Suchergebnisse

Mediji u užem smislu isporučuju informacije i podatke javnosti, što podrazumijeva kako bi mediji trebali biti objektivni i vjerodostojni. Šira slika o medijima u svijetu ipak nije dobra. Ankete javnosti i mišljenja uvaženih svjetskih novinara ukazuju na trenutno ključne probleme medija, a to su visoka razina nevjerodostojnosti, senzacionalizam, greške u objavama koje se obično ne ispravljaju te naposljetku neadekvatno prokazivanje važnih informacija. Jedan od često apostrofiranih problema je ovisnost medija o izvoru financiranja što dovodi u pitanje njihovu objektivnost, njihov utjecaj na društvo i otvara čitav niz drugih problema. Prema toj tezi mnogo ljudi "upumpava" novac u medije pa mediji igraju ogromnu ulogu u kreiranju javnog mnijenja. Mediji posjeduju rastući osjećaj moći pa počinju koristiti svoju moć na najagresivniji i najegoističniji mogući način. Danas s postojanjem određene regulative koja nadzire kupnju i prodaju medija, manipuliranje moći odvija se na najvišoj razini. Prema takvom mišljenju, manipuliranje medija i medijima glavna je bolest koja se širi društvom. To zbunjuje ljude jer bilo tko može promovirati štogod želi tako dugo dok ima dovoljno novca. U članku se ističe nekoliko najnovijih primjera disfunkcionalnosti medija. Najnoviji je primjer pokrivanje problematike tzv. pandemije bolesti COVID-19. Otkada je počela tzv. COVID-19 kriza središnji mediji pokazali su svu svoju pristranost ali i neznanje. Štoviše svrstali su se na stranu propagiranja ideje o Covidu kao teškoj pandemiji i o cjepivu kao jedinom spasu. Nerijetko se piše o 'najgoroj bolesti u povijesti', o 'spasonosnom rješenju u vidu cjepiva', o tome kako 'lijekovi uopće ne djeluju' itd. Dakle selekcioniraju se podaci i još uvijek se to čini uz pomoć 'medijskih znanstvenih junaka', a pri čemu su se isključivale znanstvene činjenice koje su ukazivale i potvrđivale suprotna stajališta (PCR test i proglašenje pandemije, nedjelotvornost pa i štetnost cjepiva, lažne znanstvene studije itd.). U članku se obrađuje i egzemplarni primjer možda najveće opasnost za medije – novinarstvo tipa Faktografa. Pod krinkom znanstvene provjere, medicinski loše educirani novinari uzimaju za pravo komentirati i plasirati "univerzalnu istinu" pri čemu se gotovo uvijek pozivaju na selekcionirane znanstvene činjenice izvan cjelokupnog znanstvenog i informacijskog konteksta. Ne smetaju ih pritom evidentni dokazi koji ukazuju na suprotno (meta studije- primjer nošenja masaka, dijagnostika PCR, besmislenost lockdowna, Ivermectin…). Provjera informacija dobro je zamišljena i plod je nepovjerenja u medije, no danas se to izrodilo i svrstalo na suprotnost ideji zbog koje je provjera uspostavljena. Ovo je samo jedan primjer da je potrebno restrukturirati sadašnje medije, učiniti ih financijski neovisnim i ponovno im usaditi objektivnost izvještavanja i društvenu etičnost. Mediji ne smiju kreirati javno mnijenje već pružati vjerodostojnu informaciju i pogled na kontekst.

Koncept ljudske sigurnosti prvi put je istaknut u izvješću UNDP-a (United Nations Development Programme: Razvojni program Ujedinjenih naroda) 1994. i bazira se na slobodi od oskudice (freedom from want) i slobodi od straha (freedom from fear). Na Svjetskom samitu o hrani (World Food Summit) 1996. sigurnost hrane je definirana na način koji naglašava dostupnost hrane, pristup hrani te korištenje i stabilnost kao ključne dimenzije sigurnosti hrane. Iako najčešće nije jedini uzrok sukoba, nesigurnost hrane predstavlja sigurnosnu prijetnju jer služi kao pokretač nasilnog djelovanja. Glad i nesigurnost hrane povećavaju vjerojatnost da će doći do prosvjeda i nereda što potiče nesigurnost među stanovništvom i ostavlja dugotrajne posljedice na cjelokupan razvoj zajednice. S druge strane, sukobi uzrokuju degradaciju okoliša, raspad ekonomije i prisilno raseljavanje stanovništva što u konačnici uzrokuje glad i, naposljetku, bolest i smrt. U posljednjem desetljeću mnoge zemlje ulažu napore u provođenje zakona i strategija usmjerenih na rješavanje problema gladi. Nastoji se potaknuti i društvene skupine da aktivno sudjeluju kako bi uz pomoć međunarodne zajednice unaprijedili sigurnost hrane i osigurali pozitivne transformacije. ; The concept of human security was first highlighted in the UNDP report of 1994 and is based on two freedoms; freedom from want and freedom from fear. The widely accepted World Food Summit definition from 1996 emphasizes the importance of food availability, food access, food use and stability of food as key dimensions of food security. Although usually not the only cause of conflict, food insecurity represents a security threat since it serves as an initiator of violent actions. The presence of hunger and food insecurity increase the probability of protests and riots, which further causes insecurity among the population and leaves long-term consequences to the overall development of the community. On the other hand, conflicts cause the degradation of environment, economic disruption, forced displacement of the population which, in the end, causes hunger and ultimately disease and death. In the last decade, many countries have invested their efforts in law enforcement and strategies aimed at solving the problem of hunger. Countries also seek to activate social groups for participating actively in cooperation with international communities in order to enhance food security and ensure positive transformation.

Nakon završetka hladnoga rata mijenja se paradigma globalne sigurnosti. Sve su manje mogućnosti međudržavnih sukoba (zanemarive, ali ne i nemoguće), dok globalnu sigurnost više ugrožavaju tzv. nedržavni akteri, kao što su razne terorističke skupine, nove prijetnje u obliku krijumčarenja ljudi, droga, oružja masovnoga uništenja itd. Na njih je sve teže reagirati s pozicije logike države, već treba reagirati zajednički, na osnovi zajedničkih kriterija, a takve kriterije nudi logika tržišta. Budući da države još uvijek igraju određenu ulogu u učvršćivanju globalne sigurnosti, bilo bi optimalno kombinirati logiku države i tržišta, što znači njihovo prožimanje. O tome svjedoče problemi koji se javljaju oko rješavanja aktualnih sigurnosnih kriza u svijetu, kao što je primjerice slučaj Ukrajine. Ako se rješenja traže samo na osnovi logike tržišta ili samo na osnovi logike države, a ne na osnovi prožimanja tih dviju logika, izgledi za očuvanje globalne stabilnosti i sigurnosti bitno se smanjuju. ; The paradigm of global security has been changed after the Cold War. There are not so many possibilities for interstate conflicts (they are negligible, but not impossible), while global security is more endangered by the so called non-state actors such as different terrorist groups, new threats in the form of smuggling people, drugs, weapon of mass destruction, etc. It becomes harder and harder to react on them from the position of the state logics, it is necessary to react on them jointly, on the basis of common criteria and such criteria are offered by the market logics. Since states still play a certain role in reinforcing global security, it should be optimal to combine the logics of the state and market which means its interfusion. The evidence for that are problems which arise in solving the current security crises in the world, such as Ukraine case. If the solutions are searched only on the basis of the market logics or only on the basis of the state logics and not on the basis of interfusion of those two, perspectives for preserving global stability and security are crucially decreased.