Suchergebnisse

The current literature on the Libyan context indicates that Libya has adopted two main approaches to agricultural policy: the medium- the text: term approach, which was in place from 1983 to 1995 and from 1996 to 2010; and the annual approach, effective from 1996 to 2010. However, no study has yet aimed to address the impact of thesevarying approaches on the agricultural sector in Libya, and the reason behind the change of approach to policy. In addition, no research has yet been conducted to identify and outline the mechanism of decision-making in the Libyan agricultural sector. In addition, a considerable and controversial debate about the resource curse, or 'Dutch Disease' as it is sometimes called, has concluded that despite the fact that the discovery of oil has brought many benefits to the economy, it has at the same time also presented many challenges to other sectors, including the agricultural sector. It has been noted that agriculture is no longer central to the economies of many Middle Eastern countries. This is due to the discovery of oil, and the fact that many Middle Eastern countries now rely heavily on oil as a source of their GDP. The critical assessment and analysis of literature, conducted using the tri-angulation process. Libya is one of the most basic oil-creating worldwide areas on the planet; the expansion of its horticultural territory is vigorously needy oil income (Ham, 2002). In the nineteen-eighties and the nineteen-nineties, the Libyan specialists looked to create techniques to advance farming through a fixed of plans (for example Three-years Plan (1983-1985), Five-years Plan (1986-1990) and Five-years Plan (1991-1996) (GPC, 1999). Notwithstanding, toward the beginning of the nineteen-nineties, there has been an exchange from key medium-term projects and plans to an arrangement of yearly guidelines. Notwithstanding this change in agrarian inclusion spans, past investigations have to a great extent didn't enlist the impact that this change in method had at the exhibition of the rustic zone. This exploration became to fill this gap in writing. This absolute last chapter of the examination plans to pull in ends and propose proposals for the improvement of rural arrangement definition and execution in Libya. It additionally makes proposition for additional examination into how agrarian improvement is influenced by horticultural standards. The fundamental point of this take a gander at, as set out become to explore the effect of changing ways to deal with farming inclusion on Libyan agrarian generally speaking execution. This final chapter of the research aims to draw conclusions and suggest recommendations for the development of agricultural policy formulation and implementation in Libya. It also makes proposals for further research into how agricultural development is affected by agricultural policies. The main aim of this study, as set out was to investigate the impact of changing approaches to agricultural policy on Libyan agricultural ; Razvoj upravljanja poljoprivrednim menadžmentom Libije, odrednica, ključne Ekonomika voda, Prirodni resursi, Državne farme reči: Izvod (apstrakt ili Trenutna literatura o libijskom kontekstu ukazuje da je Libija rezime) na jeziku prihvatila dva glavna pristupa poljoprivrednoj politici: srednjoročni završnog rada: pristup koji je postojao od 1983. do 1995. i od 1996. do 2010 .; i godišnji pristup, na snazi od 1996. do 2010. godine. Međutim, nijedna studija još uvek nije imala za cilj da se pozabavi uticajem ovih različitih pristupa na poljoprivredni sektor u Libiji i razlogom promene pristupa pristupu politici. Pored toga, još nije sprovedeno istraživanje koje bi identifikovalo i zacrtalo mehanizam odlučivanja u libijskom poljoprivrednom sektoru. Pored toga, značajna i kontroverzna rasprava oko prokletstva resursa, ili "holandske bolesti", kako se ponekad naziva, zaključila je da, uprkos činjenici da je otkriće nafte donelo mnogo koristi ekonomiji, istovremeno predstavilja brojne izazove drugim sektorima, uključujući poljoprivredni sektor. Primećeno je da poljoprivreda više nije centralna u ekonomiji mnogih zemalja Bliskog Istoka. To je zbog otkrića nafte i činjenice da se mnoge zemlje Bliskog Istoka danas u velikoj meri oslanjaju na naftu kao izvor svog BDP-a. Kritička procena i analiza literature, sprovedena korišćenjem procesa trijuliranja. Libija je jedno od najosnovnijih područja na svetu koje stvara naftu; širenje hortikulturne teritorije snažno je potrebno od nafte (Ham, 2002). U 1980im i 1990im godinama, libijski specijalci su želeli da stvore tehnike za unapređivanje poljoprivrede pomoću fiksnih planova (na primer Trogodišnji plan (1983-1985), Petogodišnji plan (1986-1990) i Petogodišnji plan (1991-1996.) (GPC, 1999.) Bez obzira na početak devedesetih godina, došlo je do razmene ključnih srednjoročnih projekata i planova i dogovora o godišnjim smernicama, bez obzira na promene u agrarnoj politici i obuhvatanje proteklih istraga, u velikoj meri, nije uticalo na uticaj ove promene u metodi na izložbi rustične zone. Ovo istraživanje treba da popuni ovaj jaz u pisanom obliku. Poslednje poglavlje ispitivanja planira da predlaži predloge za poboljšanje definisanja i izvršenja ruralnog aranžmana u Libiji.Takođe, predlaže dodatno ispitivanje kako na poboljšanje u agraru utiču hortikulturni standardi. U vezi s tim, potrebno je razmotriti pitanje, kako je postavljeno, da se istraži uticaj promene načina na koji se može uključiti u poljoprivredu na libijskom agrarnom području. Ovo poslednje poglavlje istraživanja ima za cilj da izvuče zaključke i predloži preporuke za razvoj formulacije i primene poljoprivredne politike u Libiji. Takođe daje predloge za dalja istraživanja o tome kako na poljoprivredni razvoj utiče poljoprivredna politika. Glavni cilj ove studije, kako je postavljeno, bio je istražiti uticaj promenljivih pristupa poljoprivrednoj politici na libijske performanse u poljoprivredi. Ova studija je procenila performanse poljoprivrednog sektora u periodu kada su primenjena dva pristupa. Studija je razmatrala neke prethodne studije koje su se bavile problemom razvoja poljoprivrede uopšte. Kako su se razvile posebne poljoprivredne politike i kako su rešena ograničenja proizašla iz politike. Istraživač je razgovarao o iskustvima zemalja koje proizvode naftu, posebno arapskih naftnih zemalja, koje se oslanjaju na naftne prihode za razvojne projekte, kao što je slučaj u Libiji, i dotaknuo se fenomena holandske bolesti i njenih efekata, posebno na razvoj poljoprivrede.

Le autrici illustrano i sessant'anni di attività del Museo archeologico dell'lstria a Pala in campo museale, scientifico, professionale, pedagogico-culturale, educativo e editoriale, che hanno impresso una traccia indelebile sul suolo istriano. Le autrici spiegano l'importanza dei diversi periodi della storia del Museo e i risultati ottenuti dall'applicazione costante del suo potenziale umano. Il Museo archeologico, perciò, metaforicamente rappresenta uno scrigno in cui si conservano le testimonianze sul genere umano, in cui le generazioni future rintracciano le radici per il proprio futuro. ; Poceci muzejske djelatnosti u Puli, tj. sakupljanje starina stari su gotovo dva stoljeéa, kada je francuski marsal Marmont prvi inicirao osnutak muzejske zbirke rimskih kamenih spomenika u Augustovom hramu. Nakon osnivanja 1 884. u Porecu drustva Società istriana di archeologia e storia Patria i brojnih arheoloskih nalaza iskopanih od 1 900. u Nezakciju, na preporuku Giunta provinciale d'Istria Gradsko vijeée Pule (Consiglio municipale) donijelo je odluku 1 902. o osnivanju Muzeja starina (Museo d'antichità), kojem je prvim ravnateljem nakon preimenovanja u Gradski muzej (Museo Civico della Città di Pala ) bio imenovan Bernardo Schiavuzzi. G. 192 1 . utemeljuje se Kraljevski arheoloski muzej (R. Museo Archeologico), koji se nakon adaptacije 1 928. i 1 929. smjesta u zgradu njemacke gimnazije. Zaslugom Brune Forlati Tamaro 1 930. otvorene su izlozbene dvorane muzeja, a od 1 935. do 1 947. godine ravnateljem muzeja bio je Mario Mirabella Roberti. Nakon drugog svjetskog rata po nalogu Ministarstva prosvjete NR Hrvatske od 1 1 . studenoga 1 947. u Pulu dolazi Boris Baéié, koji preuzima ravnateljstvo muzeja pod nazivom Arheoloski muzej Istre. Zaposlenjem novih strucnjaka, Branka Marusiéa ( 1 948.), Stefana Mlakara ( 1 949.) i Josipa Mladina ( 1 956.) postupno su stvoreni uvjeti za muzejski rad, tako da je 1 949. otvorena prva stalna postava muzeja, a provode se arheoloska rekognosciranja iskopavanja sirom Istre. Sporazumom o reguliranju restitucije kulturnih dobara potpisanim izmedu Italije i Jugoslavije u Rimu ( 1961.) muzeju su vraéeni arheoloski predmeti iskopani u Nezakciju i lstri izmedu dva svjetska rata. G. 1 968. muzej je zaposlio muzejskog pedagoga (V. Girardi Jurkié), koji razvija muzejsko-pedagosku i vodicku sluzbu. Zalaganjem muzejskih djelatnika, u suvremeno uredenim izlozbenim dvoranama prvog kata muzeja otvorena je prapovijesna izlozba ( 1 970.), a na drugom katu moderno koncipirana anticka, kasnoanticka i srednjovjekovna izlozba ( 1 973.). Svjesna cinjenice da tadasnja kulturna politika nuzno proizlazi iz specificnosti drustvenog uredenja, nova ravnateljica Vesna Girardi Jurkié ( 1 979.) koristeéi inozemna i domaéa iskustva, spoznala je da arheoloska muzejska djelatnost u Pulì, treba i mora naéi novije oblike sustavnog djelovanja. U tom kontekstu, kako bi muzej postao mjesto dinamicnosti i mjesto realizacije dijela kulturne politike od 1 980. do 1 990. pripremaju se i realiziraju tematske muzejske izlozbe u Pulì s gostovanjem u Hrvatskoj i jugoslavenskim republikama. Nakon odlaska ravnateljice Arheoloskog muzeja lstre Vesne Girardi Jurkié na novu duznost u Ministarstvo kulture, prosvjete u sporta Republike Hrvatske, ravnateljima su bili imenovani Robert Matijasié ( 1 99 1 .- 1 994.) i Kristina Mihovilié ( 1 995.-1 996.). Odlukom Ministarstva kulture, prosvjete i sporta Republike Hrvatske Arheoloski muzej lstre, kao muzejska i kulturna ustanova izuzetnog znacaja dobio je status ddavnog nacionalnog muzeja ( 1 994.). U razdoblju ravnateljstva Zeljka Ujciéa ( 1 996. - 2002.) i ponovno Kristine Mihovilié (2002.-2006.), paznja je bila posveéena konzervatorskim radovima i suradnji s Zavicajnim muzejom Rovinja i Freie Universitiit Berlin, Seminar fiir Ur-und Fri.igeschichte, te sustavnom iskapanju, istrazivanju, konzerviranju i prezentiranju gradine Monkodonja. G. 2002. svecano je obiljdena 1 00. obljetnica Arheoloskog muzeja Istre kao specijalizirane muzejske ustanove a za uspjesan rad na gradini Monkodonja dobivena je plaketa i nagrada «Europa Nostra». Sestdesetogodisnje djelovanje Arheoloskog muzeja lstre u muzeoloskom, znanstvenom i strucnom, kulturno-pedagoskom, prosvjetiteljskom i nakladnickom znacenju, pregnuéem djelatnika svakako je ostavilo trajan trag na istarskom poluotoku. Prigodne ocjene vrednovanja cesto su varljive, ali generacijskim odmacima uoCiti ée se znacaj pojedinih razdoblja i trajnost nastojanja i rezultata rada ljudskog potencijala. Arheoloski muzej Istre s prikupljenim nijemim materijalnim i umnim svjedocima opstojnosti na istarskom tlu kroz vise tisuéa godina, svakako je riznica svjedocanstva ljudskog roda koja zasluzuje paznju i brigu buduéih generacija, koje u proslosti nalaze korijene svoje buduénosti. Muzejska grada nije nijemi svjedok proslosti, veé «glasnogovornik» proslih vremena izuzetno znacajan za buduénosti.

The aim of this paper is to confirm the assumption about causal connection between cumulation of certain standard authorization of professional associations and an increase in anticompetitional risk. The main point of research is the infringement of competition by restrictive agreements between associations in respect of price policy. Th rough the analysis of a domestic case, administrative-law and judicial practices were considered through vital material-law elements of this kind of behaviour of association, with an estimation of aspects of determination of its illegal character. Analyses of various segments of professional association authorization overstepping, starting from proposals for determination of price frame, resulted in determination of interlinks between restrictive behaviour and harmful consequences of the same in respect of existing and potential members, competitors, consumers and a society as a whole. In conclusion of analyses the author points out the importance of predictability of criteria with the aim of prevention of illegal restrictive agreements within professional associations, on the one hand, and adjusted practice of punishments, on the other hand, as a road towards further improvement of competition culture in this field. Starting from the assumptions: that membership in a professional association may appear as a condition precedent for carrying out of a certain business activity, as well as that association disposes with an authorization of punishment for non-acting of members in accordance with the association decisions, in the form of non-renewal or confiscation of a license - the author comes to the conclusion about significant interest potential and a market power of a professional association. While danger of creation of an anticompetitional risk with business commercial association is defined in subject, risk with professional associations is mostly profiled in a subjective sense, having in mind qualifications and professional interlinking of their members. Acting in domain of determination of infringement of competition due to restrictive behaviour within a professional association requires stronger level of attention and overhanging by acting of an associational body in order to qualify an agreement between members of an association as a non-allowed one. Having said this, the author considers subjects who carry out the same business activity, but conflict of interests is not immanent for them - the basic purpose of membership in an association is exchange of professional experience and adjusted acting with the aim of promotion and protection of their profession. Significant infringement of competition in the form of restrictive agreements, further in domain of competition protection, requires the creation of practice, which will minimize the possible cases of this kind of behaviour in the future. ; Cilj ovog rada je potvrda pretpostavke o kauzalnoj vezi između kumulacije određenih standardnih ovlašćenja profesionalnih udruženja i porasta antikonkurencijskog rizika. Težište istraživanja je na narušavanju konkurencije restriktivnim dogovaranjem udruženja u pogledu cenovne politike. Kroz analizu slučaja iz domaće upravno-pravne i sudske prakse sagledani su bitni materijalno-pravni elementi ovakvog vida ponašanja udruženja i procesni aspekti utvrđivanja njegove protivpravnosti. Ispitivanje različitih segmenata prekoračenja ovlašćenja strukovnog udruženja, od davanja preporuka ka utvrđivanju cenovnog okvira, rezultiralo je utvrđivanjem korelacije restriktivnog ponašanja i štetnih posledica za postojeće i potencijalne članove, konkurente, potrošače i društvo u celini. U zaključnim razmatranjima se ukazuje na značaj predvidivosti kriterijuma u cilju preveniranja nedozvoljenih restriktivnih dogovora unutar profesionalnih udruženja, sa jedne, i usaglašene restriktivne prakse mera zaštite sa druge strane, kao puta ka daljem unapređenju kulture konkurencije u ovoj oblasti.

For an artist at the earliest stages of his career, accumulating a stock of knowledge and skills can become the most important basis from which he or she might expect a higher income or ranking on the art market in the future. These investments can be seen as the direct costs of higher education in art, which together with other costs make a significant corpus of investment for the artist, from which some future return may be expected. According to the renowned theoretician of economy Ruth Towse, such investment can also be considered as a "percentage of personal income," which can be understood as compensation for any interest that the artist would have realized in case he had effectively converted such investment into savings or invested in something else. Thus, the indirect costs of investing in art education are all those that we can consider as earnings that were missed during the training period, or period of knowledge accumulation. In this case, theorists will agree that such investment may be considered as an opportunity cost, which would have been compensated had that time been used for work, that is, invested in earning rather than learning. Therefore, in this paper, based on these dichotomy contributions, we will build on the general views of the contract theory as proposed by Richard E. Caves on the negotiating position of the artist, which in most cases constitutes an "incomplete contract" that cannot compensate for all the costs of art education and later the price and market value of his or her work. The need to pay special attention to this topic in the new conditions of political economy arises from a rather dominant and hypostatic form of cognitive capital on the one side, and the neoliberal model of cultural policy on the other. ; Stvaranje zaliha znanja i vještina za umjetnika u najranijim fazama njegovog razvoja može da predstavlja najznačajniju osnovu s koje u budućnosti može očekivati veći dohodak ili ranigiranje unutar nekog umjetničkog tržišta. Ta ulaganja moguće je sagledati kao neposredne troškove visokoškolskog umjetničkog obrazovanja koje povezano sa ostalim troškovima čine značajan korpus investicija umjetnika od kojih se, u perspektivi, može očekivati povraćaj uloženog. Po riječima ugledne teoretičarke ekonomike kulture, Rut Tausi [Ruth Towse], takvo se ulaganje može nazvati i "lična stopa prinosa" koja se može razumjeti kao nadoknada eventualne kamate koju bi umjetnik ostvario da je kojim slučajem takvu investiciju efektivno pretvorio u štednju ili investirao u nešto drugo. Na drugoj strani, posredni troškovi ulaganja u umjetničko obrazovanje su svi oni koje možemo smatrati propuštenom zaradom koja nastaje u toku perioda obuke umjetnika, odnosno perioda akumulacije njegovog znanja. U takvom slučaju teoretičari će se složiti da se takva investicija može smatrati oportunitetnim troškom koji bi mogao biti nadoknađen da je to vrijeme bilo iskorišteno za rad, odnosno za prihodovanje, a ne za obrazovanje. Stoga ćemo u ovom radu na osnovu ovih dihotomijskih priloga pokušati da nadogradimo opšta stanovišta teorije ugovora Ričarda E. Kejvsa [Richard E. Caves] o pregovaračkoj poziciji umjetnika koja u većini slučajeva predstavlja "nepotpun ugovor" kojim se ne mogu kompenzovati svi troškovi umjetničkog obrazovanja te kasnije cijene i tržišne vrijednosti njegovog rada. Potreba da se ovoj temi posveti posebna pažnja u novim uslovima političke ekonomije nastaje iz jedne prilično preovladajuće i hipostazirane forme kognitivnog kapitala na jednoj i neoliberalnog modela kulturne politike na drugoj strani.

This paper contributes to the ongoing debates on the relationship between municipality size and non-electoral citizen participation at the local level. We use the data from Lithuania as a case of strongly consolidated local government structures. We discuss three main points. First, our focus is on the limited question of how municipality size affects the intensity of citizens' non-electoral participation in local decision-making, taking into account citizens' participatory capacities, contact with municipal authorities and local agents, and municipal performance evaluations. Second, we consider the specificity of the territorial rescaling policy agenda in Lithuania, which is characterised by the long-term direction of the territorial consolidation process. Third, representative population survey data serve as a reasonable platform for testing the hypothesis on the relationship between different citizen participatory practices and municipality size. We assumed that citizen perceptions of municipal problem-solving capacities, local government accessibility, and assessment of local government performance could vary in municipalities of different size. We also expected to find significant correlation between citizen assessment of municipal performance, local government accessibility (varying by local contact activity), and citizen perception of municipal problem-solving capacities by producing statistical clusters of citizen participatory capacity types. The limitations of quantitative statistical approaches constitute a barrier to explaining the subjective perceptions of local citizens hold about their non-electoral participatory behaviour. Our conclusions demonstrate that the perceived potential of non-electoral democratic participation capacities is relatively limited in both small and large Lithuanian municipalities. Nevertheless, the findings indicate that citizens in large municipalities are more likely to establish local contact activity and have better perceptions of municipal problem-solving capacities than those in small municipalities. ; Rad predstavlja doprinos aktualnoj raspravi o odnosu između veličine općina i participaciji u neizbornim aktivnostima na lokalnoj razini. Podaci o Litvi govore o snažnom okrupnjavanju struktura lokalne uprave. Autori se u radu bave trima pitanjima. Za početak, nastoje odgovoriti na ograničeno pitanje kako veličina općina utječe na intenzitet sudjelovanja građana u neizbornim aktivnostima vezanima za donošenje odluka na lokalnoj razini, i to iz perspektive kapaciteta građana za sudjelovanje, kontakata koje ostvaruju s općinskim vlastima i lokalnim dionicima, te procjene učinka općina. Nadalje, razmatraju specifičnosti litavske politike teritorijalnog restrukturiranja, prepoznatljive po dugoročnom trendu okrupnjavanja. Konačno, rezultati ankete provedene na reprezentativnom uzorku nude pouzdan način provjere pretpostavki o odnosu između različitih načina participacije građana i veličine općina. Pretpostavka autora bila je da će u općinama različite veličine građani drukčije gledati na kapacitete općina za rješavanje problema i na pristupačnost lokalne uprave, te drukčije procjenjivati njen učinak. Također se očekivala značajna korelacija između procjene učinka općina, pristupačnosti lokalne uprave (s razlikama u skladu s ostvarenim kontaktima na lokalnoj razini), te percepcije građana što se tiče kapaciteta općina za rješavanje problema. Očekivalo se da će navedenu značajnu korelaciju potvrditi klasterska analiza, tj. grupiranje ispitanika prema tipu kapaciteta za participiranjem, no tu se javljaju ograničenja kvantitativnih statističkih metod, te se teže može objasniti subjektivan pogled građana u lokalnim sredinama na svoje postupke sudjelovanja u neizbornim aktivnostima. Zaključak je rada da građani percipiraju mogućnost demokratskog sudjelovanja u neizbornim aktivnostima kao relativno ograničenu bez obzira na to radilo se o malim ili velikim litavskim općinama. No ipak, rezultati upućuju na veću vjerojatnost da će građani u velikim općinama ostvariti kontakt na lokalnoj razini i da će imati bolju percepciju kapaciteta općina za rješavanje problema.

Svrha je rada upozoriti na osobitu važnost suradnje država u borbi protiv krijumčarenja migranata morem, napose u prostoru izvan područja suverenosti obalnih država. U radu se stoga objašnjava međunarodnopravni okvir za aktivnosti država u borbi protiv krijumčarenja migranata morem. Pritom je naglasak stavljen na jurisdikciju država za provođenje prisilnih mjera protiv brodova kojima se krijumčare migranti. Izlaganje polazi od općih pravila koja uređuju jurisdikciju država na otvorenom moru, a danas su kodificirana u Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravu mora iz 1982. Potom je fokus usmjeren na posebna pravila u vezi s krijumčarenjem migranata na moru sadržanima u Protokolu protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom, prihvaćenu uz Konvenciju UN-a protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta iz 2000., gdje je u čl. 7. Protokola podcrtana upravo dužnost suradnje država stranaka "na sprječavanju i suzbijanju krijumčarenja migranata morem, u skladu s međunarodnim pravom mora". Protokol protiv krijumčarenja migranata u svome članku 17., štoviše, potiče države ugovornice na "sklapanje dvostranih ili regionalnih sporazuma ili operativnih dogovora ili suglasnosti" radi njegove bolje implementacije. U tom su smislu prikazani i evaluirani oblici bilateralne i multilateralne regionalne suradnje država s naglaskom na Mediteran, uzimajući napose u obzir suradnju država članica Europske unije preko Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu (Frontex). K tomu, dan je osvrt na Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a br. 2240 (2015) koja državama članicama UN-a daje izvanredne jurisdikcijske ovlasti na otvorenom moru pred obalama Libije, a služi kao pravni temelj za djelovanje mornaričke operacije EU-a EUNAVFOR Med "Sophia" u okviru Zajedničke sigurnosne i obrambene politike. ; The aim of the paper is to highlight the particular importance of interstate cooperation in combating migrant smuggling by sea, notably in waters beyond the sovereignty of coastal states. In explaining the international legal framework for the activities of states in combating migrant smuggling by sea, emphasis is put on the jurisdiction of states to take enforcement measures against vessels that are engaged in migrant smuggling. First, the general rules concerning the jurisdiction of states on the high seas are discussed, which are codified today in the United Nations Convention on the Law of the Sea of 1982. Thereafter, the focus is on the special rules regarding migrant smuggling by sea, as comprised in the Protocol against the Smuggling of Migrants by Land, Sea and Air of 2000, supplementing the United Nations Convention against Transnational Organized Crime. Article 7 of the Protocol indeed emphasizes the duty of states parties to "cooperate to the fullest extent possible to prevent and suppress the smuggling of migrants by sea, in accordance with the international law of the sea." Article 17 of the Migrant Smuggling Protocol furthermore encourages states parties to "consider the conclusion of bilateral or regional agreements or operational arrangements or understandings" with a view to enhancing the Protocol's implementation. In that respect the paper examines and evaluates forms of bilateral and regional cooperation between states with an emphasis on the Mediterranean, and especially considers the cooperation between the member states of the European Union via the European Border and Coast Guard Agency (Frontex). In addition, the UN Security Council Resolution 2240 (2015) is analyzed, since it grants the UN member states exceptional jurisdictional powers on the high seas off the Libyan coast and serves as the legal basis for the activities of EUNAVOR Med Sophia, an EU naval operation in the framework of the Common Security and Defence Policy.

Background/Aim. The main goal of every health policy is not merely the establishment of the health system sustainability, but the accessibility of health services to the whole population, as well. This objective is shared in European Union countries, and the consequence is the implementation of National Health Accounts (NHA). NHA, as a tool for evidence-based management, provides data regarding financial flow in health at national level and alows international comparability. The aim of this study was to determine Serbian overall health spending patterns by National Health Accounts, and to determine health care indices to provide policy makers with internationally comparable health indicators. Methods. A retrospective analysis of healthcare expenditures was obtained from the published final financial reports of relevant state institutions during a period of 2003 to 2006. The various sources of data on healthcare expenditures were connected according to instructions by the OECD 'A System of Health Accounts (SHA)' Version 1.0. Results. The obtained results showed: health expenditures in Serbia made up 8.6%, 8.3%, 8.7% and 9 % of the GDP in 2003, 2004, 2005 and 2006, respectively; the Health Insurance Fund was a predominant financing source of the public sector with 93% in 2006; the largest part of the total health expenditures went towards hospitals and for health services; the expenditure per capita in 2006 was 365 US$; Serbian population finances the state institutions 'out of pocket' with 21.28% of their sources, which was 7.3% of the total healthcare expenditures, and the private institutions with 78.72% of their financial sources, which is 27% of the total healthcare expenditures. In 2006 Serbia allocated financial resources out of GDP in the amount similar to the European Unity, while comparing to the countries of the region, these funds were less only than in Bosnia and Herzegovina. This allocating of financial resources in total, however, was low as the consequence of relatively low level of GDP in Serbia. Conclusion. Establishing NHA provided a pattern of national healtcare spending and allowed a comparison of healthcare system in Serbia with the systems of other countries. analyzing a period 2003-2006 revealed a similarity between Serbia and the countries of the European Unity in regard to the level of average financial resources allocation for healthcare expressed as a percentage of GDP, as well as in regard to financiers in the system of healthcare. A high purchasing power disparity, however, in healthcare services was observed between the population of Serbia and other European countries. ; Uvod/Cilj. Glavni cilj zdravstvene politike svake zemlje jeste postizanje finansijske održivosti samog zdravstvenog sistema, kao i obezbeđenje veće dostupnosti zdravstvenim uslugama celom stanovništvu. U ostvarivanju ovog cilja zemlje Evropske unije ustanovile su i u svoje zdravstvene sisteme implementirale Nacionalne zdravstvene račune (NZR). Kao alatka za menadžment u zdravstvu na osnovu dokaza, NZR pruža podatke o finansijskim tokovima u zdravstvu na nacionalnom nivou i omogućuje međunarodno poređenje. Cilj ovog rada bio je da se pomoću NZR ispitaju finansijski tokovi u zdravstvenom sistemu Republike Srbije, utvrdi obrazac zdravstvene potrošnje i odrede zdravstveni indikatori koji će omogućiti poređenje zdravstvenog sistema Srbije sa sistemima drugih zemalja. Metode. Izvršena je retrospektivna analiza zdravstvenih i finansijskih statističkih podataka iz završnih izveštaja relevantnih državnih institucija u periodu od 2003. do 2006. godine. Mnogostruki izvori podataka o zdravstvenoj potrošnji analizirani su po metodologiji NZR i uputstvu Organisation for Economic, Cooperation and Development (OECD) 'System of Health Accounts (SHA)' Version 1.0. Rezultati. Ukupna izdvajanja za zdravstvo činila su 8,6% bruto domaćeg proizvoda (BDP) u 2003. godini, 8,3% BDP u 2004, 8,7% BDP u 2005. i 9% BDP u 2006. godini. Republički zavod za zdravstveno osiguranje (RZZO) bio je predominantni finansijer u javnom sektoru finansijera u zdravstvu sa 93% učešća u 2006. godini. Najveći deo finansijskih sredstava usmeravan je u bolnice i za usluge lečenja. Izdvajanje po glavi stanovnika u 2006. godini u Srbiji bilo je 356 dolara. Od ukupnih sopstvenih sredstava, stanovništvo Srbije finansiralo je državne ustanove sa 21,28%, što iznosi 7,3% od ukupnih rashoda za zdravstvo, a privatne sa 78,72%, što iznosi 27% od ukupnih rashoda za zdravstvo. Srbija je 2006. godine imala slična izdvajanja BDP sa prosekom Evropske unije, a od zemalja u regionu manje je izdvajala od Bosne i Hercegovine. Međutim, ova izdvajanja u apsolutnom iznosu predstavljaju mala sredstva, što je posledica relativno niskog nivoa BDP Srbije. Zaključak. Uspostavom NZR utvrđen je obrazac zdravstvene potrošnje u Republici Srbiji i omogućeno je poređenje njenog zdravstvenog sistema sa sistemima drugih zemalja. U periodu 2003-2006. godina uočena je sličnost između Srbije i zemalja Evropske unije u visini prosečnih izdvajanja za zdravstvenu zaštitu, iskazana kao procenat od BDP, kao i u odnosu finansijera u zdravstvenom sistemu. Međutim, utvrđen je veliki disparitet u kupovnoj moći zdravstvenih usluga između stanovništva Srbije i stanovništva ostalih evropskih zemalja.

RIJEČ UREDNIŠTVAOvih dana konačno smo dočekali dugo očekivanu promjenu na kormilu trgovačkog društva Hrvatske šume d.o.o. O radu i kritici rada dosadašnje Uprave, Hrvatsko šumarsko društvo više se puta decidirano izjašnjavalo, posebice u ovoj rubrici, tražeći odgovore na različita stručna pitanja, no odgovora, a niti stručne polemike nije bilo, već samo bahato ignoriranje i odmazda, sve do otkazivanja pretplate na ovaj časopis.Za svaki novi početak osnovno je utvrditi činjenično stanje kao temelj novoga programa/plana rada. Stoga dobronamjerno savjetujemo novoj Upravi da si kroz odgovore na naša postavljena pitanja, stručne kritike i sugestije, posebice kroz dva teksta iz rubrike Izazovi i suprotstavljanja u br. 11-12/2016. i tekst UO HŠD-a "Kako Hrvatsko šumarsko društvo promišlja šumarstvo Hrvatske" u br. 11-12/2015., olakša uvid u činjenično stanje. Naše dobronamjerne kritike i sugestije išle su u smjeru upozoravanja na ono što je u šumi nestručno rađeno i ono što nažalost nije rađeno, a trebalo je raditi, no to bi onda išlo na uštrb dobiti koja je Upravi bila jedini cilj, bez obzira na posljedice po šumu. Naravno, osvrtali smo se i na potrebe racionalnog korištenja svih benefita šume i šumarstva, što je također izostalo. Zalagali smo se i zalažemo se za decentralistički oblik upravljanja šumskim bogatstvom, očekujući puno veće ovlasti rukovoditelja UŠ Podružnica i nastavno šumarija, pa i revira, kao najboljih poznavatelja odnosnih šumskih resursa i potrajnog gospodarenja istima. Takav način gospodarenja osigurat će sveobuhvatnu korist vlasniku/državi, ali i lokalnoj zajednici, na što se očigledno zaboravilo. Naše stajalište glede stanja u šumarstvu nikada nije bilo deklarativno, nego je počivalo na činjenicama. Tako i ovdje, zagovarajući decentralizaciju upravljanja koristimo podatke iz brošure "Hrvatsko nacionalno blago" u izdanju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) – iz članka "Šume i šumarstvo", naših akademika Matića i Anića. Kompleksnost gospodarenja šumama u pojedinim dijelovima Hrvatske, koja je jedna od najšumovitijih zemalja u Europi (pola ha po stanovniku), i izbora kvalitetnih šumarskih stručnjaka, ogleda se ponajprije u šumskoj vegetaciji koju tvore 102 šumske zajednice, sa čak oko 260 drvenastih vrsta i 94 vrste drveća. Zagovarajući pak nužne radove koji osiguravaju potrajno gospodarenje šumama i poboljšanje kvalitete naših šuma, a time i njihovih vrijednosti, iz istog članka navodimo kako je njih 5 % vrlo dobre kakvoće, 22 % dobre, 43 % srednje i 29 % loše kakvoće, s time da je 45 % najkvalitetnijih nizinskih šuma ocijenjeno vrlo dobrim. Ulaganje u poboljšanje navedene strukture vidljivo bi se očitovalo u ne samo većoj sirovinskoj osnovici koju je isključivo zagovarala dosadašnja Uprava, nego i ostalim benefitima šume, posebice njenoj općekorisnoj funkciji.Kada smo postavljali pitanja glede kašnjenja ili pak izostavljanja uzgojnih radova i pogubni učinak toga na budućnost sastojine, primjerice u odnosu na našu najvrjedniju vrstu drveća hrast lužnjak, pa i kitnjak (prema odnosnoj brošuri HAZU hrast lužnjak je zastupljen s 14,83 %, a kitnjak s 8,35 %), podsjećamo na ono što smo na Fakultetu učili o toj vrsti drveća, a zaboravljamo ta znanja primijeniti. Koristeći tekstove iz monografije "Hrast lužnjak u Hrvatskoj" navodimo ponajprije uzgojne faze: ponik, pomladak (mlađi i stariji), mladik (mlađi i stariji), mlada, srednjedobna i starija sastojina. Tako je primjerice u starijem mladiku (15-20 god.) kulminacija visinskog prirasta i maksimalni prirast krošnje u širinu, tu se prepoznaju stabla budućnosti, što u mladoj sastojini rezultira diferencijacijom stabala i izdvajanjem u etaže. S gospodarskog stajališta imamo: koljik, letvik, stadij stupovlja i naposljetku stadij pilanske oblovine, gdje od letvika kreću prorjede i dolazi do diferencijacije u visinske, debljinske i vrijednosne razrede. U srednjedobnoj sastojini postepeno opada biološki potencijal glede reagiranja na njegu sastojine (50-70 god.) kada je već formirana struktura sastojine, pa je pitanje kakvi smo stručnjaci i kako smo optimalno iskoristili određeni potencijal šumskog staništa. Na to smo neprestano upozoravali, jer svaki razvojni stadij, a ne samo navedeni, zahtijeva pravovremenu intervenciju, koja doduše predstavlja određeni trošak, ali i korist, posebice u budućnosti.U ovome dvobroju toliko, a u sljedećemu ćemo pozornost sa sličnim podupirućim podacima obratiti na ostalo: o šumi kao infrastrukturnoj kategoriji, općekorisnim funkcijama šume, o odnosima s preradom drva, o odnosu društva i politike prema šumi i šumarstvu i slično. Uredništvo ; EDITORIALThese days we have finally witnessed a long-expected change at the helm of the company Croatian Forests Ltd. The Croatian Forestry Association has on several occasions decidedly expressed its opinion and criticism of the work of the past Management, especially in this column, and has sought answers to various expert issues; however, there has never been any answer, let alone a professional debate. All we received was arrogant disregard and retaliation that went as far as to take the form of the cancellation of the subscription to this journal.For every new beginning it is necessary to establish the factual state of affairs as a basis for a new working programme/plan. For this reason we would advise the new Management to facilitate its insight into the facts by consulting the answers to our questions, criticisms and suggestions (given particularly in the two texts in the column Challenges and Confrontations in No. 11-12/2016 and in the text by the MB of the Croatian Forestry Association entitled "How does the Croatian Forestry Association perceive Croatian forestry" in No. 11-12/2015). Our well-meaning criticism and suggestions were intended to warn the public against inexpert operations in the forest and even more against what has regrettably not been done but should have been done, mostly because this would have conflicted with profit, the only goal of the Management regardless of the adverse consequences for the forest. We have also highlighted the need for a more rational use of all the benefits of forests and forestry, which was also sadly missing. We have advocated and will continue to advocate a decentralised form of management of forest wealth. We also expect managers of forest administrations, forest offices and even forest districts, who are experts in forest resources and their sustainable management, to be given much more power. A decentralized form of management will ensure general benefits for the owner/state, but also for the local community, which is something that has obviously been forgotten. Our attitudes towards the situation in forestry have never been of a declarative nature, but have always been based on facts. By advocating decentralized management, we rely on the data from the article "Forests and Forestry" by Academy members Slavko Matić and Igor Anić, contained in the brochure "Croatian National Treasure" published by the Croatian Academy of Science and Art. The complex nature of forest management in certain parts of Croatia, one of the most forested countries of Europe (half a hectare per person) and the employment of high quality forestry experts is reflected primarily in the forest vegetation composed of 102 forest communities with no less than about 260 woody species and 94 tree species. By endorsing treatments that are necessary to ensure sustainable forest management and an improved quality and value of Croatian forests, we again present data from the mentioned article, in which 5 % of the forests are of very good quality, 22 % are of good quality, 43 % are of medium quality and 29 % are of poor quality. Forty-five percent of the best quality lowland forests were estimated as very good. Investing in the improvement of the mentioned structure would result not only in a greater raw material base, something that was exclusively supported by the former Management, but also in other benefits of the forest and in particular in its non-market functions. When we raise questions related to delayed silvicultural treatments or even their omission and to the adverse effects of this on the future of stands, e.g. with regard to pedunculate oak, the most valuable Croatian tree species, and sessile oak (according to the above brochure, pedunculate oak accounts for14.83 % and sessile oak for 8.35 % of the area), we like to remind ourselves of what we learned about these tree species at the Faculty, but forget to apply this knowledge. Based on the texts from the monograph "Pedunculate oak in Croatia", we list the following silvicultural stages: seedling stage, sapling stage (young and old), young forest (younger and older), young, middle-aged and mature stand. Thus, for example, the older sapling stage (15 - 20 years of age) experiences the culmination of height increment and maximal crown increment in the width. This is where future trees are singled out, which results in tree differentiation and selection into stories in the young stand. From a commercial standpoint there are: prop stage, pole stage, pile stage and finally sawmill roundwood stage, where thinning operations are applied in the pole stage and differentiation into height, diameter and value classes takes place. In a middle-aged stand, when the stand structure is already formed, the biological potential related to a response to stand tending (50 - 70 years of age) gradually decreases. The concluding question is: what kind of experts are we and how have we optimally made use of certain potentials of a forest habitat? This is what we have repeatedly stressed, because every developmental stage, not only the ones mentioned above, requires timely interventions. True, they come at a certain cost, but on the other hand they provide immeasurable benefits, especially for the future. This concludes the current double issue. In the next issue we will focus on other topics of interest and we will accompany them with data. These topics include the forest as an infrastructural category, non-market forest functions, relations with wood processing, attitudes of the society and politics towards the forest and forestry, and similar. Editorial Board

The goal of this paper is to identify the importance of railway passenger terminals as important factors related to sustainable traffic development. It is now easier to pinpoint the importance of activating railway systems to reduce pollution and traffic jams, once that the railroad traffic underwent transformation due to new technologies of high-speed trains. Constant expansion of railway networks for these trains, as well as comfortable and fast travel they offer, reduced the use of cars and are also taking over passengers who travel on relations between 500 and 1400 km from airlines. The abovementioned phenomena and facts also caused an extremely fast construction of modern railway terminals. With their functional concepts and shape solutions, they represent the paradigm of new railway station facilities. They are straightforward, materialized examples of the idea and imperative of merging all traffic systems in order to achieve more efficient and healthier functioning as related to the environment. In this regard, new-generation terminals are multi-model traffic interchanges, places where people switch modes of transportation, resulting in use of adequate transportation both on the regional level and the metropolitan level. These landmarks within the traffic network make it possible to emphasize the advantages of a certain traffic system, as well as to reduce its flaws, and reduce traffic jams and pollution by providing better propulsiveness. These points are formed on airport terminals, on intersections of important regional and main traffic lines in big cities. In this paper, special attention was dedicated to terminals in major cities, since they are the most complex - encompassing both systems of non-urban traffic and city transportation. On the other hand, these mega city structures have their specific features in cooperation with the urban matrix, unlike the incompatible old ones, which makes them even more important to the development of healthier cities. For 25 years, in major European cities, new railway terminals are being constructed and old, historical ones are being improved. This paper lists a number of demands that modern railway terminals have to fulfill regarding efficiency and environmental protection. Since the adoption of pass-through type terminals is of crucial importance, the paper lists not only their advantages in comparison to old, head type, but also the method used to exploit the concept of vertical content development. This superposition of content provides for easy transition from one method of transportation to another, as well as independent surfaces for movement for individual transportation systems, reduces the occupancy of city property and easily fits into a unique architectural form. In addition to characteristics and advantages regarding the broader context of the relation station-city, the paper presents specific features regarding the quality and comfort of specific terminals concerning good orientation, the presence of natural light, climate conditions of big voluminous spaces… Finally, the paper also notes the importance of architectural prevalence as part of the ambiance and the city as a whole. ; Težište ovog rada je u prepoznavanju značaja železničkih putničkih terminala kao važnog činioca politike vezane za održivi razvoj saobraćaja. Naglašavanje važnosti aktiviranja šinskih sistema u pogledu smanjenja zagađenosti i zastoja u saobraćaju, olakšava činjenica da je železnički saobraćaj doživeo preporod zahvaljujući novim tehnologijama vozova velikih brzina. Konstantno širenje mreže pruga za ove vozove, kao i komforno i brzo putovanje koje nude, smanjili su upotrebu putničkog automobila i preuzeli putnike na relacijama od 500-1400 km od avio saobraćaja. Navedene pojave i činjenice, uslovile su i munjevitu izgradnju savremenih železničkih terminala, koji svojim funkcionalnim konceptima i oblikovnim rešenjima predstavljaju paradigmu novih staničnih objekata. Oni su direktni, realizovani primeri ideje i imperativa o objedinjavanju svih saobraćajnih sistema kako bi se postiglo efikasnije i zdravije funkcionisanje po životnu sredinu. U tom smislu, terminali nove generacije su multimodalni saobraćajni interchange, presedalište sa jednog na drugi vid saobraćaja, kako bi se koristio adekvatan prevoz na regionalnom i na nivou grada. Ova markantna mesta u saobraćajnoj mreži omogućavaju da se potenciraju prednosti određenog saobraćajnog sistema, kao i da se umanje njegove mane, da se smanje zastoji i zagađenja obezbeđivanjem bolje propulzivnosti. Ovi punktovi se formiraju na aerodromskim terminalima, na mestu ukrštanja važnih magistralnih i regionalnih saobraćajnih tokova u velikim gradovima. U radu je posebna pažnja posvećena terminalima u metropolama, budući da su oni najkompleksniji objedinjavajući sisteme vangradskog saobraćaja i gradskog transporta. Sa druge strane, ove mega strukture grada imaju i posebnost u sadejstvu sa urbanim matricom, za razliku od nekompatibilnih starih, što ih čini još značajnijim za razvoj zdravijih gradova. U evropskim metropolama se četvrt veka grade novi i unapređuju stari, istorijski terminali. U radu su nabrojani zahtevi koje savremeni železnički terminali treba da zadovolje u pogledu efikasnosti i zaštite životne sredine. Kako je od presudnog značaja usvajanje prolaznog tipa terminala, nabrojane su ne samo prednosti ovih u odnosu na stare, istorijske čeonog tipa, već i na koji je način eksploatisan koncept razvoja sadržaja po vertikali. Ova superpozicija sadržaja omogućava lak prelazak sa jednog na drugi vid saobraćaja, obezbeđuje nezavisne površine kretanja za pojedinačne sisteme prevoza, smanjuje zauzetost gradskog zemljišta, lako se uklapa u jedinstven arhitektonski oblik. Osim karakteristika i prednosti vezanih za širi kontekst odnosa stanica-grad, prikazani su i posebnosti vezane za kvalitet i komfor terminala pojedinačno u pogledu dobre orijentacije, prisustva dnevnog svetla, klimatskih uslova velikih voluminoznih prostora. Konačno navedena je i važnost arhitektonske pojavnosti kao dela ambijentalne celine i grada u celini.

The goal of this paper is to identify the importance of railway passenger terminals as important factors related to sustainable traffic development. It is now easier to pinpoint the importance of activating railway systems to reduce pollution and traffic jams, once that the railroad traffic underwent transformation due to new technologies of high-speed trains. Constant expansion of railway networks for these trains, as well as comfortable and fast travel they offer, reduced the use of cars and are also taking over passengers who travel on relations between 500 and 1400 km from airlines. The abovementioned phenomena and facts also caused an extremely fast construction of modern railway terminals. With their functional concepts and shape solutions, they represent the paradigm of new railway station facilities. They are straightforward, materialized examples of the idea and imperative of merging all traffic systems in order to achieve more efficient and healthier functioning as related to the environment. In this regard, new-generation terminals are multi-model traffic interchanges, places where people switch modes of transportation, resulting in use of adequate transportation both on the regional level and the metropolitan level. These landmarks within the traffic network make it possible to emphasize the advantages of a certain traffic system, as well as to reduce its flaws, and reduce traffic jams and pollution by providing better propulsiveness. These points are formed on airport terminals, on intersections of important regional and main traffic lines in big cities. In this paper, special attention was dedicated to terminals in major cities, since they are the most complex - encompassing both systems of non-urban traffic and city transportation. On the other hand, these mega city structures have their specific features in cooperation with the urban matrix, unlike the incompatible old ones, which makes them even more important to the development of healthier cities. For 25 years, in major European cities, new railway terminals are being constructed and old, historical ones are being improved. This paper lists a number of demands that modern railway terminals have to fulfill regarding efficiency and environmental protection. Since the adoption of pass-through type terminals is of crucial importance, the paper lists not only their advantages in comparison to old, head type, but also the method used to exploit the concept of vertical content development. This superposition of content provides for easy transition from one method of transportation to another, as well as independent surfaces for movement for individual transportation systems, reduces the occupancy of city property and easily fits into a unique architectural form. In addition to characteristics and advantages regarding the broader context of the relation station-city, the paper presents specific features regarding the quality and comfort of specific terminals concerning good orientation, the presence of natural light, climate conditions of big voluminous spaces… Finally, the paper also notes the importance of architectural prevalence as part of the ambiance and the city as a whole. ; Težište ovog rada je u prepoznavanju značaja železničkih putničkih terminala kao važnog činioca politike vezane za održivi razvoj saobraćaja. Naglašavanje važnosti aktiviranja šinskih sistema u pogledu smanjenja zagađenosti i zastoja u saobraćaju, olakšava činjenica da je železnički saobraćaj doživeo preporod zahvaljujući novim tehnologijama vozova velikih brzina. Konstantno širenje mreže pruga za ove vozove, kao i komforno i brzo putovanje koje nude, smanjili su upotrebu putničkog automobila i preuzeli putnike na relacijama od 500-1400 km od avio saobraćaja. Navedene pojave i činjenice, uslovile su i munjevitu izgradnju savremenih železničkih terminala, koji svojim funkcionalnim konceptima i oblikovnim rešenjima predstavljaju paradigmu novih staničnih objekata. Oni su direktni, realizovani primeri ideje i imperativa o objedinjavanju svih saobraćajnih sistema kako bi se postiglo efikasnije i zdravije funkcionisanje po životnu sredinu. U tom smislu, terminali nove generacije su multimodalni saobraćajni interchange, presedalište sa jednog na drugi vid saobraćaja, kako bi se koristio adekvatan prevoz na regionalnom i na nivou grada. Ova markantna mesta u saobraćajnoj mreži omogućavaju da se potenciraju prednosti određenog saobraćajnog sistema, kao i da se umanje njegove mane, da se smanje zastoji i zagađenja obezbeđivanjem bolje propulzivnosti. Ovi punktovi se formiraju na aerodromskim terminalima, na mestu ukrštanja važnih magistralnih i regionalnih saobraćajnih tokova u velikim gradovima. U radu je posebna pažnja posvećena terminalima u metropolama, budući da su oni najkompleksniji objedinjavajući sisteme vangradskog saobraćaja i gradskog transporta. Sa druge strane, ove mega strukture grada imaju i posebnost u sadejstvu sa urbanim matricom, za razliku od nekompatibilnih starih, što ih čini još značajnijim za razvoj zdravijih gradova. U evropskim metropolama se četvrt veka grade novi i unapređuju stari, istorijski terminali. U radu su nabrojani zahtevi koje savremeni železnički terminali treba da zadovolje u pogledu efikasnosti i zaštite životne sredine. Kako je od presudnog značaja usvajanje prolaznog tipa terminala, nabrojane su ne samo prednosti ovih u odnosu na stare, istorijske čeonog tipa, već i na koji je način eksploatisan koncept razvoja sadržaja po vertikali. Ova superpozicija sadržaja omogućava lak prelazak sa jednog na drugi vid saobraćaja, obezbeđuje nezavisne površine kretanja za pojedinačne sisteme prevoza, smanjuje zauzetost gradskog zemljišta, lako se uklapa u jedinstven arhitektonski oblik. Osim karakteristika i prednosti vezanih za širi kontekst odnosa stanica-grad, prikazani su i posebnosti vezane za kvalitet i komfor terminala pojedinačno u pogledu dobre orijentacije, prisustva dnevnog svetla, klimatskih uslova velikih voluminoznih prostora. Konačno navedena je i važnost arhitektonske pojavnosti kao dela ambijentalne celine i grada u celini.

Predmet analize u tekstu je bila sigurnost snabdevanja Poljske gasom. Analiza se temelji na tri glavna aspekta: (1) domaći potencijal konvencionalnih resursa gasa, (2) domaći potencijali nekonvencionalnih resursa gasa (gas iz škriljaca i tight gas), (3) potencijal razvoja domaće gasne infrastrukture, uzimajući u obzir značaj LNG terminala u Svinoujšću. Analiza je obuhvatila sadašnje stanje, kao i proces promena, uzimajući u obzir predikciju sigurnosti snabdevanja Poljske gasom u 2022. g. Pretpostavka kvalitativne predikcije je da će do tog vremena doći do kvalitativne promene sigurnosti snabdevanja gasom u Poljskoj, što se može nazvati "novom perspektivom sigurnosti snabdevanja Poljske gasom". To stanje će se temeljiti na većem nivou stabilosti isporuke gasa zahvaljujući diversifikaciji tehničkih mogućnosti uvoza te sirovine. U cilju izvršenja detaljnije podele navedenog problema, u radu su postavljena dva pitanja, koja se mogu povezati sa sledećim zaključcima: (1) U kolikoj će meri potencijali domaćih resursa gasa i razvoja domaće gasne infrastrukture uticati na energetsku bezbednost Poljske? Treba obratiti pažnju da nedostatak sigurnih i proverenih podataka o nekonvencionalnim resursima gasa dovodi do poteškoća kod predikcije kratko i dugoročne sigurnosti snabdevanja Poljske gasom. Ipak se može teoretski pretpostaviti da industrijski resursi gasa iz škriljaca mogu iznositi najmanje 50 mld m3 i isto toliko tight gasa. Takva pretpostavka znači da čak i u vezi sa teoretskom predikcijom za resurse gasa, može se pretpostaviti da je potencijal ekspolatacije na nivou 3 Mtoe godišnje za svaki od dva resursa nekonvencionalnih ležišta. Potencijalno moglo bi se pretpostaviti da domaća eksploatacija konvencionalnog i nekonvencionalnog gasa mogla bi postići nivo 9-10 mld m3, što bi znatno smanjilo koeficijent uvozne gasne zavisnosti Poljske. Ipak kod te predikcije moguć raspon merne nesigurnosti je veliki. Čak i ako pretpostavimo takvu varijantu, istražni proces i proces vađenja i investicija u oblasti te sirovine moraju da budu dinamičniji. U periodu od narednih nekoliko godina ta varijanta je – kako se čini - malo realna, na što mogu uticati "ekomomski" i "organizacijski" faktori. U tom zadnjem slučaju na prvom planu je neefikasna politika države, što dokazuju izveštaji Republičke komore za kontrolu u slučajevima kontrole koncesijskog procesa za gas iz škriljaca i kontrole investicionog procesa LNG terminala. Čini se da je neophodno traženje strateškog partnera, koji bi bio zainteresovan za tehnologiju frakturiranja i proces vađenja nekonvencionalnog gasa u Poljskoj. U vezi sa činjenicom da su se zapadne firme povukle iz Poljske, treba razmišljati o razvoju saradnje sa privrednim subjektima iz Kine. Kad je u pitanju prenosna infrastruktura za gas, Poljska je napravila najveći napredak, što može da bude rezultat ulaganja, između ostalog - finansijske podrške od Evropske unije, ali i dobrog upravljanja operatorom prenosnih sistema, tj. GAZ-SYSTEM-om. U vezi sa predmetnom predikcijom za drugu deceniju 21. veka, vredi obratiti pažnju na rast tehničkog potencijala infrastrukture prenosa gasa. "Istočni pravac" u okviru strukture tehničkih uvoznih mogućnosti će imati udeo od samo 27%. To znači da Gasprom neće imati superiornu poziciju u vezi sa budućim tehničkim potencijalom uvoza gasa u Poljsku. Već sada više cene za gas koji se iz Rusije uvozi u Poljsku nisu ekonomski opravdane, a još više neće biti opravdane u budućnosti. Ako se cene budu održavale, to će biti vezano uz "politički faktor". U vezi sa razvojom infrastrukture treba takođe spomenuti smanjivanje opasnosti po sigurnost snabdevanja Poljske gasom u slučaju potencijalne primene "gasne ucene" od strane Rusije. Ipak ta pretpostavka neće biti od značaja, ako dođe do radikalizacije konflikta Evropska unija-Rusija, jer i dalje znatni deo gasa koji se uzvozi u Evropsku uniju je iz "istočnog pravca". Ne uzimajući u obzir pesimistički scenario može se reći da će se 2022. g. raditi o "novoj perspektivi sigurnosti snabdevanja gasom" u Poljskoj, što će biti podržano razvojom ciljeva Energetske unije izeđu zemalja-članica Evropske unije. (2) U kolikoj će meri funkcionisanje LNG Terminala u Svinoujšću uticati na državnu i regionalnu sigurnost snabdevanja gasom? Otvaranjem LNG terminala u Svinoujšću faktički se uvodi diversifikacija isporuka gasa. On je i garant sigurnosti isporuka sirovine u vezi sa eventualnim gasnim konfliktima na istočnoj granici Poljske. Njegov značaj bi mogao još više porasti u vezi sa potencijalnim redefinisanjem energetske politike zemlje, naročito u slučaju prihvatanja gasno-ugljenog scenarija uz stalni razvoj obnovljivih izvora energije. Ipak takvo rešenje bi zahtevalo opoziv odredaba i odustajanje od prioriteta koji su sadržani u planskom dokumentu, tj. Energetska politika Poljske do 2050.g. i izazvalo bi potrebu za znatnim ulaganjima u celi gasni sektor u Poljskoj. Kad je u pitanju regionalna skala, bitna bi bila tesna sinergija poljskog gasovoda sa projektom Koridora Sever-Jug), čija bi infrastruktura povezivala Baltičko more sa Mediteranskim morem. Razvoj i pojačanje gasne infrastrukture u pojasu Srednje Evrope pružao bi pristup gasu iz raznih delova sveta, naročito preko razvoja LNG terminala na području zemalja bivše Jugoslavije. Ipak na značaj poljskog gasovoda treba se osvrnuti kroz prizmu drugih gasnih projekata, koji bi smanjivali njegovu ekonomičnost, barem kroz prizmu investicija u Nord Stream II ili South Stream. Veliki značaj za Poljsku će imati realizacija izgradnje gasovoda Nord Stream II, jer će se u Evropskoj uniji pojaviti znatne količine gasa, koji je verovatno jeftiniji od onog koji se uvozi pomoću brodova za prevoz gasa. Ovo bi bio i primer instrumentalnog tretiranja "energetske solidarnosti" od strane Nemačke. U tekstu nije izvršenja analiza svih faktora, koji bi mogli uticati na sigurnost snabdevanja Poljske gasom. U daljoj perspektivi vredi proširiti istraživanja na aspekte energetske bezbednosti kao što su npr. ekološki i ekonomski aspekt. Oni bi sigurno bili vrlo bitni kod vađenja nekonvencionalnog gasa. Imale bi realni uticaj na realizaciju gasnih projekata. Osim aspekta infrastrukture na promene tržišta gasa u Poljskoj će uticati procesi liberalizacije i novi instrumenti za promet gasom. ; The subject matter analysed in the text is gas security, viewed as an element of Poland's energy security, which has been broken down as a description of the three-fold potential: (1) gas resources in Poland in general, (2) unconventional gas resources in Poland, (3) a development of the domestic gas infrastructure. The issue of the gas infrastructure has been extended with a short case study as exemplified by the Świnoujście LNG terminal. With a view to elaborating the research issue addressed in the text, the following questions have been posed: (1) To what extent will the potential of gas resources and of the development of the domestic gas infrastructure affect Poland's energy security?, (2) To what extent will the operation of the Świnoujście LNG terminal affect the domestic and regional gas security? ; Predmet analize rada je sigurnost snabdevanja gasom kao sastojni elemenat energetske bezbednosti Poljske. Analiza se temelji na karakteristici tri potencijala: (1) resursa zemnog gasa u Poljskoj uopšte, (2) nekonvencionalnih resursa gasa u Poljskoj, (3) razvoja domaće gasne infrastrukture. Problematika gasne infrastrukture je proširena na kratka studija slučaja na primeru LNG terminala u Svinoujšću. U cilju izvršenja podele istraživačkog problema na manje delove postavljena su sledeća istraživačka pitanja: (1) U kolikoj će meri potencijal domaćih resursa gasa i razvoja domaće gasne infrastrukture uticati na energetsku bezbednost Poljske?, (2) U kolikoj će meri funkcionisanje LNG Terminala u Svinoujšću uticati na državnu i regionalnu sigurnost snabdevanja gasom?

Das Copyright für das Bild "Posłowie i politycy Konfederacji w Sejmie" (https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Pos%C5%82owie_i_politycy_Konfederacji_2022.jpg) liegt bei Adam Grycuk. Das Bild wird im Rahmen der Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 Poland (CC BY-SA 3.0 PL)-Lizenz verwendet.Wer wird die nächste Regierung stellen? Dies ist momentan die alles entscheidende Frage, die die Berichterstattung über den polnischen Wahlkampf im Vorfeld der Parlamentswahlen im Herbst bestimmt. Dabei wird eine Partei immer häufiger genannt, die bis kurzem kaum ein Beobachter der politischen Szene Polens auf dem Zettel hatte: die Konfederacja Wolność i Niepodległość (Konföderation Freiheit und Unabhängigkeit), kurz: Konfederacja. Zu Beginn des Jahres galt die Partei noch als Wackelkandidat. Umfragewerte knapp über der Fünfprozenthürde ließen einen erneuten Einzug in den Sejm, das wichtigere Unterhaus des polnischen Parlaments, alles andere als sicher erscheinen. Davon kann nach dem derzeitigen Stand der Dinge keine Rede mehr sein. Die Partei erreichte zuletzt stabile Umfragewerte etwas über zehn Prozent und wird mittlerweile als potenzieller Koalitionspartner der Regierungspartei Recht und Gerechtigkeit (Prawo i Sprawiedliwość, PiS) gehandelt, die aller Voraussicht nach aus eigener Kraft keine Parlamentsmehrheit zustande bringen wird. Grund genug, sich etwas genauer mit derjenigen politischen Kraft in Polen zu beschäftigen, die sich trotz, oder vielleicht gerade wegen ihrer krawalligen Außendarstellung innerhalb kurzer Zeit vom Wackelkandidaten zum potenziellen Königsmacher der polnischen Politik entwickelt hat.Woher kommt die Partei?Die Anfänge der Konfederacja reichen ins Jahr 2018 zurück, als sich im Vorfeld der Europawahl 2019 die politische Formation des Enfant terrible der polnischen Politik, Janusz Korwin-Mikke, unter dem Namen KORWIN, die Anhänger des monarchistischen Regisseurs Grzegorz Braun, das Milieu rund um den Rapper Piotr Liroy-Marzec und die Nationale Bewegung (Ruch Narodowy, RN) zum Wählerwahlkomitee[1] Konfederacja KORWiN Braun Liroy Narodowcy zusammenschlossen. Der Zusammenschluss blieb auch nach der Wahl bestehen, wenngleich er mit 4,55 Prozent der abgegebenen Stimmen den Einzug ins Europäische Parlament verpasste. Im Nachgang der Europawahl gründete Braun die Partei Konfederacja Korony Polskiej (Konföderation der Polnischen Krone, KKP), die gemeinsam mit KORWIN und RN im Rahmen der Konfederacja zu den polnischen Parlamentswahlen 2019 antrat und mit 6,8 Prozent insgesamt 11 Sitze im Sejm errang. Liroys Formation hatte die Konfederacja zu diesem Zeitpunkt bereits verlassen.Mit der russischen Aggression gegen die Ukraine vom 24. Februar 2022 begannen sich die Machtverhältnisse in der Konfederacja zu verschieben. Im Verlauf des Kriegs sorgten KORWIN-Vorsitzender Korwin-Mikke und KKP-Chef Braun durch pro-russische Aussagen für Unruhe in den eigenen Reihen. Auch Versuche der Konfederacja, die große Anzahl ukrainischer Flüchtlinge politisch zu instrumentalisieren, scheiterten. Demonstrationen unter dem Slogan "Stopp der Ukrainisierung Polens" (Stop ukrainizacji Polski) stießen innerhalb der polnischen Bevölkerung nur auf wenig Resonanz. Wegen grundlegender Differenzen zu Korwin-Mikke in der Russlandpolitik verließen vier Sejm-Abgeordnete die Partei KORWIN. Am 15. Oktober 2022 trat schließlich Korwin-Mikke selbst vom Parteivorsitz zurück, ihm folgte der junge Ökonom und Steuerberater Sławomir Mentzen nach. Ende November änderte die Partei KORWIN ihren Namen in Nowa Nadzieja (Neue Hoffnung). Im Februar 2023 wurde Mentzen zum Co-Vorsitzenden der Konfederacja neben Krzysztof Bosak ernannt. Damit einher gingen weitreichende Strukturänderungen innerhalb der Konfederacja. Wichtigstes Entscheidungsorgan ist nun der zehnköpfige Führungsrat (Rada Liderów), dem je vier Vertreter von Nowa Nadzieja und der Nationalen Bewegung sowie zwei Vertreter von KKP angehören.Wie sehen die Wahl- und Umfrageergebnisse aus?Nach dem erfolgreichen Abschneiden bei den Sejm-Wahlen 2019 (6,8 Prozent) und der Konsolidierung des Ergebnisses bei den Präsidentschaftswahlen im Folgejahr (ebenfalls 6,8 Prozent für ihren Kandidaten Krzysztof Bosak) macht die Konfederacja zuletzt mit zweistelligen Umfragewerten verstärkt auf sich aufmerksam. Blickt man auf die Ergebnisse des Microblogs Pooling the Poles des Warschauer Politikwissenschaftlers Ben Stanley, der die Ergebnisse mehrerer Umfrageinstitute über einen längeren Zeitraum in die Analyse aufnimmt, dann kann die derzeitige Regierungspartei Recht und Gerechtigkeit (Prawo i Sprawiedliwość, PiS) bei den im Herbst anstehenden Sejm-Wahlen mit 37 Prozent der Stimmen rechnen, was ihr 207 Mandate im Parlament bescheren würde. Damit wäre die Partei zwar klarer Wahlsieger, gleichzeitig aber um einiges von einer Parlamentsmehrheit von 231 Sitzen entfernt. Ein möglicher Ausweg könnte eine Koalition mit der Konfederacja sein, die zuletzt auf 10 Prozentpunkte kam und mit voraussichtlich 40 Mandaten der PiS zu einer bequemen Regierungsmehrheit verhelfen könnte. Wie wahrscheinlich ein solches Regierungsbündnis abseits der reinen Wahlarithmetik und mit Blick auf inhaltliche Schnittmengen wäre, werde ich am Ende des Beitrags diskutieren.Wie lässt sich der jüngste Aufschwung in den Umfragen erklären?Jung und unverbraucht: das neue FührungspersonalMit dem neuen Führungspersonal um Mentzen und Bosak sowie der Marginalisierung von Korwin-Mikke und Braun scheint die Partei strukturell besser aufgestellt als je zuvor. Mentzen ist es gelungen, die innerparteilichen Zwistigkeiten bei KORWIN, jetzt Nowa Nadzieja, zu beenden. Zudem gelingt es der Konfederacja zunehmend, mit einer Stimme zu sprechen, was zweifelsohne großen Einfluss auf die Außendarstellung hat. Ein Alleinstellungsmerkmal der Konfederacja neben dem ultraliberalen Programm in Wirtschaftsfragen ist das junge Alter ihres Führungspersonals. Robert Winnicki, Chef des Wahlkampfstabs, Sejm-Abgeordneter und Vorsitzender der Nationalen Bewegung, wird in diesem Sommer 38. Präsidentschaftskandidat Krzysztof Bosak, der ebenfalls im polnischen Parlament sitzt, ist 40, Sławomir Mentzen, der das Gesicht des jüngsten Aufschwungs ist, zählt gerade einmal 36 Jahre. Damit verkörpert das Führungspersonal der Partei ein völlig anderes Politikerbild als etwa der Vorsitzende der Bürgerplattform (Platforma Obywatelska, PO) Donald Tusk – 66 Jahre alt – und PiS-Chef Jarosław Kaczyński – 73 Jahre alt –, deren Konkurrenz die polnische Politik seit nunmehr gut zwanzig Jahren dominiert. Gerade jüngere Wähler, darunter die Erstwähler, dürften sich von der Jugendlichkeit der Konfederacja angezogen fühlen. Man hat es mit neuen, weitestgehend unverbrauchten Gesichtern zu tun, die eine gänzlich andere Ansprache und Ausstrahlung besitzen als die Generation von Tusk und Kaczyński. Das zeigt sich auch in der Nutzung der Sozialen Medien. Diese entwickelten sich zum zentralen Kommunikationskanal der Partei, der lange Zeit der Zugang zu den von der PiS kontrollierten öffentlichen Medien aber auch zu den oppositionsnahen Medien verwehrt blieb. Im Bereich der Sozialen Medien ist vor allem Mentzen omnipräsent, mit über 700.000 Follower auf TikTok, über 450.000 auf Facebook und über 300.000 auf Twitter. Zudem startet er Ende Mai seine Tour unter dem Motto "Ein Bier mit Mentzen" (Piwo z Mentzenem), die ihn durch zwölf Städte führen wird. Dies alles wirkt auf junge Wähler attraktiv. Umfragen zufolge unterstützen 51,5 Prozent der Wählerschaft im Alter von 18 bis 39 Jahren die politische Rechte, wobei ganze 35 Prozent auf die Konfederacja entfallen und gerade einmal 15,5 Prozent auf die PiS.Frei und unabhängig: Inhaltliche Mäßigung als ErfolgsrezeptLange Zeit war die inhaltliche Ausrichtung der heterogenen Partei alles andere als eindeutig. Zu den programmatischen Schnittmengen zählen eine ausgeprägte EU-Skepsis gepaart mit einer Betonung der polnischen Souveränität sowie eine grundsätzliche Ablehnung wohlfahrtsstaatlicher Errungenschaften wie öffentliche Bildung, Gesundheitsversorgung oder Sozialprogramme. So spricht sich die Konfederacja etwa für die Abschaffung von Steuern und Sozialleistungen wie staatlicher Krankenversicherung, Rentenversicherung und Familiengeld 500 Plus aus. Nicht zuletzt aufgrund solcher ultralibertären Forderungen ist die Partei vor allem für junge Männer attraktiv, die alleinstehend und körperlich gesund sind, einen Job haben und für die das eigene Rentenalter in ferner Zukunft liegt. Diese Wählerklientel fühlt sich durch Steuern und Sozialabgaben in erster Linie belastet und versteht den Wohlfahrtstaat vor allem als Bevormundung.Ihre EU-Skepsis unterscheidet die Konfederacja von den übrigen Oppositionsparteien ebenso wie ihre indifferente Haltung hinsichtlich einer Liberalisierung des Abtreibungsrechts und der Justizreformen der Regierungspartei PiS. Gleichzeitig kann die Konfederacja kaum als natürlicher Koalitionspartner der PiS betrachtet werden. Blickt man wie der Soziologe Jarosław Flis auf die Wählerschaft der Partei, dann sieht man, dass diese sich zwar am wenigsten mit der politischen Linken identifiziert, am zweitwenigsten aber bereits mit der PiS. Erst danach folgt die Bürgerplattform. So habe im zweiten Wahlgang der Präsidentschaftswahlen 2020 die eine Hälfte der Konfederacja-Wähler für den PiS-Kandidaten und Amtsinhaber Andrzej Duda gestimmt, die andere Hälfte hingegen für den PO-Kandidaten Rafał Trzaskowski. Flis zufolge gibt es innerhalb der Konfederacja eine starke libertäre Strömung, die dem laizistischen Liberalismus nahesteht und politische Korrektheit ablehnt. Im Prinzip führe die Konfederacja das traditionelle Credo der politischen Linken fort. Sagte die Linke einst: "Niemand wird uns ins Bett schauen!", dann sagt die Konfederacja heute: "Niemand wird uns in den Kochtopf und in die Garage schauen!". Während die Linke für sexuelle Selbstbestimmung eintrat, fordert die Konfederacja heute Selbstbestimmung und Wahlfreiheit bei der Wahl des Essens und des Brennstoffs.Diese Betonung der Souveränität, sowohl der Souveränität Polens gegenüber der EU als auch der Souveränität der polnischen Bürger gegenüber dem polnischen Staat, spiegelt sich in dem Wahlkampf-Slogan "Wir geben euch Polen zurück!" (Oddamy wam Polskę!) wider. Gleichzeitig ist der jüngste Aufschwung auch Ausdruck einer inhaltlichen Mäßigung der Partei, die in der Vergangenheit immer wieder durch ausländer-, minderheiten- und frauenfeindliche Ausfälle auf sich aufmerksam machte und mit der Nationalen Bewegung fest in der rechtsextremen Szene des politischen Polen verankert ist. So wurden dem Co-Vorsitzenden der Konfederacja, Sławomir Mentzen, zuletzt immer wieder seine 5 Punkte (piątka Mentzena) vorgehalten, die er im Jahr 2019 vorgetragen hat. Damals erklärte Mentzen auf einer Veranstaltung in Krakau im Rahmen des Europawahlkampfes: "Wir wollen keine Juden, Homosexuelle, Abtreibung, Steuern und auch keine Europäische Union!" Während seine Worte damals kaum für Aufregung sorgten, sieht dies heute anders aus: Mentzen ist mittlerweile zum Parteichef aufgestiegen und selbst eine Regierungsbeteiligung scheint Stand heute eine ernsthafte Option zu sein. Daher vermag es kaum zu verwundern, dass Mentzen sich von seinen damaligen Aussagen zu distanzieren versucht, entsprächen diese doch keineswegs seiner persönlichen Auffassung und seien zudem aus dem Kontext gerissen.Der lachende DritteBeim aktuellen Aufwind in den Umfragen dürfte die Konfederacja in doppelter Hinsicht von dem beabsichtigten und medial viel diskutierten Bündnis zwischen der sogenannten Bauernpartei (Polskie Stronnictwo Ludowe, PSL; wörtlich eigentlich Volkspartei) und der Partei Polska 2050 um Szymon Hołownia profitieren. Einerseits scheinen sich Teile der ländlichen Wählerschaft, gerade aus dem landwirtschaftlichen Bereich, die traditionell der PSL nahestehen, zuletzt aber auch die PiS unterstützten, angesichts zahlreicher Krisen von der Konfederacja und ihrem wertkonservativen Profil angesprochen fühlen. Dies zeigten zuletzt die Proteste der polnischen Landwirte gegen die Einfuhr ukrainischen Getreides, dem sich die Konfederacja anschloss. Andererseits dürften auch einige Unterstützer von Polska 2050 von der Aussicht einer Zusammenarbeit mit einer derart etablierten Partei wie der PSL abgeschreckt sein und ihre Systemkritik nun durch die Anti-Establishment-Partei Konfederacja besser vertreten sehen.Welche Szenarien gibt es im Hinblick auf die Parlamentswahlen?Einige Beobachter schreiben der Partei die Rolle des Königsmachers zu, der der aktuell regierenden PiS zu einer weiteren Amtszeit verhelfen könnte. Gleichwohl scheint ein solches Szenario die Partei vor große Herausforderungen zu stellen, schließlich galt sie bislang vor allem als Hort von Protestwählern, eine Regierungsbeteiligung stand noch nie zur Debatte. Marcin Duma, Chef des Meinungsforschungsinstituts IBRiS, hält hingegen eine Koalition zwischen PiS und Konfederacja nach den Sejm-Wahlen im Herbst für unwahrscheinlich. Schließlich seien die Sozialprogramme zentraler Bestandteil der Regierungspolitik von Recht und Gerechtigkeit. Die Konfederacja hingegen plädiert für die Beschränkung sozialpolitischer Maßnahmen, gepaart mit einem ultraliberalen Wirtschaftsprogramm. Auch dürfte die Aussicht auf politische Spitzenämter und die damit einhergehenden innerparteilichen Verteilungskämpfe zu neuen Querelen in der Rechtsaußenformation führen, bei dem auch die Altvorderen Braun und Korwin-Mikke ein Stück vom Kuchen der Macht abbekommen möchten.Daher halten andere Beobachter ein weiteres Szenario für weitaus wahrscheinlicher. Die Formation möchte ihren Nimbus als (einzig verbliebene und glaubwürdige) Anti-System- bzw. -Establishment-Partei nicht riskieren, da das Gros ihrer Wählerschaft sie aus diesem Grund wählt. Schließlich gilt es als erklärtes strategisches Ziel der Partei, die PiS als stärkste Kraft der politischen Rechten in Polen abzulösen, zumal nach einem in den nächsten Jahren bevorstehenden Ausscheiden Jarosław Kaczyńskis aus der aktiven Politik. Zudem ist das politische Führungspersonal noch vergleichsweise jung, das heißt, sie könnten auch noch vier Jahre warten, um dann noch stärker zu werden. In einem solchen Szenario könnte die Konfederacja eine PiS-geführte Minderheitsregierung punktuell unterstützen und sich so Einfluss auf die polnische Landespolitik sichern. Gleichzeitig scheint ein solches taktisches Manöver durchaus risikobehaftet zu sein, schließlich kann die Konfederacja nicht ohne Weiteres davon ausgehen, dass ihr aktueller Höhenflug von Dauer sein wird. Weitere vier Jahre Opposition könnten die Partei in den Umfragen genau dorthin zurückführen, wo sie noch zu Beginn des Jahres 2023 stand: an der Schwelle der Fünfprozenthürde. Die Konfederacja-Vertreter selbst erteilen in Interviews einer möglichen Koalition mit der PiS eine Absage, allerdings nicht ohne sich ein Hintertürchen offen zu halten. So wolle man über mögliche Koalitionen erst nach den Wahlen sprechen. Hinter den durchaus widersprüchlichen Äußerungen dürfte vor allem Wahlkampftaktik stecken, schließlich präsentiert sich die Partei einerseits als "normale rechte" Alternative zur "pseudo-rechten" PiS, profitiert andererseits jedoch von der gestiegenen Aufmerksamkeit gegenüber einer potenziellen Regierungspartei.FazitBis zu den Wahlen bleibt noch ein gutes halbes Jahr, das reicht in der (polnischen) Politik noch für die eine oder andere Volte. Weder ist es ausgemacht, dass die PiS nicht doch noch die fehlenden Prozentpunkte für eine erneute Alleinregierung zusammenkratzt, noch ist gesagt, dass sich die Konfederacja auf einem niedrigen zweistelligen Prozent-Niveau wird halten können. Gerade die wechselwilligen Wähler, die der Partei den jüngsten Aufschwung beschert haben, werden in den kommenden Wochen und Monaten ganz genau hinschauen und hinhören, was die Vertreter der Partei medial von sich geben. Hier wird im Hinblick auf einen möglichen Wahlerfolg der Konfederacja vor allem dreierlei ausschlaggebend sein. Erstens: wird es den beiden Führungsfiguren Mentzen und Bosak gelingen, sich kurzfristig auftuende politische Gelegenheiten auch zukünftig taktisch klug zu nutzen und sich als Alternative mit Alleistellungsmerkmal gegenüber den übrigen Kontrahenten zu positionieren? Zweitens: wird es der Partei gerade auf der Zielgerade gelingen, aufkommende Interessenwidersprüche innerhalb der eigenen Wählerschaft (Regierungsbeteiligung ja oder nein?) verlustfrei zu moderieren? Drittens: werden die Altvorderen wie Korwin-Mikke und Braun sich dauerhaft zurückhalten und wie lange wird die erst seit kurzem funktionierende parteiinterne Disziplin halten?

[1] Wahlkomitees sind in der polnischen Politik für die Anmeldung der Kandidaten und den Wahlkampf zuständig. Bei den Wahlen zum Europaparlament, zum Sejm und zum Senat gibt es in Polen drei Arten von Wahlkomitees: das Wahlkomitee einer politischen Partei (Komitet wyborczy partii politycznej), das Wahlbündnis mehrerer poltiischer Parteien (Koalicyjny komitet wyborczy), für das statt der Fünf- eine Achtprozenthürde gilt, und das Wählerwahlkomitee (Komitet wyborczy wyborców), das von einer Gruppe von mindestens 15 wahlberechtigten Bürgern gegründet werden kann.

RIJEČ UREDNIŠTVAUZ 20-tu OBLJETNICU DANA HRVATSKOGA ŠUMARSTVANa 101. Godišnjoj skupštini Hrvatskoga šumarskoga društva, održanoj 9. svibnja 1997. god. (188 sudionika) u Zaključcima pod red. br. 15 Skupština "proglašava 20. lipnja za Dan hrvatskoga šumarstva, koji će se od 1998. godine u organizaciji HŠD-a obilježavati svake godine". Naime, toga je datuma na 96. Redovitoj skupštini 20. lipnja 1991.g. jednoglasnom odlukom promijenjen naziv udruge iz Saveza društava inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske u Hrvatsko šumarsko društvo. Tako je od 1998.g. Dan hrvatskoga šumarstva redovito obilježavan. Uz redovita izvješća o radu i financijskom poslovanju udruge, u nastavku je uvijek slijedila aktualna stručna tema. Stručna tema ove Skupštine bila je "Hrvatsko šumarstvo danas i sutra". Uvod u raspravu dali su tadašnji predsjednik HŠD-a prof. dr. sc. Slavko Matić i direktor "Hrvatskih šuma" p.o. Zagreb Anđelko Serdarušić, dipl. ing. šum. Kao temu za razmišljanje, navest ćemo samo dio iz tih uvoda i rasprave objedinjenih u 15 zaključaka.Prof. Matić ponajprije naglašava kako je HŠD najmjerodavnija stručna organizacija koja mora raspravljati o stanju u hrvatskome šumarstvu, posebno onda kada su svakim danom problemi sve brojniji i uočljiviji. No, nitko ne očekuje njihovo rješenje preko noći. Najvažniji problemi su: zapošljavanje diplomiranih inženjera i općenito smanjenje broja zaposlenih u šumarstvu; nepotrebno izdvajanje velikih površina šuma u nacionalne parkove i parkove prirode i davanje na upravljanje raznoraznim upravnim odborima gdje gotovo i nema šumara; podređeni odnos prema struci gdje Hrvatske ceste, vodoprivreda i elektroprivreda, protivno Zakonu o šumama, ulaze u šume bez naknade; drvni sortimenti se raspoređuju po komisijama, uz niske cijene a svi se zaklinjemo u slobodno tržište; u šumu nam ulaze needucirani i slabo opremljeni poduzetnici s nekvalificiranom radnom snagom; poseban trud treba ulagati u afirmaciju struke utemeljene ponajprije na profesionalnoj etici; trebamo se riješiti onih "zalutalih" u šumarsku struku, kojima je cilj samo laka zarada.Direktor Serdarušić nakon uvoda daje desetak prijedloga za zaključke; uputiti zahtjev Hrvatskoj radioteleviziji za termin redovitog priloga o hrvatskom šumarstvu; da predstavnici HŠD-a, Šumarskog fakulteta, Šumarskog instituta i Hrvatskih šuma p.o. izrade suvremeni Zakon o šumama i Dugoročni program šumarstva i upute ga Ministarstvu uz zahtjev za ukidanje tzv. "liste finalista", reprogramiranja dugova, dodjela dionica, odgoda plaćanja itd.; usklađivanje odnosa šumarstva i drugih djelatnosti; da se osigura više financijskih sredstava za gospodarenje privatnim šumama i sanaciju ratnih šteta, te da na prostornom uređenju i djelatnostima zaštite prirode, neizostavno sudjeluju i šumarski stručnjaci.Tomislav Starčević naglašava kako je vrijeme da se analizira da li smo i koliko, dosljedno provodili temeljne koncepcijske pretpostavke za razvoj hrvatskoga šumarstva, gdje u provedbi tih opredjeljenja još nema jasne šumarske politike; Šumariji kao temeljnoj organizacijskoj jedinici ne daje se dovoljno važnosti i ovlaštenja, iz čega proizlazi gubitak motiva; kod uzgojnih radova vidljivo opada kvaliteta; doradom planova gospodarenja povećava se sortimentna struktura planova sječa, pa nemamo definirane planske veličine; naposljetku ovu Skupštinu smatra poticajnom za temeljiti razvoj šumarstva.Prof. Joso Vukelić smatra da Vlada RH nema koncepciju razvoja šumarstva i javnog poduzeća, ne uvažava stručna mišljenja, postavlja nekompetentan Upravni odbor; resorno Ministarstvo je neadekvatno organizirano i šumarstvo i lovstvo bi trebalo izdvojiti u posebnu Državnu upravu, kao što su to vode. Posebno ističe nezadovoljstvo društveno-moralnim položajem šumarske struke.Prvi resorni ministar Ivan Tarnaj ističe kako nijedna organizacija nije konačna, pa tako ni šumarska; ova dosadašnja, obrazlažući je detaljno, smatra da je bila dobra, jer trebalo je u teškim uvjetima preživjeti, no nakon 7 godina možda je vrijeme za novu.Prof. Branimir Prpić iskazuje nezadovoljstvo podređenošću šumarstva u Strategiji prostornog uređenja RH i smanjenjem opsega šumarskih djelatnosti, posebice u prostornom planiranju i zaštiti prirode i okoliša, gdje šumarske poslove preuzimaju nestručni kadrovi.Prošlo je 20 godina pa imajući pred sobom ovaj skraćeni prikaz navedene stručne teme (detaljno u Šumarskom listu br. 5-6/1997., str. 323-332), pokušajmo odgovoriti barem na dva pitanja: što se to do danas promijenilo i da li je "svatko od nas korigiranjem svoga rada dao najbolji doprinos poboljšanju stanja u šumarstvu", što je tada sugerirao prof. Matić u uvodnom izlaganju? Uredništvo ; EDITORIALOn the 20th Anniversary of the Day of Croatian ForestryAt the 101st Annual Assembly of the Croatian Forestry Association held on 9th May 1997, (188 participants), June 20th was proclaimed the Day of Croatian Forestry, which will be celebrated annually by the Croatian Forestry Association starting from 1998 (Conclusions, item 15). At the 96th regular meeting held on 20th June 1991, the name of the association was unanimously changed from the Association of Engineers and Technicians of Forestry and Wood Industry of Croatia into the Croatian Forestry Association. The Day of Croatian Forestry has been marked interminably since 1998. Regular reports on the activities and financial affairs of the Association have always been accompanied by discussions on current specialist topics. The specialist topic of the said Assembly was "the Croatian forestry today and tomorrow". An introduction to the discussion was given by Professor Slavko Matić, PhD, the then president of the Croatian Forestry Association, and Anđelko Serdarušić, BSc in forestry, director of the company "Croatian Forests". To provide food for thought, we shall mention only some parts of these introductions and discussions summarized in 15 conclusions.First and foremost, Professor Matić stresses that the CFA is the most competent professional organisation to discuss the condition of Croatian forestry, particularly in view of a growing number of acute problems. However, nobody expects overnight solutions. The most important problems include the employment of graduate engineers and the declining number of those employed in forestry in general; unnecessary conversions of large forest areas into national parks and nature parks and their management by managing boards consisting of anybody but foresters; a subordinate attitude towards the profession, reflected in the fact that the Croatian Roads, Water Management and Electrical Utility Company, contrary to the Forest Law, enter forests without any monetary compensation; wood assortments are distributed per commissions at low prices despite the fact that we all staunchly support the free market economy; forests are treated by uneducated and poorly equipped entrepreneurs with unqualified labour force; particular effort should be invested in the promotion of the profession that is based primarily on professional ethics; those who have "wandered" into the forestry profession by accident with the only goal of making easy money should be removed from forestry.Director Serdarušić followed his introduction with some ten proposals for the conclusions. These include the following: a request should be submitted to the Croatian Radio Television to allocate a fixed term for programmes on Croatian forestry; representatives of the CFA, the Faculty of Forestry, the Forest Research Institute and Croatian Forests Ltd should draw up a modern Forest Law and a Long-Term Forestry Programme and submit it to the Ministry. The Programme should be accompanied by a demand to abolish so-called "finalist lists", re-programme debts, allocate shares, postpone payments, etc; the relationship between forestry and other fields should be coordinated; more financial means should be ensured for the management of private forests and the recovery of war damage; and forestry experts should invariably be included into spatial management and nature conservation activities.Tomislav Starčević stresses the need to analyse whether the basic conceptual prerequisites for the development of Croatian forestry have been implemented and to what extent, considering that the application of these prerequisites is not guided by a clear forestry policy; the forest office, as the basic organisational unit, is not given sufficient importance and competences, hence the loss of motives; the quality of silvicultural treatments is visibly declining; by adding to management plans the assortment structure of cutting plans is increased, resulting in changes in the planned amounts; and finally, he considers this Assembly an incentive for the overall development of forestry.Professor Joso Vukelić points out that the Croatian Government does not have a clear concept of the development of forestry and public enterprises, does not accept professional opinions, and appoints incompetent management boards; the Ministry is inadequately organized; while forestry and hunting management should be placed under a separate State administration, similar to water management. He particularly expresses dissatisfaction with the socio-moral position of the forestry profession.The first forestry minister Ivan Tarnaj states that no organisation is final, and consequently the forestry organisation is not final either; he maintains that the current organisation is good in view of the fact that it was difficult to survive in hard conditions, but after seven years it is perhaps time to launch a new organisation.Professor Branimir Prpić expressed dissatisfaction with the subordinate position of forestry in the Croatian Strategy of Spatial Planning and with a reduced volume of forest activities, particularly in spatial planning and nature conservation and environment protection, where forestry activities are performed by inexpert personnel.Twenty years have passed: looking at this brief review of the topic (find a more detailed analysis in Forestry Journal No. 5-6/1997, pp 323-332), let us try and answer at least two questions: what has changed since and have we all "by improving our work, given the best contribution to the condition in forestry", as Professor Matić suggested in his introductory discussion. Editorial Board