Suchergebnisse

Rad daje uvid u obrazovanje osnovnoškolskih učiteljica u slovenskim i hrvatskim zemljama Austro-Ugarske Monarhije preko zakonodavstva i organizacije ženskih učiteljskih škola. Istraživanje se sastoji od povijesne komparativne analize razdoblja između 1867. i 1914. godine. Pojavom Dvojne Monarhije dolazi do promjena u obrazovanju učiteljica. One se mogu najprije identificirati na temelju školskoga zakonodavstva. Učiteljice postaju državne službenice. Javljaju se nove državne ženske učiteljske škole, ali i one privatne s pravom javnosti. Analiza zakonodavstva pokazala je razlike između nastavnih planova u učiteljskim školama u slovenskim i hrvatskim zemljama unutar Monarhije. Komparacija njihovih aktivnosti također pokazuje razlike u razvoju, broju i organizaciji. U slovenskim zemljama, koje potpadaju pod austrijsko školsko zakonodavstvo, razvitak četverogodišnjih škola za učiteljice tekao je nešto brže nego u hrvatskim zemljama. Usporedba pokazuje da u slovenskim i hrvatskim zemljama dominiraju privatne škole za učiteljice. ; This article is the first comparative study on the education of primary college women teachers in Slovenian and Croatian lands of Austria-Hungary through legislation and the organisation of women's teacher training colleges. The study consists of a historical comparative analysis covering the period from the emergence of the dualist Austria-Hungary (1867) until World War I (1914). During the period covered in this article, many changes were implemented in women's teacher education. Before the year 1869, women who wanted to become teachers acquired the necessary knowledge as nuns in monasteries, in private girls' schools, or at home. The Austrian school legislation of 1869 had a quantitative and qualitative influence on the development and organisation of women's teacher training colleges and on the quality of women's teacher education. Women teachers became state employees. Analysis of the legislation showed differences between the syllabuses of women's teacher training colleges in Slovenian and Croatian lands. The syllabuses were adapted to the requirements of individual lands. A comparison of their activities also shows differences in development, number, and organisation. New state women's teacher training colleges and private ones with public accreditation appeared. In Slovenian lands, under the Austrian school legislation, the development of four-year women's teacher training colleges was somewhat faster than in Croatian lands. The comparison shows that private women's teacher training colleges were predominant and women's teacher education became more standardised and professionalised both in Slovenian and Croatian lands.

Svrha ovog rada je usustaviti i kronološki prikazati elemente koji su utjecali na razvoj građanskog odgoja i obrazovanja od 1999. godine do danas u Republici Hrvatskoj. Rad prati relevantne dokumente i strategije u kojima se građanski odgoj i obrazovanje izričito navodi, objavljena istraživanja u području građanskog odgoja i obrazovanja te ključne dionike koji se nameću kao akteri u njegovoj provedbi. Počevši od poticaja, koji je došao iz Europe, da bi sve države kao prioritet trebale imati uvođenje odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo u odgojno-obrazovne sustave, rad prati na koji je način Republika Hrvatska odgovorila na te poticaje. U središtu su interesa pitanja kako je i je li sustav pokušao uključiti ovu temu u obrazovnu politiku Republike Hrvatske te tko je sve utjecao na te procese. Rad kronološki prikazuje sve događaje u području razvoja politike građanskog odgoja i obrazovanja od 1999. godine, kada je donesen prvi strateški dokument koji pretpostavlja razvoj građanske kompetencije, do danas. ; The purpose of this paper is to present a systematic and chronological overview of elements that have influenced the development of Civic Education in Croatia since 1999 until the present day. The paper surveys relevant documents and strategies featuring explicit mentions of civic education, published research in the field of civic education, and key stakeholders in its implementation. Starting with the impetus from Europe to implement education for human rights and democratic citizenship, this paper gives an outline of Croatia's response to that impetus. The main points of interest in the paper whether and in which ways the system tried to include civic education in the educational policy of the Republic of Croatia, as well as who affected those processes. The paper presents a chronological overview of all developments in the field of civic education policy in Croatia since 1999, when the first strategic document on developing civic competence was adopted, until the present day.

U tekstu se analiziraju prepreke i nove mogućnosti za sudioničko upravljanje u centrima za kulturu i ustanovama za obrazovanje odraslih u vrijeme epidemije COVID-19. Opisuje se važnost socijalne participacije i sudioničkog upravljanja u organizacijama za obrazovanje odraslih, važnost suradnje ustanova i udruga. Središnji dio analize bavi se provedbom koprodukcije tj. zajedničkog rada građana, udruga i ustanova u pripremi i provedbi programa. Ova analiza se temelji na podacima iz provedbe projekta u osam organizacija iz različitih dijelova Hrvatske u vrijeme epidemije COVID-19. ; The text analyzes barriers and new opportunities for participatory governance in cultural centers and adult education institutions during the COVID-19 epidemic. It describes the importance of social participation and participatory governance in adult education organizations, the importance of cooperation between institutions and associations. The central part of the analysis deals with the implementation of co-production, ie the joint work of citizens, associations and institutions in the preparation and implementation of the program. This analysis is based on data from the project implementation in eight organizations from different parts of Croatia at the time of the COVID epidemic 19.

This paper presents the results obtained in an investigation of the role of heritage in current education regulations as a vehicle for the formation of citizens. The analysis was conducted on the Spanish state education regulations and their implementation in the Autonomous Region of Andalusia corresponding to the stages of pre-primary and primary education. A qualitative, descriptive-interpretative method was used. It was based on document analyses. To this end, a system of categories was prepared, organized into subcategories, variables and descriptors. From the results, there stands out the need to continue working on incorporating heritage into the formation of global citizens. For this, it is essential to build an integrated curriculum structured on the basis of "relevant socio-environmental problems". ; U ovom se radu prikazuju rezultati istraživanja o ulozi kulturne baštine u obrazovanju građana u sklopu aktualnoga obrazovnog zakonodavstva. Provedena je analiza državnih obrazovnih propisa u Španjolskoj i njihove provedbe u Autonomnoj zajednici Andaluziji, u predprimarnom i primarnom obrazovanju. Korištena je kvalitativna, deskriptivno-interpretativna metoda, a istraživanje je temeljeno na analizi dokumenata. U skladu s tim, pripremljen je niz kategorija podijeljenih u podkategorije, varijable i deskriptore. U rezultatima se ističe potreba nastavka rada na uključivanju kulturne baštine u globalno građansko obrazovanje, za što je neophodno izraditi integrirani kurikul koji se temelji na "relevantnim socio-ekološkim problemima".

Sudjelovanje u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju (RPOO) donosi mnogobrojne potencijalne prednosti pojedincu, ali i društvu u cjelini. U posljednjem je desetljeću potražnja za uslugama RPOO-a porasla (zemlje OECD-a). Glavni izazovi s kojima se donositelji obrazovnih politika europskih zemalja trenutačno suočavaju su pristup i kvaliteta usluga RPOO-a. Kvaliteta odgajatelja jedan je od važnijih čimbenika kvalitete RPOO-a. Stoga su autorice provele primarno i sekundarno istraživanje kvalitete odgajatelja kao značajnog čimbenika kvalitete hrvatskoga sustava RPOO-a. Kvaliteta odgajatelja mjerena je pomoću strukturnih pokazatelja kvalitete i to na dvjema razinama toga sustava (međunarodna/nacionalna razina i razina dječjeg vrtića). Istraživanje je među ostalim rezultiralo preporukama za unaprjeđenje kvalitete odgajatelja, od kojih mogu imati koristi svi dionici hrvatskoga RPOO-a. ; Participation in early and preschool education and schooling (EPES) brings numerous potential benefits to the individual, but also to society as a whole. In the last decade, the demand for EPES services has increased (OECD countries). The main challenges that the education policy makers in European countries are currently facing are the access and quality of EPES services. The quality of educators is one of the most important factors in the quality of EPES. Therefore, the authors conducted a primary and secondary research on the quality of educators as a significant factor in the quality of the Croatian EPES system. The quality of educators was measured using structural quality indicators at two levels of the system (international/national level and kindergarten level). Among other things, the research resulted in recommendations for improving the quality of educators, from which all stakeholders in the Croatian EPES can benefit.

This paper aims to present the development of the social dimension of higher education and the importance of developing social support through competent and professional counselling for students. The establishment of the European Higher Education Area (EHEA) and the social dimension of higher education dedicated to student support ensued from the acknowledged need to advance higher education in the European Union. Along with different measures of student support (such as financial aid, streamlined administrative requirements for admission, institutional support in housing, transportation, food, and health care), social support services, such as guidance and counselling, equally represent a significant aspect of the social dimension. Dedicated institutional structures provide formal social support such as student counselling centres, which offer individual or group counselling and support students in overcoming the challenges of the academic experience. Finally, the activities concerning the social dimension of higher education focus on vulnerable groups, as well as the role and the importance of further developing counselling support at higher education institutions in Croatia. ; Cilj je rada prikazati razvoj socijalne dimenzije visokoga obrazovanja te važnost razvoja socijalne podrške kroz stručno i profesionalno savjetovanje namijenjeno studentima. Svijest o potrebi unaprjeđenja visokoga obrazovanja u Europskoj uniji vodila je utemeljenju jedinstvenoga područja europskoga obrazovanja tzv. EHEA (European High Educatian Area) i unutar njega, posebnoga područja koje se bavi podrškom studiranju kroz tzv. socijalnu dimenziju visokoga obrazovanja. Uz različite mjere pomoći studentima u vidu financijskih potpora, jednostavnijih i olakšanih administrativnih pravila upisa, institucijske podrške u vidu stanovanja, prijevoza, hrane i zdravstvene pomoći. Važan dio te socijalne dimenzije odnosi se na usluge pružanja socijalne podrške u smislu usmjeravanja i savjetovanja. Formalna socijalna podrška ostvaruje se preko specijaliziranih institucionalnih usluga kao što su studentska savjetovališta koja nude usluge individualnoga ili grupnoga savjetovanja i pomaganja studentima u prevladavanju izazova na koje nailaze u akademskom životu. Zaključno rad kroz socijalnu dimenziju visokoga obrazovanja stavlja fokus na ranjive skupine te ulogu i važnost daljnjega razvoja savjetovališne podrške na visokim učilištima u Hrvatskoj.

Platonova teorija odgoja i obrazovanja najeksplicitnije je iznesena u "Trećoj knjizi" Države. On ondje, pokušavajući osmisliti državu u kojoj bi sve funkcioniralo na najbolji mogući način, osmišljava i obrazovni sustav za građane te države. U ovome radu, nakon što iznesemo najvažnije točke te teorije, u kojoj sam Platon najviše razmatra ulogu umjetnosti u obrazovanju i povežemo je s još nekim tragovima Platonove teorije odgoja i obrazovanja, pozabavit ćemo se nekim problemima koji se javljaju unutar tih teorija. Naime, stvarajući svoj odgojno-obrazovni sustav, Platon nije pažljiv u izražavanju, pa su neke od posljedica njegove dvosmislenosti pogubne, kako u cilju izbjegavanja kontradiktornosti, tako i u političkome smislu. Također, Platonov odgojno-obrazovni sustav koji bi se trebao primjenjivati u njegovoj državi nije osjetljiv na stvarnost toga doba. Stavove koje on uključuje i neke premise na koje računa ukazuju na to da nije dovoljno obratio pažnju na sve uvjete i faktore koji utječu na razvoj pojedinca. Nakon što ukažemo na te probleme s čitavom teorijom, ispitat ćemo koliko su ti problemi fatalni po Platonovu filozofiju odgoja i obrazovanja.

Ovaj rad predstavlja preliminarno testiranje eksplanatornog modela formulacije, a onda i razvoja institucionalnog ustroja politike srednjeg strukovnog obrazovanja u Hrvatskoj. Nalazi su bazirani na analizi literature i devet dubinskih, polu-strukturiranih intervjua s istraživačima i stručnjacima koji se bave akterima ključnim za formulaciju ove politike (odgovorna tijela središnje države, županije, političke stranke, udruge poslodavaca i sindikati). Prvi dio nalaza obuhvaća analizu obilježja svake skupine aktera, dok su u drugom dijelu ispitani konkretni elementi eksplanatornog modela. Temeljna teza ove analize, kako tijela središnje države predstavljaju pozicijski najmoćnije aktere čiji je primarni cilj zadržati kontrolu odlučivanja o pitanjima financiranja, sadržaja učenja te standarda provedbe; uz periodičku spremnost na inkrementalne ustupke koji ne ugrožavaju tu bilancu, nalazi djelomično utemeljenje u nalazima. Točnije, nalazi idu u prilog prvom dijelu argumenta prema kojem akteri središnje države imaju najveću pozicijsku moć, ali ne i drugom prema kojem moraju koristiti aktivne strategije očuvanja vlastite pozicije. ; This article presents preliminary findings of the model designed to explain policy formulation and institutional development in the field of the Croatian upper secondary vocational education. Data was collected via literature review and in-depth semi-structured interviews with nine researchers and experts dealing with key policy actors (competent central state entities, counties, employers' associations, and trade unions). Relevant features of key collective actors are analyzed and presented. Furthermore, concrete elements of the explanatory model are analyzed, only partially supporting the overall thesis that central state actors hold the greatest positional power, maintaining it by nonessential incremental compromises with other actors. Namely, it seems that central state actors do hold the overall control over key institutional features such as financing, learning content and standards of delivery. However, no evidence was found of them having to deploy active strategies in order to maintain their position.

Predmet istraživanja u ovom radu su prirodno i mehaničko kretanje stanovništva kao demografsko-migracijske odrednice osnovnoga školstva u Vukovaru. Svrha je istraživanja primjenom deskriptivne i komparativne analize prikazati suvremene trendove, trenutno stanje i perspektive u bioreprodukciji i migracijama, te ih dovesti u vezu s brojčanim stanjem djece u vukovarskim osnovnim školama. Analiza provedena na temelju službenih podataka popisne, vitalne i migracijske statistike, pokazala je da su trendovi u bioreprodukciji i migracijama promatrane gravitacijske zone vukovarskih osnovnih škola (Grad Vukovar i Općina Bogdanovci) u proteklom dvadesetogodišnjem razdoblju (1997.-2018.), vrlo nepovoljni, te da procesi ukupne depopulacije, prirodnoga smanjenja i mehaničkoga gubitka, zbog negativnoga salda migracije, čine sve lošijim demografski okvir učeničkoga potencijala vukovarskih osnovnih škola, uz još nepovoljnije izglede u budućnosti. Potrebna stabilizacija i poboljšanje demografskih prilika mogući su samo uz dugoročnu i cjelovitu provedbu poticajnih pronatalitetnih, imigracijskih i redistributivnih mjera populacijske, obiteljske i gospodarske politike, riječju, sveobuhvatne demografske revitalizacije Hrvatske i svakoga njezinoga dijela. ; This study on the natural and mechanical population movements and demographic-migration determinants of elementary education in Vukovar identifies contemporary trends, current situation and perspectives in bioreproduction and migration, using descriptive and comparative analysis, in relation to the numerical situation of the children in the Vukovar elementary schools. This analysis, based on official census data, together with vital and migration statistics, has demonstrated that the trends in the bioreproduction and migration in the gravitational zone of the Vukovar primary schools, City of Vukovar and Municipality of Bogdanovci, during the past twenty years, 1997‒2018, are highly unfavorable, and that the processes of overall depopulation, natural decline and mechanical loss, owing to the negative migration balance, have created an increasingly poor demographic framework for the student potential of Vukovar primary schools, with an even more unfavorable outlook in the future. The needed stabilization and improvement of the demographic situation are only possible with the long-term and comprehensive implementation of pro-natal, immigration and redistribution incentives in population, family and economic policies, which would entail the comprehensive demographic revitalization of Croatia and each of its parts.

This paper aims to examine the perspectives of pupils and students with disabilities regarding their roles in the implementation of education policy for children and students with disabilities. The role of pupils and students with disabilities in the implementation of education policy is analysed using the Contextual Interaction Theory, created by Hans Bressers. The main assumption of the Contextual Interaction Theory is that policy is a process based on negotiation and participation of various social groups and organisations, that is, on multi-actor interactions. The data were therefore collected by focus group interviews. Eight focus groups were held between January 2014 and December 2015, including 45 participants (pupils with disabilities in upper secondary school classes and students with disabilities). The negative perception of disability, insufficient knowledge of advocacy for their needs, the lack of consideration for the beneficiary perspective and a low inclusion rate of beneficiaries in the implementation of education policy are the obstacles to an increased participation of pupils and students with disabilities in the implementation of education policy. ; Cilj je ovoga rada istražiti poglede učenika s teškoćama u razvoju i studenata s invaliditetom o njihovoj ulozi u provedbi obrazovne politike prema djeci s teškoćama i studentima s invaliditetom. U ovom se istraživanju za analizu uloge učenika s teškoćama i studenata s invaliditetom u provedbi obrazovne politike primijenila Kontekstualna teorija interakcija (Contextual Interaction Theory) utemeljitelja Hansa Bressersa. Osnovna je pretpostavka Kontekstualne teorije da je politika proces koji se temelji na pregovaranju i sudjelovanju različitih društvenih skupina i organizacija, odnosno interakcija različitih aktera. Stoga su podatci prikupljeni fokus grupnim intervjuom. Provedeno je osam fokus grupa, u razdobju od siječnja 2014. do prosinca 2015. godine, kojima je obuhvaćeno 45 sudionika (učenika s teškoćama u razvoju završnih razreda srednjih škola i studenata s invaliditetom). Negativna percepcija invaliditeta, nedostatno znanje za zagovaranje potreba, neuvažavanje korisničke perspektive i slabo uključivanje korisnika u proces provedbe obrazovne politike prepreke su većem sudjelovanju učenika s teškoćama u razvoju i studenata s invaliditetom u provedbi obrazovne politike.

Ciljevi ovog rada su prikazati modele obrazovanja za poduzetništvo na visokoškolskoj razini u Republici Hrvatskoj s fokusom na metodološki pristup razvoja studentskih poduzeća te stvoriti podlogu za provedbu dubljeg istraživanja studentskog poduzetništva u Republici Hrvatskoj. Razvoj i promocija obrazovanja za poduzetništvo jedan je od ključnih ciljeva politika Europske unije dugi niz godina. Obrazovanje za poduzetništvo ima značajnu ulogu u oblikovanju načina razmišljanja mladih, kao i u razvijanju vještina, znanja i kompetencija koji su neophodni za stvaranje poduzetničke kulture. Visoka učilišta kao mjesto susreta znanja i ekspertize s jedne strane, te proaktivnosti, inovacija i ideja s druge strane, predstavljaju glavne nosioce razvoja sustava obrazovanja za poduzetništvo. Kroz nove i kreativne načine poučavanja i učenja, nastavne programe i izvannastavne aktivnosti, izravno utječu na promociju poduzetništva kao odabira karijere. U ovom radu autori analiziraju pristupe u obrazovanju za poduzetništvo na visokim učilištima, s posebnim naglaskom na studentska poduzeća. ; The objectives of this paper are to illustrate the models of entrepreneurship education at the higher education level in the Republic of Croatia with a focus on the methodological approach of the development of student companies and to create the basis for the deeper study of student entrepreneurship in the Republic of Croatia. Promotion and development of education for entrepreneurship have been one of the key objectives of the policies of the European Union for many years. Education for entrepreneurship plays a significant role in shaping young people's mindset as well as developing the skills, knowledge, and competencies necessary to create an entrepreneurial culture. Higher education institutions are the main drivers of the development of education system for entrepreneurship, as a meeting place of knowledge and expertise on the one hand, and proactivity, innovation, and ideas, on the other hand. New and creative methods of teaching and learning, curricula and extracurricular activities directly affect the promotion of entrepreneurship as a career choice. In this paper, the authors analyze the approaches to education for entrepreneurship at higher education institutions with special emphasis on student enterprises.

Long-standing gaps of teachers' academic qualifications persist despite changes and developments of educational policies the government has continually been making. The gaps eventually result in a gradual decrease in the quality of vocational school graduates, which has recently caused grave national concern. The decrease is evident in Indonesian vocational students' lack of competitive spirit and skills in the national labor market. In an attempt to find a creative and effective solution to this problem, this paper seeks to explore and describe the educational policies and the implementation of standards by vocational subjects teachers in a developing country and those in a developed county, hoping that it will help vocational school graduates acquire professional qualifications. Using a critical ethnography, in-depth analyses on the professors' commentaries reveal that it is common in most universities in both countries to select vocational teachers by following educational policies in order to establish reliable criteria for qualified teachers in the future. This teacher certification program seems to have positively influenced the welfare of teachers in both countries, but other daring innovations in improving skills and qualifications of teachers are still a great need. ; Dugogodišnji propusti u akademskim kvalifikacijama nastavnika ne nestaju usprkos promjenama i unaprjeđenju obrazovne politike koju vlada stalno izrađuje. Ti propusti u konačnici rezultiraju postupnim smanjenjem kvalitete učenika strukovnih škola, što u posljednje vrijeme izaziva ozbiljnu zabrinutost na nacionalnoj razini. To smanjenje kvalitete manifestira se u činjenici da indonezijski učenici nemaju natjecateljski duh ni vještine na domaćem tržištu rada. S ciljem pronalaska kreativnog i učinkovitog rješenja tog problema, ovaj rad pokušava istražiti i opisati obrazovne politike i provedbu obrazovnih standarda od strukovnih nastavnika u zemlji u razvoju i u razvijenoj zemlji, u nadi da će to pomoći učenicima koji završe strukovne škole u stjecanju stručnih kvalifikacija. Primjenom kritičke etnografije, detaljne analize komentara profesora otkrivaju da je na većini sveučilišta u objema državama uobičajena praksa pri odabiru strukovnih nastavnika ta da se poštuje obrazovna politika kako bi se uspostavili pouzdani kriteriji za kvalificirane nastavnike u budućnosti. Čini se da takav program licenciranja nastavnika ima pozitivan utjecaj na dobrobit nastavnika u objema državama, no još uvijek postoji velika potreba za ostalim smjelim inovacijama bitnima za razvoj vještina i kvalifikacija nastavnika.

Enormna opterećenost bolestima, lošim ishodima učenja u visokom obrazovanju u Južnoj Africi i njihova interakcija u smislu utjecaja na produktivnost ljudskih resursa iziskuju istraživanja za konkretne smjernice u okviru politike. U tom smislu, svrha ovog rada je istražiti ovaj odnos, zajedno s drugim čimbenicima, promatrajući ljudske resurse iz perspektive zdravlja, upisa u visoko obrazovanje (HEE) i diplomiranih studenata visokog obrazovanja (HEG). U istraživanju se primjenjuje model vremenskih serija s autoregresijskim distribuiranim pomacima (ARDL) s podacima koji obuhvaćaju razdoblje od 1980. do 2015. godine. Studija je pokazala da, dok BDP raste, stope zaposlenosti i HEE imaju pozitivan učinak na produktivnost u Južnoj Africi; kapital i životni vijek su inverzni u odnosu na produktivnost. Naime, rezultati ovog istraživanja potvrđuju hipotezu da bez odgovarajućeg školskog sektora usmjerenog na potrebne vještine, široko rasprostranjena antiretroviralna terapija u prevenciji HIV-a stanovništva, a s tim i njihovo preživljavanje, negativno utječe na produktivnost. Nadalje, rezultati potvrđuju da uključivanje u obrazovanje djeluje pozitivno na produktivnost, jer obuhvaća pojedince koji su djelomično vješti u programima potrebnim gospodarstvu. Naposljetku, potvrđena je i hipoteza da su ishodi učenja diplomskih studija negativni u odnosu na produktivnost zbog neusklađenosti vještina diplomanata i potreba gospodarstva. Stoga se predlaže da se u okviru politike za povećanje produktivnosti u Južnoj Africi, poduzmu zajednički napori u školskom i zdravstvenom sektoru. ; The huge burden of diseases, poor higher educational outcomes in South Africa and their interaction on affecting productivity of human capital requires investigation for a context –specific policy advice. To this effect, the purpose of this paper is to investigate this relationship, alongside other factors, viewing human capital from the perspective of health, higher education enrolment (HEE) and higher education graduates (HEG). The study adopts time series autoregressive distributive lag (ARDL) with data covering the period 1980 - 2015. The study has found that, while GDP grows, employment rates and HEE have a positive impact on productivity in South Africa; capital stock and life expectancy exhibited an inverse relationship with productivity. These findings support the hypothesis that widespread antiretroviral therapy and resulting survival, without corresponding school sector focus on needed skills, relate negatively to productivity. The findings further support that enrolments affect positively productivity because they comprise individuals who are partly skilled in programs needed by the economy. Finally, they support the hypothesis that graduate outputs relate negatively to productivity because of mismatch of graduation skills and the economy's need. As a policy suggestion, combined effort at school and health sector is needed in South Africa for increased productivity.

Educational policy in Croatia is facing serious problems due to disagreement on introduction of sex education in the national curriculum. This article combines two perspectives in defining the theoretically and practically relevant issues of implementing the sex education curriculum. From the 'top down perspective' it observes stakeholders' arguments which are not in accordance on 'what to do' (they are not in 'practical accordance'). Later on, from the 'bottom up perspective', the author observes how practical value judgments depend on silent (unspoken) theoretical (concepts of knowledge and of what it means to be human) and practical premises (derived from normative sources). This article defines the frame of the open question of contemporary philosophy on logical procedures of fair and rational resolution of different viewpoints. When faced with practical disagreement, the author argues that the communication ethics of argumentation should consist of discussion topics on theoretical premises: can question postulates of the opposing side – their truthfulness, sincerity and desirability. While exploring differences in attitudes, this article by default analyzes tacit premises of those who implement the compulsory national curriculum on sex education. The basic assumption for problem resolution related to implementation of the sex education curriculum is in reaching an understanding about theoretical premises, and not in proving one's own attitudes and ideas of how to actualize the plan. Understanding theoretical premises provides a way to establish common ground as a basis and starting point for discussion. Although existing solutions indicate general possibility for compulsory national sex education curriculum in multicultural democracy, in this case common ground is not reached. ; Neslaganje oko uvođenja kurikuluma spolnog odgoja u Hrvatskoj predstavlja ozbiljan problem obrazovne politike. Rad kombinira dvije perspektive u definiciji teorijski i praktički relevantnog pitanja uvođenja spolnog odgoja. Iz 'ptičje perspektive' promatra argumentaciju aktera koji se ne slažu 'što treba činiti' (nisu u 'praktičnoj slozi'). Nakon toga iz 'žablje perspektive' promatra kako praktični, vrijednosni sud, ovisi o prešutnim teorijskim (antropološkim pretpostavkama i naravi znanja) i praktičnim premisama (izvedenima iz normativnih izvora). Ovaj rad definira okvir otvorenog pitanja suvremene filozofije o logici postupka ravnopravnog i racionalnog razrješenja razlike stavova tvrdeći da komunikacijska etika argumentacije u slučaju praktičnog neslaganja treba prenijeti predmet rasprave na teorijske premise: pravo preispitivanja pretpostavke suprotne strane – njezine istinitosti, iskrenosti i poželjnosti. Proučavajući razlike u stavovima u članku se analiziraju zadane prešutne premise strane koja uvodi obavezni kurikulum. Pretpostavka razrješenja problema uvođenja spolnog odgoja je u unaprjeđenju međusobnog razumijevanja teorijskih premisa, a ne u dokazu svog stava i ostvarenju nauma. Razumijevanje teorijskih premisa omogućava uspostavu točke razumijevanja kao temelja i polazišta rasprave. Točka razumijevanja nije postignuta pa iako postojeća predložena rješenja ukazuju na načelnu mogućnost uvođenja obaveznog kurikuluma spolnog odgoja u višekulturnoj demokraciji, to nije ostvareno u ovom slučaju.

Ravnopravnost spolova središnja je tema u čitavome svijetu, pa tako i EU-u, gdje predstavlja jednu od temeljnih vrijednosti koju se nastoji integrirati u sve politike Europske unije, ali i programe financiranja EU-a. Analizirajući istraživanja o ravnopravnosti spolova na institucijama visokoga obrazovanja statistike idu u prilog činjenici da te institucije reproduciraju društvene vrijednosti koje dovode do spolne, rodne pristranosti, odnosno diskriminacije. Statistike pokazuju da postoji vidna razlika u tipičnim karijernim profilima za žene i muškarce, odnosno u odabiru znanstvenih područja. Razvidna je horizontalna segregacija, koja nimalo ne zaostaje za onom drugom, vertikalnom segregacijom koja upućuje na to da je top menadžment, ali i uspješniji karijerni put u visokoobrazovnim institucijama uglavnom rezerviran za muškarce. Ne zanemarujući činjenicu da je dostizanje ravnopravnosti spolova u visokome obrazovanju ipak dugoročni projekt koji bi trebao biti rezultat ne samo sveučilišnih politika, nego i institucionalnih vladinih mjera i politika, ovim se radom konstruktivno promišlja i aktualizira tema za buduća istraživanja, s provedenim istraživanjem na jedanaest ustrojbenih jedinica Sveučilišta u Mostaru. ; Gender equality is a central theme throughout the world, including the EU, in which it represents one of the core values that should be integrated into all EU policies, as well as EU funding programs. Analysing research on gender equality in higher education institutions, statistics support the fact that these institutions reproduce social values that lead to gender, gender bias, or discrimination. Statistics show that there is a visible difference in typical career profiles for women and men, e.g. in the selection of scientific fields. Horizontal segregation is evident, not far behind the other, vertical segregation, which indicates that top management, but also a more successful career path in higher education institutions, is largely reserved for men. In spite of the fact that the achievement of gender equality in higher education is nevertheless a long-term project that should be the result not only of university policies but also of institutional government measures and policies, this paper constructively deliberates and updates the topic for future research, with research conducted on eleven organizational units of the University of Mostar.