Suchergebnisse

In seiner Rede vor dänischen Deutschlehrern befaßt sich der Autor, Leiter des Sekretariats der Deutschen Volksgruppe in Kopenhagen, mit dem Verhältnis zwischen Dänen und Deutschen. Er verfolgt die Ambivalenz dieser Beziehung in der historischen Entwicklung seit König Christian I., bevor er auf Vorurteile in den dänischen Medien dem Nachbarn im Süden gegenüber zu sprechen kommt. Abschließend appelliert er an die dänischen Gymnasiallehrer, aktiv ihre Möglichkeiten zu nutzen, zu einem positiveren Deutschlandbild beizutragen. (KO)

Entwicklung wird unter den Bedingungen der globalisierten Wissensgesellschaft unweigerlich zu einem reflexiven kommunikativen Prozess. Nachdem man erkennen musste, dass es keinen Königsweg hin zu nachhaltiger Entwicklung gibt, werden neue Wege der Zusammenarbeit beschritten, bei denen globales und lokales Wissen in eine fruchtbare Beziehung zueinander gebracht werden. Für die hier tätigen Experten bedeutet dies, dass sie in erster Linie als Berater, Vermittler und Übersetzer agieren. Der Band portraitiert die Entwicklungszusammenarbeit anhand vieler Beispiele aus der Praxis (Politikberatung, Demokratieförderung, #on("i")#good governance#off("i")#, Umweltprojekte u.a.) als einen Bereich, in dem ständig neues global-lokal verankertes Weltwissen produziert und kommuniziert wird

Entwicklung wird unter den Bedingungen der globalisierten Wissensgesellschaft unweigerlich zu einem reflexiven kommunikativen Prozess. Nachdem man erkennen musste, dass es keinen Königsweg hin zu nachhaltiger Entwicklung gibt, werden neue Wege der Zusammenarbeit beschritten, bei denen globales und lokales Wissen in eine fruchtbare Beziehung zueinander gebracht werden. Für die hier tätigen Experten bedeutet dies, dass sie in erster Linie als Berater, Vermittler und Übersetzer agieren. Der Band portraitiert die Entwicklungszusammenarbeit anhand vieler Beispiele aus der Praxis (Politikberatung, Demokratieförderung, #on("i")#good governance#off("i")#, Umweltprojekte u.a.) als einen Bereich, in dem ständig neues global-lokal verankertes Weltwissen produziert und kommuniziert wird.

T. 1: Demografski charakteristiki. (Übers.: Demographische Charakteristika.) - 1994. - XXXIV, 393 S., graph. Darst., Tab.; T. 2,1/2,2: Socialno-ikonomiceski charakteristiki. (Übers.: Sozioökonomische Charakteristika.) - 1995. - XLIV, 625 S., graph. Darst., Tab.; T. 3: Broj na naselenieto po oblasti, obstini i naseleni mesta (okoncatelni danni). (Übers.: Zahl der Bevölkerung nach Kreisen, Gemeinden und Siedlungen (endgültige Daten).) - 1994. - 312 S., Tab., Reg.; T. 4: Domakinstvata v Balgarija. (Übers.: Die Haushalte in Bulgarien.) - 1994. - XVI, 216 S., graph. Darst., Tab.; T. 5: Semejstvata v Balgarija. (Übers.: Die Familie in Bulgarien.) - 1995. - X, 103 S., graph. Darst., Tab.; T. 6,1/6,2: Vatresna migracija na naselenieto. (Übers.: Die Binnenmigration der Bevölkerung.) - 1994. - XXIV, 719 S., graph. Darst., Tab.; T. 7: Invalidite v Balgarija. (Übers.: Die Invaliden in Bulgarien.) - 1994. - XII, 491 S., graph. Darst., Tab.; T. 8: Lica, zavarsili visse, poluvisse i sredno specialno obrazovanie, SPTU i PTU. (Übers.: Personen mit einer höheren, halbhöheren und mittleren speziellen Bildung, SPTU und PTU.) - 1995. - VII, 355 S., Tab

Bürgerinitiativen, die um die Erhaltung ihrer gebauten Umwelt kämpfen; Songgruppen, die sich in Mundart artikulieren; diskriminierte Minderheiten, die sich in Gettos einschließen: sind sie alle auf der Suche nach Heimat? Die Autorin zeigt sowohl die Gefahr eines zur Ideologie gewordenen Verständnisses von »Heimat« als auch die Notwendigkeit, dem Menschen in einer immer anonymer werdenden Gesellschaft jene »Heimaten« zu geben, in denen er sich erkennt und erkannt wird. Ina-Maria Greverus ist Direktorin des Instituts für Kulturanthropologie und Europäische Ethnologie an der Universität Frankfurt. Sie schrieb ein grundlegendes Werk über den »territorialen Menschen« und in der Beck'schen Schwarzen Reihe den Band »Kultur und Alltagswelt« (BSR182). Aus dem Inhalt: Heimat - wieder aktuell - Revierverteidigung oder Heimatliebe? - Vom Heimatrecht zur Heimatbewegung - Das Heimatbild der Dialektdichtung - Sind Migranten territorial? - Heimweh und Tradition - Der nostalgische Emigrant - Auf der Suche nach territorialer Identität.

Publ. i BIXEN nr. 5, 1984. Også udgivet i Norge i Ivar Selmer Olsen (red.): Kulturens fortellinger. Oslo, 1993 samt i Legekultur, 1996, s. 127-134.

KRIEGSBILDER NR. 16 1916 Tagespost (-) Kriegsbilder Nr. 16 1916 (Nr. 16 1916) ([1]) [Abb.]: Nachrichtenverbreitung an der Front. Baumstamm als Anschlagsäule im Waldlager eines deutschen Truppenteils. ([1]) Deutsche Gerichtsbarkeit in Feindesland. ([2]) [2 Abb.]: (1)Eine Sitzung des Feldgerichts in einer besetzten Stadt im Osten. Links vorn der schriftführende Sekretär, am Tisch fünf Offiziere als Richter, hinten stehend der untersuchungsführende Kriegsgerichtsrat. Rechts, am kleinen Tisch, ein Offizier als Verteidiger des Angeklagten. (2)Eine Zivilgerichtssitzung in einer kleinen Stadt im Osten. - Hinter dem Tisch in der Mitte ein Kriegsgerichtsrat. Links von ihm ein mohamedanischer Geistlicher und der Oberrabbiner. Rechts vom Kriegsgerichtsrat der katholische Pfarrer mit Bürgern der Stadt. Vor dem Tisch sitzend der militärische Bürgermeister. Links die Parteien mit dem Dolmetscher. ([2]) Bilder vom Tage. (3) [7 Abb.]: (1)Zum Fliegerangriff auf Valona: Linienschiffsleutnant Konjovic, der Führer des erfolgreichen österreichisch-ungarischen Flugzeuggeschwaders. (2)Zu den deutschen Erfolgen im Luftkampf: Die Trümmer eines bei Laon abgeschossenen französischen Flugzeuges. (3)Oberbootsmannsmaat Wilhelm Schubert, der Führer eines Marine-Kampfflugzeuges an den Dardanellen, Ritter des Eisernen Kreuzes I. und II. Klasse sowie des Eisernen Halbmondes. (4)Eine politisch bedeutsame Straßenecke in Belgrad: Das Verschwörercafé, in dem die Anstifter der politischen Unruhen, die in ihren Folgen zum Weltkriege führten, zu verkehren pflegten. (5)General Oka, der japanische Kriegsminister, trat von seinem Posten zurück. (6)Ein englisches Hetzstück: "Kultur zu Hause". Der Höhepunkt in der Handlung des Machwerks, das ein Engländer für seine Zwecke nach einem bekannten deutschen Roman "umgearbeitet" hat. (7)Graf Cadagua, der spanische Sondergesandte in Berlin. (3) Vom italienischen Kriegsschauplatz. (4) [4 Abb.]: (1)Der Maschinengewehrwagen eines österreichisch-ungarischen Panzerzuges. (2)Im Beichtstuhl eines Feldgeistlichen hinter der Front. (3)Verhör eines italienischen Gefangenen durch österreichisch-ungarische Offiziere. (4)Unten: In einem Tiroler Kloster untergebrachte italienische Gefangene bei der Mahlzeit. (4) "Rings strahlende Gesichter". Stimmungsmache bei unseren Feinden. (5) [2 Abb.]: (1)Die "Waffenbrüder". Aus dem Schützengraben zurückkehrende französische "Haarige" werden auf einem Pariser Bahnhof von englischen Soldaten begrüßt. Die Tage von Faschoda sind vergessen ! (2)Das Ende des Heimaturlaubs. Auf der Station "Victoria" in London nach der Front abreisende englische Soldaten. Ob, außer auf dem Bahnhof hier, ihnen noch einmal das Wort "Victoria" entgegenschallen wird ? (5) England von Zeppelinen bombardiert. Der Schauplatz der ersten Angriffe anfangs des Monats. (6) [4 Abb.]: (1)Edinburg mit Schloß und Kasernen. (2)Der Firth of Forth mit der Riesenbrücke. (3)Londoner Dockanlagen. (4)London. Themse mit Tower-Brücke. Im Hintergrund die Dockanlagen. (6) [5 Abb.]: (1)Zeppelin-Alarm in einem Londoner Hospital. Sanitätssoldaten mit Stangen zum Fortschaffen der Kranken nach dem Keller. Die Stangen werden durch die Betten gesteckt. (2)Die Wirkung einer Zeppelin-Bombe. Diese von den Engländern veröffentlichte Photographie wiederlegt am besten die ständige Behauptung der Engländer, es sei kein Schaden angerichtet worden. (3)Witzbilder aus dem verdunkelten London. Die Feldmaus zur Eule: "Wenn du mich anrührst, zeige ich Dich an, weil Deine Augen verbotenerweise leuchten." (4)Aus einer Bilderreihe: "Neue Nachtszenen". Oben: "Gut, daß mal ein Scheinwerfer spielt, da erkennt man wenigstens seine Freunde." Unten: "O weh, gar so hell darfs freilich nicht werden!" (5)Aus einer Londonoer Posse. Der "Mann mit der Taschenlampe", am Boden entlang schleichend, wird beinahe von einem "Chorus Girl" überrannt. Aber sein Scheinwerfer zeigt ihm noch rechtzeitig die "Gefahr". (7) [3 Abb.]: (1)Kronprinz Alexander von Serbien in Paris: Der Kronprinz und Präsident Poincaré verlassen das Rathaus. (2)Französische Kinder mit Gasschutzmasken in einem Orte hinter der französischen Front. (3)Unten: Von der Inspektionsreise Enver Paschas nach Palästina: Enver Pascha (X) mit Dschemal Pascha (XX) vor der Kommandantur in Jaffa. ( - )

Frontmatter -- Inhalt -- Dank / Hillerich, Sonja -- Einleitung -- I. Annäherungen an den Auslandskorrespondenten: Wahrnehmungen und Identität -- II. Rahmungen: politische Kulturen, Kommunikationspolitik und auswärtige Pressepolitik -- III. Deutsche Auslandskorrespondenten und ihre berufliche Kultur -- Fazit und Ausblick -- Abkürzungen -- Quellen- und Literaturverzeichnis -- Verzeichnis deutscher Auslandskorrespondenten -- Register

Gerrmany is a country of migration and continues to be so, increasingly becoming a society of diverse ethnic and cultural identities. Today, over one fifth of its inhabitants have a so-called migration background, defined either as having migrated themselves or having at least one parent who has migrated to Germany. In institutional politics, or in the media, this reality is, however, often represented in a fragmented, belated, or even contradictory manner. At the same time, ways of responding to and "managing" difference within the territorial borders of the nation-state remain crucial concerns in the approaches to the questions of nation and citizenship. The thesis unlocks the régimes of truth that construct the discourses of the German society, identity, or belonging, identifying some of the core "nodal points" of these discourses, among them the terms multiculturalism, integration, tolerance, and cosmopolitanism. The thesis unpacks some of the concepts of the media discourses on "difference" and locates the points where they crack and rupture, pointing to the intersections of power and knowledge, and the shifting historical conditions that provide the horizon for their construction. The analysis is focused on a set of broadcasts specifically dedicated to multicultural life: Funkhaus Europa, a radio station within the biggest public service broadcaster in Germany, the Westdeutscher Rundfunk (WDR), established with the purpose of reflecting the cultural diversity in the country, and the thematic week dedicated to tolerance, organized by the German public service broadcasters in 2014. ; Njemačka je danas zemlja obilježena migracijom, pretvarajući se sve više u društvo raznolikih etničkih i kulturnih identiteta. Preko petine njezinih stanovnika ima takozvanu "migracijsku pozadinu", što znači da su ili sami uselili ili potječu iz useljeničkih obitelji. Useljavanje u Njemačku kontinuirano traje od šezdesetih godina 20. stoljeća, a čak kad bi useljavanje odjednom i posve prestalo, broj ljudi "migracijske pozadine" nastavit će rasti, budući da je svako treće dijete u Njemačkoj rođeno u useljeničkoj obitelji. Institucionalni odgovor na ovu transformaciju bio je spor, pa je tek posljednjih godina uopće postignut konsenzus oko toga da je Njemačka useljenička zemlja. Službeni stav institucija danas je usredotočen na naglašavanje potrebe integracije i osjećaja zajedničkog građanstva, te lojalnosti zajedničkim kulturnim normama. Temeljni je cilj ove disertacije istražiti nove politike različitosti koje nastaju u suvremenom njemačkom društvu kroz analizu kulturnih javnih politika te artikulacija tih politika kroz medijske programe. Analiza se usredotočuje na radio Funkhaus Europa, jednu od šest radio postaja zapadnonjemačkog javnog medijskog servisa Westdeutscher Rundfunk (WDR), te tematski tjedan posvećen toleranciji, u organizaciji Radne skupine njemačkih javnih medijskih servisa ARD, 2014. godine. Kroz etnografsko istraživanje ovih medijskih programa rad kritički analizira glavne koncepte diskursa različitosti u Njemačkoj – integracije, tolerancije, zajedništva, kozmopolitizma i drugih – kroz prizmu njihovih artikulacija u medijskom diskursu, otkrivajući neke od strategija koje mediji slijede kako bi položili vlastito pravo na istinu u socijalnoj borbi oko razlike i različitosti. Glavna pitanja u analizi su: Što mediji zapravo čine u multikulturnom društvu? Kakve slike Drugosti i odnosa s Drugošću transportiraju? Kako artikuliraju politiku različitosti? Nude li alternativne narative? Koje subjektne pozicije stvaraju? Iz kojih nacionalnih fantazija proizlaze i kakve fantazme "dobrog života" produciraju? Pristup analizi medijskih programa kao i javnih politika u ovom je radu inspiriran teoretičarima i teoretičarkama diskursa, a interes je utemeljen u teorijskom okviru "moći i znanja" i "identiteta i subjektivnosti", te uzima u obzir suvremene debate u društvenim i humanističkim znanostima oko koncepata "identiteta" i "kulture" (Ahmed 2000; Balibar 2004; Gilroy 2004; Laclau 1990, 2007; Stam i Shohat 1994, 2003, 2012). Disertacija također slijedi i teoretičare kulturnih studija (Brah 1996, 2000, Hall 1992, 1996, 2003), koji koncepte "kulture" i "identiteta" promatraju kao diskurzivne artikulacije koje označavaju povijesno promjenjivu sponu društvenih značenja. Ovi koncepti, koji se propituju u prvom dijelu disertacije, ne promatraju se kao odvojeni od ekonomskih, socijalnih i političkih odnosa već kao polja koja su kroz te odnose konstruirana (Božić-Vrbančić 2008). U tom smislu na "kulturu" se gleda kao na društveni konstrukt, i kao što Stuart Hall (2003) tvrdi, kultura je proces, skup praksi, ona je uključena u stvaranje i promjenu značenja koja nastaju među članovima nekog društva ili grupe. U skladu s takvim konceptom "mediji" su konstruirani kulturom, odnosno društvenim, gospodarskim i političkim odnosima, ali oni tu kulturu kroz procese reprezentacije istovremeno i konstruiraju. U analizi uloge koju mediji igraju u kulturnoj raznolikosti u Njemačkoj, mediji se ne promatraju samo kao odraz socijalnih pitanja, već i kao oblik socijalne akcije, mehanizam koji pridonosi formaciji identiteta. Kao i u institucionalnoj politici, i u medijima se stvarnost Njemačke kao zemlje kulturne raznolikosti često reprezentira na fragmentiran, zakašnjeli ili čak kontradiktoran način. Ipak, mediji su od strane službenih vlasti prepoznati kao ključni faktor koji može pomoći pri integraciji, te se u tom smislu potiču medijske politike koje promoviraju interkulturalizam i toleranciju, a jedan od proizvoda takvog pristupa je i radio program Funkhaus Europa, na koji se rad usredotočuje. U ovom dijelu analize otkrivaju se neki od ključnih koncepata njemačkog diskursa identiteta, pripadanja ili "razlike", među kojima su multikulturalizam, integracija, tolerancija i kozmopolitizam, te se lokaliziraju točke na kojima se ti diskursi lome, što pak ukazuje na intersekcije moći i znanja i klizeće povijesne uvjete koji stvaraju horizont za njihovu konstrukciju. U povijesnom prikazu migracija i diskursa o migraciji u Njemačkoj, disertacija pokazuje kako su politički pristupi multikulturnoj situaciji i načini "upravljanja" kontaktom s razlikom i prisustvom razlike unutar nacionalne države artikulirani kroz političke i medijske diskurse. Takav pristup u kontekstu današnjih javnih i medijskih politika u Njemačkoj poprima nov značaj te omogućava sagledavanje politika identiteta, pa time i konstrukcije različitosti, kroz prizmu upravljalaštva. Foucaultove teze o upravljaštvu i tehnologijama vladanja povezuju se ovdje s djelovanjem medijskih diskursa, koji se promatraju kao prostori u kojima se snažno artikuliraju javne politike i kreiraju subjektigrađani te prava na istinu. Ovdje se ključni koncepti kulture, moći, nacije i identiteta koji su utjecali na analizu snažno oslanjaju na koncept artikulacije Laclaua i Mouffe (1985). U analiziranim tekstovima i dokumentima, disertacija otkriva neke od režima istine koji konstruiraju diskurse njemačkog društva, nacije i građanstva, a konflikti oko pitanja identiteta, pripadnosti, razlike i rase identificiraju neke od "čvornih točaka" (Laclau i Mouffe 1985) ovih diskursa, među njima multikulturalizam, integraciju ili kozmopolitizam. Upravo analizi upravljalaštva i specifičnosti njemačkog konteksta posvećen je drugi dio disertacije. Prema Foucaultu (1991, Rose 2006), analiza upravljalaštva pokušava identificirati stilove mišljenja u vezi upravljanja populacijom, uvjete nastanka određenih mišljenja, principe znanja na koje se upravljanje oslanja, te prakse od kojih se upravljalaštvo sastoji. Foucault pri tome prepoznaje čitav niz autoriteta koji upravljaju na različitim mjestima, pa glavni fokus političke analize moći iz ove perspektive nije država, već tehnologije i strategije koje se koriste da bi se upravljalo populacijom, odnosno teorije koje se koriste da bi se objasnila "stvarnost" i legitimirale prakse i programi koji se uvode u tu svrhu. U tom smislu, disertacija i medije promatra kao tehnologiju moći u foucaultovskom smislu te riječi. Inspirirana pristupima koje su razvile Lauren Berlant (1997, 2011), Sara Ahmed (2000, 2004) i Anne-Marie Fortier (2000, 2005), posebna se pozornost posvećuje i analizi zamišljenog ideala kako nacije, tako i medijske publike, te politika sentimentalnosti koje uokviruju i obilježavaju javni prostor današnje Njemačke. U središtu analize je radio Funkhaus Europa, osnovan 1999. godine kao program posvećen kulturnoj raznolikosti u području emitiranja, Sjevernoj Rajni-Vestfaliji, a s ciljem poboljšanja integracije. Radio od tada emitira program na njemačkom jeziku, te na jezicima većih useljeničkih skupina. Uređuje ga tim novinara i novinarki različitog etničkog porijekla, a na valovima ovog radija čuju se teme, glazba i protagonisti koji kulturnu raznolikost predstavljaju kao njemačku i europsku stvarnost. U dvadesetak godina od osnutka, "duh" ovog programa prešao je put od integracijskog, preko programa koji slavi multikulturalizam i raznolikost, do programa koji se definira kao "kozmopolitski" i slavi "urbanu mješavinu" kultura. Premda se radi o vrlo maloj radio postaji, ona ima jedinstvenu zadaću, pa se stoga razvoj njezine programske politike može interpretirati kao artikulacija određenih kulturnih politika koje se odnose na pitanja "različitosti" u Njemačkoj. U trećem dijelu rad se bavi programskim reformama ovog radija. Analiziraju se intervjui vođeni s novinarima i urednicima programa, koji pokazuju kako konceptualni pomak programa prema kozmopolitizmu djeluje na emocije i mišljenja ljudi koje program proizvode, te kako oni u jeku programske reforme redefiniraju vlastite pozicije u društvu karakteriziranom migracijama i kulturnom raznolikošću. Također se analiziraju dokumenti u vezi programskih reformi, među njima novo definiranje branda ovog radija kao kozmopolitskog, te elaborat zamišljenog ideala publike radija Funkhaus Europa. Analiza pokazuje da ono što u prvom trenutku izgleda kao progresivni slijed - s etničkog na integracijski i multikulturalni, a potom na kozmopolitski program – zapravo ukazuje na različite antagonizme njemačkog društva i odnosa spram Drugosti. Jedan od glavnih argumenata ovog dijela disertacije je da je promjena pradigme prema kozmopolitizmu dovela do snažne depolitizacije. Diskurs kozmopolitizma gura pitanje različitosti u privatnu sferu, a različitost pri tome postaje esencijalizirana kao osobni identitet, te na taj način i depolitizirana, što ukida ideju javne politike kao područja debate. Problemi se svode na identitarne odrednice, više se ne govori o građanima i građankama, već o potrošačima i potrošačicama određenih identiteta. U posljednjem dijelu rad promatra procese depolitizacije u kontekstu pitanja tolerancije, u okviru analize tematskog tjedna javnih medija posvećenog toj temi. Tolerancija, koja se obično predstavlja kao način osiguravanja pluralizma, ovdje se analizira u smislu operacije u konstruiranja subjekata i fiksiranja njihovih identiteta kao objekata tolerancije. Ukratko, kao što to tvrdi Wendy Brown (2008, 2014) tolerancija producira subjektne pozicije, ona orkestrira identitete, daje im značenja, obilježava tijela i uvjetuje političke subjekte. Drugim riječima, ona definira normu i one koji od te norme odstupaju. Analiza u konačnici ukazuje i na nove lomove u borbi oko definiranja razlike i pripadnosti, nacije i kulture, te ukazuje na krhkost narativa kontakta s etničkom ili kulturnom razlikom, te na to koliko snažno oni ovise o borbi između interpretacija stvarnosti i svojatanja prava na istinu. Pomaci u medijskom diskurs u jeku novih migracijskih pokreta i antagonizama koji se stvaraju, otvaraju i pitanja za daljnje istraživanje u smislu strategija kojima mediji odgovaraju na nove problematizacije oko ovih pitanja, ne samo u njemačkom već i u europskom kontekstu.

Gerrmany is a country of migration and continues to be so, increasingly becoming a society of diverse ethnic and cultural identities. Today, over one fifth of its inhabitants have a so-called migration background, defined either as having migrated themselves or having at least one parent who has migrated to Germany. In institutional politics, or in the media, this reality is, however, often represented in a fragmented, belated, or even contradictory manner. At the same time, ways of responding to and "managing" difference within the territorial borders of the nation-state remain crucial concerns in the approaches to the questions of nation and citizenship. The thesis unlocks the régimes of truth that construct the discourses of the German society, identity, or belonging, identifying some of the core "nodal points" of these discourses, among them the terms multiculturalism, integration, tolerance, and cosmopolitanism. The thesis unpacks some of the concepts of the media discourses on "difference" and locates the points where they crack and rupture, pointing to the intersections of power and knowledge, and the shifting historical conditions that provide the horizon for their construction. The analysis is focused on a set of broadcasts specifically dedicated to multicultural life: Funkhaus Europa, a radio station within the biggest public service broadcaster in Germany, the Westdeutscher Rundfunk (WDR), established with the purpose of reflecting the cultural diversity in the country, and the thematic week dedicated to tolerance, organized by the German public service broadcasters in 2014. ; Njemačka je danas zemlja obilježena migracijom, pretvarajući se sve više u društvo raznolikih etničkih i kulturnih identiteta. Preko petine njezinih stanovnika ima takozvanu "migracijsku pozadinu", što znači da su ili sami uselili ili potječu iz useljeničkih obitelji. Useljavanje u Njemačku kontinuirano traje od šezdesetih godina 20. stoljeća, a čak kad bi useljavanje odjednom i posve prestalo, broj ljudi "migracijske pozadine" nastavit će rasti, budući da je svako treće dijete u Njemačkoj rođeno u useljeničkoj obitelji. Institucionalni odgovor na ovu transformaciju bio je spor, pa je tek posljednjih godina uopće postignut konsenzus oko toga da je Njemačka useljenička zemlja. Službeni stav institucija danas je usredotočen na naglašavanje potrebe integracije i osjećaja zajedničkog građanstva, te lojalnosti zajedničkim kulturnim normama. Temeljni je cilj ove disertacije istražiti nove politike različitosti koje nastaju u suvremenom njemačkom društvu kroz analizu kulturnih javnih politika te artikulacija tih politika kroz medijske programe. Analiza se usredotočuje na radio Funkhaus Europa, jednu od šest radio postaja zapadnonjemačkog javnog medijskog servisa Westdeutscher Rundfunk (WDR), te tematski tjedan posvećen toleranciji, u organizaciji Radne skupine njemačkih javnih medijskih servisa ARD, 2014. godine. Kroz etnografsko istraživanje ovih medijskih programa rad kritički analizira glavne koncepte diskursa različitosti u Njemačkoj – integracije, tolerancije, zajedništva, kozmopolitizma i drugih – kroz prizmu njihovih artikulacija u medijskom diskursu, otkrivajući neke od strategija koje mediji slijede kako bi položili vlastito pravo na istinu u socijalnoj borbi oko razlike i različitosti. Glavna pitanja u analizi su: Što mediji zapravo čine u multikulturnom društvu? Kakve slike Drugosti i odnosa s Drugošću transportiraju? Kako artikuliraju politiku različitosti? Nude li alternativne narative? Koje subjektne pozicije stvaraju? Iz kojih nacionalnih fantazija proizlaze i kakve fantazme "dobrog života" produciraju? Pristup analizi medijskih programa kao i javnih politika u ovom je radu inspiriran teoretičarima i teoretičarkama diskursa, a interes je utemeljen u teorijskom okviru "moći i znanja" i "identiteta i subjektivnosti", te uzima u obzir suvremene debate u društvenim i humanističkim znanostima oko koncepata "identiteta" i "kulture" (Ahmed 2000; Balibar 2004; Gilroy 2004; Laclau 1990, 2007; Stam i Shohat 1994, 2003, 2012). Disertacija također slijedi i teoretičare kulturnih studija (Brah 1996, 2000, Hall 1992, 1996, 2003), koji koncepte "kulture" i "identiteta" promatraju kao diskurzivne artikulacije koje označavaju povijesno promjenjivu sponu društvenih značenja. Ovi koncepti, koji se propituju u prvom dijelu disertacije, ne promatraju se kao odvojeni od ekonomskih, socijalnih i političkih odnosa već kao polja koja su kroz te odnose konstruirana (Božić-Vrbančić 2008). U tom smislu na "kulturu" se gleda kao na društveni konstrukt, i kao što Stuart Hall (2003) tvrdi, kultura je proces, skup praksi, ona je uključena u stvaranje i promjenu značenja koja nastaju među članovima nekog društva ili grupe. U skladu s takvim konceptom "mediji" su konstruirani kulturom, odnosno društvenim, gospodarskim i političkim odnosima, ali oni tu kulturu kroz procese reprezentacije istovremeno i konstruiraju. U analizi uloge koju mediji igraju u kulturnoj raznolikosti u Njemačkoj, mediji se ne promatraju samo kao odraz socijalnih pitanja, već i kao oblik socijalne akcije, mehanizam koji pridonosi formaciji identiteta. Kao i u institucionalnoj politici, i u medijima se stvarnost Njemačke kao zemlje kulturne raznolikosti često reprezentira na fragmentiran, zakašnjeli ili čak kontradiktoran način. Ipak, mediji su od strane službenih vlasti prepoznati kao ključni faktor koji može pomoći pri integraciji, te se u tom smislu potiču medijske politike koje promoviraju interkulturalizam i toleranciju, a jedan od proizvoda takvog pristupa je i radio program Funkhaus Europa, na koji se rad usredotočuje. U ovom dijelu analize otkrivaju se neki od ključnih koncepata njemačkog diskursa identiteta, pripadanja ili "razlike", među kojima su multikulturalizam, integracija, tolerancija i kozmopolitizam, te se lokaliziraju točke na kojima se ti diskursi lome, što pak ukazuje na intersekcije moći i znanja i klizeće povijesne uvjete koji stvaraju horizont za njihovu konstrukciju. U povijesnom prikazu migracija i diskursa o migraciji u Njemačkoj, disertacija pokazuje kako su politički pristupi multikulturnoj situaciji i načini "upravljanja" kontaktom s razlikom i prisustvom razlike unutar nacionalne države artikulirani kroz političke i medijske diskurse. Takav pristup u kontekstu današnjih javnih i medijskih politika u Njemačkoj poprima nov značaj te omogućava sagledavanje politika identiteta, pa time i konstrukcije različitosti, kroz prizmu upravljalaštva. Foucaultove teze o upravljaštvu i tehnologijama vladanja povezuju se ovdje s djelovanjem medijskih diskursa, koji se promatraju kao prostori u kojima se snažno artikuliraju javne politike i kreiraju subjektigrađani te prava na istinu. Ovdje se ključni koncepti kulture, moći, nacije i identiteta koji su utjecali na analizu snažno oslanjaju na koncept artikulacije Laclaua i Mouffe (1985). U analiziranim tekstovima i dokumentima, disertacija otkriva neke od režima istine koji konstruiraju diskurse njemačkog društva, nacije i građanstva, a konflikti oko pitanja identiteta, pripadnosti, razlike i rase identificiraju neke od "čvornih točaka" (Laclau i Mouffe 1985) ovih diskursa, među njima multikulturalizam, integraciju ili kozmopolitizam. Upravo analizi upravljalaštva i specifičnosti njemačkog konteksta posvećen je drugi dio disertacije. Prema Foucaultu (1991, Rose 2006), analiza upravljalaštva pokušava identificirati stilove mišljenja u vezi upravljanja populacijom, uvjete nastanka određenih mišljenja, principe znanja na koje se upravljanje oslanja, te prakse od kojih se upravljalaštvo sastoji. Foucault pri tome prepoznaje čitav niz autoriteta koji upravljaju na različitim mjestima, pa glavni fokus političke analize moći iz ove perspektive nije država, već tehnologije i strategije koje se koriste da bi se upravljalo populacijom, odnosno teorije koje se koriste da bi se objasnila "stvarnost" i legitimirale prakse i programi koji se uvode u tu svrhu. U tom smislu, disertacija i medije promatra kao tehnologiju moći u foucaultovskom smislu te riječi. Inspirirana pristupima koje su razvile Lauren Berlant (1997, 2011), Sara Ahmed (2000, 2004) i Anne-Marie Fortier (2000, 2005), posebna se pozornost posvećuje i analizi zamišljenog ideala kako nacije, tako i medijske publike, te politika sentimentalnosti koje uokviruju i obilježavaju javni prostor današnje Njemačke. U središtu analize je radio Funkhaus Europa, osnovan 1999. godine kao program posvećen kulturnoj raznolikosti u području emitiranja, Sjevernoj Rajni-Vestfaliji, a s ciljem poboljšanja integracije. Radio od tada emitira program na njemačkom jeziku, te na jezicima većih useljeničkih skupina. Uređuje ga tim novinara i novinarki različitog etničkog porijekla, a na valovima ovog radija čuju se teme, glazba i protagonisti koji kulturnu raznolikost predstavljaju kao njemačku i europsku stvarnost. U dvadesetak godina od osnutka, "duh" ovog programa prešao je put od integracijskog, preko programa koji slavi multikulturalizam i raznolikost, do programa koji se definira kao "kozmopolitski" i slavi "urbanu mješavinu" kultura. Premda se radi o vrlo maloj radio postaji, ona ima jedinstvenu zadaću, pa se stoga razvoj njezine programske politike može interpretirati kao artikulacija određenih kulturnih politika koje se odnose na pitanja "različitosti" u Njemačkoj. U trećem dijelu rad se bavi programskim reformama ovog radija. Analiziraju se intervjui vođeni s novinarima i urednicima programa, koji pokazuju kako konceptualni pomak programa prema kozmopolitizmu djeluje na emocije i mišljenja ljudi koje program proizvode, te kako oni u jeku programske reforme redefiniraju vlastite pozicije u društvu karakteriziranom migracijama i kulturnom raznolikošću. Također se analiziraju dokumenti u vezi programskih reformi, među njima novo definiranje branda ovog radija kao kozmopolitskog, te elaborat zamišljenog ideala publike radija Funkhaus Europa. Analiza pokazuje da ono što u prvom trenutku izgleda kao progresivni slijed - s etničkog na integracijski i multikulturalni, a potom na kozmopolitski program – zapravo ukazuje na različite antagonizme njemačkog društva i odnosa spram Drugosti. Jedan od glavnih argumenata ovog dijela disertacije je da je promjena pradigme prema kozmopolitizmu dovela do snažne depolitizacije. Diskurs kozmopolitizma gura pitanje različitosti u privatnu sferu, a različitost pri tome postaje esencijalizirana kao osobni identitet, te na taj način i depolitizirana, što ukida ideju javne politike kao područja debate. Problemi se svode na identitarne odrednice, više se ne govori o građanima i građankama, već o potrošačima i potrošačicama određenih identiteta. U posljednjem dijelu rad promatra procese depolitizacije u kontekstu pitanja tolerancije, u okviru analize tematskog tjedna javnih medija posvećenog toj temi. Tolerancija, koja se obično predstavlja kao način osiguravanja pluralizma, ovdje se analizira u smislu operacije u konstruiranja subjekata i fiksiranja njihovih identiteta kao objekata tolerancije. Ukratko, kao što to tvrdi Wendy Brown (2008, 2014) tolerancija producira subjektne pozicije, ona orkestrira identitete, daje im značenja, obilježava tijela i uvjetuje političke subjekte. Drugim riječima, ona definira normu i one koji od te norme odstupaju. Analiza u konačnici ukazuje i na nove lomove u borbi oko definiranja razlike i pripadnosti, nacije i kulture, te ukazuje na krhkost narativa kontakta s etničkom ili kulturnom razlikom, te na to koliko snažno oni ovise o borbi između interpretacija stvarnosti i svojatanja prava na istinu. Pomaci u medijskom diskurs u jeku novih migracijskih pokreta i antagonizama koji se stvaraju, otvaraju i pitanja za daljnje istraživanje u smislu strategija kojima mediji odgovaraju na nove problematizacije oko ovih pitanja, ne samo u njemačkom već i u europskom kontekstu.

This paper investigates the links between architecture and its social purpose and focuses specifically on the building and institution known today as the Public Open University Zagreb (Pučko otvoreno učilište Zagreb – POUZ), which was previously called Moša Pijade Workers' (and People's) University (Radničko (i narodno) sveučilište "Moša Pijade" – RANS). The paper examines the innovative and experimental nature of the architectural concept of socially engaged architecture as part of the societal modernisation of the 1950s and 1960s, as well as changes to its function up to the present post-socialist condition. The authors discuss the complex relationship between employees, beneficiaries, programmes and the architectural design and the political, economic and social context. The aim is to explore sociocultural categories and how culture, work, education and the city interacted with one another during different time periods. By using theoretical and methodological insights gleaned from cultural anthropological approaches to space and architecture, the paper demonstrates how the identity, significance and values ascribed to the production of public space were shaped, medialized and modified through time. ; U radu se istražuju poveznice između arhitekture i njezine društvene uloge na primjeru zgrade i ustanove Pučkog otvorenog učilišta Zagreb (POUZ), nekada Radničkog (i narodnog) sveučilišta "Moša Pijade" (RANS). Težište je na inovativnom i eksperimentalnom karakteru arhitektonskog koncepta društveno angažirane arhitekture u kontekstu modernizacije društva 1950-ih i 1960-ih godina, kao i na promjenama njezine funkcije u postsocijalističkom razdoblju. Autorice istražuju kompleksan odnos zaposlenika, korisnika, programa i arhitektonskog dizajna s jedne, te političkog, ekonomskog i društvenog konteksta s druge strane. Cilj je istražiti sociokulturne kategorije i odnose između kulture, rada, obrazovanja i grada u različitim razdobljima. Pritom se, korištenjem kulturnoantropoloških teorijskih i metodoloških pristupa prostoru i arhitekturi, razmatra kako su se identitet, važnost i vrijednosti koje su pripisivane javnom prostoru oblikovali, medijalizirali i mijenjali tijekom vremena.