U radu se nastoji pokazati kakva je bila uloga pripadnica gradske elite u zagrebačkome Gradecu. Upozorava se da su, iako direktno nisu sudjelovale u gradskoj vlasti, bile usko povezane s njezinim nositeljima. Govori se o njihovoj ulozi u prijenosu vlasništva i društvenoga ugleda kao i stvaranju političkih veza te time i formiranju gradske elite. ; Although women in medieval towns could not participate neither in the city government nor in the election of the city officers, they had influence in the shaping of the urban elite, as is demonstrated in this article on the example of Zagreb Gradec. Women in the medieval city of Zagreb were able to obtain the full right citizenship, which allowed them certain privileges. Besides that, they were treated equally to male heirs according to the inheritance law. They were also treated equally in many other aspects of the urban life such as trade or in the city court. Some women were among the richest inhabitants of the city community, as were Francisca Donati, Margareta Rybarica, Katarina, the widow of Sigismund Mauri, or Katarina Soldinar. Furthemore, the usual way of integration of the new members of the urban elite was marriage into a family which already belonged to the urban elite, whether by marrying a daughter of the prominent citizen who was a judge or a juror, or by marrying a widow of the former member of the elite. Good marriage often proved to be more useful for political climb than regular kinship ties by blood. In that way, prominent women played a great role in the integration or consolidation of the urban elite.
For many centuries, the landscape and cultural history of the Netherlands have been influenced by the rural estates of large landowners. Their country houses with gardens, parks and farmland formed an important combination of practical aspects of economic management and aesthetic landscaping. Many castles or country houses were linked to large landholdings of several hundred, sometimes even thousands of hectares, as in the case of the Veluwezoom in the Province of Gelderland. Since the late Middle Ages this area, now known as Gelders Arcadia, has been popular with the landed elite, whose ranks have included noble families, stadtholders, city regents and bankers. The undulating landscape, the rivers and brooks and the fertile land was ideally suited to the creation of the desired combination of productive and aesthetic landscapes. One of the special aspects of the Gelders Arcadia estate zone is that it represents nearly every stage in the development of the Dutch country estate, from the emergence of castles and lordships (c. 500-1600), to the foundation of small country retreats by town regents (c. 1600-1800), and the creation of villa-like country estates for a new elite of bankers, industrialists and lawyers (c. 1800-1940). The historic country houses and landed estates are manifestations of their time and therefore very diverse, ranging from transformed noble castles with large landholdings to the rural retreats of town regents to villa-like country houses for the newly wealthy. Not only the architecture of the house and park, but also the use, the anchoring in the cultural landscape and the social significance underwent development. A historical-geographical approach was used to analyse location and distribution patterns and to investigate the size, character and functions of country estates in each period from an economic, political, societal and social perspective. It appears that the majority of new country houses and estates were created by a new elite of the newly rich, whereas the old elite continued ...
Krajem 8. stoljeća na prostoru današnje Hrvatske te Bosne i Hercegovine pojavljuju se prvi predmeti karolinške provenijencije. Njihova se zastupljenost sve više intenzivira u sljedećim desetljećima, a najzastupljeniji su nalazi oružja i ostalih elemenata ratničke opreme koji potječu mahom iz grobova. Pojedina se groblja i grobovi svojim bogatstvom i kontekstom ističu te predstavljaju primjer u pogrebnom obredu koji slijede i drugi lokaliteti. U ovome se radu proučava aktivna uloga koju su ti predmeti imali u pogrebnim obredima, ali i u definiranju društvenih odnosa uopće, u kontekstu borbe za vlast i konstrukcije identiteta lokalne elite u vrijeme formiranja prvih kneževina u dalmatinskome zaleđu i definiranja odnosa s Franačkim Carstvom. ; Towards the end of the 8th century the first artefacts of Carolingian provenance start to appear in the territories of present-day Croatia and Bosnia and Herzegovina. Their quantity becomes steadily greater in the following decades, with weapons and other elements of warrior equipment, found mostly in graves, prevailing in number. Certain cemeteries and graves, outstanding in their richness and context, were setting the example for burial rites which were then followed at other sites. In this paper the active role of these objects is considered, the role which they played in burial rites, and also in defining social relations in general, in a context of power struggle and the construction of the identity of the local elite in the time of formation of the first polities in the Dalmatian hinterland and of defining relations with the Frankish Empire
Polazeći od razlikovanja normativne i stvarne slike mjesne samouprave, najprije se analiziraju elementi lokalne zajednice, kao realnog supstrata mjesne i lokalne samouprave. Autor nalazi trinaest potrebnih karakteristika mjesnih odbora kao realnih društvenih zajednica. Uz normativnu regulaciju mjesne samouprave detaljnije se analiziraju različiti praktični elementi organizacije, funkcioniranja i financiranja mjesne samouprave u Hrvatskoj. Zaključuje se da pozicija i praksa mjesne samouprave nisu optimalne s gledišta demokratskih standarda, javnog upravljanja i pružanja javnih usluga građanima na njima najbližoj razini teritorijalne samouprave. ; Beginning with the difference between normative and real situation in local selfgovernment below municipal level in Croatia, the author analyses the elements of local community as a real substrate of both self-government below municipal level and local self-government. He has found thirteen necessary characteristics of territorial committees as real social communities. Along with normative regulation of self-government below municipal level, he has performed a more detailed analysis of different practical elements, such as organisation, functioning, and financing of self-government below municipal level in Croatia. It is concluded that the position and practice of this type of self-government is not optimal regarding democratic standards, public management, and the provision of public services to citizens at the level of territorial self-government closest to them.
Replicirajući na tekst Riječ Uredništva u Šumarskome listu br. 3-4/2016., predsjednik Uprave Hrvatskih šuma d.o.o. mr. sc. Ivan Pavelić u svojoj poruci poslanoj elektroničkom poštom na adresu predsjednika i tajnika HŠD-a zaključuje, da "kao Uprava društva, ne želimo podržavati "naklapanja" i "razračunavanja" podvedena pod znanost, a time nećemo financijski potpomagati izlazak tog vašeg takozvanog znanstvenog časopisa".Mi nećemo na ovaj tekst dati paušalno mišljenje, kao što je to učinio odnosni gospodin, umjesto da je argumentirano odgovorio na postavljena pitanja u našem tekstu i otklonio sve sumnje ako one ne stoje. Ponajprije odgovor na pitanje o znanstvenom statusu časopisa. Na temelju mišljenja tada nadležnog Ministarstva informiranja RH br. 523-91-2 od 6. 3. 1991.g., a potom Ministarstva znanosti i tehnologije od 2000 g., Šumarski list se označava znanstvenim časopisom. Za reći što je, a što nije znanstveno, posebice u biotehnološkoj znanosti, koja je ovdje u pitanju, trebaju i neke reference koje gosp. Pavelić nema, kao što nema ni stručnih referenci za rukovođenje tako zahtjevnom gospodarskom granom kojoj nije samo cilj proizvodnja drvne mase, što on svojim rukovođenjem potvrđuje. Osim toga znanstveni status časopisa potkrijepljen je citiranjem članaka u relevantnim međunarodnim znanstvenim časopisima, a posljednjih godina i sa značajnim Impact faktorom, koji potvrđuje visoku kvalitetu časopisa. No, Šumarski list nije samo znanstveno, on je Znanstveno-stručno i staleško glasilo Hrvatskoga šumarskoga društva, kako stoji u podnaslovu, što znači da svi tekstovi imaju isključivo znanstveno-stručnu i stalešku podlogu, a ne političku. Postavljena pitanja u odnosnome tekstu nije "izmislilo" Uredništvo časopisa, nego je samo uobličilo mišljenja struke putem Upravnog odbora HŠD-a koji je ujedno i Uređivački savjet, a kojega između ostaloga čine predsjednici 19 ogranaka, ne postavljeni od središnjice, nego izabrani od svojega članstva (oko ukupno 3000 članova), te delegiranih predstavnika Šumarskoga fakulteta, Akademije šumarskih znanosti, Hrvatskog šumarskog instituta, HKIŠDT i resornog ministarstva. Prema tome, kompetencije ovdje nisu upitne, posebice kada navedenima pridodamo i članove Uredničkoga odbora koji su specijalisti iz pojedinih znanstveno-stručnih područja. No, gosp. Pavelić i ne treba odgovoriti na postavljena pitanja, jer je on predstavnik državnog "kocesionara" kojemu je povjereno upravljanje i gospodarenje nacionalnim bogatstvom, a kojega treba kontrolirati resorno ministarstvo tijekom cijeloga mandata. Da li je ono to činilo ili čini, i da li su odgovorni u resornom ministarstvu i Vladi RH svjesni što je sve "žrtvovano" da bi se ostvarila hvaljena "papirnata" dobit (profit) i naravno, polučili menadžerski bonusi, to je upitno? Glede spomenutih menadžerskih bonusa o kojima je bilo dosta riječi u medijima svih vrsta, interesantno je napomenuti kako se raspravljalo samo o tome, da li su u podjeli te nazovi dobiti trebali adekvatno sudjelovati i svi zaposlenici Hrvatskih šuma d.o.o. Niti jedne riječi o tome koje su štete nešumarskim gospodarenjem učinjene na šumi i šumskom staništu. Nitko, pa ni šumarski inženjeri iz rukovodstva sindikata, nisu tražili odgovore na pitanja koja smo postavili u Riječi Uredništva u Šumarskome listu br. 3-4/2016., a koja su "razljutila" arogantnog predsjednika Uprave Hrvatskih šuma d.o.o.Glede financijskog potpomaganja časopisa, moramo odgovoriti da to nije financijsko potpomaganje, nego pretplata na časopis, pa dotični gospodin svojom odlukom zaključuje da šumarskim stručnjacima nije potrebno cijelo-životno obrazovanje, te otkazuje pretplatu kao prvi rukovoditelj koji je to učinio nakon 140 godina tiskanja časopisa, upravo u godini kada obilježavamo ovu značajnu obljetnicu.Osim toga, analiza postavljenih pitanja nije tema za "komunikaciju na placu ili možda razgovor uz kavicu" kako navodi gosp. Pavelić, nego upravo za ozbiljnu raspravu na najvišoj znanstveno-stručnoj pa i političkoj razini, jer ovdje je riječ o nacionalnom bogatstvu neprocjenjive vrijednosti. Uredništvo ; Reacting to the Editorial published in the Forestry Journal No 3-4/2016, Ivan Pavelić, MSc, President of the Management Board of Croatian Forests Ltd, sent an e-mail to the President and Secretary of the Croatian Forestry Association, in which he stressed that "the Management Board does not wish to get involved in "idle prattle" and "score-settling" under the pretence of science. In other words, we will not continue to financially support your so-called scientific journal".We will not follow suit of the gentleman in question and give our opinion on this email, unlike the gentleman in question, who failed to use arguments to answer the questions raised in our text and remove all doubts if they are groundless. We would first like to clarify the scientific status of the journal. According to the decree of the Croatian Ministry of Information No. 523-91-2 of 3rd March 1991 and the decree of the Ministry of Science and Technology of 2000, the Forestry Journal is denoted as a scientific journal. To say what is and what is not scientific, particularly in the biotechnological sciences, requires some references, which Mr Pavelić, judging from his manner of management, does not possess. Neither does he possess professional references for managing such a demanding economic branch, whose primary goal should not be the production of wood mass only. The scientific status of the journal is confirmed by articles cited from relevant international scientific journals, and more recently, by the important Impact Factor, which further exemplifies the high quality of the journal. The Forestry Journal is not only a scientific magazine; it is a scientific-specialist and professional journal of the Croatian Forestry Association, as stated in its sub headline. This means that all the texts are based on exclusively scientific-specialist and professional foundations rather than on political ones. The questions raised in the subject text were not "concocted" by the Journal's Editorial Board. The Editorial Board only formulated the opinion of the profession via the CFA Management Board, which is also the Journal's Editorial Council. The Editorial Council is comprised of presidents of 19 branches (who were not appointed by the Headquarters but were elected from a membership of about 3,000 members in all), and of representatives of the Faculty of Forestry, Academy of Forestry Sciences, the Croatian Forest Research Institute, HKIŠDT (Croatian Chamber of Forestry and Wood Technology Engineers) and the competent Ministry. The above confirms the unquestionable status of competences. Moreover, the list can further be widened by members of the Editorial Board who are specialists in different scientific-specialist fields. Mr Pavelić does not have to answer all the questions raised in the journal because he is a representative of the state "concessionaire", who has been entrusted with the administration and management of the national treasure and who should be supervised by the competent Ministry throughout his term of office. Whether the competent Ministry has done so or is doing so, and whether those responsible in the Ministry and the Government of the Republic of Croatia are aware of what has been "sacrificed" in order to achieve the glorified profit "on paper" and probably obtain managers' bonuses remains doubtful. As for the bonuses, a topic on which much has been written in different media, it is interesting to point out that the discussions focused only on whether the distribution of so-called profit should have involved all those employed in the company Croatian Forests Ltd. Not one word was said about the enormous damage inflicted on the forests and forestland by inadequate forest management. No one, not even forestry engineers, union members, sought answers to the questions raised in the Editorial of Forestry Journal 3-4/2016, which so incensed the arrogant President of the Management Board of Croatian Forests LtdRegarding the financial support to the journal, we should just point out that this is not financial support but subscription to the journal. By declaring his decision, the gentleman in question concludes that forestry experts do not need life-ling learning and cancels the subscription, thus becoming the first manager to do so after 140 years of the publication of the Journal, precisely in the year in which we celebrate this important anniversary.To sum up, the questions raised in the journal are not the topic of "street chit-chat or coffee shop small talk", as Mr Pavelić says. On the contrary, it is the topic that requires serious and qualified discussions at the highest scientific-specialist and political level. After all, what is at stake here is national treasure of immeasurable value. Editorial Bord
U ovome radu bavimo se pitanjem kako preferencije skupine individualaca spojiti u jednu preferenciju koja bi najbolje opisivala preferenciju društva. Na početku, u prvom poglavlju upoznajemo se s nekim od najpoznatijih načina glasovanja i problemima koji se javljaju prilikom primjene istih. U drugom poglavlju razmatramo funkciju društvenog blagostanja koja profile preferencije svih individualaca u društvu preslikava u jednu relaciju preferencije. Pokazujemo da kada postoje tri ili više alternative, ne postoji funkcija društvenog blagostanja koja zadovoljava određene uvjete. Zatim u trećem poglavlju se bavimo funkcijom društvenog izbora koja sve profile preferencije skupine individualaca preslikava u jednu alternativu, i to onu koja bi društvu bila najpoželjnija. Tu također pokazujemo da takva funkcija ne postoji u slučaju kada imamo tri ili više alternativa i određene uvjete koje bismo htjeli da funkcija zadovoljava. U četvrtom poglavlju, u obzir uzimamo i mogućnost manipulativnosti, odnosno gledamo što se događa ako individualci iskažu preferencije koje se razlikuju od njihovih stvarnih preferencija. Na kraju, u petom poglavlju razmatramo slučaj ponderiranog glasovanja, gdje svaki individualac na raspolaganju ima određen broj glasova koji mu je dodijeljen prema nekim pravilima te proučavamo dva načina na koja možemo odrediti koliku moć ima odredeni individualac u takvim sustavima glasovanja. ; In this thesis we deal with the question of how to aggregate preferences of a group of individuals into a single preference that would best describe preference of the society. At the beginning, in the first chapter we meet some of the most famous voting systems and problems encountered when applying them. In the second chapter, we consider the social welfare function which maps profile preferences of all individuals into one preference relation. We show that when there are three or more alternatives, there is no social welfare function that meets certain conditions. Then, in the third chapter, we're dealing with a social ...
Javne su politike, kao višedimenzionalan i izrazito kompleksan fenomen, nužno multidisciplinaran predmet istraživanja. Cilj je rada istražiti što je specifično politološko znanje o javnim politikama, odnosno koji je jedinstveni doprinos politologa izučavanju i upravljanju javnim politikama u svrhe profiliranja te mlade politološke discipline u Jugoistočnoj Europi. Rad je nastao kao rezultat pregleda temeljnih udžbenika javnih politika u svijetu i regiji, te literature o metodologiji i pristupima istraživanju u društvenim znanostima i politologiji. Kreće se od određivanja što su javne politike i što je politički aspekt javnih politika. Propituju se pristupi istraživanju javnih politika (policy studije). Zatim se identificiraju vrste profesionalne uporabe tih istraživanja (policy analize). Ključna je pretpostavka kako je politologija prvenstveno kompetentna za analizu aktera stvaranja politika. Osnovni je nalaz da temelj profesionalnog profiliranja politologa u javnim politikama, s obzirom da jedini rabe istraživačku perspektivu usmjerenu na aktere, reprezentativnost i legitimnost stvaranja politika, može biti jedan oblik participatorne policy analize. ; Public policies, as a multi-dimensional and highly complex phenomenon, necessarily make a multidisciplinary research subject. The aim of this paper is to examine what is specific political science knowledge about public policy, and what is the unique contribution of political scientists to policy research and governance to enhance consolidating this young discipline in Southeastern Europe. This paper is a result of a review of policy textbooks in Southeastern Europe and worldwide, and literature on approaches and methodologies in social sciences and political science. It starts with determining public polices and their political aspect. Then it explores approaches of policy studies. Finally, it identifies types of professional policy research or policy analysis. The key assumption is that political science is primarily competent to analyze policy actors. The main finding of the paper is that the basis of political scientist professionalization in policy research, given that they are best in actor-centered research, and issues of representativeness and legitimacy of policy-making, can be a form of participatory policy analysis.
Blaženka Mičević defended her doctoral dissertation titled Development of Agricultural Land Administration System within the Agricultural Policy Context of the Republic of Croatia at the Faculty of Geodesy, University in Zagreb on May 6, May 2016. The doctoral dissertation was defended in front of a committee composed of three members, Prof. Tomislav Bašić, PhD, Assist. Prof. Hrvoje Tomić, PhD, and Kristina Svržnjak, PhD, from the College of Agriculture in Križevci. The candidate's mentor was Prof. Siniša Mastelic Ivic, PhD.The doctoral dissertation is structured into following chapters:1 Introduction and research hypothesis2 Review of previous research3 Overview of the state of land policy4 Registers of agricultural land in the Republic of Croatia5 Disposition of the land owned by the Republic of Croatia6 Research analyses and results7 Overview of results8 Conclusion ; Blaženka Mičevič obranila je 6. svibnja 2016. na Geodetskom fakultetu Sveucilišta u Zagrebudoktorsku disertaciju Razvoj sustava za upravljanje poljoprivrednim zemljištem u okviru poljoprivredne politike Republike Hrvatske. Doktorski rad obranjen je pred povjerenstvom u sastavu prof. dr. sc. Tomislav Bašić, doc. dr. sc. Hrvoje Tomić i dr. sc. Kristina Svržnjak s Visokog gospodarskog učilišta u Križevcima. Mentor je bio prof. dr. sc. Siniša Mastelic Ivić.Doktorski rad podijeljen je na ova osnovna poglavlja:1. Uvod i postavljanje hipoteze2. Pregled dosadašnjih istraživanja3. Prikaz stanja zemljišne politike4. Evidencije poljoprivrednog zemljišta u Republici Hrvatskoj5. Raspolaganje poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske6. Analize i rezultati istraživanja7. Pregled postignutih rezultata8. Zaključak
Prednosti komunikacije te lakšu dostupnost ciljnih javnost preko društvenih mreža prepoznale su i političke elite te su, osim tradicionalnih oblika komunikacije, političku komunikaciju obogatile društvenim medijima. Dominantna društvena mreža u Hrvatskoj je Facebook, iako nemali broj osoba iz javnoga života koristi i Twitter kao sredstvo komunikacije. Premda se raspravlja jesu li društveni mediji unaprijedili demokraciju ili je ugrozili, činjenica je da je ta platforma omogućila transparentniju i dostupniju komunikaciju koja zasigurno utječe na izgradnju imidža pojedinaca i institucija iz političke arene, kojima je takav oblik komunikacije omogućio i izgradnju vlastite virtualne zajednice. Struktura rada sastoji se od nekoliko većih cjelina i pripadajućih podcjelina. Razlike koje su uočene istraživanjem upućuju na to da su institucije, dakle ministarstva, u Sloveniji u daleko većoj mjeri prisutna u viralnome prostoru nego li je to slučaj u Hrvatskoj. Gledaju li se sami nositelji javne vlasti, ministri, oni su u Hrvatskoj, za razliku od Slovenije, prisutniji sa svojim službenim Facebook stranicama. Takvi rezultati, iako znakoviti, ne upućuju na to da se u Hrvatskoj i Sloveniji komunikacija na digitalnim platformama koristi u svrhu političkoga diskursa ili u cilju informiranja ključnih aktera te posljedično kreiranja javnoga mišljenja o nekome političkom pitanju ; With the development of the Internet, as the fastest growing media, social networks have evolved, as well as everyday communication on these platforms. Benefits communication and easier access to the target public and has been recognized by the political elites and are, in addition to traditional forms of communication, political communication enriched communication on social media. The dominant social network in Croatia is Facebook, although not a small number of public life uses Twitter as a means of communication. Despite the numerous controversy over whether or not the social media have upgraded or threatened democracy, the fact is that this platform has enabled a more transparent and accessible communication that certainly has an impact on building the image of individuals and institutions from the political arena, which has made this form of communication possible to build a virtual community . The structure of the work consists of several larger entities and corresponding subdivisions. The first part of the work is based on theoretical insights. Minorizing the transition theory and democratization of post-communist societies, the theoretical part of the work also deals with civic participation and culture. All these transversal processes for three decades have also influenced the modification of communication, from top to bottom, therefore, towards citizens, from citizens to the public authorities. Therefore, political communication on social networks as well as social networks as a tool for creating a positive image in public relations will be treated theoretically. The second part of the deconstruction process is the presence of Croatian and Slovenian ministries, as a public authority institution and ministers on Facebook's social network. Compilation and descriptor methods, theoretical perspectives are dissected using relevant sources, while in the second part, the descriptive statistics method deconstructs the results obtained by research. Using the illustrations and the comparison method, the results are compared. At the end of the paper, the conclusion is based on theoretical strengths and results obtained.
Pokrovčeva knjiga Slobodno stvaranje prava: Herman U. Kantorowicz i slobodnopravni pokret (2018) nameće pitanje izraženo naslovom ovog rada na koje rad odgovara u tri koraka: prvo, pretpostavkom da je pitanje odgovorivo samo idealnim tipovima pravnih disciplina / funkcija; drugo, upućivanjem na kontekst Kantorowiczevih gledišta, osobito na objavu presuda; treće, ocjenom da je Kantorowicz podijelio pravnu znanost u prepletene funkcije a ne u odvojene discipline. U tu svrhu rad nudi idealne tipove disciplina i funkcija pravne dogmatike, pravne historije, pravne teorije i, kao najsloženiji i najkorisniji skup funkcija, pravnopolitičku analizu. Pretpostavka je, koja se ne dokazuje, da ne postoji ni oštra granica između pravne znanosti i susjednih znanosti: sociologije, ekonomije, psihologije, filozofije. ; Is Herman U. Kantorowicz's classification of legal disciplines - which includes general legal science, legal dogmatics, legal history, sociology of law, philosophy of law, and legal policy - a division of scholarly knowledge of law into distinct disciplines/sciences or into intertwined functions of a single scholarly discipline/science? The question is prompted by the book written by Zoran Pokrovac entitled Slobodno stvaranje prava: Hermann U. Kantorowicz i slobodnopravni pokret (Free Law: Hermann U. Kantorowicz and the Free Law Movement ) and published by "Breza" and the Faculty of Law of the University of Split in 2018. Answering this question may assist Croatian legal scholars in finding standards of scholarly excellence, especially of research de lege ferenda. This paper offers an answer in three steps. The first is the recognition that scholarly practices differ considerably, which means that the question may be answered only by construing and correlating ideal types of legal disciplines / functions that are compatible with Kantorowicz's general ideas, prominent interpretations of legal scholarship, and Croatian mainstream legal scholarship since. The second step provides a context of Kantorowicz's ...
U radu se razmatra potencijalni doprinos socijalnih inovacija jačanju socijalne kohezije i ublažavanju učinaka krize. U politikama i programima financiranja Europske unije socijalne inovacije prepoznaju se kao važan doprinos jačanju socijalne kohezije, koja slabi uslijed krize i povećane socijalne ranjivosti. Istovremeno, pokazuje se da su socijalne inovacije u hrvatskom kontekstu i dalje slabo poznat koncept priređivačima politika, stručnjacima i široj javnosti. Nalazi i zaključci rada temelje se na empirijskom istraživanju provedenom u okviru međunarodnog FP7 projekta WILCO – Welfare Innovations at Local Levels in Favour of Cohesion, unutar kojeg su studirani izabrani gradovi (u Hrvatskoj su to bili Zagreb i Varaždin); obilježja njihovih socijalnih sustava te su analizirani identificirani primjeri socijalnih inovacija. Lokalni socijalni sustavi gradova u istraživanju tek djelomično odražavaju karakteristike nacionalnih socijalnih režima, a otvorenost i podrška lokalnih vlasti ključna je za razvoj i održivost socijalnih inovacija. Većina istraživanih inovacija je u području usluga, iako se inovacije prepoznaju i u inovativnim instrumentima regulacije i socijalnih prava, novim oblicima vladavine te novim modalitetima rada i financiranja organizacija te one mogu utjecati na postupne promjene samih lokalnih socijalnih sustava. U hrvatskom kontekstu razlikujemo tri tipa socijalnih inovacija: (1) inovacije koje nastaju u javnom sektoru, uz podršku stručnjaka izvan sektora, (2) inovacije koje dolaze iz inozemstva, kao rezultat inozemnih financijskih programa te (3) inovacije koje dolaze iz civilnog društva, temeljem samoorganizacije građana. Dok se u primjerima nekih zapadnoeuropskih gradova javni sektor sa svojim profesionalnim kapacitetima prepoznaje kao važan proizvođač socijalnih inovacija, u Hrvatskoj prijašnja iskustva te istraživanja provedena u projektu sugeriraju da većina socijalnih inovacija dolazi iz civilnog društva, pri čemu je razina kulturnog i socijalnog kapitala važan preduvjet razvoja i uspjeha inovacija. ; This paper discusses a potential contribution of social innovations to strengthening social cohesion and mitigating the effects of the crisis. In EU funding policies and programs, social innovations are recognized as an important contribution to strengthening of social cohesion, which has weakened due to the crisis and increasing social vulnerability. At the same time, it is shown that social innovations in the Croatian context are still a concept poorly understood by policy creators, experts, and the general public. The findings and conclusions of the paper are based on the empirical research conducted within the international FP7 project WILCO - Welfare Innovations at Local Levels in Favour of Cohesion, which studied the selected towns (in Croatia Zagreb and Varaždin) and characteristics of their social systems, and which analyzed identified examples of social innovations. Local social systems of cities included in the research reflected the characteristics of national welfare regimes only partially, and the openness and support of local authorities is crucial for the development and sustainability of social innovations. Most of the studied innovations were in the field of services, although innovations were also recognized in innovative instruments of regulation and social rights, the new forms of governance and new modes of work and funding of organizations, and they can have an impact on the gradual changes of the local social systems. In the Croatian context, three types of social innovations can be distinguished: (1) innovations occurring in the public sector, with the support of experts from outside the industry, (2) innovations that come from abroad, as a result of foreign financial programs, and (3) innovations coming from civil society, based on the self-organization of citizens. While in the examples of some Western European cities the public sector with its professional capacity is recognized as an important producer of social innovations, in Croatia, past experiences and the research conducted within the project suggest that most social innovations come from civil society, where the level of cultural and social capital is an important prerequisite for the development and success of innovations.
Razvoj zelenog socijalnog rada odvija se paralelno s ekološkim aktivizmom na globalnoj razini. Socijalni rad u Hrvatskoj u procesu je integriranja ekološkog pristupa u svakodnevne aktivnosti, pružanja usluga korisnicima i zagovaranja prava na zdrav okoliš. Nevladine organizacije građana aktivno sudjeluju u oblikovanju javnih politika na lokalnoj razini i šire, te unose održive promjene u zajednicu. Potreba da se socijalni radnici uključe u rješavanje ekoloških problema i izgradnju održivosti u zajednicama sve je vidljivija na globalnoj i lokalnoj razini. Prirodni svijet koji nas okružuje, primjerice klimatski uvjeti, uvelike određuju kakvi su prirodni resursi kojima raspolažemo. Socijalni radnik ne može zaobići činjenicu da raznolikosti ugrožavaju birokratski pristup koji se do sada koristio pa treba biti dovoljno tolerantan i osjetljiv za raznolikosti. Centraliziranim pristupom resursi se rijetko stavljaju tamo gdje su najviše potrebni što umanjuje sposobnost zajednice da se brine za sebe. Kako bismo se uspješno suočavali s izazovima i neuravnoteženosti u prirodnom okolišu, potrebno je razvijati i postaviti na odgovarajuću razinu otpornost zajednica. ; The development of green social work goes hand in hand with ecological activism on a global scale. Social work in Croatia has not yet integrated the ecological approach to everyday activities, providing services to users or advocating the right to a healthy environment. Non-governmental organizations of citizens actively participate in shaping public policies at local and wider level and contributing to sustainable change in the community. The need to involve social workers in solving environmental problems and building community sustainability is increasingly visible at the global and local level. The natural world around us, for example, climatic conditions largely determines what kind of natural resources we have. A social worker cannot overlook the fact that diversity endangers the bureaucratic approach that has hitherto been used, and should be sufficiently tolerant and sensitive to diversity. With a centralized approach, resources are rarely placed where they are most needed and thus undermine the community's ability to take care of themselves. In order to successfully face challenges and imbalances in the natural environment, community resistance needs to be developed.
Ovaj se rad bavi jezičnom politikom i društvenim promjenama koje su se dogodile u Hrvatskoj za vrijeme i nakon rata koji je trajao od 1991. do 1995. godine. Počinjem opisom povijesne pozadine, rata i devedesetih godina 20. stoljeća, koje je obilježila velika količina jezičnog purizma i preskriptivizma u Hrvatskoj te stvaranje postjugoslavenskih država u kojima je pripadanje naciji predstavljalo ključ za definiranje državljanstva. Istraživanjem odnosa između promjena u jezičnom i društvenom poretku, problematiziram više tema. Tvrdim da je zakonski okvir prava manjinskog jezika osnažio i legitimizirao nacionalistički imaginarij, stvarajući daljnje društvene podjele i učvršćujući hijerarhije koje među nacionalnim kategorijama promoviraju određeni nacionalisti. Iz tog razloga, tvrdim da nekritičko odobravanje ili promoviranje lingvističke različitosti mogu biti opasni. Nadalje, u aktivističko-antropološkom smislu, razlažem moguće razloge zbog kojih su znanstvenici društvenih i humanističkih znanosti rijetko sudjelovali u sociolingvističkim raspravama koje se tiču novog hrvatskog standardnog jezika. Tvrdim da bi takvim raspravama u znatnoj mjeri doprinijelo sudjelovanje znanstvenika humanističkih i društvenih znanosti, jer bi se stvorila veza između sociolingvistike i ostalih grana humanističkih i društvenih znanosti te bi se tako odmaknuli od, prema mojem sudu problematične, politike usredotočene na "identitet". ; This paper focuses on language policy and social changes which have taken place in Croatia during and since the 1991-5 war. I first describe the historical background, the war and the nineties being marked by excesses of linguistic purism and prescriptivism, alongside the formation of post-Yugoslav states in which national belonging was key to defining citizenship. Through examining the relationship between changing linguistic and social orders, I raise a number of issues for discussion. I argue that the legal framework of minority language rights has consolidated and legitimated a nationalist imaginary, increasing social divisions and reinforcing hierarchies asserted by some nationalists between national categories. For this reason, I suggest that the uncritical endorsement of or promotion of linguistic diversity can be dangerous. Second, in an activist-anthropological vein, I discuss possible reasons why academics trained in the social sciences and humanities have rarely participated in sociolinguistic debates concerning the new Croatian standard. I suggest such discussions could greatly benefit from interventions by social scientists, so as to bring sociolinguistics into contact with other strands of the social sciences and humanities and move away from what I believe to be a problematic policy focus on "identity".
Kako primjereno politologijski istražiti, prikazati i vrednovati povijest i sadašnje stanje politologije u Hrvatskoj? Tekst se fokusira na pomno razmatranje predmeta znanosti o politici – što je politika? – kao pretpostavke znanstveno primjerenog odgovora na dvojbu o stručnoj profilaciji studija i polaznika studija-politologa. A u tom sklopu, na smisao određenja politologije kao "znanosti o općenitosti" i politologa kao "stručnjaka za općenitost". Objašnjava se smisao, teorijski i kontekstualni, tih određenja (Prpić, 1969), vrednuju njegove pretpostavke, domašaji i ograničenja. Dramatična, teorijska i praktična, dvojba s kojom nas je Prpić suočio neprevladiva je u povijesnom kontekstu demokratske države, s obzirom na svojstvenu joj epohalnu ambivalenciju. Pri čemu se pokazuje nesuvislost dileme između množine i jednine: politička znanost u singularu sluškinja je političke moći, a političke znanosti tek metaznanstvena humanistička kritika postojećeg svijeta, što znači da znanost o politici ne valja ni u singularu ni u pluralu. Kada je znanstvena i stručna, tada je opasna po političku slobodu, kada je pak humanistička i ne-stručna tada je nemoćna i suvišna. Politolog je pak ili "stručnjak za posebnost", etički i vrijednosno neutralni sluga političke moći, ili pak pretenciozni misionar. Izlaz iz začaranog kruga: znanost o politici, u plodnoj i nezamjenjivoj dvojini metodički osloniti na novo načelo konstitucije zajednice, koje je imanentna kritika i prevladavanje moderne demokratske države i građanskog društva. Time se osnažuje i shvaćanje političke znanosti kao "znanosti o općenitosti". Znanost o općenitosti kao znanost o političkome tvori se u autonomiji (ali i komplementarnosti) spram znanosti o "općosti" (filozofije, etike i prava) i spram znanosti o posebnosti (posebnih sektora političkoga i društvenog bitka). Općenito je zbiljsko samo u odnosu spram općega, kao oposebljenje općega, i u odnosu spram posebnoga, kao poopćavanje posebnoga. Čime se suzbija opasnost od prividne općenitosti, kao bahate pretenzije ...
Visoke i rastuće regionalne ekonomske nejednakosti u Hrvatskoj uz »parcijalnu decentralizaciju« sustava socijalne skrbi rezultirale su porastom socijalnih nejednakosti među hrvatskim građanima. Spomenuti procesi rezultirali su situacijom da se jedno od temeljnih načela socijalne države i socijalne politike kao što je načelo jednakosti sve više narušava. Navedeno ima za posljedicu da razina ostvarenja socijalnih prava građana u Hrvatskoj u sve većoj mjeri ovise o mjestu stanovanja i socioekonomskom statusu. Navedena tvrdnja je središnja hipoteza rada koja je eksplicirana analizom dostupnosti institucionalne skrbi za starije osobe po županijama u Hrvatskoj i lokalnih socijalnih programa izabrane četiri jedinice lokalne samouprave. Provedena analiza pokazala je značajnu razinu međužupanijskih nejednakosti u dostupnosti institucionalne skrbi za starije te isto tako analizom izdvajanja i strukture lokalnih socijalnih programa demonstrirala da je stupanj ostvarenja socijalnih prava građana Hrvatske u značajnoj mjeri neujednačen i ovisan o mjestu stanovanja i socioekonomskom statusu. Uzroci za navedenu situaciju nalaze se u neuspješnim politikama ujednačavanja regionalnog razvoja i parcijalno provedenoj decentralizaciji sustava socijalne skrbi. Zaključno poglavlje donosi određene preporuke za nositelje ekonomske i socijalne politike kojima bi se demonstrirane i rastuće socijalne nejednakosti hrvatskih građana potencijalno ublažile. ; High and increasing regional economic inequality with 'partial decentralization' of social welfare system in Croatia resulted in an increase of social inequality among Croatian citizens. The aforementioned processes resulted in a situation in which one of fundamental principles of social welfare and social policy, such as the principle of equality, is being seriously impaired. The result of that is that the realization of social rights of citizens in Croatia is increasingly dependent on the place of residence and socio-economic status. This claim is a central hypothesis of the paper which was demonstrated by analyzing the availability of institutional care for the elderly by county in Croatia and an analysis of local social programs of four selected units of local self-government. The analysis demonstrated a significant level of inter-county disparities in the availability of institutional care for the elderly and the analysis of local social programs has shown that the degree of realization of social rights of Croatian citizens is largely uneven and dependent on the place of residence and socio-economic status. The causes for that situation had come from the unsuccessful policies of harmonization of regional development and partial decentralization of the social welfare system. The final chapter provides specific recommendations for economic and social policy makers with potential positive effects which would decrease social inequality of Croatian citizens in the future.