Suchergebnisse

Jesu li u veljači 1945. godine širokobriješki franjevci ubijeni sudjelujući u borbi ili je nad njima izvršen ratni zločin? Iako se na prvi pogled ovako postavljen upit doima kao nedopustivo pojednostavljena dvojba, doista u ovome slučaju postoje samo dvije mogućnosti: ili su usmrćeni kao sudionici u oružanim sukobima ili su pak nevini ubijeni? U prilogu se na temelju dostupne arhivske dokumentacije, relevantne literature i izjava svjedoka nastoji provjeriti valjanost tvrdnji o (ne)umiješanosti franjevaca u oružane sukobe na Širokome Brijegu od 6. do 8. veljače 1945. ; Were the Franciscans from Široki Brijeg killed in February 1945 while participating in the battle or the war crime was committed over them? Although at first such question seems as an inadmissibly simplified doubt, in this case there are only two possibilities indeed: were they murdered as actors in the armed conflicts or killed innocent? On the basis of available archive documents, relevant literature and witness statements the paper seeks to verify the validity of claims on (un)involvement of Franciscans in the armed conflicts in široki Brijeg from 6th to 8th February 1945.

U tekstu se razmatra revizionistička struja u suvremenoj hrvatskoj historiografiji, a posredno i u politici, koja se bavi Nezavisnom Državom Hrvatskom (1941-1945). Revizionistički narativ čine tri glavne postavke: (a) NDH je bila normalna onodobna protupobunjenička država koja nije koristila državni teror kako bi uništila vjerske i etničke zajednice koje su u ustaškoj ideologiji i politici bile određene kao prirodni ili organski neprijatelji te tvorevine, nego je primjenjivala ograničena legitimna sredstva borbe da bi se zaštitila od političkih pobunjenika; (b) u NDH nisu izvršeni masovni zločini, a kamoli genocid, ni nad Srbima, ni nad Židovima, ni nad Romima; štoviše, glavne žrtve bili su Hrvati te zločine NDH treba desrbizirati i dejudeizirati; (c) logor Jasenovac bio je samo radni i sabirni logor, a ne koncentracijski logor smrti, u koji je NDH privodila političke protivnike kako bi se zaštitila od njihova razornog djelovanja, a ne kako bi ih ubijala; pravi smrtonosni logor u Jasenovcu osnovala je tek jugoslavenska komunistička vlast poslije svršetka Drugoga svjetskog rata. Pokušavajući dekonstruirati "jasenovački mit", revizionisti zapravo nastoje dekonstruirati "mit o genocidu" u NDH, a time potpuno ili djelomice rehabilitirati NDH. ; This article analyses the revisionist currents in Croatian contemporary historiography – and implicitly also in politics – which in its focus has interpretation of the Independent State of Croatia (NDH, 1941-1945). Three main elements of the revisionist narative are: a) NDH was just a normal state concerned with rebellion in its own territory, rather than the state which used state terror to exterminate religious and ethnic communities marked as its "natural and organic enemies". In other words, it only applied limited and legitimate instruments to protect itself from its political opponents. b) There were no massive crimes, and especially no genocide, neither against the Serbs, nor Jewish or Roma population. On the contrary, the main victims in 1941-1945 had been Croats, and thus the crimes of NDH should be de-Serbianized and de-Jewisized. c) Jasenovac was only a labour camp and prison, not a concentration death camp. The NDH used it for gathering and arresting its political opponents in order to prevent them from pursuing their destructive actions against the state. The real death camp in Jasenovac was formed only in 1945 by post-NDH communist authorities. By deconstructing what they call the "Jasenovac myth", the revisionists are in fact trying to deconstruct "the myth of genocide by NDH", and thus to rehabilitate the NDH either completely or partially.

Povećanje stope kriminala dovodi do povećanja osjećaja straha i tjeskobe u društvu i narušavanja društvenog poretka i sklada u zemlji. U posljednjim desetljećima mnogi znanstvenici opisuju pad gospodarskih čimbenika kao što su BDP po glavi stanovnika, stope nezaposlenosti, siromaštvo itd., kao primarni pokretači kriminala kako u razvijenim tako i u zemljama u razvoju. Čak i tijekom razdoblja gospodarskih kriza, stopa kriminala u Europskoj uniji (EU) nastavila je opadati ili ostaje ista, dovodeći u pitanje utjecaj ekonomskih čimbenika na stopu kriminala u EU. U radu se ispituje utjecaj promjenjivih gospodarskih uvjeta na stopu kriminala u zemljama EU-a uz primjenu danas široko korištenih ekonomskih metoda za rješavanje problema endogenosti. Cilj je rada empirijski procijeniti odnos između stope kriminala i ekonomskih čimbenika, koristeći prethodno razvijene metode. Nakon niza provjera robusnosti, procjene nisu pružile dokaz značajne povezanosti između ekonomskih uvjeta i stope kriminala tijekom posljednjeg desetljeća u zemljama EU-a, osim ubojstava u nekim specifikacijama modela. ; Higher crime rates lead to the increasing fear and anxiety in society and disturb the social structure and harmony in the country. In the last decades, many scientists depict a decrease in economic factors, such as GDP per capita, unemployment rate, poverty, etc. as the primary drivers of crime both in developed and in developing countries. Even during the periods of economic crises, crime rates in the European Union (EU) continued to either decline or remain the same, thus bringing into question the impact of economic factors on crime rates in the EU. The paper examines the impact of changing economic conditions on crime rates in EU countries, employing nowadays vastly used methods in economics to address endogeneity. The aim of the paper is to empirically estimate the relationship between crime rates and economic factors, using previously developed methods. After a series of robustness checks, estimations did not provide evidence of a significant relationship between economic conditions and crime rates over the last decade in EU countries, except for homicides in some model specifications.

Tijekom Domovinskoga rata Petrinja i petrinjsko područje u velikosrpskoj su agresiji razarani, stanovništvo prognano, mnogi su civili i branitelji ubijeni, a navedeno je područje tijekom jeseni 1991. na posljetku i okupirano. Okupacija je trajala do kolovoza 1995., do "Oluje". Uz prikaz konteksta situacije uoči počinjenih zločina, u radu će naglasak biti na slučaju ubojstva četveročlane obitelji Kozbašić u okupiranoj Petrinji. Rad je napisan uglavnom na temelju dokumentacije hrvatskih institucija te institucija pobunjenih Srba, a kao bitna dopuna korišteni su literatura i tisak. Petrinjski ugostitelj i medicinska sestra Milan i Gordana Kozbašić, s dvoje osnovnoškolaca, Tamarom i Alenom, ostali su živjeti u Petrinji nakon srpske okupacije grada započete 21. rujna 1991., a ubijeni su početkom studenoga iste godine. Poznati su identiteti dvojice okrivljenika za taj zločin, barem prema podignutoj optužnici na Županijskom sudu u Zagrebu krajem 2018. godine. Temeljito istraživanje takvih kriminalnih djela doprinosi otkrivanju počinitelja zločina i sprječava manipulacije žrtvama i brojkama ubijenih civila tijekom Domovinskoga rata. ; During the Homeland War Petrinja and the Petrinja area were destroyed due to the Greater Serbia aggression, the population was expelled, many civilians and Croatian soldiers were killed, and the area was eventually occupied in autumn of 1991. The occupation lasted until August 1995, until the "Storm Operation". After presenting political and military context of the situation before the crime was committed, the paper will focus on the murder case of the four- member Kozbašić family committed in occupied Petrinja. The paper is mainly based on documentation of Croatian and rebel Serb institutions, literature and newspapers were used as an additional source. Local restaurant owner and nurse, Milan and Gordana Kozbašić,, with two elementary school children, Tamara and Alen, remained living in Petrinja even after the Serbs occupied the city on September 21st, 1991. They were killed early in November of the same year. The identities of the two defendants for this crime are known, at least according to the indictment filed at the Zagreb County Court at the end of 2018. A thorough investigation of such criminal acts contributes to the detection of perpetrators of crimes and prevents manipulation of victims and numbers of civilians killed during the Homeland War.

U posljednje vrijeme u hrvatskom javnom prostoru ponovno je aktualizirana problematika kažnjavanja seksualnih delikata na štetu djece. U medijskim istupima nevladine udruge i pojedinci iznijeli su jasne zahtjeve za povišenjem propisanih kazni u zakonu i oštrijim kažnjavanjem počinitelja od strane sudova. Kako bi se ocijenilo jesu li takvi zahtjevi utemeljeni, u radu se detaljno analiziraju najteža kaznena djela iz Glave VII. KZ/11 i Glave XIV. KZ/97. Usporedbom odgovarajućih zakonskih odredaba procijenjena je politika zakonodavca u sankcioniranju najtežih kaznenih djela protiv spolnog integriteta djeteta u posljednjih deset godina. Jedan od istraživačkih ciljeva bio je i istražiti u kojoj se to mjeri razlikuje u zakonskim odredbama zacrtana i u sudskim presudama primijenjena kaznena represija. U tu svrhu prikupljeni su i analizirani podaci o kažnjavanju počinitelja najtežih seksualnih delikata na štetu djece u RH u razdoblju od 2008. do zaključno 2017. Osim analize na makrorazini provedena je i analiza izbora vrste i mjere kaznenih sankcija prema navedenim parametrima u praksi županijskih i općinskih sudova u Splitu i Rijeci. Na temelju normativne ocjene postojećih zakonskih rješenja i njihove konkretne primjene u sudskoj praksi predlažu se smjernice za poboljšanje kažnjavanja počinitelja najtežih kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta. ; The issue of punishing sexual crimes against children has recently once again become very topical in Croatian public space. Clear requests by NGOs and individuals have been expressed in the media for more stringent sanctions to be prescribed in the legislation and for the more severe punishment of sexual crimes against children. In order to assess whether such requests are founded, this paper analyses in detail the criminal offences referred to in Title VII CC/11 and Title XIV CC/97. A comparison of the relevant legal provisions provides an assessment of the legislator's policy regarding the sanctioning of the most serious crimes against the sexual ...

The author gives a brief account of the (active or passive) complicity of the overwhelming majority of Serbian intellectuals in the Serbs war on Croatia & Bosnia-Herzegovina & the war crimes & crimes against humanity, including genocide, they have committed in its course. The author then argues that in view of this complicity, intellectuals outside Serbia should not be doing "business as usual" with their Serbian colleagues. He advances an argument for a comprehensive, but selective, boycott of Serbian intellectuals as the morally appropriate response of intellectuals the world over. Adapted from the source document.