Autor se pita: što se događa s umjetnošću kad elite shvate vrijednost umjetnosti, umjetnika i kritičara za svoje potrebe, to jest potrebe onih koji određuju što je politički korektno, odnosno što doprinosi njihovim političkim, društvenim i novčanim interesima. Pri tome je autor beskompromisan, ne štedi niti naručitelje, niti umjetnike, niti kritičare, niti publiku, niti struku povijesti umjetnosti, pa niti nespretne i ignorantske birokrate EU. No ta kritička oštrina koja je u potpunosti opravdana, iznesena je na maštovit i duhovit način, kao analiza i dobrodošla kritika ljudske gluposti, hipokrizije i taštine uopće. Autor zaključuje da je usprkos svih pritisaka i povijesnih vrludanja umjetnost kao otjelotvorenje duha najbolje što imamo, uz kreativnu znanost i ljubav, te prepoznaje vrlo maštovit, no ustvari i vrlo uvjerljiv i logičan vid umjetničkog stvaranja u kojem svako biće može biti (odnosno podsvjesno i jest) umjetnik-stvaratelj i umjetnik doživljavanja.
Padom Zapadnog Rimskog Carstva 476. poslije Kr. te ulaskom Gota u Rim, Europa se raspala na mnogo tada neorganiziranih, nepovezanih entiteta koji su započinjali izgradnju vlastitoga kulturnog i političkog identiteta. Kako je vrijeme prolazilo, tako se sve više gubio jedan unificirani mjerni sustav (rekli bismo: antički SI sustav mjera) te sve ono kulturno i tehnološko naslijeđe koje je Rim nakon sebe ostavio. Mjerni sustav uvijek je potreban da bi bilo koji vid društvene aktivnosti uopće opstao. S obzirom da je područje rimskog utjecaja bilo ogromno, a da je na njemu nastalo mnogo novih entiteta, nisu se uspjeli zadržati već uvriježeni mjerni sustavi nego su se počeli stvarati i upotrebljavati lokalni sustavi. Uporaba lokalnih mjernih sustava bila je katkad toliko rascjepkana da su gradovi koji su jedni drugima vidjeli zidine imali potpuno drugačije definirane odnose unutar mjernih sustava. Opisivanje svih mjernih jedinica tijekom srednjeg vijeka zahtijevalo bi puno vremena. Ovdje će biti opisano sve ono što se odnosi na mjerenje mase, što izravno ili neizravno utječe na točnost odnosno bolje rečeno vjerodostojnost izmjera, poglavito pri obavljanju razmjene novca u trgovanju na područjima s različitim mjernim sustavima. Te pojave često su iskorištavali ovlašteni mjenjači novca koji su na "zakonit" način potkradali drugu stranu.
In the contemporary society, creativity is one of the most desirable abilities which an individual can possess in all the fields of human activity. On the other hand, educational policy and national curriculums marginalize the importance of art subjects in most countries in the world, while the advantage is given to STEM disciplines (science, technology, engineering, mathematics). Although creativity, according to many educational standards, is one of the key abilities, in teaching practice routine activities are still valued more than creative ones. However, it is the art subjects which develop creativity (constructive) potential within an individual, although this also heavily depends on a teacher/professor, on his/her methodological approach and abilities within the scope of professional activity. Therefore, we conducted empirical research in Visual Arts Teaching Methodology training and non-training primary schools. We expected that we would foster students' development of creativity through regular collaboration with university, problem-based learning of art and artistic language, inventiveness in creating art assignments and through increasing public awareness of harmfulness of stereotypical artistic expression. Among a large number of verified tests of creativity, Urban-Jellen test "The Test for Creative Thinking - Drawing Production (TCT-DP)", which is based on the activity of drawing, was selected and used in this study. We wanted to know whether there was a statistically significant difference between training and non-training schools in students' performance on the test used to examine the level of creativity. The level of statistically significant difference between the control group and the experimental group was determined by a chi-squared test. The research has been carried out in elementary schools in the area of the city of Zagreb, on the sample that included the students of fourth and eighth grade. The results of the research indicate that there is a possible influence of collaboration between the mentors and university professors and students of teacher-training college within the scope of Visual Arts Teaching Methodology course on students' creativity. ; U suvremenom je društvu kreativnost jedna od najpoželjnijih sposobnosti koju pojedinac posjeduje u svim područjima ljudskog djelovanja. S druge strane, obrazovna politika i nacionalni kurikuli u većini zemalja svijeta umjetničke predmete marginaliziraju po važnosti, a prednost se daje STEM (engl. science, technology, engineering, mathematics) disciplinama. Iako je, prema mnogim obrazovnim standardima, kreativnost jedna od ključnih kompetencija u nastavničkoj praksi, i dalje se vrednuju rutinske više nego kreativne aktivnosti. Upravo umjetnički predmeti u obrazovanju razvijaju u pojedincu kreativni (stvaralački) potencijal, ali to uvelike ovisi i o učitelju/nastavniku, o njegovu metodičkom pristupu i kompetencijama u okviru profesionalnog djelovanja. Stoga smo proveli empirijsko istraživanje u mentorskim (za Metodiku likovne kulture) i nementorskim osnovnim školama. Očekivalo se da će se redovitom suradnjom s fakultetom, putem likovnojezične problemske nastav, inventivnosti u osmišljavanju likovnih zadataka i osvještavanjem problematike štetnosti stereotipnog likovnog izražavanja utjecati na razvoj kreativnosti kod učenika. Između većeg broja provjerenih testova kreativnosti, upotrijebljen je Urban - Jellen "The Test for Creative Thinking - Drawing Production (TCT-DP)", koji se temelji na crtačkoj aktivnosti. Zanimalo nas je postoji li statistički značajna razlika između mentorskih i nementorskih škola u rješavanju testa kojim se ispituje stupanj kreativnosti. Stupanj značajnosti razlike između kontrolne i eksperimentalne skupine statistički je utvrđen hi-kvadrat testom. Istraživanje je provedeno u osnovnim školama na području Grada Zagreba, na uzorku koji je obuhvaćao učenike četvrtih i osmih razreda. Rezultati istraživanja ukazuju na moguć utjecaj suradnje učitelja mentora sa sveučilišnim nastavnicima i studentima učiteljskih studija u okviru Metodike likovne kulture na kreativnost učenika.
Li Shangyin (813–858), one of the most respected, mysterious, ambiguous and provocative of Chinese poets, lived during the late Tang period, when the glorious Tang dynasty was beginning to decline. It was a time of social riots, political division and painful general insecurity. Li Shangyin is famous as a highly original and committed poet who developed a unique style full of vague allusions and unusual images derived from the literary past (the traditional canon, myths and legends) as well as from nature and personal experience. The second important feature of his poetry is a mysteriousness which finally leads to ambiguity. Ambiguity plays an essential role in most of his renowned poems, and he uses it to superbly connect present and past, reality and fantasy, and history and mythology. Thus, ambiguity and obscurity, respectively, often engender different interpretations among Chinese critics. These interpretations reflect the poems' imaginative qualities, hypotheses and contradictions. Since each interpretive direction emphasizes but a single aspect of the poet's character, it is more fitting to understand his ambiguous poems in symbolic terms. Such understanding entails that the meaning of the poem is not limited to one interpretation; rather, the poem's poetic landscape opens itself up to various interpretations.Li Shangyin is actually most popular for his melancholic love poetry that reveals his ambiguous attitude to love. In this poetry, love is shrouded in a secret message. On the one hand, we can sense his moral disapproval of a secret but hopeless love; on the other, we can sense his passion. This leads to a paradox: the pleasing temptations of an illicit romance also exact a high price. In these love poems Li investigates various aspects of the worlds of passion which stoke in him feelings of rapture, satisfaction, joy and hope as well as feelings of doubt, frustration, despair and even thoughts of death. ; Li Shangyin (813–858), eden najbolj občudovanih, skrivnostnih, dvoumnih in provokativnih kitajskih pesnikov, je živel v poznem Tangu (9. stoletje), v obdobju zatona nekdaj veličastne dinastije Tang, ki so ga zaznamovali družbeni nemiri, politična razklanost in mučna vsesplošna negotovost. Slovi kot nadvse izviren in angažiran pesnik, ki je razvil svojski slog, nabit z nejasnimi, težko razumljivimi aluzijami in nenavadnimi podobami, ki jih je črpal iz literarne preteklosti, tj. iz tradicionalnega kanona, mitov in legend, ter iz narave in lastnih izkušenj. Druga značilnost njegove poezije je skrivnostnost, ki nazadnje vodi v dvoumnost. Ta igra osrednjo vlogo v večini njegovih pesmi. V njih mojstrsko povezuje sedanjost s preteklostjo, resnično z namišljenim in zgodovinsko z mitološkim. In prav ta dvoumnost oz. nejasnost pogosto poraja njihove različne, na domišljiji, domnevah in protislovjih temelječe interpretacije posameznih razlagalcev. Ker vsaka poudarja zgolj eno plat pesnikovega značaja, je bolj primerno tisto razumevanje Lijevih dvoumnih pesmi, ki temelji na simbolni ravni, ko pesem sočasno pomeni več kot le eno stvar oz. ko razširi in odpre svojo pomensko pokrajino različnim razlagam.Li Shangyin je pravzaprav najbolj znan po svoji melanholični ljubezenski poeziji, ki razkriva njegov dvoumen odnos do ljubezni, zavit v skrivno sporočilo. Na eni strani je mogoče čutiti njegovo moralno neodobravanje skrivne, vroče, a brezupne ljubezni, na drugi pa njegovo strastno poželenje, kar vodi v medsebojno napetost obeh nasprotnih vidikov, v paradoks. To pomeni, da privlačnost prepovedane ljubezni zahteva visoko ceno. To so pesmi, v katerih Li proučuje različne plati svetov strasti, ki sprožajo v njem tako občutke ljubezenske vzhičenosti, zadovoljstva, radosti in upanja kot tudi občutke dvoma, razočaranja, obupa in celo misli na smrt.
Domaća politička dinamika, razjedinjenost i preusmjereni prioriteti EU-a, kao i smanjenje geostrateške uloge u NATO-u potaknuli su Tursku na to da se okrene prema novome političkom modelu u kojemu u vanjskoj politici potpuno prevladavaju suženi nacionalni interesi. Potraga za fleksibilnim savezništvima sa zapadnim suparnicima iznjedrila je odnose koji su više transakcijske prirode. Turska, naime, drži kako su njezine tradicionalne veze sa zapadnim svijetom neravnopravne te povremeno čak štete njezinim interesima. Odnosi Ankare sa SAD-om i EU-om nikada nisu bili na visokoj razini, od čega je Rusija oduvijek imala najveću korist. U tursko-ruskom "braku iz koristi" Rusija je uvelike moćniji partner pa Turska neprekidno teži važnijoj ulozi na Bliskom istoku, Balkanu, Kavkazu, u Srednjoj Aziji i nekim dijelovima Afrike. U želji za povećanjem svojeg utjecaja na tim područjima, ona se služi svim raspoloživim sredstvima. S obzirom na svoje ambiciozno vodstvo, kooperativna gospodarska politika postala je isključivija i usredotočena na smanjenje sigurnosnih prijetnji. Zbog svega toga zemlja je suočena s brojnim akterima na različitim razinama, uključujući i globalne "teškaše". ; Following domestic political dynamics, disunity and redirected priorities of the EU and decreasing in its NATO geostrategic role, Turkey turned to new policy norm where narrowed national interests gained absolute dominance in foreign relations. The ensuing quest for flexible alliances with Western rivals has generated more transactional and compartmentalized relationships with Western powers as Turkey considers its traditional ties with them as unequal and at times unfavorable to its interests. From historic low points in relations with US and EU, more often benefits Russia as a more powerful partner in 'marriage of convenience' with Turkey. Turkey in regions as Middle East, Balkan, Caucasus, Central Asia and some part of Africa, aims for a larger role and persistently builds its capacity to influence events. The ambitious leadership and the transformation of the cooperative and economically based Turkish policy to one more exclusive and security-oriented, confronted Turkey with a myriad of actors of various scales including global heavyweights.
Proces proširenja jedan je od ključnih vanjskopolitičkih instrumenata Europske unije. Proširenje je Europskoj uniji pomoglo reagirati na velike promjene nastale slomom socijalističkih sustava u Europi, te učvrstilo demokraciju, ljudska prava i stabilnost u državama srednje i istočne Europe koje su postale članice Europske unije. Ostatak istočnog susjedstva Europska unija obuhvatila je politikom Istočnog partnerstva s kojim je, bez obećanja perspektive članstva, planirala sličan scenarij. Međutim, nakon šest godina ta se inicijativa nije pokazala adekvatnom u rješavanju problema istočnog susjedstva, niti je približila države Istočnog partnerstva europskim vrijednostima u onoj mjeri kako je to zamišljeno unutar Europske unije. Pored toga, neuspjeh u realizaciji političkih ciljeva Istočnog partnerstva još jednom je ukazao na nedostatak jedinstva unutar Europske unije i na postojanje različitih interesa u pogledu istočnih susjeda. U isto vrijeme, nove okolnosti u istočnom susjedstvu – promjena geopolitičkog konteksta, ruska vanjska politika, Ukrajinska kriza, pojava alternativne integracije u formi Euroazijske ekonomske zajednice – pozivaju na konkretniju ulogu Europske unije prema susjedima na istoku i na redefiniranje politike Istočnog partnerstva. Ovaj rad bavi se pitanjem budućnosti politike Istočnog partnerstva, s posebnim naglaskom na mogućnost uključivanja istočnog susjedstva u širi kontekst europske politike proširenja. Iako do novih proširenja sasvim izvjesno neće doći u dogledno vrijeme, Europska unija trebala bi barem predložiti neka nova rješenja kako bi se nastavio proces približavanja država Istočnog partnerstva Europskoj uniji. S obzirom na trenutnu ekonomsku i političku situaciju u Europskoj uniji, promjene je realno očekivati jedino kroz reformu postojećih inicijativa – Istočnog partnerstva i Europske politike susjedstva. ; The enlargement process is one of the key foreign policy instruments of the European Union. Expansion of the European Union helped respond to major changes resulting from the collapse of the socialist system in Europe, and consolidate democracy, human rights and stability in the Central and Eastern European countries that became members of the European Union. European Union included the rest of the eastern neighborhoods within the policy of the Eastern Partnership with whom, without the promise of the membership perspective, planned a similar scenario. However, after six years, this initiative neither hproved to be adequate in solving the problems of the eastern neighborhood, nor brough closer the countries of the Eastern Partnership to the European values; as it was conceived within the European Union. In addition, the failure of the implementation of the political goals of the Eastern Partnership once again pointed to the lack of unity within the European Union and the existence of different interests regards eastern neighbors. At the same time, new developments in the eastern neighborhoods – changing geopolitical context, Russia's foreign policy, Ukrainian crisis, the emergence of alternative forms of integration in the Eurasian Economic Community – calling for a specific role of the European Union towards its neighbors to the east and to redefine the Eastern Partnership policy. This paper addresses the question of the future of the Eastern Partnership policy with emphasis on the possibility of including the eastern neighborhood in the wider context of EU enlargement policy. Although new enlargement quite certain will not be seen be in the foreseeable future, the European Union should at least propose some new solutions in order to continue the process of rapprochement of the countries of the Eastern Partnership to the EU . Given the current economic and political situation in the European Union, the real changes can be expected only through reform of existing initiatives – Eastern Partnership and the European Neighbourhood Policy.
U radnji se analizira nekoliko djela s istočne obale Jadrana nastalih u periodu od XV. do XVII. st. u kojima se kao tema javlja ustrojstvo Katoličke crkve i posebice ideja Ecclesiae militans. Autorica ističe da u tim umjetninama, koje prikazuju nekoliko poznatih protuturskih saveza, možemo prepoznati i onodobne aktualne teološke sadržaje i stavove. ; Uno dei temi teologici chiave - l 'organizzazione ecclesiastica- appare in maniera specifica come tema delle arti figurative in Dalmazia dal XV fino al XVII secolo. Il corpo mistico della Chiesa - secondo l' interpretazione di quell'epoca- è costituito dalla Chiesa mili tante sulla terra, con il papa alla sua testa, dalla Chiesa trionfante in cielo e dalla Chiesa sofferente in Purgatorio. Il tema in cui si rappresenta in mani era simbolica l 'Ecclesia militans è l'alleanza papale contro la Turchi a, la lega del papa, dei cardinali, dei monarchi e dei popoli cristiani il cui scopo è la liberazione dei territori occupati dai Turchi e il cui fine è l'affermazione del Regno di Cristo in terra. La Dalmazia come regione circondata e in gran parte occupata dai Turchi per quattro secoli , vide nelle alleanze militari dell'esercito unito della cristianità una fonte di salvezza. Per questo motivo alcune delle leghe papali di maggiore successo comparvero come tema dell'arte dalmata. Si tratta di opere d'arte di carattere commemorativo e votivo. L'esemplare più imponente è il fregio di teste opera di Giorgio Dalmata sulla cattedrale di Sebenico, che raffigura i rappresentanti della lega di papa Eugenio IV. L'autrice cerca di dimostrare che tra le teste di Giorgio e le figure di santi sul tetto , opera della bottega di Niccolò Fiorentino , esiste un legame simbolico. Infatti, essi guardati nell'insieme, si possono complessivamente interpretare come una rappresentazione del Trionfo di Cristo che è legata all'idea della teologia della salvezza. Si tratta dell'idea escatologica che pervade tutto il complesso figurativo ali 'es terno della cattedrale sibenicense. Nella seconda parte dello studio l 'autrice analizza l'elaborazione dell'organizzazione della Chiesa sulla pala della Madonna di Loreto di Lazzaro Basti ani nella chiesa dei Francescani a Zara, che risale al 1476, e su alcune pale della Madonna del Rosario e del Carmine di pittori veneziani della fine del XVI e del XVII secolo, sulle quali appaiono rappresentazioni della lega di papa Pio V. Nell o spirito della concezione cristiana della visione escatologica gli avvenimenti storici sono completati da consignificati allegorici e anagogicomistici. Seguendo la logica dell'esegesi cristi ana l'autrice avverte che nelle opere d'arte descritte oltre alloro significato letterale (storico), si deve riconoscere anche quello spirituale, rispettivamente allegorico, morale e anagogico. Dimostra, inoltre , che in queste opere oltre ai contenuti ecclesiastici ed escatologici e ai messaggi teologici, possiamo intuire la posizione cristologica o rispettivamente mariologica dei loro committenti e del tempo in cui ebbero origine.
Istraživanje je provedeno tijekom 2016. godine, a cilj je bio snimanjem iz zrakoplova, u drugoj polovici lipnja, otkriti nove arheološke lokalitete na području istočne Slavonije te vidjeti kako se u tom razdoblju vide već poznati lokaliteti. Snimalo se dronom u svim godišnjim dobima kako bi vidjeli je li moguće prepoznavati lokalitete u različitim uvjetima i kako ti uvjeti utječu na vidljivost poznatih lokaliteta. Prepoznato je 50-ak novih lokaliteta. ; The basis of the research was a comparative image study of 4 cyclic photogrammetric surveys made by Republic of Croatia State Geodetic Administration from 1997 to 2015. Satellite imagery and Internet geographic services, such as Google Earth, Bing maps, Croatian Internet geodetic and agricultural map services, were also extensively used in this research. Spatial analysis of aerial images was combined with Internet historical map and image. A valuable resource is also the digitalized vertical images originated before 1968, available since 2015 (Produced by Military Geographical Institute, Belgrade). Sites were selected according to the results of the above mentioned analysis, to conduct of aircraft photographic surveys in 2013 to 2016. UAVs have been used to record target areas and sites, which significantly increased the number of newly discovered sites. The satellite imagery and aerial photography data were compared with results of the systematic field survey. Consequently, more than 200 (new 50 in 2016) archaeological sites were identified throughout the area.
The post-communist NATO member states from Central and South-Eastern Europe (CSEE) comprise a group of 11 NATO/EU member states, from the Baltic to the Adriatic and Black Sea. The twelfth and thirteenth NATO member states from the region are Albania and Montenegro. The afore-mentioned NATO/EU member states have mostly shown a similar stance towards the Eastern Partnership Policy. However, since 2014, these states have shown more diverse stances, albeit declaratively supporting the anti-Russian sanctions. Due to the difference in stances towards Russia, the "New Cold Warriors" (Poland, Estonia, Latvia, Lithuania and Romania) and the "Pragmatics" (Hungary, Slovakia, Slovenia and Bulgaria), will maintain a mostly common course towards Russia and the Eastern Partnership states because they have to. The Czech Republic, although hosting a part of the US anti-ballistic missile shield, is not a genuine "New Cold Warrior", while in 2016 Croatia effectively became one. ; The post-communist NATO member states from Central and South-Eastern Europe (CSEE) comprise a group of 11 NATO/EU member states, from the Baltic to the Adriatic and Black Sea. The twelfth and thirteenth NATO member states from the region are Albania and Montenegro. The afore-mentioned NATO/EU member states have mostly shown a similar stance towards the Eastern Partnership Policy. However, since 2014, these states have shown more diverse stances, albeit declaratively supporting the anti-Russian sanctions. Due to the difference in stances towards Russia, the "New Cold Warriors" (Poland, Estonia, Latvia, Lithuania and Romania) and the "Pragmatics" (Hungary, Slovakia, Slovenia and Bulgaria), will maintain a mostly common course towards Russia and the Eastern Partnership states because they have to. The Czech Republic, although hosting a part of the US anti-ballistic missile shield, is not a genuine "New Cold Warrior", while in 2016 Croatia effectively became one.
U članku se analiziraju načini na koje odabrani suvremeni umjetnici iz Rumunjske, Hrvatske i Srbije koriste vizualni jezik arhitektonskih maketa u svome radu. Nakon prikaza povijesti arhitektonskih maketa autorica se u prvim dvama dijelovima članka bavi umjetnicima koji koriste makete muzejâ suvremenih umjetnosti (Zlatko Kopljar, Radoš Antonijević, subREAL, Călin Dan, Iosif Kiraly, Mihai Balko i Irina Botea). Naglašava se razlika između muzeja suvremenih umjetnosti u post-socijalističkim zemljama i globalnih "muzeja moći" kao što su MoMA, Tate Modern ili Guggenheim. Treći dio članka bavi se dokumentarnim aspektom arhitektonskih maketa i dovodi radove Lane Stojićević u vezu s konceptom dokumentaliteta Hito Steyerl. Ističe se kako su makete, kao i sama arhitektura, označitelji ideologija, politika i društava koji ih grade. Suvremeni umjetnici često se bave zgradama koje su u procesu tranzicije izmijenjene, revitalizirane ili uništene, i stoga arhitektonske makete uključene u procese suvremene umjetnosti zahtijevaju dublju analizu. ; The paper analyses the ways in which selected contemporary artists from Romania, Croatia, and Serbia use the visual language of architectural scale models in their work. After presenting the history of architectural models, the first two parts of the paper focus on artists who use scale models of museums of contemporary art (Zlatko Kopljar, Radoš Antonijević, subREAL, Călin Dan, Iosif Kiraly, Mihai Balko, and Irina Botea). They emphasize the difference between museums of contemporary art in post-socijalist countries and the global "power-museums" such as MoMA, Tate Modern, or Guggenheim. The third part of the paper focuses on the documentary aspect of architectural models and relates Lana Stojićević's works to Hito Steyerl's concept of documentality. It is argued that the scale models, as architecture itself, are signifiers of the ideologies, politics, and societies that build them. Contemporary artists often focus on buildings that have been changed, revitalised, or destroyed in the transition process, and for this reason architectural models require a deeper analysis when included within contemporary art practices.
The post-communist NATO member states from Central and South-Eastern Europe (CSEE) comprise a group of 11 NATO/EU member states, from the Baltic to the Adriatic and Black Sea. The twelfth and thirteenth NATO member states from the region are Albania and Montenegro. The afore-mentioned NATO/EU member states have mostly shown a similar stance towards the Eastern Partnership Policy. However, since 2014, these states have shown more diverse stances, albeit declaratively supporting the anti-Russian sanctions. Due to the difference in stances towards Russia, the "New Cold Warriors" (Poland, Estonia, Latvia, Lithuania and Romania) and the "Pragmatics" (Hungary, Slovakia, Slovenia and Bulgaria), will maintain a mostly common course towards Russia and the Eastern Partnership states because they have to. The Czech Republic, although hosting a part of the US anti-ballistic missile shield, is not a genuine "New Cold Warrior", while in 2016 Croatia effectively became one. ; The post-communist NATO member states from Central and South-Eastern Europe (CSEE) comprise a group of 11 NATO/EU member states, from the Baltic to the Adriatic and Black Sea. The twelfth and thirteenth NATO member states from the region are Albania and Montenegro. The afore-mentioned NATO/EU member states have mostly shown a similar stance towards the Eastern Partnership Policy. However, since 2014, these states have shown more diverse stances, albeit declaratively supporting the anti-Russian sanctions. Due to the difference in stances towards Russia, the "New Cold Warriors" (Poland, Estonia, Latvia, Lithuania and Romania) and the "Pragmatics" (Hungary, Slovakia, Slovenia and Bulgaria), will maintain a mostly common course towards Russia and the Eastern Partnership states because they have to. The Czech Republic, although hosting a part of the US anti-ballistic missile shield, is not a genuine "New Cold Warrior", while in 2016 Croatia effectively became one.
Rad istražuje model društvenosti, interakcije i participacije kao političke elemente postmoderne umjetnosti. Postmoderno stanje nastupa nakon propasti glavne ideje modernizma, što se temelji na vjeri u napredak i emancipaciju čovječanstva odnosno nakon kraha velikih spekulativnih pripovijesti poput idealizma, scijentizma, marksizma ili utopije o promjeni svijeta pomoću umjetnosti. Otuda se kao opće mjesto nadaje teza da umjetnost nema više onu ulogu kakva joj se pripisivala od XIX. stoljeća nadalje, kao što je politička borba, kritika društva ili socijalni angažman, odnosno da više nema funkciju kritike, onoga što upozorava i što se avangardno suprotstavlja svemu postojećem. Nasuprot takvom stavu, rad nastoji podastrijeti kritički i politički potencijal postmoderne umjetnosti, pri čemu se usmjerava na umjetničku praksu nakon 1990-ih te njezino isticanje relacija, susreta i interakcije s publikom. Riječ je o aproprijaciji avangardnih strategija, ali s povijesnim odmakom i drukčijim kontekstom. ; The paper explores the model of sociability, interaction and participation as political elements of postmodern art. The postmodern condition emerged after the failure of the main idea of modernism, which was based on the belief in the progress and emancipation of humanity, namely, after the collapse of large speculative narratives such as idealism, scientism, Marxism or a utopia of changing the world through art. Not surprisingly, therefore, the principal thesis in it is that art no longer has the role attributed to it since the 19th century, the one of political struggle, criticism of society or social engagement, namely, it no longer has the function of criticism, of something that acts as a warning and is avant-gardly opposed to everything that exists. Contrary to this view, this paper seeks to present the critical and political potential of postmodern art, focusing on post-1990s artistic practice and its emphasis on relationships, encounters and interaction with audiences. It is an appropriation of avant-garde strategies, but with a historical distance and in a different context.
Autor se ovim radom fokusirao na dvije od mnogih izlagačkih aktivnosti u Rijeci u razdoblju između dvaju ratova, u vrijeme talijanske vlasti u čijoj su interpretaciji uključene aktualne regionalne, talijanske državne i šire europske političke prilike. Iznesen pregled ovih bijenalnih izložbi uveliko progovara o izoliranim, nepatvorenim umjetničkim trenucima unutar precizno određenoga vremena i prostora. Analizom prvih bijenalnih izložbi u Rijeci održanih 1925. i 1927. godine koje su raznovrsnošću obuhvaćenih iskaza umjetničkoga opusa iznimno širokoga i raznolikoga broja stvaralaca određene društveno-političkim okolnostima, potiče se na promišljanje o općoj zanemarenosti u sveopćem prihvaćanju Rijeke kao grada u stagnaciji po dolasku talijanske vlasti u njezinu međuratnom razdoblju. ; The paper focuses on two of the many exhibiting activities in Rijeka during the Italian rule in the interwar period, interpreted in the context of current regional, Italian state and wider European political circumstances. The presented overview of these biennial exhibitions largely speaks of isolated, authentic artistic moments within well-defined temporal and spatial framework. The analysis of the first biennial exhibitions in Rijeka held in 1925 and 1927, determined by socio-political circumstances through the variety of artistic expressions of an extremely broad and diverse number of artists, prompts a reflection on the general neglect of Rijeka as a city in stagnation in the period that followed the arrival of the Italian authorities.
Rad se bavi mapiranjem i teorijskim konceptualiziranjem polemika vezanih uz "re- lacijsku formu". Pri tome ne predstavlja pokušaj pacifikacije različitih pozicija niti zauzimanja "strane" u polemikama, već se temelji na studiji koncepata (concept-based metodology) koja služe kao pomagala boljem razumijevanju objekta istraživanja. Premda je forma suvremene umjetnosti, bilo da je čine procesi ili postupci, prema tradicionalnom shvaćanju "razbijena", cilj rada je ispitati suprotno. U prvom dijelu analizirat će se pojam "relacijske forme" te diskursi vezani uz njezino artikuliranje. U drugom se dijelu istražuju tehnike i postupci odnosno strategije konceptualnih avangardi 1990-ih i 2000-ih. Zaključno se razmatraju napori, prijepori i mogućnosti umjetnosti u proširenom polju relacijskih praksi. Istraživanje će poslužiti za pobliže određenje ontološkog statusa suvremenih umjetničkih formi. ; The paper aims at mapping and theoretically conceptualizing the controversies around the "relational form." It does not, however, seek to conciliate the different positions or take "sides" in the debate; instead, it is based on a concept-based methodology as an instrument offering better insight into the researched object. Even though the form of contemporary art, be it as a process or as a procedure, is "broken" according to the traditional idea, the aim of this work is to examine the opposite. In the first part, the notion of "relational form" and the discourses related to its articulation are analyzed. The second part focuses on the techniques and procedures or strategies of the conceptual avant-gardes during the 1990s and 2000s. Eventually, the conclusion considers the efforts, debates, and possibilities of art in the extended field of relational practices. The aim of this research is to define more precisely the ontological status of contemporary art forms.
