Suchergebnisse

Razina ekonomske slobode svake se godine mjeri putem jedinstvene svjetske metodologije. Na taj je način kanadski Fraser Institute razvio sustavni pristup javnim politikama koje utječu na opseg javne potrošnje i državne imovine, visinu glavnih poreza, inflaciju, slobodnu trgovinu, na regulaciju poslovanja, tržišta rada i kredita te ostala mjerena područja. Takav policy okvir može biti koristan za dizajniranje strukturnih prilagodbi kojima se poduzetnike može osloboditi od prekomjernog utjecaja i troška države. Također, smanjivanjem i ograničavanjem uloge države ekonomske slobode doprinose poboljšanju institucionalnog okvira za slobodno tržište. U konačnici, ekonomske slobode usko su vezane uz geopolitiku. ; The level of economic freedom is measured each year through a unique world methodology. This way, Canadian Fraser Institute has developed a systematic approach to public policies which affect the scope of public expenditure and state assets, level of major taxes, inflation, free trade, business regulation, labor and credit market and other measured areas. Such policy framework can be useful for designing structural adjustments by which enterprises could be freed from excessive involvement and cost of government. Moreover, by reducing and limiting the role of government economic freedom contributes the institutional framework for free market. Finally, economic freedom is closely related to geopolitics.

Ovaj rad se bavi analizom institucionalnih determinanti kao podsticajnih mera za privlačenje stranih investicija u Republici Srbiji. Posebna pažnja se posvećuje institucionalnim faktorima kao što su politička i ekonomska stabilnost, nivo korupcije, efikasnost sudstva, zatim stabilan i pouzdan, ujedno i transparentan zakonski okvir, kojima se pokušava objasniti ponašanje stranih investitora prilikom izbora destinacije u koju žele investirati. U radu će se pokazati da se institucionalni nedostaci Srbije pokušavaju nadomestiti politikom subvencionisanja, čija se ekonomska efikasnost dovodi u pitanje, a posledica je upravo institucionalne neefikasnosti srpskog političkog i ekonomskog sistema. Osnovna intencija rada je da ukazivanjem na institucionalne prepreke za veći priliv stranih investicija, ponudi i jasne smernice za razvoj mera i mehanizama za privlačenje onih stranih investitora, izvozno orijentisanih, a koji dugooročno planiraju da ostanu u Republici Srbiji.

Socijalni rad usmjeren je k poboljšanju kvalitete života i razvoju potenci- jala pojedinaca, posebice ranjivih osoba, uz adresiranje problema, rizika, nepravdi i nejednakosti u društvu. Načela ljudskih prava i socijalne pravde čine temelje socijalnog rada. U eri sekuritizacije terorizma od početka 21. stoljeća zbog sve veće višedimenzionalnosti terorizma preklapaju se i umrežavaju različite politike, procesi i akteri te postupno nestaju granice između socijalnih i sigurnosnih provedbenih politika. Pomak od funkcije profesionalne skrbi ranjivih društvenih skupina k funkciji "nadzora" pojedinaca u interesu očuvanja društvenog poretka i sigurnosti daje socijalnom radu drugačiju ulogu. Socijalne službe i socijalni rad u protuterorističkim djelovanjima postaju podređeni logici sigurnosti. Na temelju analize okvira za uvođenje socijalnog rada u protuteroristički status i uloge socijalnih službi u protuterorizmu autori zaključuju da socijalni rad obavlja funkciju obavještajnog instrumenta nacionalne sigurnosti u protuterorističkim strategijama zapadnih demokracija.

Tekst analizira način na koji nastavno osoblje na Beogradskom univerzitetu percipira bolonjski proces, načelno i unutar lokalnog srpskog socijalnog i univerzitetskog konteksta; različite upravne instance unutar univerzitetskog obrazovnog sistema, mesto nastavnika unutar obrisa novog visokoškolskog obrazovnog sistema u procesu bolonjske transformacije. Empirijsku osnovu predstavlja istraživanje o uslovima rada nastavnog osoblja koje je Centar za obrazovne politike iz Beograda izveo na pet fakulteta Beogradskog univerziteta tokom 2008 godine. ; The paper analyzes modes in which teaching stuff on Belgrade University perceive Bologna process, in global and local Serbian societal and university context, different administrative and management instances within higher education system, as well as teachers' relation toward these instances and the perception of teachers' place within this new higher education system caught in the intensive process of Bologna transformation. The empirical foundation of this paper represents the research of the labour conditions of university teachers that Center for Educational Policies performed during 2008 on five faculties from Belgrade University.

Considering that in the spectrum of juvenile criminal sanctions punishment of deprivation of liberty is the most severe criminal sanction, international documents related to juveniles in conflict with the law proclaim standards that this sanction has to be imposed only as a measure of last resort and for the shortest period. Issues like possible duration of subject sanction and scope of its imposition, represents some of the basic features of the legal and judicial policy of sanctioning of juveniles, and represent the subject of this paper. The author analyzes how these issues are regulated in Bosnia and Herzegovina"s and comparative law, and how aforementioned standards are applied in practice. Applying the comparative analysis it was determined that there are certain indicators that Bosnia and Herzegovina is one of the countries that has in its heritage "humane" sanctioning policy of juvenile offenderes, and that the aforementioned international standards are consistently accepted in domestic law as well as in the jurisprudence. ; Imajući u vidu da u spektru maloljetničkih krivičnih sankcija kazna lišenja slobode predstavlja najstrožiju krivičnu sankciju, međunarodni dokumenti iz oblasti postupanja sa maloljetnicima u sukobu sa zakonom proklamiraju standard da se ona ima izricati samo kao krajnje sredstvo (ultima ratio) i u što kraćem trajanju. Upravo pitanja mogućeg trajanja predmetne sankcije, te obima njenog izricanja predstavljaju neka od osnovnih obilježja zakonske i sudske politike sankcioniranja maloljetnika, te čine predmet istraživanja ovog rada. Autor je analizirao kako su ova pitanja uređena u bosanskohercegovačkom i uporednom pravu, te kako su spomenuti standardi oživotvoreni u praksi. Primjenom komparativnopravne analize utvrđeno je kako postoje određeni pokazatelji da Bosna i Hercegovina spada u red zemalja koje baštine "humanu" politiku sankcioniranja maloljetnih učinitelja krivičnih djela, te da su spomenuti međunarodni standardi dosljedno prihvaćeni kako u pravu, tako i u sudskoj praksi ove zemlje.

IN CROATIAN: Osnovni je cilj rada ispitati odabrane elemente multikulturalističke politike priznavanja vodeći računa o međuodnosu kulturno-identitetskih i strukturnih aspekata društvene prakse. U tu se svrhu: 1) predstavljaju ključni koncepti multikulturalističke teorijske pozicije; 2) razmatra se Bourdieuov koncept habitusa, koji upućuje na ograničenja i društvenu deriviranost subjektivnih dispozicija; 3) propituje se odnos pojmova habitusa i identiteta i 4) zahtjevi za priznanjem manjinskih identiteta povezuju se sa zahtjevima za redistribucijom unutar teorijskog okvira N. Fraser. Analiza pokazuje da je oblikovanje postojećih identiteta u smjeru fluidnijih i debinariziranih identitetskih obrazaca važan element za svrsishodno aktiviranje i politiziranje manjinskih identiteta. Taj se proces treba temeljiti na svijesti o strukturalnim limitima svake refleksivne rekonstrukcije identiteta. --- IN ENGLISH: The main aim of the paper is to examine selected elements of the multiculturalist politics of recognition, while considering the interrelations of cultural-identity and structural aspects of social practice. For that purpose: 1) key concepts of the multiculturalist theoretical position are presented; 2) Bourdieu's concept of habitus is discussed, which points to confinements and social derivatedness of subjective dispositions; 3) the relationship between the notions of habitus and identity is questioned and 4) the demands for recognizing minority identitites are associated with the demands for redistribution within the theoretical framework of N. Fraser. The analysis revealed that the shaping of existing identities towards more fluid and debinarized identity patterns is an important element for purposeful activating and politicizing of minority identities. This process needs to be based on the awareness of structural limits found in all reflexive reconstructions of identity.

U radu su analizirani strogo poverljivi izveštaji u vezi sa dešavanjima u Jugoslaviji koje je ministar spoljnih poslova Albanije Nesti Nase dostavljao sekretaru Partije rada Albanije Enveru Hodži od 1966. do 1968. godine. Istraživanje je kao zasebne celine izdvojilo nekoliko tema koje su obrađivane u ovim izveštajima, a koje su važne za razumevanje situacije na Kosovu i Metohiji, u Srbiji i u Jugoslaviji krajem šezdesetih godina 20. veka – odnosi u jugoslovenskom partijskom vrhu i pitanje kreatora državne politike prema Kosovu i Metohiji, otvaranje pitanja statusa pokrajine, iseljavanje Srba i delatnost albanske emigracije i zapadnih obaveštajnih službi prema pitanju Kosova i Metohije.

Članak se fokusira na proces osnivanja Etnografskog muzeja Istre šezdesetih godina 20. stoljeća. Osnivanje muzeja dijelom je povezano s činjenicom da je to vrijeme nestajanja predmeta tradicijske kulture sa sela zbog ubrzane industrijalizacije i sve većeg odlaska ljudi u gradove što dovodi do potrebe sakupljanja i izlaganja predmeta u muzejima. No, prikupljanje predmeta, stvaranje zbirki i naposljetku osnivanje Etnografskog muzeja Istre u uskoj je povezanosti i s političkom situacijom nakon Drugoga svjetskog rata, odnosno s procesom utvrđivanja granice između Italije i Hrvatske odnosno Jugoslavije u Istri. Upravo je kroz zapisnike sjednica Društva za povijest i kulturna pitanja Istre – podružnice Pazin vidljiv utjecaj struke, ali i politike na odluku o osnivanju Etnografskog muzeja Istre u Pazinu 1962. godine. Osim toga, u članku je pokazano i da je prostor Kaštela služio za stanovanje i bio dio obiteljskih povijesti stanovnika Pazina koji su živjeli u Kaštelu ili u okolici. ; The article focuses on the process of establishment of the Ethnographic Museum of Istria in the nineteen-sixties. The establishment of the Museum is partly associated with the fact that the period in question was distinguished by the disappearance of traditional culture objects from rural areas due to accelerated industrial development and greater migration of the population to towns. This brought about the need to collect and display objects in a museum. However, the collection of objects, the creation of collections and, eventually, the foundation of the Ethnographic Museum of Istria were also closely linked with the political situation after the Second World War and the process of definition of the border between Italy and Croatia/Yugoslavia in Istria. The minutes of the meetings of the Society for Istrian History and Culture (Pazin Branch) show the influence of museum professionals, but also of politicians, on the foundation of the Ethnographic Museum of Istria in Pazin in 1962. Moreover,the article also shows that the Kaštel (Pazin Castle) was also used for residential purposes and constituted a part of the family history of the citizens of Pazin who lived in Kaštel or the surroundings.

The authors investigate the impact of austerity policies by empirically analysing the crowding out eJect, the Ricardian equivalence principle, and the eJect of domestic competitiveness on economic growth in Slovenia. Using the narrative method, the authors researched determinants of economic growth and the impact of fiscal policies on the empirical relationship between state debt and economic growth. The authors show that Slovenia has executed austerity measures over short time periods only, and argue that one cannot find convincing evidence that the enacted austerity policy created the theoretically and empirically expected eJects. The authors show that the revival of economic growth was independent of enacted austerity policies. Such economic growth has also benefitted the general budget balance and fiscal position of Slovenia. ; Osnova rada predstavlja empirijsku analizu utjecaja politika mjera štednje na ekonomski rast Slovenije kroz istraživanje učinaka efekta istiskivanja, principa Rikardijanske ekvivalencije i efekta domaće konkurentnosti na ekonomski rast Slovenije. Koristeći se deskriptivnom metodom, autori proučavaju determinante rasta i utjecaj fiskalne politike na empirijski odnos između javnog duga i ekonomskog rasta. Rezultati analize pokazuju da su mjere štednje u Sloveniji implementirane kroz kratka vremenska razdoblja unutar kojih nije moguće pronaći uvjerljive argumente o teorijskim ili empirijskim učincima koji proizlaze iz literature. Posljedično, autori potvrđuju tezu kako oživljavanje ekonomskog rasta Slovenije, koji je u navedenom periodu uravnotežio državni proračun te osnažio fiskalni položaj, nije ovisilo o provedenim mjerama štednje.

Cilj je ovoga rada razmotriti komparativno istraživanje integracijskih politika europskih gradova. Prva dva dijela daju analitički okvir za istraživanje imigrantskih integracijskih procesa i politika čija je namjera upravljati takvim procesima. U trećem se dijelu izlaže kako su se razvile lokalne integracijske politike u odnosu na nacionalne politike i integracijske politike Europske unije, posebice nakon 2003. U četvrtom i glavnom dijelu analiziraju se oblikovanje i sadržaj integracijskih politika europskih gradova promatrajući njihovu različitost u pravnoj/političkoj dimenziji, zatim u društvenoekonomskoj dimenziji – uključujući područja rada, stanovanja, obrazovanja i zdravlja – kao i kulturnoj, religijskoj i etničkoj dimenziji. Autori zaključuju da postoji strukturna konvergencija u smislu da u složenoj strukturi višerazinskog upravljanja migracijama i integracijom gradovi zauzimaju sličnu poziciju razvijanjem horizontalnih odnosa suradnje i razmjene. Gradovi koji razvijaju izrazite integracijske politike skloni su to učiniti obuhvatnijim i pragmatičnijim uobličavanjem nego nacionalne politike i politike Europske unije. Istodobno postoji velika razlika u tome što gradovi zapravo čine: oblikovanje, namjere i mjere jako se razlikuju u pravnim/političkim i kulturnim/religijskim dimenzijama, dok je u društvenoekonomskoj dimenziji ta razlika manja kada je riječ o području djelovanja, ali je veća po jakosti političke intervencije. ; This article aims to review the comparative study of integration policies of European cities. The first two sections present an analytical framework for the study of immigrants' integration processes and the policies that intend to steer such processes. The third section outlines how local integration policies have developed in relation to national policies and EU integration policies, particularly after 2003. The fourth and main section analyses the framing and content of integration policies of European cities, looking at their diversity in the legal/political dimension, the socio-economic dimension – including the domains of work, housing, education and health – and the cultural, religious and ethnic dimension. It is concluded that there is a structural convergence, in the sense that in the complex structure of multilevel governance of migration and integration, cities do take a similar position, developing horizontal relations of cooperation and exchange. Cities that develop explicit integration policies tend to do this from a more inclusive and pragmatic framing than national and EU-policies. At the same time, there is great variation in what cities actually do: in the legal/political and in the cultural/religious dimensions, framing, intentions and measures do vary greatly; in the socio-economic dimension this variation is less when it comes to the domains of activity, but more in the intensity of policy intervention.

This paper explores the phenomenon of areas with a large number of abandoned and vacant properties that have a significant impact on the life of communities in economic, environmental and socio-cultural terms. Although the phenomenon has been present in some parts of Europe and the USA for a number of decades, it has become more prevalent in recent decades. The aim of this paper is to explore whether the phenomenon of abandonment is present in contemporary Croatia, as a complex network of negative demographic, social, economic and environmental causes and impacts. Furthermore, the aim is to create a theoretical framework for research into areas with a large number of abandoned or vacant properties in Croatia. Quantitative analyses of key indicators, content analysis of published media and official documents, and ethnographic field research show that abandoned areas are certainly present in Croatia, as are local initiatives to mitigate the negative situation. The recognition of this phenomenon at national, regional and local level needs to be accompanied by the development of an interdisciplinary research methodology, policies and regeneration strategies. Some guidelines on these matters are provided at the end of the paper. ; U radu se istražuje fenomen područja s velikim brojem napuštenih i praznih nekretnina koja značajno utječu na život zajednica u ekonomskom, okolišnom i socio-kulturnom smislu. Premda je taj fenomen prisutan u nekim dijelovima Europe i SAD-a već niz desetljeća, posljednjih desetljeća bilježi se njegovo jačanje. Cilj je ovog rada istražiti je li fenomen napuštenosti prisutan u suvremenoj Hrvatskoj kao složena mreža negativnih demografskih, socijalnih, ekonomskih i okolišnih uzroka i utjecaja. Nadalje, cilj je stvoriti teorijski okvir za istraživanje područja s velikim brojem napuštenih ili praznih nekretnina u Hrvatskoj. Kvantitativne analize ključnih pokazatelja, analiza medijskih sadržaja i službenih dokumenata te etnografska terenska istraživanja pokazuju da su napuštena područja zasigurno prisutna u Hrvatskoj, a isto tako i lokalne inicijative za ublažavanje negativne situacije. Prepoznavanje tog fenomena na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini treba pratiti razvoj interdisciplinarnih istraživačkih metodologija, politika i strategija regeneracije. Neke smjernice o tim pitanjima iznose se na kraju rada.

Problemi stranih radnih migranata ne zauzimaju značajno mesto u politici Vlade Republike Srbije. Politika Vlade je pre svega usmerena ka problemima dijaspore i srpskih radnih migranata u inostranstvu. Što se tiče nacionalne politike prema strancima, ona se s jedne strane bavi suzbijanjem ilegalnih imigranata, a s druge strane inkluzijom i readmisijom srpskih izbeglica. Međutim, u Srbiji je neophodan razvoj migratornih politika budući da one čine deo nacionalne strategije evrointegracija. Stoga smatramo da je izuzetno važno da se privuče pažnja i na ovaj aspekt problema migracija, odnosno na problem stranih radnih migranata u Srbiji. U ovom tekstu nastojale smo da damo osnovni pregled procedura, zakona i migratornih strategija koje postoje unutar nacionalne politike, ističući nedovoljnost i manjkavost u tretiranju pitanja stranih radnih migranata. ; Issue of foreign labour migrants in Serbia does not occupy very prominent place in Serbian governmental policies. These policies are mainly focused towards Serbian Diaspora and Serbian labour migrants working abroad. Conversely, national policies on foreigners in Serbia are mostly concentrated on suppression of illegal immigrants and inclusion and readmission of Serbian refugees. The development of Serbian migratory policies represents part of national Euro-integration strategy. Therefore we find relevant to draw attentions to this topic. In this paper we outline basic national legislation procedures, laws and migratory strategies and give review of basic national and other bodies. Furthermore, we focus on gaps in processing problems of labour migrants in Serbia.

Smatra se da rad na opasnim poslovima i za zdravlje napornim zanimanjima negativno utječe na zdravlje i dugovječnost. Stoga su mnoge zemlje, uz davanja za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti, takvim osobama dale i dodatne beneficije (npr. pravo na starosnu mirovinu u ranijoj dobi ili povoljnije stope prirasta mirovine). Međutim, zbog tehnološkog napretka i razvoja zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, opseg tih poslova i stvarna razina njihove težine i štetnosti se mijenja. Dakle, postoji opravdanje za smanjenje prethodne velikodušnosti. Cilj ovog rada je usporedno prikazati postojeće varijacije i opseg mirovinskih beneficija, analizirati njihovo korištenje i predočiti novije reformske mjere. Posebna pozornost posvećena je situaciji u Hrvatskoj. Na temelju pravne analize i istraživanja podataka autorica predlaže promjene s ciljem postizanja bolje ravnoteže između opće potrebe za produženjem radnog vijeka i individualne potrebe radno nesposobnih osoba za ranijim umirovljenjem. ; It is considered that engagement in harsh occupations negatively affects health and longevity. Therefore, in addition to benefits in respect of accidents at work and occupational diseases, many countries adopted more favourable pension rules for such workers (e.g. right to old-age pension at an earlier age or more advantageous pension accrual rates). However, the scope of such jobs or the actual level of their arduousness and hazardousness has been changing over time due to technological advancements and development of health and safety measures. Hence, for many occupations there is justification for a reduction of the former generosity. The aim of this paper is to give a comparative overview and analysis of pension rules, retirement patterns and policy changes for workers in hazardous and arduous jobs. Special attention is given to the situation in Croatia. Based on legal analyses and data research, the author proposes retirement policy changes that would strike a better balance between, on the one hand, the general need to prolong working lives and, on the other hand, the specific individual needs for early labour market exits for really frail workers.

Svrha je rada povezati konstruktivistički pristup javnim politikama s pojmovima znanja, moći i istine kod Michela Foucaulta te iz spomenute poveznice sintetizirati korisne uvide za istraživanje javnih politika. Najprije se razrađuju osobine konstruktivističkog pristupa, daje se osvrt na podjelu na "stroži" i "mekši" konstruktivizam te se nude odgovori na određene kritike konstruktivizma. Potom se podrobno razrađuje pojam istine kod Foucaulta kao i ostali važni pojmovi u Foucaultovu pojmovnom aparatu poput znanja, moći i diskursa, te se naposljetku iznosi poveznica između Foucaultova rada i konstruktivizma. Pitanje koje nadsvođuje rad jest pitanje mogućnosti utvrđivanja objektivne istine u području društvenih znanosti te relevantnosti objektivne istine za javne politike i polje političkoga općenito.

Rad ima za cilj da ispita same terminološke kontroverze vezane za pojam novog hladnog rata. Intencija rada je i da se odgovori na pitanje šta će odlučititi pobednika u sukobu dve sile, posebno u kontekstu američko-kineskog "trgovinskog rata" koji je smanjio međusobnu zavisnost dve strane, dajući prostor za divergentnije spoljnopolitičko ponašanje. Dodatno, namera rada je i analiza uticaja rata u Ukrajini i sankcija prema Ruskoj Federaciji na odnose Vašingtona i Pekinga. Analizom sadržaja relevantne literature došlo se do sledećih zaključaka: (a) Intelektualni alati "starog hladnog rata" i "obuzdavanja" ne mogu puno pomoći kreatorima politike u Vašingtonu i Pekingu da se nose sa geopolitičkim izazovima današnjice; (b) Iako Vašington i Peking insistiraju da nisu u "novom hladnom ratu", takva analogija je sve češća u diskusijama o odnosima dve države i one se često ponašaju kao da su u njemu. Suštinski element starog hladnog rata – "stanje neprijateljstva bez oružanog sukoba" – je prisutan, pošto obe zemlje traže moć i uticaj, ili žele da opstruišu ili obuzdaju jedna drugu gradeći nove bezbednosne arhitekture, trgovinske i finansijske režime i razvijajući sisteme regulacije tehnologije i globalnih normi; v) Duboke veze između ekonomija dve suprostavljene supersile, međusobna zavisnost od tehnologije, trgovine i podataka nikada nisu postojale u originalnom Hladnom ratu, a prekid privredne saradnje gurnuo bi obe države i svet u duboku višegodišnju depresiju. Ova međupovezanost otvara mogućnosti koegzistencije, koje mogu dovesti i do kraja tzv. "Drugog hladnog rata".