Suchergebnisse

Članak prikazuje recentne studije o novcu kao pravnom fenomenu, putem čijeg kreiranja različiti "stakeholderi" uređuju raspodjelu resursa i odnose između pojedinih dijelova društva. U ovoj koncepciji novac formira tržište, a ne obratno. Na primjeru "slobodnog kovanja" karakterističnog za Englesku od 12. do 14. stoljeća analizira se dilema nominalizam – metalizam, te tri ograničenja robnog novca u kojima se očituje Greshamov zakon, odnosno kontroverza likvidnosti. U članku se ne analizira na koje proturječnosti nailazi nominalistička politika novca. Pokazuje se da se ni u suvremenoj koncepciji robnog novca, eksplicitnoj u Hayekovoj studiji The Denationalization of Money, zbog proturječja likvidnosti ne može – u kreiranju i održanju novčanog sustava – izbjeći uloga društvenih, izvantržišnih faktora, uz ostalo i prava. Kako mnogi autori zaključuju da je i zajednička europska valuta koncipirana po uzoru na zlatni standard (robni novac), slijedi da i uspjeh njezina dizajna i funkcioniranja ne može biti prepušten samo tržišnom mehanizmu, nego ovisi o društvenoj, političkoj i pravnoj potpori. ; The paper describes money as a legal phenomenon, which means that stakeholders use money to allocate resources and manage social relations. In this understanding money creates markets and not vice versa. The system of money creation called free minting, which was common in England from the 12th to the 14th century, is described. Three constraints of commodity money are explained and the nominalism – metalism dilemma is analysed. The focus of the analysis is on Gresham's law and the problem of liquidity of commodity money. The similarity between medieval commodity money and a modern concept of commodity money in the book The Denationalization of Money by Friedrich von Hayek is shown. The conclusion is that the market mechanism cannot solve the problem of liquidity without social agents not included in the market exchange. Since the common European currency is to some degree similar to the gold standard, the same conclusion works for the euro.

Pokrovčeva knjiga Slobodno stvaranje prava: Herman U. Kantorowicz i slobodnopravni pokret (2018) nameće pitanje izraženo naslovom ovog rada na koje rad odgovara u tri koraka: prvo, pretpostavkom da je pitanje odgovorivo samo idealnim tipovima pravnih disciplina / funkcija; drugo, upućivanjem na kontekst Kantorowiczevih gledišta, osobito na objavu presuda; treće, ocjenom da je Kantorowicz podijelio pravnu znanost u prepletene funkcije a ne u odvojene discipline. U tu svrhu rad nudi idealne tipove disciplina i funkcija pravne dogmatike, pravne historije, pravne teorije i, kao najsloženiji i najkorisniji skup funkcija, pravnopolitičku analizu. Pretpostavka je, koja se ne dokazuje, da ne postoji ni oštra granica između pravne znanosti i susjednih znanosti: sociologije, ekonomije, psihologije, filozofije. ; Is Herman U. Kantorowicz's classification of legal disciplines - which includes general legal science, legal dogmatics, legal history, sociology of law, philosophy of law, and legal policy - a division of scholarly knowledge of law into distinct disciplines/sciences or into intertwined functions of a single scholarly discipline/science? The question is prompted by the book written by Zoran Pokrovac entitled Slobodno stvaranje prava: Hermann U. Kantorowicz i slobodnopravni pokret (Free Law: Hermann U. Kantorowicz and the Free Law Movement ) and published by "Breza" and the Faculty of Law of the University of Split in 2018. Answering this question may assist Croatian legal scholars in finding standards of scholarly excellence, especially of research de lege ferenda. This paper offers an answer in three steps. The first is the recognition that scholarly practices differ considerably, which means that the question may be answered only by construing and correlating ideal types of legal disciplines / functions that are compatible with Kantorowicz's general ideas, prominent interpretations of legal scholarship, and Croatian mainstream legal scholarship since. The second step provides a context of Kantorowicz's ...

Predmet ovog rada jest pravo na branitelja, i to pravo na branitelja na teret države (formalna obrana siromašnih okrivljenika) kao njegov element te kako proizlazi iz Direktive (EU) 2016/1919 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2016. o pravnoj pomoći za osumnjičenike i okrivljenike u kaznenom postupku i za tražene osobe u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga i Direktive 2013/48/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o pravu na pristup odvjetniku u kaznenom postupku i u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga te o pravu na obavješćivanje treće strane u slučaju oduzimanja slobode i na komunikaciju s trećim osobama i konzularnim tijelima tijekom trajanja oduzimanja slobode. Kroz analizu mjerodavne prakse Europskog suda za ljudska prava cilj je pokazati u kojoj mjeri praksa pristupa branitelju i hrvatsko odvjetništvo odgovaraju zahtjevima direktiva. Spomenuta praktična implementacija direktiva o pravu na pristup branitelju i pravnoj pomoći u hrvatskom odvjetništvu predstavlja posebni dio rada. U tom se dijelu rada analiziraju obveze koje iz direktiva proizlaze za odvjetništvo, a poseban se naglasak stavlja na cjeloživotno obrazovanje odvjetnika, njihovu organizaciju putem braniteljskih lista unutar odvjetničkih zborova, kao i na učinkovit sustav disciplinske odgovornosti odvjetnika. ; The subject of this paper is the right to a lawyer, specifically, a lawyer financed by the state (formal defence of persons lacking sufficient means), as regulated by Directive (EU) 2016/1919 of the European Parliament and of the Council of 26 October 2016 on legal aid for suspects and accused persons in criminal proceedings and for requested persons in European arrest warrant proceedings, and by Directive 2013/48/EU of the European Parliament and of the Council of 22 October 2013 on the right of access to a lawyer in criminal proceedings and in European arrest warrant proceedings, and on the right to have a third party informed upon deprivation of liberty and to communicate with third persons and with consular authorities while deprived of liberty. By analysing the relevant jurisprudence of the European Court of Human Rights, we aim to demonstrate the degree of compliance of the Croatian lawyers` approach with the Directives. The practical implementation of the mentioned Directives is a specific part of this work. In this respect, we analyse the obligations for lawyers stemming from the directives, with an emphasis on the education of lawyers, their organisation via specific lists, as well as an effective system of disciplinary responsibility.

Pravno uređenje imovinskih odnosa u obitelji znatno se razlikuje u pojedinačnim europskim pravnim sustavima. Prvi će dio rada stoga biti posvećen analizi imovinskih odnosa u braku, u izvanbračnim zajednicama te u životnim partnerstvima osoba istog spola u hrvatskome obiteljskom pravu s ciljem određivanja pravnog okvira. Nadalje, pokušat će se odgovoriti na pitanje jesu li na imovinskopravna rješenja djelovala određena poredbenopravna rješenja i/ili izvori soft lawa, poput Načela europskoga obiteljskog prava u području imovinskih odnosa bračnih drugova. U drugom će se dijelu rada nastojati razmotriti kako bi sekundarno pravo EU-a moglo utjecati na domaće obiteljsko pravo nakon što se u Republici Hrvatskoj budu primjenjivale Uredba Vijeća (EU) 2016/1103 o provedbi pojačane suradnje u području nadležnosti, mjerodavnog prava te priznavanja i izvršenja odluka u stvarima bračnoimovinskih režima i Uredba Vijeća (EU) 2016/1104 o provedbi pojačane suradnje u području nadležnosti, mjerodavnog prava te priznavanja i izvršenja odluka u stvarima imovinskih posljedica registriranih partnerstava. Na kraju, autorica će ponuditi završna razmatranja glede usporedbe između postojećih nacionalnih pravnih rješenja i europskih trendova u području imovinskih odnosa u obiteljskom pravu. ; The legal regulation of patrimonial relations in the family differs from one European legal system to another. The first part of the paper will be dedicated to the analysis of the patrimonial relations in the marriage, in the de facto cohabitations and in the same-sex registered partnerships in the Croatian family law in order to define the legal framework. The paper will go on to deal with the question of whether the national family law has been influenced by some legal solutions from other legal systems or by sources of soft law such as the Principles of European Family Law regarding Property Relations between Spouses. The second part of the paper will deal with the possible impact of the EU secondary legislation on the national family law after the ...

U posljednje vrijeme u hrvatskom javnom prostoru ponovno je aktualizirana problematika kažnjavanja seksualnih delikata na štetu djece. U medijskim istupima nevladine udruge i pojedinci iznijeli su jasne zahtjeve za povišenjem propisanih kazni u zakonu i oštrijim kažnjavanjem počinitelja od strane sudova. Kako bi se ocijenilo jesu li takvi zahtjevi utemeljeni, u radu se detaljno analiziraju najteža kaznena djela iz Glave VII. KZ/11 i Glave XIV. KZ/97. Usporedbom odgovarajućih zakonskih odredaba procijenjena je politika zakonodavca u sankcioniranju najtežih kaznenih djela protiv spolnog integriteta djeteta u posljednjih deset godina. Jedan od istraživačkih ciljeva bio je i istražiti u kojoj se to mjeri razlikuje u zakonskim odredbama zacrtana i u sudskim presudama primijenjena kaznena represija. U tu svrhu prikupljeni su i analizirani podaci o kažnjavanju počinitelja najtežih seksualnih delikata na štetu djece u RH u razdoblju od 2008. do zaključno 2017. Osim analize na makrorazini provedena je i analiza izbora vrste i mjere kaznenih sankcija prema navedenim parametrima u praksi županijskih i općinskih sudova u Splitu i Rijeci. Na temelju normativne ocjene postojećih zakonskih rješenja i njihove konkretne primjene u sudskoj praksi predlažu se smjernice za poboljšanje kažnjavanja počinitelja najtežih kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta. ; The issue of punishing sexual crimes against children has recently once again become very topical in Croatian public space. Clear requests by NGOs and individuals have been expressed in the media for more stringent sanctions to be prescribed in the legislation and for the more severe punishment of sexual crimes against children. In order to assess whether such requests are founded, this paper analyses in detail the criminal offences referred to in Title VII CC/11 and Title XIV CC/97. A comparison of the relevant legal provisions provides an assessment of the legislator's policy regarding the sanctioning of the most serious crimes against the sexual ...

U ovom se članku govori o političkome kontekstu i pravnome okviru za uspostavu suvereniteta Republike Hrvatske te se ukazuje na legalnost vojno-redarstvenih akcija s obzirom na odredbe tuzemnoga i međunarodnoga prava. Riječ je i o političkome i pravnome okviru u kojemu su nastale srpske autonomne oblasti, odnosno paradržavna tvorevina Republika Srpska Krajina na državnome teritoriju Republike Hrvatske. ; This paper speaks about political context and legal framework for establishing sovereignty of the Republic of Croatia. It points out legality of military-police actions with regard to provisions of domestic and international law. The subject is also political and legal framework in which Serbian autonomous territories were established or parastate creation Republic of Serbian Krajina in the state territory of the Republic of Croatia.

Autorica u radu daje pregled i analizu kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske u vezi s kriminalnim djelatnostima krijumčarenja ljudi i trgovanja ljudima. Upućuje na sličnosti i razlike između kaznenih djela protuzakonitog prebacivanja osoba preko državne granice odnosno protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u RH, drugoj državi članici EU-a ili potpisnici Šengenskog sporazuma i trgovanja ljudima, uspoređujući i analizirajući pravne norme starog i novog Kaznenog zakona Republike Hrvatske, međunarodne dokumente te sudsku praksu. Ističe se nužnost što ranijeg prepoznavanja počinjenog kaznenog djela, naročito s aspekta žrtve. Skreće se pozornost na neujednačenost sudske prakse u pogledu pitanja koristoljublja kao bitnog elementa kaznenog djela, ali isto tako i na nepostojanje jasno definiranog pokušaja pri počinjenju kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u RH, drugoj državi članici EU-a ili potpisnici Šengenskog sporazuma. U radu se istražuje i analizira postojeće stanje u vezi s nezakonitim prelascima državne granice Republike Hrvatske na temelju dostupnih statističkih podataka. Učinjena je i analiza stanja de lege lata u sudskoj praksi u odnosu na prijavljene, optužene i osuđene osobe za krijumčarenje ljudi te, isto tako, posebno za trgovanje ljudima. Zaključno se daju prijedlozi i mjere de lege ferenda koje je nužno provesti u cilju suzbijanja krijumčarenja ljudi i trgovanja ljudima te što uspješnije borbe s ovom vrstom organiziranog kriminala. ; The author of the paper provides an overview and analysis of Croatian criminal legislation with regard to criminal activities of human smuggling and trafficking. She points out to the similarities and differences between the criminal acts of illegal transfer of persons across the state border or illegal entering, movement and residence in the Republic of Croatia, other EU Member States or signatories of the Schengen Agreement and human trafficking, comparing and analyzing the legal norms of the old and the new Criminal Code of the Republic of Croatia, international instruments and jurisprudence. Emphasized is the importance of early recognition of the criminal act, especially for the victims. Attention is drawn to the disparity of case law on matters of personal gain as an essential element of this criminal activity, but also to the absence of clearly defining the act of attempting illegal entering, movement and residence in the Republic of Croatia, other EU Member States or signatories of the Schengen Agreement. This paper investigates and analyzes the current situation regarding illegal crossing of state borders of the Republic of Croatia on the basis of available statistical data. Conducted was the analysis of the situation de lege lata in case law in relation to persons registered, accused and convicted of human smuggling and, also, especially for human trafficking. In conclusion, given are the proposals and measures de lege ferenda that need to be implemented in order to combat human smuggling and trafficking, and to successfully fight this type of organized crime.

Promatrajući habsburšku obrazovnu politiku prema mađarskom i hrvatskom plemstvu 1760-ih kroz perspektivu bečkog suda, autorica analizira pokušaje bečkog dvora da nadvlada suprotstavljene interese tradicionalnih struktura vlasti i protomoderne države. Kako je Habsburška Monarhija preuzimala kontrolu nad obrazovanjem u drugoj polovici 18. stoljeća, obrazovanje se usmjeravalo na sadržaje koji favoriziraju interese vladarskog suverena te pokušaji "političkog discipliniranja" postaju sastavni dio nastavnog materijala. Te su tendencije postale osobito istaknute u reformi pravnog obrazovanja kroz koje se tada definiraju odnosi između vladara i staleža, između države i njezinih stanovnika, kao i prava i obveze političkih subjekata, s naglaskom na značenje javnog dobra, blagostanja i potreba vremena. Obrazovna politika bečkog dvora u 1760-ima predstavljala je preokret u povijesti pravnog obrazovanja u Mađarskoj i Hrvatskoj, kao i razdoblje utvrđivanja novih obrazovnih standarda za javne službenike. ; Examining the Habsburg educational policy towards the Hungarian and Croatian nobility in the 1760s through the perspective of the Vienna Court the author analyses the Court's attempts to overcome conflicting interests of the traditional structures of the estates and the proto-modern state. With the Vienna Court assuming control over education in the second half of the 18th century, tendencies began to appear focusing education on contents that favour the interests of the ruler's sovereignty and attempts to 'politically discipline' become a constituent part of teaching material. These tendencies became especially prominent in the reform of legal education through which relations between the ruler and the estates, between the state and its inhabitants as well as the rights and obligations of political subjects were defined, with emphasis on the meaning of public good, prosperity and necessities of time. The Vienna Court's education policy in the 1760s presented a turnabout in the history of legal education in Hungary and Croatia and a period of assertion of new educational standards for public servants.

In this paper we analyze attitudes of members of the legal professions in Croatia and Serbia with regards to the judicial systems – the trust in judicial institutions and satisfaction with their performance. In the first part of the paper we present arguments of the cultural and institutional approach to explaining the foundations of trust in institutions, then define the characteristics of a "good" judiciary in the context of the democratic rule of law, and present the socio-political context of judicial reform in both countries over the last twenty years. In the second, empirical part of the paper we analyze the data collected through the online survey conducted among members of the legal professions in 2018 in Croatia and Serbia. The results from both countries show a low level of trust in judiciary and deep dissatisfaction with the functioning of judiciary on a list of dimensions. Our analysis confirms the link between (dis)trust in institutions and (dis)satisfaction with their work and thus also the assumptions of the institutional perspective on trust. We conclude that the obtained results point to an "internal" crisis of trust in judiciary in both countries, which accompanies the evident "external" crisis of the Serbian judiciary and the latent tensions in and around the Croatian judiciary. ; U radu se analizira koliko pripadnici različitih pravničkih profesija u Hrvatskoj i Srbiji imaju povjerenja u institucije pravosudnih sustava i koliko su zadovoljni funkcioniranjem njihovih važnih dijelova. U prvom dijelu rada predstavljaju se argumenti kulturalističkog i institucionalnog pristupa u objašnjenju temelja povjerenja u institucije, određuju se karakteristike "dobrog" pravosuđa u kontekstu koncepta demokratske vladavine prava i daje se društveni kontekst provedbe pravosudnih reformi u obje zemlje u posljednjih dvadesetak godina. U drugom, empirijskom dijelu rada daje se prikaz rezultata analize podataka prikupljenih online anketnim istraživanjem provedenim 2018. godine u Hrvatskoj i Srbiji. Rezultati u ...

Skrbništvo kao institut obiteljskog prava je desetljećima bilo važno, ali ipak neriješeno pitanje. Posljednja reforma obiteljskog prava iz 2014. i 2015. godine donijela je određene promjene koje su objašnjene i zagovarane kao novi doprinos poboljšanju pravnog položaja odraslih osoba s invaliditetom s jedne, te doprinos pravnoj sigurnosti te vladavini prava s druge strane. Obiteljski zakon propisuje da se osoba ne može potpuno lišiti poslovne sposobnosti, već samo djelomice. Možemo se samo zapitati kako se ova odredba može primijeniti, primjerice, u slučajevima kad je ta osoba u komi? Mudar zakonodavac dopušta da suci budu daleko više od samih izvršitelja njegovih namjera. Međutim, čini se da bi mudar sudac pri donošenju odluke o tom pitanju u određenim slučajevima djelovao contra legem, ako bi pokušao dosljedno i sveobuhvatno zaštititi osobu s invaliditetom, što ne može biti prihvatljivo. Stoga je cilj ovog rada dodatno osvijetliti novousvojene odredbe Obiteljskog zakona u odnosu na lišenje poslovne sposobnosti, s općom pretpostavkom da se takva zakonodavna intervencija ne može smatrati ni razmjernom niti učinkovitom. ; Guardianship as a family-law institute has been an important, yet unsolved issue for decades now. The latest family law reform of 2014 and 2015 brought certain changes, which have been explained and advocated for as a new contribution to the improvement of the legal position of adults with disabilities on one hand as well as the legal certainty and the rule of law on the other. The Croatian Family Act proclaims that a person cannot be deprived of legal capacity completely, but only partially. One can only wonder - how can this provision be implemented in cases of a coma for instance? A wise legislator allows judges to be far more than the pure executors of a person with disabilites´ intentions. However, it seems that a wise judge when deciding upon this issue would in certain cases be acting contra legem if attempting to coherently protect the person with disabilities, which cannot be acceptable. Therefore, it is the aim of this paper to shed additional light on the newly adopted provisions of the Family Act as regards the deprivation of legal capacity, with the general premise that such a legislative intervention is neither proportional nor efficient.

Svrha je rada upozoriti na osobitu važnost suradnje država u borbi protiv krijumčarenja migranata morem, napose u prostoru izvan područja suverenosti obalnih država. U radu se stoga objašnjava međunarodnopravni okvir za aktivnosti država u borbi protiv krijumčarenja migranata morem. Pritom je naglasak stavljen na jurisdikciju država za provođenje prisilnih mjera protiv brodova kojima se krijumčare migranti. Izlaganje polazi od općih pravila koja uređuju jurisdikciju država na otvorenom moru, a danas su kodificirana u Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravu mora iz 1982. Potom je fokus usmjeren na posebna pravila u vezi s krijumčarenjem migranata na moru sadržanima u Protokolu protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom, prihvaćenu uz Konvenciju UN-a protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta iz 2000., gdje je u čl. 7. Protokola podcrtana upravo dužnost suradnje država stranaka "na sprječavanju i suzbijanju krijumčarenja migranata morem, u skladu s međunarodnim pravom mora". Protokol protiv krijumčarenja migranata u svome članku 17., štoviše, potiče države ugovornice na "sklapanje dvostranih ili regionalnih sporazuma ili operativnih dogovora ili suglasnosti" radi njegove bolje implementacije. U tom su smislu prikazani i evaluirani oblici bilateralne i multilateralne regionalne suradnje država s naglaskom na Mediteran, uzimajući napose u obzir suradnju država članica Europske unije preko Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu (Frontex). K tomu, dan je osvrt na Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a br. 2240 (2015) koja državama članicama UN-a daje izvanredne jurisdikcijske ovlasti na otvorenom moru pred obalama Libije, a služi kao pravni temelj za djelovanje mornaričke operacije EU-a EUNAVFOR Med "Sophia" u okviru Zajedničke sigurnosne i obrambene politike. ; The aim of the paper is to highlight the particular importance of interstate cooperation in combating migrant smuggling by sea, notably in waters beyond the sovereignty of coastal states. In explaining the international legal framework for the activities of states in combating migrant smuggling by sea, emphasis is put on the jurisdiction of states to take enforcement measures against vessels that are engaged in migrant smuggling. First, the general rules concerning the jurisdiction of states on the high seas are discussed, which are codified today in the United Nations Convention on the Law of the Sea of 1982. Thereafter, the focus is on the special rules regarding migrant smuggling by sea, as comprised in the Protocol against the Smuggling of Migrants by Land, Sea and Air of 2000, supplementing the United Nations Convention against Transnational Organized Crime. Article 7 of the Protocol indeed emphasizes the duty of states parties to "cooperate to the fullest extent possible to prevent and suppress the smuggling of migrants by sea, in accordance with the international law of the sea." Article 17 of the Migrant Smuggling Protocol furthermore encourages states parties to "consider the conclusion of bilateral or regional agreements or operational arrangements or understandings" with a view to enhancing the Protocol's implementation. In that respect the paper examines and evaluates forms of bilateral and regional cooperation between states with an emphasis on the Mediterranean, and especially considers the cooperation between the member states of the European Union via the European Border and Coast Guard Agency (Frontex). In addition, the UN Security Council Resolution 2240 (2015) is analyzed, since it grants the UN member states exceptional jurisdictional powers on the high seas off the Libyan coast and serves as the legal basis for the activities of EUNAVOR Med Sophia, an EU naval operation in the framework of the Common Security and Defence Policy.

U radu se analizira koliko pripadnici različitih pravničkih profesija u Hrvatskoj i Srbiji imaju povjerenja u institucije pravosudnih sustava i koliko su zadovoljni funkcioniranjem njihovih važnih dijelova. U prvom dijelu rada predstavljaju se argumenti kulturalističkog i institucionalnog pristupa u objašnjenju temelja povjerenja u institucije, određuju se karakteristike "dobrog" pravosuđa u kontekstu koncepta demokratske vladavine prava i daje se društveni kontekst provedbe pravosudnih reformi u obje zemlje u posljednjih dvadesetak godina. U drugom, empirijskom dijelu rada daje se prikaz rezultata analize podataka prikupljenih online anketnim istraživanjem provedenim 2018. godine u Hrvatskoj i Srbiji. Rezultati u obje zemlje pokazuju i nisku razinu povjerenja u institucije pravosudnog sustava i duboko nezadovoljstvo općim stanjem u pravosuđu i funkcioniranjem njegovih važnih dijelova. Pokazujući povezanost između (ne)povjerenja u institucije i (ne)zadovoljstva njihovim radom, analiza ide u prilog pretpostavkama institucionalne perspektive. Zaključujemo da dobiveni rezultati ukazuju na "unutarnju" krizu povjerenja u pravosuđu u obje zemlje koja prati evidentnu "izvanjsku" krizu srpskog pravosuđa i latentne napetosti u i oko hrvatskog pravosuđa. ; In this paper we analyze attitudes of members of the legal professions in Croatia and Serbia with regards to the judicial systems – the trust in judicial institutions and satisfaction with their performance. In the first part of the paper we present arguments of the cultural and institutional approach to explaining the foundations of trust in institutions, then define the characteristics of a "good" judiciary in the context of the democratic rule of law, and present the socio-political context of judicial reform in both countries over the last twenty years. In the second, empirical part of the paper we analyze the data collected through the online survey conducted among members of the legal professions in 2018 in Croatia and Serbia. The results from both countries show a low level of trust in judiciary and deep dissatisfaction with the functioning of judiciary on a list of dimensions. Our analysis confirms the link between (dis)trust in institutions and (dis)satisfaction with their work and thus also the assumptions of the institutional perspective on trust. We conclude that the obtained results point to an "internal" crisis of trust in judiciary in both countries, which accompanies the evident "external" crisis of the Serbian judiciary and the latent tensions in and around the Croatian judiciary.

U radu se analiziraju pojam i pravni položaj nedržavnih aktera kao stranaka nemeđunarodnih oružanih sukoba, s posebnim osvrtom na odredbe zajedničkog čl. 3. Ženevskih konvencija za zaštitu žrtava rata iz 1949. te Dopunskog protokola II uz Ženevske konvencije iz 1977. godine, kao temeljnog međunarodnopravnog okvira koji regulira postupanje svih stranaka u nemeđunarodnim oružanim sukobima. Analizirajući pravni temelj obvezatnosti spomenutih pravnih normi u odnosu na nedržavne aktere autorica upućuje na neravnopravan položaj koji nedržavni akteri imaju u odnosu na države zbog nemogućnosti da formalno postanu strankama navedenih međunarodnih ugovora. U tom kontekstu iznose se prednosti alternativnih mehanizama (sklapanja drugih međunarodnih ugovora, davanja jednostranih izjava ili izjava o obvezivanju) kojima nedržavni akteri mogu izraziti svoju volju i pristanak da budu vezani pravilima međunarodnog humanitarnog prava, što može imati pozitivan učinak i na njihovu svijest o odgovornosti za kršenje tih pravila. ; The author of this paper analyzes the concept and the legal status of non-State actors as parties to non-international armed conflicts. A special emphasis is placed on common Article 3 of the four Geneva Conventions for the protection of victims of war of 1949, as well as on the Protocol Additional to the Geneva Conventions of 1949, and Relating to the Protection of Victims of Non-International Armed Conflicts (Protocol II) of 1977 – the fundamental legal framework that regulates conduct of all parties to non-international armed conflicts. Notwithstanding the fact that these international instruments equally bind both States as well as non-State actors as parties to non-international armed conflicts, the legal position of non-State actors, compared to States, is not identical. Moreover, non-State actors cannot become parties to the aforementioned international agreements. In such a context, the author introduces alternative mechanisms (the conclusion of other international agreements, making unilateral declarations or Deeds of Commitment) which non-State actors can use to express their will and consent to be bound by the rules of international humanitarian law. The author concludes that such mechanisms may produce positive effects on non-State actors' awareness of their responsibility for violations of those rules.

Suprotstavljanje društveno neprihvatljivim postupanjima, poglavito činjenju korupcijskih kaznenih djela, u koje spada i davanje mita, važno je pitanje svakog uređenog pravnog poretka. Središnji dio te politike predstavlja kaznena politika. U ovom radu autor obrađuje kazneno zakonodavstvo Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske s obzirom na pitanje aktivnog podmićivanja kao jednog od temeljnih oblika koruptivnog ponašanja. Prikazujući poredbeno uređenje kaznenog sustava navedenih zemalja, autor će se osvrnuti na osnovne sličnosti i razlike pravnog uređenja pasivnog podmićivanja u Ujedinjenom Kraljevstvu u odnosu na domaći pravni sustav. ; Confronting socially unacceptable activities, especially corruptive criminal acts, including bribing, makes an important issue of every regulated legal system. The crucial part of such policies are the criminal polices. In this paper, the author deals with the criminal legislation of the United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland, related to the matters of active bribing as one of the basic forms of corruptive behaviour. While comparing the way the penal system is regulated in the said country, the author comments basic similarities and differences of the passive bribing legal regulation in the United Kingdom and the Republic of Croatia.