Suchergebnisse

Po pristupanju EU-u, 13 novih država članica preuzelo je i tradicionalne međunarodne odnose 15 starih država članica, među koje svakako spada i politički složena, financijski izdašna i pravno obvezujuća suradnja s bivšim kolonijama u dalekim zemljama s kojima je kontakt, znanje i prisutnost za nove članice i dalje ograničen. U jeku rasprave o budućnosti odnosa između EU-a i zemalja Afrike, Kariba i Pacifika nakon isteka Sporazuma iz Cotonoua 2020. godine, kojim su ovi odnosi politički, gospodarski i razvojno uokvireni, ovim radom obuhvaćeni su postojeći modeli i nove mogućnosti suradnje, naročito u razvojnoj domeni, promatrajući pritom nekoliko prevladavajućih čimbenika – vanjski u pogledu nove globalne arhitekture, izazova i dionika; unutarnji u pogledu nove, proširene Europske unije; i inherentni u pogledu novog razvojnog alata EU-a, koji je obogaćen iskustvima demokratske tranzicije novih članica. Rad je posebno usredotočen na položaj i mogućnosti Hrvatske kao najnovije države članice sa svojim izazovima, prilikama i preporučenom ulogom u ovome procesu. Koristeći metodu indukcije rad je započet deskriptivnom analizom sastavnica Sporazuma iz Cotonoua kao trenutnog okvira za odnose između EU-a i AKP-a da bi bio nastavljen sintezom ključnih elemenata novog globalnog razvojnogkonteksta. Poseban naglasak pritom je stavljen na element proširenog EU-a. U konačnici, ishod opažanja iskorišten je za donošenje zaključaka i konkretnih preporuka u pogledu nastavka suradnje dva bloka država. ; Having acceded to the European Union, the new Member States, or the EU13, as they are commonly called, have also acquired the traditional relationships of the older Member States, the EU15. Among them, the politically complex, financially massive and legally binding cooperation with former colonies in a very often far away land where contact, knowledge and presence is limited. With a view to the emerging post-Cotonou discussions within the EU, this paper examines how the relationship, in particular the development cooperation, between the EU and the ACP group of states can be advanced, having regard to several factors such as, externally, the new global architecture, challenges and stakeholders, internally, the new enlarged EU constellation, and inherently, the new upgraded development toolbox, enriched with the relatively fresh experience of democratic transition of the new Member States. Furthermore, Croatia, as the newest EU's enhancement, is taken into a more focused elaboration, with its obvious challenges, revealing opportunities and recommended role. Using the induction method, the paper begins with the descriptive analysis of the components of the Cotonou Agreement as a present framework for EUACP relations. It continues with a synthesis of the key elements of the new global development context, with a special emphasis put on the element of the enlarged EU. Subsequently, the results of the observation are used to establish conclusions and concrete recommendations for future cooperation between the two blocks of states.