Suchergebnisse

Ovom se studijom nastoje rekonstruirati osobitosti glazbene kulture u Mostaru u prvoj polovini XX. stoljeća, njezine vrste, ishodišta i značenje u kontinuitetu, s težištem na institucionalno organiziranoj glazbenoj praksi i njezinoj povezanosti sa širim društvenim kontekstom. Pristup što ga je nametnuo tako postavljeni istraživački cilj obuhvaća predstavljanje glazbene stvaranosti u okviru kulturne, ali i političke povijesti izabrana vremena, čiji je rezultat u najvećoj mjeri i bila. U polju autonomnoga, glazba do sredine XX. stoljeća gotovo da i nije postojala jer se funkcionalno povezivala s oblicima svijesti i načinima života sredine čiju su zbilju obilježile mijene režima, stranačka trvenja vlasti i vladara, gospodarske, političke i kulturološke razlike ostavivši zamjetne tragove u njezinu povijesnome hodu. Stoga se pristup glazbi kao dijelu cjelokupnoga društveno- političkog i kulturnoga života činio jedino ispravnim. Predložena građa može se promotriti kao mozaična cjelina satkana od dijelova što predočuju mjesta i oblike muziciranja, djelovanje istaknutih pjevačkih društava, amaterskih i profesionalnih glazbenih udruženja, školstva i organiziranih manifestacija preko kojih je glazba živjela u gradu Mostaru. ; This article was intended to reconstruct the peculiarities of the Mostar's musical culture in the first half of the 20th century, its species, starting points and meaning in the continuity, emphasizing the institutional organized musical practice and its connection with larger social context. The approach that was imposed by purpose of research includes the presentation of the musical reality whithin the cultural and political history of the determinated period, whose result in the larger part it was. In the field of the autonomous, music until the middle of 20.th century almost it has not existed, because it has been connecting functionally with the kindes of the conscience and living ways of the enviroment whose reality was determinated by regime changes, political party conflicts, economical, political and cultural differences leaving the significant tracks in its historical continuity. Because of that, the approach to music as the part of the entire socio-political and cultural life seemed to be the only correct one. The proposed material can be observed as the mosaic whole made of the parts presenting the localities and forms of the music practice, the activites of prominent choral societies, amateur and professional musical societies, the education and organized manifestations by which music has lived in Mostar.

Ovaj rad analizira povijesne artefakte korištene u rekonstrukciji mode Zagreba s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Raznolikost izvora iziskuje postavljanje temeljnih pravila, tj. metoda analize i komparacije, neophodnih za bolje razumijevanje razloga postojanja određenih odjevnih oblika i modnih smjernica. Na primjerima izvora korištenih u rekonstrukciji zagrebačke mode s kraja 19. i početka 20. stoljeća, ukazat će se na zamke krivih i površnih interpretacija. U tom se smislu analiziraju odjevni artefakti, povijesna fotografija, modni tisak, slikarska djela, šaljive likovne anegdote, pisma, te nacrti. Istaknuta je i neophodnost interdisciplinarnog pristupa u istraživanju povijesti odijevanja, kako bi se moda promatrala kao odraz političkih, društvenih, gospodarskih promjena i rezultat kulturnog ozračja. ; The theme of this paper is the artefacts used for reconstruction of late 19th and early 20th century fashion in Zagreb. It will point out new views, methods of analysis and inevitable comparison to reach the goal of supplementing existing knowledge. Although the sources for understanding fashion history do give many information, they are limited in presenting the greater picture. This paper will try to emphasize the source method analysis and the problems that have to be avoided. In that respect clothing artefacts, historical photographs, fashion magazines, paintings, witty art anecdotes, letters and designs will be analyzed. The necessity of interdisciplinary approach of research will be pointed out to ensure the understanding of fashion as a result of historical, social and art influences.

U radu se s povijesno-geografskog aspekta razmatra nastanak, razvoj i slabljenje senjskog parobrodarstva, ključnog elementa ukupnoga socijalnog i gospodarskog napretka Senja na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Početkom 19. stoljeća senjska luka je bila, zahvaljujući posebnoj gradskoj autonomiji i suvremenoj cestovnoj povezanosti, jedno od najvažnijih pomorskih trgovačkih središta Hrvatskog primorja i Jadrana u cjelini, čiji su stanovnici važni sudionici u brojnim društvenim, gospodarskim i političkim previranjima. Zasigurno je i razvoj parobrodarstva omogućio Senjanima dobar položaj na sve zahtjevnijem ekonomskom tržištu. U radu se analiziraju i važni uzroci slabljenja senjskog gospodarstva koji su u vrijeme Kraljevine Jugoslavije Senj izolirali od do tada prevladavajućih pomorskih i gospodarskih silnica te bitno utjecali na opći socioekonomski život grada. ; The authors of the paper examine the historical and geographical aspects of the emergence, development and decline of Senj's steam-shipping as the crucial element of the overall social and economic progress of Senj at the turn of the 20th century. At the beginning of the 19th century, owing to the special city autonomy and the modern road connections, the Port of Senj was one of the most important maritime trading centres of the Croatian Littoral and the entire Adriatic in general, and its residents were important participants in social, economic and political turmoil of that time. Steam-shipping development has surely provided the residents of Senj a good market position in the times of demanding economic circumstances. The work also analyses important causes of weakening of Senj's economy, which during the period of the Kingdom of Yugoslavia isolated the city from the dominant maritime and economic processes, thus heavily influencing the city's socioeconomic situation.

Svrha ovoga rada bila je, da se utvrđivanjem razlika u djelovanju Čiste stranke prava (Starčevićeve hrvatske stranke prava/Stranke prava) u varaždinskom i ludbreškom kotaru početkom 20. stoljeća, doprinese razumijevanju razlika, koje danas postoje između dviju hrvatskih regija, Varaždinštine i Podravine. Spomenute razlike autor je analizirao prvenstveno na temelju izbornih rezultata, kao i na temelju društvene strukture pristaša ove stranke, koju je pokušao rekonstruirati putem povezanosti istaknutih članova stranke, s pojedinim gospodarskim institucijama u ovim kotarima. U svom radu autor je primijetio, da je ova stranka prije prodrla u ludbreški nego u varaždinski kotar, da je u varaždinski kotar prodrla iz ludbreškog kotara, te da je u ludbreškom kotaru čvršće uporište stvorila samo u Ludbregu, dok je u varaždinskom kotaru čvrsta uporišta stvorila u njegovim seoskim općinama. Posljednja činjenica omogućila je prodor Hrvatske pučke seljačke stranke u ludbreški kotar, te uzrokovala njezino zaustavljanje na granicama varaždinskog kotara. Polazeći od donedavne pripadnosti prostora varaždinskog kotara Podravini, te od postojeće definicije Podravine kao ishodišnog područja Hrvatske pučke seljačke stranke, autor je zaključio da je Čista stranka prava (Starčevićeva hrvatska stranka prava/Stranka prava), zaustavljajući prelijevanje utjecaja Hrvatske pučke seljačke stranke iz ludbreškog u varaždinski kotar, znatno doprinijela izdvajanju varaždinskog kotara u posebnu regiju, Varaždinštinu. ; This article aims to understand the differences between the two Croatian regions, Podravina and Varaždinština, based on differences in political activity of the Pure Party of Rights (Starčević's Party of Rights/Party of Rights) at the beginning of the 20th century in the Varaždin and Ludbreg county. The author analyzed these differences based on the election results and the social structure of party members in both county. He noted that this party had previously penetrated into the Ludbreg rather than Varaždin county, that it penetrated into the Varaždin county from the Ludbreg county, and that in the Ludbreg county it created a stronger stronghold only in Ludbreg, while in the Varaždin county it created stronger stronghold in the countryside. This enabled the penetration of the Croatian People's Peasant Party into the Ludbreg county, and caused it to stop at the borders of the Varaždin county. The author started from the former affiliation of the Varaždin county to Podravina, and from the existing definition of Podravina as the startin area of the Croatian People's Peasant Party. Based on this he concluded that the Pure Party of Rights, stopping the overflow influence of the Croatian People's Peasant Party from Ludbreg to Varaždin county, significantly contributed to the separation of Varaždin county into a special region, Varaždinština.

Modernizacijski procesi na svim razinama koji su se odražavali na svakodnevni život i bili glavnim uzrocima reforme života, društvenih, kulturnih i pedagoških pokreta europskog fin de sièclea reflektirali su se i na Hrvatsku, osobito na njezina urbana područja. Europska je reformna pedagogija sa svojim glavnim predstavnicima i koncepcijama, barem na informativnoj razini, dopirala do hrvatskih učitelja. Začetnici reformne pedagogije u Hrvatskoj su zagrebački učitelji Vjekoslav Koščević i Ivan Tomašić. Njihova reformska nastojanja manifestirala su se u istupima protiv herbartovske pedagogije, u prikupljanju iskustava i spoznaja o reformnim pedagoškim pokretima u srednjoeuropskim zemljama i njihovoj implementaciji u vlastitu pedagošku praksu te u pokušajima organiziranog promicanja ideja reformne pedagogije kroz Hrvatsko društvo za unapređenje uzgoja i časopis Preporod. Brojni su učitelji i učiteljice osluškivali puls početka "stoljeća djeteta" i diskretno prilagođavali svoju pedagošku praksu novom duhu. Nakon Prvoga svjetskog rata – u novoj državnoj zajednici Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (od 1929. Kraljevini Jugoslaviji) – hrvatski su se učitelji angažirali na području praktične školske reforme odnosno didaktičko-metodičke obnove, koja je značila nastavak procesa započetog prije Prvoga svjetskog rata. Radna škola kao glavni cilj didaktičko-metodičke obnove postala je tridesetih godina 20. stoljeća i službeno pedagoško usmjerenje, pod snažnim uplivom prosvjetne politike i ideologije ondašnje jugoslavenske države. Funkciju učiteljskih ferijalnih tečajeva radne škole, kao modela stručnog usavršavanja učitelja za novu školu, od sredine tridesetih preuzimaju državne ogledne škole. Glavni predstavnici pokreta radne škole u Hrvatskoj bili su: Ante Defrančeski, Josip Demarin, Mate Demarin, Salih Ljubunčić, Marijan Markovac, Zlatko Špoljar, Stjepan Zaninović i drugi. Tijekom dva međuratna desetljeća u Hrvatskoj se profiliraju akademski obrazovani pedagozi, teoretičari koji su se bavili ključnim pitanjima pedagogije kao (duhovno)znanstvene ili filozofijske discipline i istodobno održavali vezu s aktualnom pedagoškom zbiljom i kritički upozoravali na neke negativne pojave u praksi nove škole: Stjepan Matičević, Pavao Vuk-Pavlović, Stjepan Pataki, Vladimir Petz i drugi. Refleksije reformne pedagogije zamjetne su i u ostalim sferama odgojno-obrazovnog rada kao što su: obrazovanje odraslih, zdravstveno prosvjećivanje, socijalna skrb i zaštita djece, organizacije djece i mladih, suradnja roditeljskog doma i škole te različiti oblici kulturnog i umjetničkog rada s djecom i za djecu. Alternativni pedagoški koncepti odškrinuli su 1990-ih vrata pedagoškom i školskom pluralizmu u Hrvatskoj, no on je i nakon dva desetljeća u početnoj fazi razvoja. ; The processes of modernisation evident at all levels, which reflected on everyday life and were the key factors of lifestyle changes and of social, cultural and pedagogical movements at the fin de siècle in Europe, reflected also upon Croatia, particularly its urban areas. European reformist pedagogy, with its key representatives and concepts, reached Croatian teachers as well, at least in the form of general awareness. The reformist pedagogy in Croatia was established by two teachers from Zagreb, Vjekoslav Koščević and Ivan Tomašić. Their reformist attempts were evident in their stands against Herbart's pedagogy, in gathering experience of and insights in the reformist pedagogy movements in Central European countries and the implementation of those insights in their own pedagogical practice, as well as in their attempts of organised promotion of reformist ideas through the Croatian Society for the Improvement of Edification and the Preporod journal. Numerous teachers were waiting to see how the "century of the child" was going to develop, adjusting discretely their pedagogical practice to the new spirit. After the First World War, in the new Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes (Kingdom of Yugoslavia after 1929), Croatian teachers were active in the area of practical school reform, or didactical-methodical renewal, which meant a continuation of the pre-World War I process. The working school, as the main goal of the didactical-methodical renewal, became an official pedagogical trend in the 1930s, under the strong influence of educational policy and ideology of Yugoslavia of the time. From the mid-1930s, the state model schools took over the task of working school training courses for teachers as a model of professional development of teachers for the new school. The main representatives of the working school movement in Croatia included Ante Defrančeski, Josip Demarin, Mate Demarin, Salih Ljubunčić, Marijan Markovac, Zlatko Špoljar and Stjepan Zaninović, among others. Academically educated pedagogues and theoretical scholars, who addressed the key issues of pedagogy as a spiritual-scientific or philosophical discipline, appeared in Croatia during the two decades between the two wars: Stjepan Matičević, Pavao Vuk-Pavlović, Stjepan Pataki, Vladimir Petz and others. At the same time, they were also staying in touch with the then current pedagogic reality and critiquing certain negative phenomena in the practice of the new school. The reformist pedagogy was also reflected in other areas of educational work, such as adult education, mass health education, social care and child care, children's and youth organisations, collaboration between parents and schools and various forms of cultural and artistic activities with and for children. The alternative concepts of pedagogy opened the door towards pedagogy and school pluralism in Croatia in the 1990s, but two decades later, it is still in its initial phase of development.

Osmanlı Devleti'nde 19. yüzyılda başlayan modernleşme çalışmaları ile birlikte eğitim önemli bir uygulama alanı olmuş, yasal ve yönetsel değişimlerin yanı sıra ülke genelinde modern eğitim kurumları açılmaya başlamıştır. Daha çok merkezî yerleşimlerde modern eğitim veren okulların açıldığı görülse de başkent İstanbul'un komşuluğundaki Edirne vilayetinin hem merkezi hem de kırsal yerleşimlerinde çok sayıda yeni eğitim kurumu açılmıştır. Bu makalede, 19. ve 20. yüzyılda Edirne vilayetindeki eğitim yaklaşımı ile bu dönemde açılan eğitim kurumlarının incelenmesi amaçlanmıştır. Arşiv belgeleri ışığında, 19. yüzyılın ilk yarısından 1910'lu yıllara kadar geçen süreçte mevcut olan ve açılan yeni okulların tespiti yapılmış, eğitimin niteliği ile birlikte okulların fiziksel durumuna dair yeni bilgiler ortaya çıkarılmıştır. Ayrıca, alan araştırmaları ile birlikte günümüz Türkiye sınırları içerisinde kalan ve 19. yüzyılda Edirne vilayetine dahil Edirne, Kırklareli, Tekirdağ ve Gelibolu Yarımadası'ndan günümüze ulaşan eğitim yapılarının tespiti yapılmıştır. Bu yapıların geçirdiği değişimlerin ortaya koyulması ve mimari biçimlenişlerine dair değerlendirmelerin yapılması, çalışmanın diğer bir amacını oluşturmaktadır.

Grkokatolici su u Hrvatskoj živjeli u malim skupinama, u raznim dijelovima Hrvatske. No od 1771. sjedište njihove biskupije je u Križevcima gdje imaju prekrasnu crkvu Presvete Trojice. Dakako da za uzdržavanje biskupije trebaju materijalna sredstva i biskup Julije Drohobeczky je na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće osmislio stočarstvo kao najpogodniju gospodarsku granu za grkokatolike, te je pomagao uzgoj a onda i prodaju stoke za izvoz. Političke prilike nisu pogodovale ravnomjernom razvoju i tek 1928. Đuro Predović podiže u Gjurgjištu tvornicu za preradu mesa, a potom i proizvodnju seruma. Ova tvornica prosperitetno radi do 1943. godine kada je devastirana od partizana, no industrijski kompleks ostaje skupljalište plodina do kraja rata, kada je tvornica konfiscirana, a Đuro Predović izbjegao u Argentinu. Predović je od 1935. dio tvornice seruma preselio u Zemun. ; Despite the fact that Uniates had been living in small groups in different parts of Croatia, Križevci – home of the stunning Greek Catholic Cathedral of the Holy Trinity – became the seat of their diocese in 1773. Since considerable resources were needed to support the diocese, Bishop Julije Drohobeczky envisaged stock-farming as the agricultural branch best suited for Uniates at the turn of the 19th century and supported the breeding and selling of stock. Since political conditions at the time resulted in uneven development, Đuro Predović built a meat curing factory as late as 1929 in Gjurgjišće and later established the production of serum for the vaccination of pigs. The majority of the produced meat was exported to Germany. He also established Vetserum in Zemun, a big chemical production plant. Despite frequents clashes with the workers, the plant functioned successfully until 1943 when it was ransacked and devastated by partisans. The industrial complex was used as a crop storage unit until the end of the war, when the company was nationalized and Đuro Predović fled to Argentina. The factory being built on the main railway line Rijeka – Zagreb – Central Europe points to the fact that Uniates took up stock-farming, which was the most successful agricultural branches in terms of export.