Suchergebnisse

Cilj je ovog članka istražiti konceptualizaciju sustavnog vrednovanja, rangiranja i dobrih praksi razmjene alata u okviru politika spolne jednakosti u Europskoj Uniji. U prvom dijelu članka sagledavaju se meke pravne mjere primijenjene u kontekstu suradnje među vladama. Utemeljena na ekstenzivnoj literaturi, u ovoj se studiji te mjere razmatraju kao oblik akademskog znanja koje se na različite načine primjenjuje u okviru javnih politika. Nadalje, u članku se kritiziraju ti alati javnih politika kroz različite varijable koje mogu spriječiti upotrebu znanja. U drugom dijelu članka usredotočuje se na Otvorenu metodu koordinacije i na ulogu Europskog instituta za spolnu jednakost (EIGE) u odnosu na politike spolne jednakosti. Empirijski dio ovog članka fokusira se na kritiku EIGE-ovog Eksternog evaluacijskog izvješća i na različite konceptualizacije upotrebe akademskog znanja koje su predstavljene u ovom kontrolnom dokumentu. Kao takav, ovaj članak nastoji pridonijeti novoj konceptualizaciji tehnokratskih mjera sustavnog vrednovanja, rangiranja i dobrih praksi razmjene unutar visoko ideologiziranog područja politika spolne jednakosti. ; The aim of this article is to explore the conceptualisation of benchmarking, ranking and good practice sharing tools within European Union gender equality policymaking. In the first part, the article looks at these soft law measures applied within intergovernmental cooperation. Stemming from the extensive body of literature, the study approaches these measures as a form of scientific knowledge, which is diversely applied within policymaking. Next, the article directs various points of criticism at these policymaking tools through different variables that may hinder knowledge use. The second section of this article further focuses on the Open Method of Coordination and the role of the European Institute for Gender Equality (EIGE) in relation to gender equality policies. The empirical part of this article is focused on the criticism of EIGE's External Evaluation Report and the different conceptualisations of scientific knowledge use which are presented within this audit document. As such, this article aims to contribute to a new conceptualisation of the technocratic tools of benchmarking, ranking and good practice sharing within the highly ideological area of gender equality policies.

Rodni režim Europske unije je distinktivan režim specifične geneze, osebujnih pravila i kompleksnih procedura. Javne politike koje mu pripadaju čine portfelj rodne jednakosti država članica i kandidatkinja. Nužno je stoga biti upućen u njihov sadržaj, ali i povijest. U članku se analizira kompleksni nastanak politike rodne jednakosti obilježen političkim borbama oko suprotstavljenih vizija jednakosti, utjecajima drugih međunarodnih režima te internim institucionalnim sukobima. Glavno je pitanje: kako se u posljednjih šezdeset godina razvijala politika rodne jednakosti EU-a te kakve su njene ocjene i projekcije za njenu budućnost? U odgovaranju na ovo pitanje koriste se originalni javnopolitički dokumenti EU-a, kao i uvidi bogate literature iz politologijskog područja roda i politike. Članak se zaključuje uvidom kako nakon pola stoljeća razvoja, koji je bio obilježen epizodama javnopolitičkih inovacija (u kojima EU nije bila puka sljedbenica, već dapače predvodnica napretka na globalnoj sceni), dolazi do zabrinjavajućeg zastoja u formulaciji i implementaciji politike rodne jednakosti. ; Gender regime of the European Union is a distinctive regime characterized by a specific genesis, particular rules and complex procedures. Public policies belonging to the regime represent the gender equality portfolio of member states and candidate countries. It is, therefore, essential to be familiar with their content, as well as their history. The paper analyses the complex creation of the gender equality policy, marked by political conflicts over opposing visions of equality, influence of other international regimes and internal institutional conflicts. The main question is the following: how has gender equality policy developed in the last sixty years, how is it evaluated and what are the projections for its future? In order to address this question, original EU public policy documents are used, as well as insights from rich literature covering the politological aspect of gender and politics. The paper ends with a conclusion that after half a century of development, marked by episodes of public policy innovation (in which the EU was not a mere follower, but rather a leader of progress on the global scene), there is a worrying stagnation in the formulation and implementation of gender equality policy.

U radu se razmatra odnos spolnog i jezičnog te njihov međusobni utjecaj unutar područja političke filozofije, lingvistike i teorije teksta, u pojedinim djelima Adriane Cavarero. Najprije se polazi od spoznaja poststrukturalističke teorije teksta, psihoanalitičkog feminizma i psiholingvistike, koje se potom proširuju rezultatima iz područja političke filozofije, s posebnim naglaskom na antičke tekstove. Analizom odabranih ulomaka Cavarerina opusa otvorit će se pitanje odnosa rodnog, spolnog i tekstualnog. Na temelju kritičkog čitanja Cavarerinih djela, teorijske literature i rezultata analize polaznih i ciljnih tekstova, donijet će se zaključak o utjecaju spolnosti na jezik i kulturu, odnosno o utjecaju jezika i kulturnih simbola na društvene i rodne uloge. ; The paper examines the relationship between the sexual and linguistic and their mutual influence within the fields of political philosophy, linguistics, and theory of text, in selection from Adriana Cavarero's work. First, we begin from the knowledge of poststructuralist text theory, psychoanalytic feminism and psycholinguistics, which are later expanded with the results from political philosophy with special emphasis on ancient texts. Cavarero's texts are being analysed to describe the features through which the relationship between gender, sex and text is established. Through a critical exploration of Cavarero's texts and previous theoretical discussions and the analysis results, a conclusion about the influence of the sexual on language and culture and the influence of language and cultural symbols on social and gender roles is reached.

Ravnopravnost spolova središnja je tema u čitavome svijetu, pa tako i EU-u, gdje predstavlja jednu od temeljnih vrijednosti koju se nastoji integrirati u sve politike Europske unije, ali i programe financiranja EU-a. Analizirajući istraživanja o ravnopravnosti spolova na institucijama visokoga obrazovanja statistike idu u prilog činjenici da te institucije reproduciraju društvene vrijednosti koje dovode do spolne, rodne pristranosti, odnosno diskriminacije. Statistike pokazuju da postoji vidna razlika u tipičnim karijernim profilima za žene i muškarce, odnosno u odabiru znanstvenih područja. Razvidna je horizontalna segregacija, koja nimalo ne zaostaje za onom drugom, vertikalnom segregacijom koja upućuje na to da je top menadžment, ali i uspješniji karijerni put u visokoobrazovnim institucijama uglavnom rezerviran za muškarce. Ne zanemarujući činjenicu da je dostizanje ravnopravnosti spolova u visokome obrazovanju ipak dugoročni projekt koji bi trebao biti rezultat ne samo sveučilišnih politika, nego i institucionalnih vladinih mjera i politika, ovim se radom konstruktivno promišlja i aktualizira tema za buduća istraživanja, s provedenim istraživanjem na jedanaest ustrojbenih jedinica Sveučilišta u Mostaru. ; Gender equality is a central theme throughout the world, including the EU, in which it represents one of the core values that should be integrated into all EU policies, as well as EU funding programs. Analysing research on gender equality in higher education institutions, statistics support the fact that these institutions reproduce social values that lead to gender, gender bias, or discrimination. Statistics show that there is a visible difference in typical career profiles for women and men, e.g. in the selection of scientific fields. Horizontal segregation is evident, not far behind the other, vertical segregation, which indicates that top management, but also a more successful career path in higher education institutions, is largely reserved for men. In spite of the fact that the achievement of gender equality in higher education is nevertheless a long-term project that should be the result not only of university policies but also of institutional government measures and policies, this paper constructively deliberates and updates the topic for future research, with research conducted on eleven organizational units of the University of Mostar.

U početku 21. stoljeća često se koristi pojam pozitivne (afirmativne) diskriminacije. Pozitivna diskriminacija mjera je koju poduzima vlada, neka organizacija ili korporacija s ciljem da se smanje nejednakosti u društvu nastale upravo diskriminacijom, na način da se pružaju određene povlastice onima koji su pretrpjeli neku vrstu diskriminacije. Nastala je u Sjedinjenim Američkim Državama na inicijativu predsjednika Kennedyja, Johnsona i Nixona. Diskriminacija, nažalost, ima mnogo oblika, a neke od najzastupljenijih diskriminacija su: rasne, rodne, dobne, religijske, etničke. Središte ovoga rada bit će na organizacijskoj i korporativnoj pozitivnoj rodnoj diskriminaciji na tržištu rada u Republici Hrvatskoj. Žene na radnom mjestu marginalizirane su, imaju manje plaće i sporije napreduju na hijerarhijskoj organizacijskoj ljestvici, što ih vrlo često stavlja pred izbor oko svojih reproduktivnih odluka. Stoga je problem istraživanja rodna nejednakost na tržištu rada u Republici Hrvatskoj, što dovodi do socioekonomskih nejednakosti između dviju rodnih grupa. Glavni je cilj istraživanja postići bolje razumijevanje kako pozitivna rodna diskriminacija utječe na veće uključivanje žena na tržište rada u Republici Hrvatskoj. Prikupljanje relevantnih podataka i informacija temeljit će se na sekundarnim (relevantna znanstvena i stručna literatura te dokumentacija odabranih organizacija) i primarnim istraživanjima (anketiranje i dubinski intervjui). Populacija ispitanika anketnim upitnikom su žene na menadžerskim pozicijama, a za intervjue donositelji korporativnih odluka (top menadžeri odabranih organizacija). Veličina uzorka za anketiranje je 30 (N=30), a za intervjue 6 (N=6). Rezultati istraživanja upućuju na zaključak da razumijevanje rodne diskriminacije te izgradnja svijesti da svi imaju jednake mogućnosti na radnom mjestu potiče žene na veće uključivanje na tržište rada u Republici Hrvatskoj, što doprinosi razvoju socioekonomske jednakosti između žena i muškaraca. ; In the beginning of the 21st century, the term positive discrimination is often used. Positive discrimination is a measure taken by the government, organization or corporation in order to reduce inequalities in the society occurred by discrimination in a way that provides certain benefits to those who have suffered some kind of discrimination. It was formed in the United States of America at the initiative of presidents Kennedy, Johnson and Nixon. Unfortunately discrimination takes many forms, and some of the most common are: race, gender, age, religion and ethnic minority. The focus of this paper will be on organizational and corporative positive gender discrimination in the labour market in Croatia. Women in the workplace are marginalized, have lower wages and slower progress on the hierarchical organizational ladder, which often forces them to make reproductive decisions. Therefore, the problem of this research is gender inequality in the labour market in Croatia which leads to socio-economic inequalities between the two gender groups. The main aim of the research is to achieve a better understanding of how positive gender discrimination affects the greater involvement of women in the labour market in Croatia. The relevant data and information will be collected using secondary (relevant scientific and technical literature and documentation of selected organizations) and primary research (surveys and in-depth (thorough) interviews). The target questionnaire population are women in managerial positions, and for the interviews are corporate decision-makers (top managers of selected organizations). The sample size for the survey is 30 (N=30), and for interviews 6 (N=6). The results of the study suggest that understanding of gender discrimination and building awareness of equal opportunities in the workplace encourages women to a greater participation in the labour market in Croatia, which contributes to the development of socio-economic equality between women and men.

Basic education of the future – Let's turn the trend! was a development project on compulsory education in Finland. The aim was to assess the current situation, examine the reasons for the drop in the learning outcomes at the national and international levels and study the needs to develop teaching and learning in the Finnish educational system. Two working groups coordinated by a broad-based steering group were set up for the purposes of the project. The objective of the working group on competence and learning was to discover means to improve learning outcomes, bridge the gap in the learning outcomes between girls and boys, ensure regional equality, safeguard equal opportunities for further studies and halt the trend of increasing disparities within and between schools. The project also examined the position of minorities and their learning outcomes in the Finnish educational system. The working group on motivation and teaching explored different learning environments, study materials including educational games, and innovations that support learning, investigated how learning motivation and well-being could be improved, and assessed the significance of motivation and school satisfaction for learning and school attendance. The group members also looked at the content and methods of education and pre- and in-service training for teachers. In the autumn an online survey was organized and 7,000 people responded. Also, six regional events were held in late autumn in 2014. The purpose of these events was to facilitate an extensive public discussion about the future of basic education. The working groups' proposals as well as the results of the survey were presented in more detail at the beginning of March when the report on this development project was published. The proposals are to be exploited in the drawing up of the government programme after the next parliamentary elections in April 2015. ; Osnovno obrazovanje u budućnosti – Promijenimo trend! razvojni je projekt u osnovnom i srednjoškolskom obrazovanju u Finskoj. Cilj je procijeniti trenutnu situaciju, proučiti razloge za pad u ishodima učenja na nacionalnoj i međunarodnoj razini i proučiti potrebe za razvojem poučavanja i učenja u finskom obrazovnom sustavu. Dvije radne skupine koordinira upravni odbor. Cilj radne skupine zadužene za kompetencije i učenje je pronaći načine za poboljšanje ishoda učenja, premošćivanje jaza između ishoda učenja djevojčica i dječaka, uspostavljanja regionalne ravnopravnosti; očuvanje jednakih mogućnosti za buduća istraživanja i zaustavljanja trenda povećanja nejednakosti unutar škola i među školama. Projekt će također proučiti položaj manjina i njihove ishode učenja u finskom obrazovnom sustavu. Radna skupina zadužena za motivaciju i poučavanje proučit će različita okruženja za učenje, zatim materijale koji uključuju obrazovne igre i inovacije koje potpomažu učenje, proučiti kako se motivacija za učenje i dobrobit mogu poboljšati te ocijeniti važnost motivacije i zadovoljstva školom za učenje i pohađanje škole. Također će biti istraženi sadržaj i metode obrazovanja, zatim obrazovanje budućih nastavnika i nastavnika praktičara. Online anketa organizirana je prošlu jesen i anketirano je 7000 ispitanika. Također, u kasnu jesen održana su regionalna događanja. Svrha tih događanja je olakšati opsežnu javnu raspravu o budućnosti osnovnog obrazovanja. Prijedlozi radnih skupina kao i rezultati ankete bit će detaljnije prikazani početkom ožujka 2015. kada će biti prikazan i izvještaj o razvojnom projektu. Prijedlozi će se razmatrati i putem razvoja Vladina programa nakon sljedećih parlamentarnih izbora u travnju 2015.

U ovome ću diplomskome radu usmjeriti pozornost na načine na koje je, iz očišta različitih likova u romanu "Umjetne suze" Milka Valenta, prikazana Europa – kao ideja i fenomen u današnjoj epohi banalnosti. Cilj je ovoga rada pokazati da gospodarski rast nije uvjet za demokratsku jednakost nego je jednakost pred zakonom naslijeđe i temelj demokracije koja je, kako je pokazala Martha Nussbaum, utemeljena u obrazovanju za kritičko mišljenje i suosjećanje koje nude humanističke znanosti. Milko Valent poetikom psihotičnog realizma stvara bolesnički karton Europe koja se raspada zbog "metastaza neoliberalnog kapitalizma" uzrokovanih različitim institucijama koje promiču mit o europskoj demokraciji. Dok je nekada Grčka bila "kolijevka zapadne civilizacije", danas je Europska unija sinonim za demokraciju i društvo visoke kulture (Luketić) u kojoj su prisutni fenomeni banalnosti, rasizma, bijega od multikulturalizma, apatije, lažnih medija i drugi, što je u "Umjetnim suzama" problematizirano na više narativnih razina. Europljani su stvaraoci iluzije političkog ideala koju Valent demistificira svojim tekstom u kojem istovremeno opisuje kako izgleda stvarnost i proizvodi tu istu stvarnost. ; In this graduation thesis I will aim my attention to the ways in which Europe is portrayed in the novel ''Artificial Tears'' by Milko Valent. Europe, as an idea and a phenomenon in the today's era of banality, will be analysed from the perspectives of various characters from the novel. The aim of this thesis is to show that economic growth does not imply democratic equality; moreover, equality before the law is the legacy and foundation of democracy which is, according to Martha Nussbaum, grounded in cultivating critical thinking and empathy provided by humanities. Using the poetics of psychotic realism, Milko Valent creates a medical record of Europe which is crumbling due to ''the metastases of neoliberal capitalism'' caused by various institutions that promote the myth of European democracy. While Greece used to be ''the cradle of ...

Rad preispituje teoriju deliberativne demokracije na temelju Rancièreovog poimanja "nesuglasnosti". Predstavljena su dva dominantna pravca teorije deliberativne demokracije - onaj Johna Rawlsa te onaj Jürgena Habermasa. Nasuprot teoriji deliberativne demokracije, Rancière tumači demokraciju kao pojavnost u sporu koji nastaje podizanjem zahtjeva za jednakošću od onih koji su dio zajednice, ali bez udjela u moći ili jednakim pravima. S njegovom teorijom otvara se prostor za preispitivanje dominacije deliberativne demokracije u trenutnim raspravama o demokraciji. Ispituje se mogućnost racionalnog promišljanja kao osnove demokracije u društvu sa složenim i ukorijenjenim nejednakostima te se suprotstavlja važnost konsenzusa naspram nesuglasnosti. ; This paper re-examines the theory of deliberative democracy based on Rancière's notion of "disagreement". Two dominant directions of the theory of deliberative democracy are presented - that of John Rawls and that of Jürgen Habermas. Contrary to the theory of deliberative democracy, Rancière interprets democracy as a phenomenon in a dispute that arises from the raising of demands for equality by those who are part of the community, but without a share in power or equal rights. With his theory, space opens up for re-examining the dominance of deliberative democracy in current debates about democracy. The possibility of rational thinking as the basis of democracy in a society with complex and ingrained inequalities is examined, and the importance of consensus versus disagreement is opposed.

Deliberation on the concepts of father and fatherhood and their literal and symbolic meanings makes the starting point of this paper. Furthermore, a short historical overview is combined with selected theories of fatherhood, which serve as a framework for placing the issues regarding modern fatherhood in the appropriate context. That context, it is concluded, rests on the historical interdependence of fatherhood, masculine identity and political power where traditional determinants of masculinity, such as aggressiveness and emotional detachment, represent a major obstacle to the fulfilling and positive father-child relationship. That relationship is partially discussed in relation to the concept of equal parental partnership, implying not only the new forms of fatherhood but the new forms of masculine identity as well. Unfortunately, there are still many obstacles to modern fatherhood, the most important one being gender inequality manifested through traditional male bread-winner and female child-rearer models. Subsequently data is provided on values and practices of Croatian men and women regarding childcare, that were collected and analysed in 2013 as part of the International Social Survey Programme (ISSP) and its survey on family and changing gender roles. The arising conclusion is that although many positive changes have been made the Croatian society has got a long way to go to both equal parenting and gender equality. Also, it is important to note that as a subject of political and legal controversy fatherhood cannot and must not be considered independently of the wider gender issues regarding motherhood, social status of men and women, as well as socio-economic assumptions of both fatherhood and motherhood. ; Razmatranje o pojmovima otac i očinstvo i njihovim doslovnim i simboličnim značenjima ishodište je ovoga rada. Nadalje, kratki povijesni pregled kombiniran je s odabranim teorijama očinstva koje služe kao okvir za smještanje pitanja povezanih s modernim očinstvom u prikladni kontekst. Zaključuje se da taj kontekst počiva na povijesnoj povezanosti između očinstva, muškog identiteta i političke moći gdje tradicionalne odrednice muškosti, kao što su agresivnost i emocionalna otuđenost predstavljaju glavne prepreke ispunjavajućem i pozitvnom odnosu otac-dijete. O tom se odnosu djelomično raspravlja u odnosu na koncept jednako roditeljsko partnerstvo, što ne ukazuje samo na nove oblike očinstva, nego isto tako i na nove oblike muškog identiteta. Nažalost, još uvijek postoje brojne prepreke modernom očinstvu, najvažnija od kojih je rodna nejednakost koja se manifestira putem modela tradicionalnog muškarca hranitelja obitelji i žene odgojiteljice djece. U nastavku se prikazuju podatci o vrijednostima i praksama hrvatskih muškaraca i žena u pogledu skrbi za djecu koji su prikupljeni i analizirani 2013. godine kao dio međunarodnog programa socijalnog istraživanja (International Social Survey Programme – ISSP) i istraživanja u sklopu istog o obitelji i rodnim ulogama koje se mijenjaju. Zaključak koji se nameće je da, usprkos tome što je došlo do brojnih promjena, pred hrvatskim društvom je još dugačak put do ravnopravnog roditeljstva i rodne jednakosti. Isto tako, važno je uočiti da se očinstvo, kao predmet političke i pravne kontroverzije, ne može i ne smije razmatrati neovisno od širih rodnih pitanja povezanih s majčinstvom, socijalnim položajem muškaraca i žena, kao i socio-ekonomskim pretpostavkama očinstva i majčinstva.

Cilj je rada pomoću analize i interpretacije eseja Tri gvineje Viginije Woolf ukazati na aktualnost ideja i pitanja postavljenih u eseju, koji i u XXI. stoljeću traže odgovor, te podsjetiti na nepravedno zanemareni esejistički opus ove autorice. Pitanje rodnih razlika, hijerarhijski ustroj društva temeljen na patrijarhalnim odnosima, rat i uloga žene u njegovu sprječavanju, fašizam, pacifizam, nacionalizam – teme su koje su u fokusu današnjice, a Woolf, koja je svojim esejom potaknula kontroverze, pokazala je i znatnu relevantnost i svojevrsno vizionarstvo. Esej Tri gvineje u okviru odgovarajućega povijesnog, političkog i društvenoga konteksta ukazuje na žestoku kritiku rata kao i na stalnu borbu žene za ravnopravnost u svim porama današnjega društva. ; Analysis and interpretation of Virginia Woolf's anti-war essay Three Guineas point to the relevance of the ideas and questions placed in the essay, which remain unanswered even today in the 21st century. The unjustly neglected essay-writing of this prolific modernist author is also reaffirmed. The issues of gender, hierarchical social structure based on patriarchy, war and the role of women in preventing it, fascism, pacifism, and nationalism are relevant contemporary topics where Woolf, who initiated controversies, showed relevance and a sense of vision as well. Within the given historical, political and social context, the essay Three Guineas expresses strong anti-war criticism, as well as the constant struggle of women for equality in all segments of contemporary society.

Proces integracije promatramo kroz prizmu pravde, gdje je cilj integracije postizanje pravne i političke jednakosti između manjine i većine. U ovom radu polazi se od ideje da društvo čine dvije osnovne zajednice: kulturna i politička. Prateći ovu dihotomiju zaključuje se da i proces integracije ima dvije dimenzije: političku i društvenu. Proces integracije nacionalnih manjina podrazumijeva njihovo sudjelovanje (integriranost) u politički i društveni život zajednice (države) u kojoj žive. U prvom dijelu rada autorica predstavlja modele političkog predstavljanja nacionalnih manjina, kako bi utvrdila prednosti i mane svakog od njih. U drugom dijelu rada autorica analizira aktivnosti manjinskih stranaka na posljednjim parlamentarnim izborima u Srbiji, izborne programe koje predlažu i rezultate koje su ostvarile. ; The integration process can be perceived through the prism of justice, whereby the aim of integration is to achieve the legal and political equality between minority and majority. This paper is based on the idea that the society has two main communities: cultural and political. Following this dichotomy, one can conclude that the integration of national minorities has two dimensions: political and social. Integration of national minorities involves their participation (integration) in political and social life of the community (state) in which they live. First part of the paper provides the analysis of models of political representation of national minorities in order to determine the advantages and disadvantages of each model. In the second part, the author analyzes the activities of minority parties in the last parliamentary elections in Serbia, the electoral programs which they proposed and the results that have been achieved.

U ovom radu razmatra se djelovanje Slavenskoga komiteta Hrvatske, kluba intelektualaca i umjetnika okupljenih u prvim godinama nakon Drugoga svjetskog rata radi promoviranja ideja slavenske uzajamnosti i bliskosti sa Sovjetskim Savezom. Sagledavajući njegov rad u uvjetima uspostave komunističke prevlasti i hladnoratovske polarizacije u Europi, autor će posebno analizirati propagandu Slavenskoga komiteta o Sovjetskom Savezu i veličanje staljinističkoga modela upravljanja društvom. ; Public advocacy of Slavic mutuality and solidarity was an essential component of Soviet 'soft power' in the 1940s war-torn Europe. Being conceptualised by Stalin's government in order to strengthen influence over occupied Eastern Europe, it was driven by a propaganda abundant with national liberation, anti-fascism, social equality and democratisation traits, while warily covering up its communist agenda under a non-revolutionary facade. In postwar Croatia, Slavic consonance was particularly propagandised by the Slavic Committee of Croatia (dependent on the Slavic Committee of Yugoslavia), a para-political learned society whose mission was heavily influenced by both the ongoing Communist revolutionary ideologisation and the escalating Cold War polarisation. Lackeyed by the Yugoslav Communist Party, the Committee commended propaganda efforts that had already been carried out to perpetrate the aestheticisation and glorification of the Soviet Union, through painting its adversaries as enemies of peace and democracy, imperialist war-mongers, servants of capitalists, etc. The Committee was eager to conduct a ruthless defamation of Western democracy and pluralism, in order to heap praise on the Soviets. Considering the fact that the Committee was established in 1946 as an instrument intended to spread the political influence of the USSR, its existence closely followed the dynamics of Soviet-Yugoslav relations, so it disappeared shortly after the Tito-Stalin split in 1948.

Već se duže vrijeme govori o neuspjehu multikulturalizma. Štoviše, izjave su vodećih europskih političara zapravo potvrdile ono u što se sumnjalo. Kada to postane stav država članica zajednice koja svojim temeljnim dokumentima zagovara 'jednakost u različitosti', to postaje zabrinjavajuće. Kao antitezu neuspjehu odnosno smrti multikulturalizma stavljamo život Mediterana, iz više razloga. Prvi je razlog taj što se za Mediteran uvijek konstatira multikulturalnost. Mediteran je po sebi multikulturalan i on je rasadište kulturnog pluralizma u Zapadnoj Europi. Drugi je razlog mediteranska ruta kojom veliki broj imigranata pokušava doći u Europsku uniju, upravo sada kada je ona proglasila neuspjeh multikulturalizma. Odnos između Europske unije i Mediterana povijesno je duboko složen. Duboko povezan i duboko razdvojen. U ovom ćemo se radu dotaknuti samo djelića tog složenog odnosa. ; The failure of multiculturalism has been talked about for quite some time now. Moreover, the statements of leading European politicians have confirmed what was suspected. When this becomes the view of the member states of the community that advocates "equality in diversity" in its essential documents, it becomes worrying. As the antithesis to the failure, or death, of multiculturalism, we place the life of the Mediterranean for many reasons. The first reason is that multiculturalism is connected with the Mediterranean. The Mediterranean is multicultural in itself, and it is the root of cultural pluralism in Western Europe. The second reason is the M0editerranean route by which a large number of immigrants are trying to reach the European Union, in times when member states have declared the failure of multiculturalism. The relationship between the European Union and the Mediterranean is historically profoundly complex. Deeply connected and deeply separated. In this paper, we will touch only on a fraction of this complicated relationship.

U ovom se radu istražuje odnos između nacije, nacionalizma, građanstva i strategija europskih integracija. Propituje se problem odnosa između 'nacionalnog' i 'građanskog' aspekta u postojećoj nacionalnoj državi i problem odvajanja nacionalnog od građanskog u nekim opravdanjima transnacionalnih političkih integracija. Propituje se i teza nekih autora da su i nacija i država zapreka afirmaciji građanstva kao univerzalnog statusa u slobodi i jednakosti svih. Zapravo, analizira se krucijalno pitanje je li neka transnacionalna politička organizacija moguća kao "zajednica građana" prema konceptu 'konstitucionalnog patriotizma' ili kao internacionalna zajednica "društva narodā" s "pravom narodā" na pretpostavkama političkog liberalizma ili pristojno uređene državne vlasti. Autor analizira i pojam 'nacionalizma' te neopravdanost njegova proskribiranja per se. Na kraju komentira i analizira uočene nacionalne (nacionalističke) strategije integracije u Europsku uniju. ; This paper explores the relationship between the nation, nationalism, citizenship and European integration strategies. It addresses the problem of the relationship between the 'national' and 'civil' aspects of the existing nation state and the problem of separating the national from the civil in some justifications of transnational political integrations. It also examines the thesis of some authors who claim that both the nation and the state are obstacles to asserting citizenship as a universal status in the freedom and equality of all. In fact, it analyses the crucial issue whether a transnational political organisation is possible as a 'community of citizens' in line with the concept of 'constitutional patriotism', or as an international community in the sense of a 'Society of Peoples' with the 'right of nations' under the assumptions of political liberalism or of a properly ordered state government. The author also analyses the concept of 'nationalism' and the unjustifiableness of its proscription per se. In the final section, he comments on and ...