Suchergebnisse

Jezik je bitna odrednica identiteta nekoga naroda. U jeziku, ponajprije u njegovu leksičkome sloju, zrcale se društveno-povijesne promjene jednoga naroda.To znači da se jezik razvija prateći povijesna i društvena zbivanja određenoga vremena. Drugu je polovicu 20. stoljeća u južnoslavenskoj filologiji obilježio proces serbokroatizma, tj. težnja za stvaranjem jednoga srpskohrvatskoga jezika. Politički je leksik počeo snažno prodirati u područje javne uporabe jezika, što se odrazilo i na njegovu pojavnost u udžbeničkim tekstovima, postajući njegov sastavni, nezaobilazni dio. Predmet je ovoga rada analiza ideološki uvjetovanog leksika u čitankama za mlađu školsku dob, koje su bile u uporabi u 80-im godinama 20. stoljeća. U radu su se kvantitativno i kvalitativno analizirali udžbenici/čitanke kako bi se dobili odgovori na pitanja: promiču li tekstovi u analiziranim čitankama vrijednosti političkoga sustava SFRJ, jesu li u njima zastupljeni leksemi političkoga diskursa, tzv. ideologemi te koje su mogućnosti ilustrativnoga prijenosa ideološkoga literarnog sadržaja u likovni izraz. Udžbenik/čitanka kao važan izvor znanja može pridonijeti promidžbi držvanopolitičkih vrijednosti vladajućega režima, u ovome slučaju promidžbi jugoslavenske komunističke vlasti. ; Language is an essential part of a nation's identity. Language, especially its lexis, reflects social and historical changes that a nation goes through. It means that lexis development takes place simultaneously with social changes that occur over time. The second half of the twentieth century in Yugoslav philology is characterised by Serbo-Croatism, i.e. the intention to merge two languages into one. The political parlance became a part of widely used public language and permeated school textbooks as well. The paper analyses ideologically determined lexis in the textbooks for young learners that were used in schools in the nineteen-eighties. Qualitative and quantitative analysis was applied in order to obtain the answers to the following questions: Do texts in the ...

Ovaj rad analizira povijesne artefakte korištene u rekonstrukciji mode Zagreba s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Raznolikost izvora iziskuje postavljanje temeljnih pravila, tj. metoda analize i komparacije, neophodnih za bolje razumijevanje razloga postojanja određenih odjevnih oblika i modnih smjernica. Na primjerima izvora korištenih u rekonstrukciji zagrebačke mode s kraja 19. i početka 20. stoljeća, ukazat će se na zamke krivih i površnih interpretacija. U tom se smislu analiziraju odjevni artefakti, povijesna fotografija, modni tisak, slikarska djela, šaljive likovne anegdote, pisma, te nacrti. Istaknuta je i neophodnost interdisciplinarnog pristupa u istraživanju povijesti odijevanja, kako bi se moda promatrala kao odraz političkih, društvenih, gospodarskih promjena i rezultat kulturnog ozračja. ; The theme of this paper is the artefacts used for reconstruction of late 19th and early 20th century fashion in Zagreb. It will point out new views, methods of analysis and inevitable comparison to reach the goal of supplementing existing knowledge. Although the sources for understanding fashion history do give many information, they are limited in presenting the greater picture. This paper will try to emphasize the source method analysis and the problems that have to be avoided. In that respect clothing artefacts, historical photographs, fashion magazines, paintings, witty art anecdotes, letters and designs will be analyzed. The necessity of interdisciplinary approach of research will be pointed out to ensure the understanding of fashion as a result of historical, social and art influences.

U radu se s povijesno-geografskog aspekta razmatra nastanak, razvoj i slabljenje senjskog parobrodarstva, ključnog elementa ukupnoga socijalnog i gospodarskog napretka Senja na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Početkom 19. stoljeća senjska luka je bila, zahvaljujući posebnoj gradskoj autonomiji i suvremenoj cestovnoj povezanosti, jedno od najvažnijih pomorskih trgovačkih središta Hrvatskog primorja i Jadrana u cjelini, čiji su stanovnici važni sudionici u brojnim društvenim, gospodarskim i političkim previranjima. Zasigurno je i razvoj parobrodarstva omogućio Senjanima dobar položaj na sve zahtjevnijem ekonomskom tržištu. U radu se analiziraju i važni uzroci slabljenja senjskog gospodarstva koji su u vrijeme Kraljevine Jugoslavije Senj izolirali od do tada prevladavajućih pomorskih i gospodarskih silnica te bitno utjecali na opći socioekonomski život grada. ; The authors of the paper examine the historical and geographical aspects of the emergence, development and decline of Senj's steam-shipping as the crucial element of the overall social and economic progress of Senj at the turn of the 20th century. At the beginning of the 19th century, owing to the special city autonomy and the modern road connections, the Port of Senj was one of the most important maritime trading centres of the Croatian Littoral and the entire Adriatic in general, and its residents were important participants in social, economic and political turmoil of that time. Steam-shipping development has surely provided the residents of Senj a good market position in the times of demanding economic circumstances. The work also analyses important causes of weakening of Senj's economy, which during the period of the Kingdom of Yugoslavia isolated the city from the dominant maritime and economic processes, thus heavily influencing the city's socioeconomic situation.

Rad obuhvaća istraživanje slovačkog položaja u okviru Austro-Ugarske Monarhije na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Kratko je opisano dualističko uređenje i središnje karakteristike Austro-Ugarske Monarhije na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Detaljnije je objašnjen slovački položaj unutar Austro-Ugarske Monarhije uzimajući u obzir mađarizaciju, slovačku političku agendu, utjecaj vanjske i unutarnje politike i čehoslovačku suradnju. Na kraju rada izložen je zaključak o obilježjima slovačkog položaja u Austro-Ugarskoj Monarhiji. ; The work covers an exploration of the Slovak position within the Austro-Hungarian Monarchy at the turn of the 19thand 20thcenturies. The dualistic arrangement and central features of the Austro- Hungarian Monarchy at the turn of the 19th and 20th centuries are briefly described. The Slovak position within the Austro-Hungarian Monarchy is explained in more detail, taking into account Hungarianization, the Slovak political agenda, the influence of foreign as well as internal politics and Czechoslovak cooperation. At the end of the paper, a conclusion on the characteristics of the Slovak position in the Austro-Hungarian Monarchy is presented.

Modernizacijski procesi na svim razinama koji su se odražavali na svakodnevni život i bili glavnim uzrocima reforme života, društvenih, kulturnih i pedagoških pokreta europskog fin de sièclea reflektirali su se i na Hrvatsku, osobito na njezina urbana područja. Europska je reformna pedagogija sa svojim glavnim predstavnicima i koncepcijama, barem na informativnoj razini, dopirala do hrvatskih učitelja. Začetnici reformne pedagogije u Hrvatskoj su zagrebački učitelji Vjekoslav Koščević i Ivan Tomašić. Njihova reformska nastojanja manifestirala su se u istupima protiv herbartovske pedagogije, u prikupljanju iskustava i spoznaja o reformnim pedagoškim pokretima u srednjoeuropskim zemljama i njihovoj implementaciji u vlastitu pedagošku praksu te u pokušajima organiziranog promicanja ideja reformne pedagogije kroz Hrvatsko društvo za unapređenje uzgoja i časopis Preporod. Brojni su učitelji i učiteljice osluškivali puls početka "stoljeća djeteta" i diskretno prilagođavali svoju pedagošku praksu novom duhu. Nakon Prvoga svjetskog rata – u novoj državnoj zajednici Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (od 1929. Kraljevini Jugoslaviji) – hrvatski su se učitelji angažirali na području praktične školske reforme odnosno didaktičko-metodičke obnove, koja je značila nastavak procesa započetog prije Prvoga svjetskog rata. Radna škola kao glavni cilj didaktičko-metodičke obnove postala je tridesetih godina 20. stoljeća i službeno pedagoško usmjerenje, pod snažnim uplivom prosvjetne politike i ideologije ondašnje jugoslavenske države. Funkciju učiteljskih ferijalnih tečajeva radne škole, kao modela stručnog usavršavanja učitelja za novu školu, od sredine tridesetih preuzimaju državne ogledne škole. Glavni predstavnici pokreta radne škole u Hrvatskoj bili su: Ante Defrančeski, Josip Demarin, Mate Demarin, Salih Ljubunčić, Marijan Markovac, Zlatko Špoljar, Stjepan Zaninović i drugi. Tijekom dva međuratna desetljeća u Hrvatskoj se profiliraju akademski obrazovani pedagozi, teoretičari koji su se bavili ključnim pitanjima pedagogije kao (duhovno)znanstvene ili filozofijske discipline i istodobno održavali vezu s aktualnom pedagoškom zbiljom i kritički upozoravali na neke negativne pojave u praksi nove škole: Stjepan Matičević, Pavao Vuk-Pavlović, Stjepan Pataki, Vladimir Petz i drugi. Refleksije reformne pedagogije zamjetne su i u ostalim sferama odgojno-obrazovnog rada kao što su: obrazovanje odraslih, zdravstveno prosvjećivanje, socijalna skrb i zaštita djece, organizacije djece i mladih, suradnja roditeljskog doma i škole te različiti oblici kulturnog i umjetničkog rada s djecom i za djecu. Alternativni pedagoški koncepti odškrinuli su 1990-ih vrata pedagoškom i školskom pluralizmu u Hrvatskoj, no on je i nakon dva desetljeća u početnoj fazi razvoja. ; The processes of modernisation evident at all levels, which reflected on everyday life and were the key factors of lifestyle changes and of social, cultural and pedagogical movements at the fin de siècle in Europe, reflected also upon Croatia, particularly its urban areas. European reformist pedagogy, with its key representatives and concepts, reached Croatian teachers as well, at least in the form of general awareness. The reformist pedagogy in Croatia was established by two teachers from Zagreb, Vjekoslav Koščević and Ivan Tomašić. Their reformist attempts were evident in their stands against Herbart's pedagogy, in gathering experience of and insights in the reformist pedagogy movements in Central European countries and the implementation of those insights in their own pedagogical practice, as well as in their attempts of organised promotion of reformist ideas through the Croatian Society for the Improvement of Edification and the Preporod journal. Numerous teachers were waiting to see how the "century of the child" was going to develop, adjusting discretely their pedagogical practice to the new spirit. After the First World War, in the new Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes (Kingdom of Yugoslavia after 1929), Croatian teachers were active in the area of practical school reform, or didactical-methodical renewal, which meant a continuation of the pre-World War I process. The working school, as the main goal of the didactical-methodical renewal, became an official pedagogical trend in the 1930s, under the strong influence of educational policy and ideology of Yugoslavia of the time. From the mid-1930s, the state model schools took over the task of working school training courses for teachers as a model of professional development of teachers for the new school. The main representatives of the working school movement in Croatia included Ante Defrančeski, Josip Demarin, Mate Demarin, Salih Ljubunčić, Marijan Markovac, Zlatko Špoljar and Stjepan Zaninović, among others. Academically educated pedagogues and theoretical scholars, who addressed the key issues of pedagogy as a spiritual-scientific or philosophical discipline, appeared in Croatia during the two decades between the two wars: Stjepan Matičević, Pavao Vuk-Pavlović, Stjepan Pataki, Vladimir Petz and others. At the same time, they were also staying in touch with the then current pedagogic reality and critiquing certain negative phenomena in the practice of the new school. The reformist pedagogy was also reflected in other areas of educational work, such as adult education, mass health education, social care and child care, children's and youth organisations, collaboration between parents and schools and various forms of cultural and artistic activities with and for children. The alternative concepts of pedagogy opened the door towards pedagogy and school pluralism in Croatia in the 1990s, but two decades later, it is still in its initial phase of development.

Svrha ovoga rada bila je, da se utvrđivanjem razlika u djelovanju Čiste stranke prava (Starčevićeve hrvatske stranke prava/Stranke prava) u varaždinskom i ludbreškom kotaru početkom 20. stoljeća, doprinese razumijevanju razlika, koje danas postoje između dviju hrvatskih regija, Varaždinštine i Podravine. Spomenute razlike autor je analizirao prvenstveno na temelju izbornih rezultata, kao i na temelju društvene strukture pristaša ove stranke, koju je pokušao rekonstruirati putem povezanosti istaknutih članova stranke, s pojedinim gospodarskim institucijama u ovim kotarima. U svom radu autor je primijetio, da je ova stranka prije prodrla u ludbreški nego u varaždinski kotar, da je u varaždinski kotar prodrla iz ludbreškog kotara, te da je u ludbreškom kotaru čvršće uporište stvorila samo u Ludbregu, dok je u varaždinskom kotaru čvrsta uporišta stvorila u njegovim seoskim općinama. Posljednja činjenica omogućila je prodor Hrvatske pučke seljačke stranke u ludbreški kotar, te uzrokovala njezino zaustavljanje na granicama varaždinskog kotara. Polazeći od donedavne pripadnosti prostora varaždinskog kotara Podravini, te od postojeće definicije Podravine kao ishodišnog područja Hrvatske pučke seljačke stranke, autor je zaključio da je Čista stranka prava (Starčevićeva hrvatska stranka prava/Stranka prava), zaustavljajući prelijevanje utjecaja Hrvatske pučke seljačke stranke iz ludbreškog u varaždinski kotar, znatno doprinijela izdvajanju varaždinskog kotara u posebnu regiju, Varaždinštinu. ; This article aims to understand the differences between the two Croatian regions, Podravina and Varaždinština, based on differences in political activity of the Pure Party of Rights (Starčević's Party of Rights/Party of Rights) at the beginning of the 20th century in the Varaždin and Ludbreg county. The author analyzed these differences based on the election results and the social structure of party members in both county. He noted that this party had previously penetrated into the Ludbreg rather than Varaždin county, that it penetrated into the Varaždin county from the Ludbreg county, and that in the Ludbreg county it created a stronger stronghold only in Ludbreg, while in the Varaždin county it created stronger stronghold in the countryside. This enabled the penetration of the Croatian People's Peasant Party into the Ludbreg county, and caused it to stop at the borders of the Varaždin county. The author started from the former affiliation of the Varaždin county to Podravina, and from the existing definition of Podravina as the startin area of the Croatian People's Peasant Party. Based on this he concluded that the Pure Party of Rights, stopping the overflow influence of the Croatian People's Peasant Party from Ludbreg to Varaždin county, significantly contributed to the separation of Varaždin county into a special region, Varaždinština.