Suchergebnisse

U državama zapadne Europe 1990-ih povećava se broj osoba koje traže međunarodnu zaštitu. Suočene s velikim iz bjegličkim krizama, a u kontekstu proklamirane slobode kretanjana području Europske unije i postojećih razlika u nacionalnim sustavima azila, države članice intenzivnije razvijaju suradnju na području azila i migracija. Do stupanja na snagu Ugovora iz Amsterdama 1. svibnja 1999. područje policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima pripadalo je tzv. »trećem stupu« prema kojem su politika azila, migracijska politika i politika vezana uz državljane trećih zemalja definirane samo kao »pitanja od zajedničkog interesa« i pripadala su u suverena prava država članica. Ugovorom iz Amsterdama ustonovljuje se »zajednički europski sustav azila«, a zajednička politika azila postaje dijelom »prvoga stupa«. Potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju u procesu pridruživanja EU Republika Hrvatska preuzela je obvezu implementiranja načela i pravila pravne stečevine Europske unije u nacionalno zakonodavstvo, koja obuhvaća i pravila o azilu, u okviru Poglavlja 24.: Pravda, sloboda i sigurost. ; The number of individuals who sought international protection increased in the west European countries during the 1990s. Faced with huge refugee crises and bound by the proclaimed free movement of people in the EU territories and the differences in the national asylum systems, the Member States were developing intensive interstate co-operation in the fields of asylum and migrations. Before the Treaty of Amsterdam entered into force on May 1, 1999, police and judicial co-operation in criminal matters had belonged to the third pillar of the European Union. It meant that asylum policy, migration policy, and policy concerning citizens of the third countries defined merely as »the issues of mutual interest« and belonged to the sovereign rights of the Member States. The Treaty of Amsterdam established »Common European asylum system« and the common asylum policy became part of the first pillar. By signing the Stabilisation and Accession Agreement with the EU, Croatia has assumed the obligation to incorporate the principles and rules of the EU acquis communautaire in its legislation. This includes the asylum regulations contained in Chapter 24 »Justice, Freedom, and Security«.

Odnos Europske Unije i crkava, religijskih zajednica i udruženja različitih nereligioznih uvjerenja institucionaliziran je Deklaracijom br. 11 Ugovora iz Amsterdama, Poveljom o temeljnim pravima Europske Unije (čl. 10.) i Lisabonskim ugovorom (čl. 17. Konsolidirane verzije Ugovora o funkcioniranju Europske Unije). Budući da ugovori o stvaranju Europske zajednice i poslije Europske Unije nisu spominjali odnos prema religijskim zajednicama, što je posve razumljivo s obzirom na sadržaj ugovora, tek je s neformalnim, a potom sve više službenim inicijativama između Europske komisije i predstavnika vodećih religijskih zajednica došlo do dijaloga. Pokušajem identificiranja ključnih prekretnica u odnosu između Europske Unije te crkava i nekonfesionalnih organizacija ovaj rad želi istražiti mogućnosti historijskog institucionalizma u istraživanju političkog sustava Europske Unije. Ključne prekretnice moguće je promatrati kod crkava i religijskih zajednica, kao i kod političkih tijela Europske Unije. Pri proučavanju promjena koje dovode do stvaranja europskog modela odnosa prema religijskim zajednicama rad se zadržava na radu Europske komisije, dok utjecaj europskog zakonodavstva (koje uključuje sudske odluke Europskog suda i Europskog suda za ljudska prava) ostavlja za jednu širu analizu ovog odnosa. ; The relationship between the European Union and churches, religious associations and associations of various non-religious beliefs is institutionalised by Declaration 11 of the Treaty of Amsterdam, the Charter of Fundamental Rights of the European Union (Art. 10) and the Treaty of Lisbon (Art. 17 of the Consolidated version of the Treaty on the Functioning of the European Union). As the treaties on the creation of the European Community and, later, the European Union failed to mention the relationship towards religious associations, which is perfectly understandable considering the contents of the treaties, a dialogue arose only with the informal, and, thereupon, more and more official initiatives between the European ...