Suchergebnisse

Pogranično područje Hrvatske s Mađarskom u širem smislu obuhvaća dijelove četiri županije: Međimurske, Koprivničko-križevačke, Virovitičko-podravske i Osječko-baranjske. Konkretnije, u ovom se radu pogranično područje odnosi na gradove i općine unutar naprijed navedenih županija koje svojim teritorijem izlaze na državnu granicu. Riječ je o 26 jedinica lokalne samouprave, od kojih su tri grada i 23 općine sa ukupno 144 naselja. U tradicionalnom se smislu za europska pogranična područja najčešće vežu pojmovi poput prometne izoliranosti i perifernosti. U današnje vrijeme, međutim, u sklopu Europske Unije dolazi do njihove značajne društvene i ekonomske transformacije. To se posebno odnosi na schengenski prostor gdje granice više ne razdvajaju, nego spajaju susjedne države. Hrvatska je nova članica Europske Unije i kao takva još nije integrirana u schengenski prostor gdje je putovanje moguće bez granične kontrole. Stoga još uvijek nije došlo do transformacije hrvatskoga pograničnoga područja prema susjednim državama koje su članice EU, a to svojega odjeka ima u prošlim i aktualnim demografskim trendovima i procesima. Hrvatska granica s Mađarskom je najranije definirana hrvatska kopnena granica koja je uspostavljena još u srednjemu vijeku i vezana je u svojem najdužem dijelu uz tok rijeke Drave. Sve ostale kopnene granice Republike Hrvatske definirane su kasnije, s time da su tek nakon osamostaljenja Hrvatske postale državne (međunarodne) granice. Za vrijeme bivše Jugoslavije jedino je hrvatska kopnena granica s Mađarskom bila međunarodna. Ta je činjenica uvjetovala manju prekograničnu suradnju i povezanost nego što je to bio slučaj s ostalim granicama koje do prije tridesetak godina nisu bile međunarodne. Demografskom je analizom utvrđen depopulacijski i emigracijski karakter demografskih dinamičkih promjena u referentnom vremenskom razdoblju od popisa stanovništva 1981. do 2018. godine. Riječ je o kontinuiranim i prostorno izrazito homogenim negativnim demografskim trendovima (prirodni pad i negativna migracijska bilanca) koji značajno destabiliziraju koncept demografske održivosti kao uvjeta sveukupne društvene i ekonomske stabilizacije i revitalizacije pograničnoga područja što, dakako, ima i svoju sigurnosnu dimenziju. ; The border area of Croatia with Hungary in a broader sense includes parts of four counties: Međimurje, Koprivnica-Križevci, Virovitica-Podravina and Osijek-Baranja. More specifically, in this paper, the border area refers to cities and municipalities within the aforementioned counties that cross the state border with their territory. These comprise 26 local self-government units, of which three are cities and 23 municipalities with a total of 144 settlements. In the traditional sense, European border areas are most often associated with terms such as traffic isolation and peripherality. Nowadays, however, their social and economic transformation is taking place within the European Union. This is especially true in the Schengen area, where borders no longer separate, but connect neighboring countries. Croatia is a new member of the European Union and as such has not yet been integrated into the Schengen area where travel is possible without border controls. Therefore, the transformation of the Croatian border area towards the neighboring countries that are members of the EU has not yet taken place, and this has its echo in past and current demographic trends and processes. The Croatian border with Hungary is the earliest defined Croatian land border, which was established in the Middle Ages and is connected in its longest part along the Drava River. All other land borders of the Republic of Croatia were defined later, with the provison that only after the independence of Croatia did they become state (international) borders. During the former Yugoslavia, only the Croatian land border with Hungary was international. This fact led to less cross-border cooperation and connectivity than was the case with other borders that were not international until thirty years ago. Demographic analysis determined the depopulation and emigration character of demographic dynamic changes in the reference time period from the 1981 to 2018 census. These are continuous and spatially homogeneous negative demographic trends (natural decline and negative migration balance) that significantly destabilize the concept of demographic sustainability as a condition of overall social and economic stabilization and revitalization of the border area, which, of course, has its security dimension.