Suchergebnisse

By applying the realist, liberal and constructivist approaches to International Relations, in the light of the position the European Union holds in world politics, we are going to answer the question whether the aforementioned theoretical approaches see (do not see) a global actorness for the European Union. Each of the approaches answers the question of the EU's own manifestation of its actor capacity-by means of using the concepts of the hard, the soft, and the normative power in the analysis. This shall be a way to investigating the degree of EU's (global) actorness, as well as to testing its actorness through the actual implementation of the Common Foreign and Security Policy via the three aforementioned concepts of power. ; Primenjujući realističke, liberalističke i konstruktivističke pristupe međunarodnim odnosima, a u svetlu položaja koji Evropska unija zauzima u svetskoj politici, pokušaćemo da odgovorimo na pitanje da li ti pristupi vide (ne vide) globalno akterstvo Evropske unije. Svaki od pristupa daje različit odgovor na pitanje kako Unija ispoljava svoj (akterski) kapacitet - kroz tvrdu, meku ili normativnu moć. Na ovaj način je moguće ispitati stepen razvoja (globalnog) akterstva Evropske unije i testirati njeno akterstvo posredstvom sprovođenja zajedničke spoljne i bezbednosne politike, a uz pomoć tri pomenuta vida moći.

Rad sadržava pregled politika vodećih online-platformi u borbi protiv dezinformacija i infodemije kako bi se promislile njihove moguće izravne ili neizravne, kratkoročne ili dugoročne posljedice za medijski pluralizam i informirano građanstvo, uzimajući u obzir značenje platformi u oblikovanju informacijskog okruženja. Metoda istraživanja je analiza dokumenata koje su odabrane platforme objavile od početka koronakrize u veljači do 31. srpnja 2020. kako bi komunicirale promjene svojih politika moderacije sadržaja kao posljedicu te krize. Uključena su i izvješća, koja su u kolovozu 2020. dostavile Europskoj komisiji, o mjerama koje su primijenile kako bi ograničile širenje dezinformacija povezanih s bolešću COV ID-19. Analiza sugerira da su platforme nedvojbeno poduzele niz potencijalno korisnih mjera kako bi odgovorile na izazove širenja lažnih, obmanjujućih i štetnih informacija u pandemiji, ali gotovo svaka od tih mjera sadržava i potencijalan rizik za slobodu izražavanja i medijski pluralizam. Ti rizici ne proizlaze toliko iz samih inicijativa koliko iz nedostatka regulatornog okvira i neravnoteže između odgovornosti i moći koju platforme posjeduju.

he complex relationship between politics, technology, military art and warfare is Ivana Damnjanović certainly one of the most interesting and always topical areas of research in the area of social sciences. The aim of this paper is to shed light on several aspects of this relation, as well as their explanations in the scientific literature. First of all, the tie between the state, the army and the technology has prompted many authors to point to the far-reaching social consequences of such a complex of power. In addition, the military technology, exactly because of its association with the state, is characterized by a range of specific features that require special analysis. Finally, the technology may be a multiplier of the military power, and thus, indirectly, of the political power. ; Složen odnos između politike, tehnologije, vojne veštine i ratovanja svakako predstavlja jedno od najzanimljivijih i uvek aktuelnih polja istraživanja u društvenim naukama. Cilj ovog rada jeste da osvetli nekoliko aspekata ove relacije, kao i njihova objašnjenja u naučnoj literaturi. Pre svega, sprega između države, vojske i tehnologije podstakla je mnoge autore da ukažu na dalekosežne društvene posledice ovakvog kompleksa moći. Osim toga, vojnu tehnologiju, upravo zbog veze sa državom, karakteriše niz osobenosti koje zahtevaju posebnu analizu. Konačno, tehnologija može biti u funkciji multiplikatora vojne, a time posredno i političke moći.

Contemporary understanding of technology, its place in society and connection to politics, had shaped together with concept of modernity itself. Starting point of this process is in the works of Francis Bacon, who was the first to establish firm relations between technology and science, as well as between knowledge and power. On the other hand, authors like Machiavelli, Hobbes and Spinoza establish modern political thought, bringing politics down to technology of power conquest or of functional organization of society. Enlightenment and positivism embrace legacy of both these lines of thought, and complement presumptions for self-reflection of modernity with faith in the power of reason, as well as emerging concept of both technological and social progress. ; Savremeno razumevanje tehnologije, njenog mesta u društvu i veze sa politikom uobličavalo se paralelno sa konceptom same modernosti. Početnu tačku ovog procesa čini delo Frensisa Bekona, koji je prvi uspostavio čvrste veze između tehnologije i nauke, ali i između znanja i moći. Sa druge strane, autori poput Makijavelija, Hobsa i Spinoze uspostavljaju savremeno promišljanje politike, svodeći je, u velikoj meri, na tehnologiju osvajanja vlasti ili uspostavljanja funkcionalne organizacije društva. Na zaostavštinu ove dve struje mišljenja oslanja se kasnija misao prosvetiteljstva i pozitivizma, koja zaokružuje pretpostavke za samorazumevanje modernog sveta verom u moć razuma i konstituisanjem koncepta progresa, shvaćenog kao pravolinijski tehnološki i društveni napredak.

Reklame u globaliziranom svijetu sve više preuzimaju ulogu kipara percepcije, vrijednosti i stavova, a zahvaljujući tehnologiji 21. stoljeća dobivaju moć nad ljudskim umom kakvu imaju požar ili poplava. Koristeći sve sofisticiranije tehnike zavođenja publike, dostigle su umjetničke razine. Slojevitost, kompleksnost i tehnički izbrušeni audiovizualni doživljaji, omogućeni AI, AR i VR tehnologijom, otvorili su prostor reklamama da prevaziđu okvire svog uvriježenog koncepta, tj. poticanja konzumerizma u cilju brze financijske dobiti. Ubrzani razvoj tehnologije pa time sve oštrija konkurencija u borbi za um kupca, posljedično su stvorili hiperprodukciju i prezasićenost informacijama, a posljedično i skraćivanje raspona pažnje kod primatelja informacije. Potreba za re-analizom dijapazona moći reklama javlja se i zbog preobrazbe odnosa na globalnom nivou koji iz nacionalnih okvira prelaze u nadnacionalne. To reklamama, zbog njihovog kratkog trajanja, tehnički savršenog audiovizualnog doživljaja s jednostavnim porukama i sloganima, koje se konstantnim ponavljanjem utiskuju u svijest potrošača, omogućava neinvazivni oblik indoktrinacije, pa ti naizgled nepotrebni proizvodi i usluge, putem reklama svoju svrhu proširuju i na oblikovanje pristanka za lakše implementiranje budućih politika.