to monitor the content being published on Facebook and to analyze the impact of this content on potential voters. This paper analyzes the social network Facebook as a tool for public relations management in political campaigns. The methodological approach includes SWOT and TOWS analysis. SWOT is used to identify key factors in an external environment that are identified as opportunities or threats and internal environment factors that can be described as the benefits or weaknesses of using Facebook for this purpose. The SWOT analysis does not show relation between the factors, thus TOWS matrix is developed to identify strategies based on the strengths, elimination of weaknesses or use of the opportunities.

Ovaj se rad bavi jezičnom politikom i društvenim promjenama koje su se dogodile u Hrvatskoj za vrijeme i nakon rata koji je trajao od 1991. do 1995. godine. Počinjem opisom povijesne pozadine, rata i devedesetih godina 20. stoljeća, koje je obilježila velika količina jezičnog purizma i preskriptivizma u Hrvatskoj te stvaranje postjugoslavenskih država u kojima je pripadanje naciji predstavljalo ključ za definiranje državljanstva. Istraživanjem odnosa između promjena u jezičnom i društvenom poretku, problematiziram više tema. Tvrdim da je zakonski okvir prava manjinskog jezika osnažio i legitimizirao nacionalistički imaginarij, stvarajući daljnje društvene podjele i učvršćujući hijerarhije koje među nacionalnim kategorijama promoviraju određeni nacionalisti. Iz tog razloga, tvrdim da nekritičko odobravanje ili promoviranje lingvističke različitosti mogu biti opasni. Nadalje, u aktivističko-antropološkom smislu, razlažem moguće razloge zbog kojih su znanstvenici društvenih i humanističkih znanosti rijetko sudjelovali u sociolingvističkim raspravama koje se tiču novog hrvatskog standardnog jezika. Tvrdim da bi takvim raspravama u znatnoj mjeri doprinijelo sudjelovanje znanstvenika humanističkih i društvenih znanosti, jer bi se stvorila veza između sociolingvistike i ostalih grana humanističkih i društvenih znanosti te bi se tako odmaknuli od, prema mojem sudu problematične, politike usredotočene na "identitet". ; This paper focuses on language policy and social changes which have taken place in Croatia during and since the 1991-5 war. I first describe the historical background, the war and the nineties being marked by excesses of linguistic purism and prescriptivism, alongside the formation of post-Yugoslav states in which national belonging was key to defining citizenship. Through examining the relationship between changing linguistic and social orders, I raise a number of issues for discussion. I argue that the legal framework of minority language rights has consolidated and legitimated a nationalist imaginary, increasing social divisions and reinforcing hierarchies asserted by some nationalists between national categories. For this reason, I suggest that the uncritical endorsement of or promotion of linguistic diversity can be dangerous. Second, in an activist-anthropological vein, I discuss possible reasons why academics trained in the social sciences and humanities have rarely participated in sociolinguistic debates concerning the new Croatian standard. I suggest such discussions could greatly benefit from interventions by social scientists, so as to bring sociolinguistics into contact with other strands of the social sciences and humanities and move away from what I believe to be a problematic policy focus on "identity".

Središte pristupa u provedenom istraživanju predstavlja veći stupanj odgovornosti lokalnih vlasti grada Rijeke koja je u ingerenciji povećanja prvenstveno kvalitete i dostupnosti, a zatim i ostalih važnih karakteristika javnih usluga za sve građane grada, na način da osnaži ulogu svih dionika društva u definiranju, kreiranju, a onda provođenju takvih lokalnih politika koje će poboljšati javne usluge i povećati kvalitetu života građana te kreiranje SWOT matrice kao jedan od instrumenata za budući gospodarski i društveni razvoj grada Rijeke. Podaci su prikupljani tehnikom anketiranja, a znanstvena metodologija počiva na prikupljanju i analizi subjektivnih stavova građana. Rezultati deskriptivne analize pokazali su nezadovoljstvo korisnika/građana javnim uslugama. Rezultati kvalitativne analitičke metode pokazali su da su vizija i buduće razvojne strategije i brendiranja grada Rijeke i PGŽ kao ključne stavke, istaknute kao najveća slabost za budući gospodarski i društveni razvoj grada. Provedeno istraživanje pridonijelo je lakšem razumijevanju stavova o javnim uslugama iz čega proizlaze prijedlozi temeljem kojih gradska vlast i javne politike mogu bolje percipirati aktualno stanje i rezultate u vezi s javnim uslugama te porasta odgovornosti jedinica lokalne uprave i samouprave u poboljšanju kvalitete života građana, usklađivanjem s prijedlozima korisnika, a SWOT matrica poslužila je kao podloga za buduću izradu lokalnih strategija gospodarskog i društvenog rasta i razvoja. Istraživanje doprinosi osnaživanju Plana razvoja grada Rijeke od 2021. do 2027. g. ; The heart of the approach of the conducted research is a greater level of responsibility of the local government of the city of Rijeka which includes the increase, primarily, of the quality and the availability, and then of other important characteristics of public services for all the citizens of Rijeka, in such a way as to strengthen the role of all the members of society in defining, creating and then implementing such local policies which will improve public ...

Istraživanje je poduzeto radi svrhe prikazivanja odnosa moći između različitih aktera koji su sudjelovali u formulaciji dopunskog osiguranja. Cilj je utvrditi tko su bili najutjecajniji/najmoćniji akteri u tom procesu kako bi se unaprijedilo znanje o akterima hrvatske zdravstvene politike i pokazalo tko su jedni od najvažnijih aktera u toj hrvatskoj politici. U radu autor se vodio pretpostavkom pluralizma kako je moć široko distribuirana među različitim akterima te da im se na temelju toga omogućava sudjelovanje, zastupanje interesa i utjecaj na spomenuti proces. U skladu s time autor je razvio mrežu interakcije između aktera, a moć se mjerila pomoću 4 indikatora: javne ovlasti, uloga u procesu, medijska zastupljenost te percepcija aktera o distribuciji moći. Svi indikatori upućuju na to da su najutjecajniji akteri bili formalni, odnosno državni te da moć nije bila široko distribuirana. Nadalje, iako su akteri razvili svojevrsnu mrežu odnosa, ona se ne može u potpunosti objasniti pristupom mreža javnih politika jer je kao prvo, postojao jedan centar moći oko kojeg se strukturirala interakcija i kao drugo, civilno društvo je bilo nedovoljno zastupljeno. ; Research was conducted for purposes of explaining the relations of power between various actors which have participated in the formulation of supplementary health insurance. The goal was to determine who were the most inflental/powerful actors in that process in order to advance knowledge about Croatian health policy actors and to show which actors are the most relevant in that policy. In this paper the author took the assumption of pluralism as a theory which holds that power is widely distributed among different actors and thus enables them to take part in the policy process, representing their interests and influencing policy. Accordingly, the author developed a network of interaction between actors, and power was measured by four indicators: public authority, role in the policy process, media representation, and actors perception of power distribution. All ...

Predmet ovoga rada je prikaz i kompracija politika obveznog vojnog roka u tri europske države, Francuskoj, Finskoj i Norveškoj. Cilj je analizirati nekoliko država unutar europskog konteksta s obzirom na: utjecaj geografskih i geopolitičkih faktora na sigurnosne i obrambene strategije; različit vojno-politički položaj s obzirom na članstvo u političkim i vojnim savezima, odnosno NATO-u i Europskoj uniji; različite regionalne odnose, sigurnosno okruženje i različita povijesna iskustva te na koji način ti faktori utječu na politiku obveznog vojnoga roka, odnosno na model popunjavanja vojnih jedinica. Rad je zamišljen kao komparativna studija slučaja triju europskih država, a temelji se na pregledu već postojećih tekstova i istraživanja. U prvom dijelu rada definira se obvezni vojni rok, njegov povijesni razvoj i moderni trendovi. U drugom dijelu razmatra se Francuska i razvoj obveznog vojnog roka do njegovog ukidanja. Zatim se razmatra Norveška, obvezni vojni rok te njeno članstvo u NATO savezu. U četvrtom dijelu razmatra se Finska kao država izvan vojnih saveza i njena politika obveznog vojnog roka. Rad završava komparacijom ovih država te se zaključuje kako mnogi različiti faktori utječu na politiku obveznog vojnog roka. ; The subject of this paper is the presentation and comparison of compulsory military service policies in three European countries, France, Finland, and Norway. The aim is to analyze several countries within the European context with regards to the impact of geographical and geopolitical factors on security and defense strategies; different military and political positions with regard to membership in political and military alliances, namely NATO and the European Union; different regional relations, security environment, and different historical experiences, and how these factors affect the military conscription policy, or the model of military unit replenishment. The paper is conceived as a comparative case study of three European countries, based on a review of existing texts and research. The ...

U članku se razmatraju empirijski potkrijepljeni nalazi o trendovima, pitanjima i perspektivama političke znanosti koji su izloženi u radovima unutar biblioteke Istraživačkog odbora br. 33 Međunarodnog udruženja za političku znanost (IPSA-e) pod naslovom "Svijet političke znanosti: razvoj discipline" te na konferenciji IPSA-e održanoj u Montrealu 2008. o "Novim teorijskim i regionalnim perspektivama političke znanosti". Jedno je od pitanja koje se razmatra u ovoj analizi snaga i slabosti političke znanosti kao discipline – je li ona uopće relevantna za svijet koji nas okružuje, i ako nije, zašto nije? Golim je okom vidljivo da u usporedbi s, primjerice, ekonomijom kao znanošću (Predsjednik Obama ima tri savjetodavna vijeća) politička znanost razmjerno manje zanima kreatore javnih politika, medije i javnost. Stoga se pitamo je li politička znanost u raskoraku sa svijetom, i ako jest, što se može s tim u vezi učiniti? ; This paper arises from the empirical evidence about trends, issues and perspectives in political science to be found in the International Political Science Association's (IPSA) Research Committee 33 book series entitled: The World of Political Science: Development of the Discipline and the papers presented at the 2008 Montreal Conference of the IPSA on New Theoretical and Regional Perspectives on International Political Science. One of the issues raised by this analysis of the discipline's strengths and weaknesses is the question of whether political science is relevant to the outside world and if not, why not? It is evident to the naked eye that in comparison with, say, economists (President Obama has three advisory councils), political science is of relatively little interest to policy-makers, the media and the public. We have to ask if political science is out of step with the world and, if so, what might be done about it?

This article examines participation in Early Childhood Education and Care (ECEC) in Kosovo based on a recent survey and administrative data. Kosovo's ECEC policy aims to provide education and care for children aged 0 to 6 through an approach consisting of highly targeted public services for more vulnerable social groups, while expecting the rest to rely on the market or the family. It also provides a universal, public (2.5 hours a day) school preparatory programme for children aged 5-6 years. Availability of ECEC services has been rising, but remains well below the levels of the countries in the region. New services are increasingly coming through a market-based provision which leaves large social groups such as low-income families, rural families, parents with lower educational status and other socio-economically disadvantaged parents worse off. Since ECEC is considered highly relevant for children's personal development and success in school, as well as for female participation in the labour market, the findings suggest that the current policy contributes towards cementing and furthering social and gender inequalities in the long run. In the absence of more comprehensive public services and other supportive family policy measures, Kosovo maintains a strong implicit familialistic policy with a weak potential to contribute to women's employment. ; Rad analizira participaciju u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju (Early Childhood Education and Care – ECEC) na Kosovu na temelju nedavnog istraživanja i administrativnih podataka. Politika ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja na Kosovu nastoji osigurati odgoj i obrazovanje za djecu u dobi od 0-6 godina pristupom koji sadrži izrazito ciljane javne usluge za ranjivije socijalne grupe, te očekuje da se ostali oslanjaju na tržište ili na obitelj. Osiguran je opći i javni predškolski program za djecu u dobi od 5-6 godina u (2,5 sata dnevno). Dostupnost usluga ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja se povećava, no i dalje ostaje znatno ispod razina drugih zemalja u regiji. Nove usluge sve su u većem broju tržišne zbog čega su velike socijalne skupine, poput obitelji s niskim primanjima, ruralnih obitelji, roditelja s niskim obrazovnim statusom i drugih roditelja nižeg socio-ekonomskog statusa, u još nepovoljnijem položaju. Kako se rani i predškolski odgoj i obrazovanje smatraju izuzetno bitnim za osobni razvoj djeteta i uspjeh u školi, kao i za sudjelovanje žena na tržištu rada, rezultati pokazuju da sadašnja politika doprinosi jačanju i produbljivanju socijalnih i rodnih nejednakosti u dugoročnom pogledu. U izostanku sveobuhvatnijih javnih usluga i drugih mjera za podršku obiteljima, Kosovo održava snažnu implicitnu familijalističku politiku sa slabim potencijalom da pridonese zapošljavanju žena.

Mirne pobune protiv sirijskog predsjednika koje su započele 2011. s vremenom su prerasle u oružani sukob, a zatim i u građanski rat koji do dana današnjeg ne jenjava. Vrlo brzo je privukao i brojne regionalne, ali i međunarodne aktere. Iako se na početku činilo kako će sirijski predsjednik vrlo brzo morati napustiti svoju funkciju, to se nije dogodilo. Zahvaljujući ruskoj vojnoj intervenciji 2015. vratio je kontrolu nad većinom sirijskog teritorija te na taj način osigurao svoju daljnju vlast. Cilj ovoga rada jest prikazati rusku intervenciju u Sirijskom građanskom ratu kao dio nove ruske vanjske politike, odnosno novoga ruskog intervencionizma. Politika koja je započeta intervencijom u Gruziji, a zatim nastavljena u Ukrajini činom aneksije Krima, svoj nastavak dobiva upravo na teritoriju Sirije. Kako ćemo vidjeti kroz rad upravo se ova politika pokazala ključnom za vraćanje Rusiji statusa globalne sile. ; Peaceful uprisings against the Syrian president that began in 2011., over the time escalated into an armed conflict, and then into a civil war that has not abated to this day. It quickly attracted numerous regional and international actors. Although at first it seemed that the Syrian president would have to leave his funcion very soon, this did not happen. Thanks to Russian military intervention in 2015, he regained majority control over Syrian territory and thus secured his further rule. The aim of this paper was to present Russian intervention in the Syrian civil war as a part of a new Russian foreign policy, the policy of interventionism. The policy, which began with the intervention in Georgia, and then continued in Ukraine and the act of annexation of Crimea, gets its continuation on the territory of Syria. As we will see further, it is precisely this policy that has proved crucial for restoring Russia's global power status.

U ovom radu se istražuje povezanost između regulacije kriptovaluta i državnog uređenja, poglavito liberalne demokracije. Cilj je potvrditi ili odbaciti hipotezu Henry H. Perritta Jr. o sposobnosti liberalnih demokracija da integriraju tehnologije koje bi se mogle smatrati štetnim za suverenost država. Istražena je regulacija kriptovaluta u 29 država koje su poduzele konkretne regulatorne stavove. Njihova regulacija je analizirana i države su kategorizirane u tri skupine regulatornog statusa: integrirajuće, represivne i agresivne. Nakon toga su tri skupine zemalja uspoređene sa svakom od pet mjera slobode. Navedene mjere slobode su bile podijeljene u političke, ekonomske i miješane slobode. To je napravljeno kako bismo saznali kako svaka od njih utječe na rezultate istraživanja. U konačnici se putem grafova i izračuna prikazala korelacija između regulatornog statusa i slobode u državi. U ovom radu je otkriveno da postoji statistički značajna, snažna korelacija između regulatornog statusa i političkih sloboda u državi. Korelacija između regulatornog statusa i ekonomskih sloboda u državi je također statistički značajna, ali osrednja. ; In this paper the connection between cryptocurrency regulation and state political systems, mainly liberal democracy, is being researched. The goal is to confirm or reject the hypothesis of Henry H. Perrit Jr. about the ability of liberal democracies to integrate technologies which might be considered harmful for the sovereignty of a state. The regulations of 29 states, which have taken concrete regulatory stances, have been researched. The states were categorized in three groups of regulatory statuses (integrating, repressive, aggressive) based on the analysis of their regulation. The three groups are then compared with each of the five measures of freedom. The measures of freedom were divided into political, economic and mixed freedoms. It has been done in such a way that we may know how each of them influences the results of this research. Finally, the correlation between the ...

The post-communist NATO member states from Central and South-Eastern Europe (CSEE) comprise a group of 11 NATO/EU member states, from the Baltic to the Adriatic and Black Sea. The twelfth and thirteenth NATO member states from the region are Albania and Montenegro. The afore-mentioned NATO/EU member states have mostly shown a similar stance towards the Eastern Partnership Policy. However, since 2014, these states have shown more diverse stances, albeit declaratively supporting the anti-Russian sanctions. Due to the difference in stances towards Russia, the "New Cold Warriors" (Poland, Estonia, Latvia, Lithuania and Romania) and the "Pragmatics" (Hungary, Slovakia, Slovenia and Bulgaria), will maintain a mostly common course towards Russia and the Eastern Partnership states because they have to. The Czech Republic, although hosting a part of the US anti-ballistic missile shield, is not a genuine "New Cold Warrior", while in 2016 Croatia effectively became one. ; The post-communist NATO member states from Central and South-Eastern Europe (CSEE) comprise a group of 11 NATO/EU member states, from the Baltic to the Adriatic and Black Sea. The twelfth and thirteenth NATO member states from the region are Albania and Montenegro. The afore-mentioned NATO/EU member states have mostly shown a similar stance towards the Eastern Partnership Policy. However, since 2014, these states have shown more diverse stances, albeit declaratively supporting the anti-Russian sanctions. Due to the difference in stances towards Russia, the "New Cold Warriors" (Poland, Estonia, Latvia, Lithuania and Romania) and the "Pragmatics" (Hungary, Slovakia, Slovenia and Bulgaria), will maintain a mostly common course towards Russia and the Eastern Partnership states because they have to. The Czech Republic, although hosting a part of the US anti-ballistic missile shield, is not a genuine "New Cold Warrior", while in 2016 Croatia effectively became one.

U ovom radu se nastoji dokazati ispoljavanje političkog cinizma u humorističnim TV serijama političke tematike i kinizma u internetskim memeovima političke tematike. Nadalje, nastoji se objasniti povezanost političkog cinizma i pop kulture. U istraživanju su se koristile metode analize naracije i analize diskursa, a primijenjene su na TV serije Parks and Recreation i Yes Minister, te na internetske meme stranice Di su pare? i Ćaća se vrača. Također, cilj je bio dokazati kako se internetski memeovi političke tematike mogu smatrati novim oblikom građanskog neokinizma. Provedbom istraživanja, pronađeni su elementi političkog cinizma u navedenim TV serijama, a pronađeni su i elementi kinizma u memeovima političke tematike. ; This paper tends to prove the expression of political cynicism in comedic TV shows thematising politics and the expression of kynicism in Internet memes thematising politics. Furthermore, the paper tends to explain the link between political cynicism and pop culture. Methods used were narrative analysis and discourse analysis, which were applied on TV shows called Parks and Recreation and Yes Minister, then on meme pages called Di su pare? and Ćaća se vraća. The goal of this paper was to prove that political memes can be considered as a new form of neokynicism. The research found elements of political cynicism in the TV shows, as well as elements of kynicism in political memes.

Postojeće procjene utjecaja programa SAPARD i IPARD u Hrvatskoj ne daju informaciju o njihovom učinku na financijske pokazatelje poslovanja korisnika potpora, kako na razini pojedinog korisnika tako i na agregatnoj razini. Postojeće ex post evaluacije se bave procjenom uspješnosti provedbe programa korištenjem indikatora ostvarenja kao što su broj korisnika i isplaćeni iznos potpore po mjerama i ukupno za program. Ovim indikatorima možemo odrediti uspješnost administracije (ministarstava i agencije za plaćanja), no ne i utjecaj na poslovni uspjeh korisnika te ne možemo odrediti širu javnu, odnosno društvenu korist. U ovom radu je istražena povezanost potpora SAPARD-a i IPARD-a s financijskim pokazateljima uspješnosti poduzeća korisnika primjenom usporedne analize pokazatelja prije dobivanja potpore i pokazatelja u razdoblju do pet godina nakon dobivanja potpore. Gledano za sve korisnike zajedno, utvrđeno je da financijski pokazatelji nakon dobivanja potpore nisu značajno različiti od istih pokazatelja prije dobivanja potpore. Provjerom po skupinama korisnika s obzirom na područje djelatnosti i veličinu poduzeća, značajne razlike za pojedine pokazatelje ustanovljene su kod određenih skupina po veličini. Rezultati pokazuju da su u razredu mikro poduzeća prihod i profitabilnost značajno veći u prve dvije do tri godine nakon primanja potpore. Zanimljivo je da su značajne razlike kod velikih poduzeća ustanovljene u petoj godini od dobivanja potpore, pri čemu su prihodi od prodaje značajno veći nego prije dobivanja potpore, dok su profitabilnost, zaposlenost i financijska stabilnost manji. Općenito gledano, rezultati ukazuju na slabu vezu između potpora i promatranih pokazatelja. No, s obzirom na to da je u istraživanju primijenjen naive pristup koji ne omogućuje kauzalno zaključivanje, to je za preciznu ocjenu doprinosa potpora uočenim razlikama potrebno obaviti dodatna istraživanja primjenom protučinjeničnog ili sličnog pristupa. ; The existing evaluations of SAPARD and IPARD in Croatia do not provide information on their impact on financial performance of beneficiaries, both at individual company and at aggregate level. Existing ex-post evaluations are concerned with assessing the implementation success of the programs using performance indicators such as the number of beneficiaries and the amount of support granted per measure and in total. These indicators can be used to determine the success of public administration (ministries and paying agency??) but not to determine the influence on business success of beneficiaries or to determine the broader public or social benefit. This paper explores the relation of SAPARD and IPARD grants with the financial performance indicators of the beneficiary companies, using a comparative analysis of pre-grant indicators and indicators up to 5 years after the grant. Taken all the beneficiaries together, the financial indicators after receiving grants were not significantly different from the same indicators prior to receiving grants. Through comparison by groups of beneficiaries with regard to the business sector and size of the company, significant differences in individual indicators were found for certain groups by size. The results show that in the micro-enterprise class, sales revenues and profitability are significantly higher in the first 2-3 years after receiving support. Interestingly, significant differences are found in large enterprises in the 5th year after receipt of the aid, with sales revenues significantly higher than before receiving the aid, while profitability, employment and financial stability are lower. In general, the results indicate a weak link between grants and observed indicators. However, since a naive approach was applied, which does not allow causal inference, additional investigations are required to assess the contribution of the grants to the differences observed.

Sloboda pružanja usluga kao jedna od temeljnih gospodarskih sloboda omogućava svakom državljaninu države članice s poslovnim nastanom u državi članici EU-a da može pružati usluge u drugoj državi članici bez ograničenja i pod istim uvjetima kao i državljani te države članice. Sve veća specijalizacija u pojedinim profesijama i razvoj novih tehnologija i modela pružanja usluga donose nove izazove i kontinuirano nameću potrebu preispitivanja usklađenosti nacionalnih zakonodavstava s propisima koji reguliraju unutarnje tržište. Posebno je teško pomiriti različite pravne kulture država članica, koje polaze od vlastitih vrijednosti i pretpostavaka kako regulirati pojedine djelatnosti i pružanje usluga. Neki sektori otporniji su na liberalizaciju i oslanjaju se na tradicionalno protekcionističke propise država članica. Sve veći obujam usluga i sve veća specijalizacija povećavaju broj i razinu profesionalnih aktivnosti koje reguliraju države, regulatorna tijela ili se pak primjenjuje kombinacija tih dvaju načina reguliranja. Osim odredaba Ugovora o funkcioniranju Europske unije jedinstveni europski okvir za pružanje usluga čine brojni sekundarni pravni izvori koji imaju cilj olakšati djelovanje slobode pružanja usluga, uspostaviti zajednička pravila i olakšati administrativnu suradnju. U tom je smislu najvažnija Direktiva 2006/123/EZ o uslugama o unutarnjem tržištu koja je Zakonom o uslugama iz 2011. godine implementirana u hrvatsko zakonodavstvo. Zakonom se nastoji pružateljima usluga olakšati ostvarivanje slobode poslovnog nastana te slobodno kretanje usluga uz istodobno održavanje visoka stupnja kvalitete tih usluga. Od država članica zahtijeva se stalno uklanjanje prepreka slobodi pružanja usluga u nizu djelatnosti te se tako u Republici Hrvatskoj kontinuirano provodi liberalizacija tržišta usluga raznim administrativnim i poreznim rasterećenjima, ali i promjenom raznih sektorskih propisa koji imaju utjecaj na funkcioniranje slobode poslovnog nastana i slobode pružanja usluga. Temeljna načela liberalizacije tržišta ...