Suchergebnisse

Europsko je vijeće u lipnju 2000. godine utvrdilo da Hrvatska ispunjava uvjete za potencijalnoga kandidata za članstvo u Europskoj uniji (EU). Integracijski proces usmjeren prema kandidaturi i punopravnom članstvu u EU-u postaje otada temeljnom hrvatskom "državnom strategijom" i vanjskopolitičkim ciljem, razvijajući se "različitim brzinama" i s različitim stupnjevima uspješnosti na putu prema očekivanom krajnjem cilju. Istraživačko pitanje vezano je uz identifi kaciju i opis djelovanja glavnih vanjskih i unutrašnjih aktera (hrvatskih vlada i Europske unije) u tom procesu te uz procjenu ostvarenih rezultata njihova međudjelovanja u promatranom šestogodišnjem razdoblju. Empirijski istražen fenomen analizira se teorijskim pristupom akterski usmjerenog institucionalizma i modelom teorije igara.Rezultat analize pokazuje komparativnu prednost menadžmenta jednostranačke vlade Ive Sanadera (2003-2005) pred koalicijskom vladom Ivice Račana (2000-2003) u rezultatu i uspješnosti vođenja integracijskoga procesa za pristupanje Hrvatske Europskoj uniji. Doprinos i kvaliteta podrške Europske unije tom procesu višeznačna je, kao što su višeznačni i kompleksni njezin ustroj i politika. ; In June 2000, the European Council established that Croatia fulfi lled the conditions for acquiring the status of potential candidate for membership in the European Union.Thereafter, the integration process aimed at the candidature for, and subsequent full membership in the EU has been the fundamental Croatian "governmental strategy" and foreign policy goal, developing with "diff erent speeds" and diff erent levels of success towards the fi nal expected goal. Research is focused on the identifi cation and description of actions of the major foreign and internal actors in the process (Croatian governments and the European Union), as well as on the assessment of the achieved results of their interaction in the sixyear period under observation. The empirically studied phenomenon is analysed through the theoretical approach of actor-based ...

Osnovni cilj Europske Unije je promicati mir, stabilnost i gospodarski razvoj u državama zapadnog Balkana, a posljedično i integriranje ovih zemalja u EU. Danas Crna Gora, Srbija, Sjeverna Makedonija i Albanija imaju status zemlje kandidata za ulazak u EU, a Bosna i Hercegovina i Kosovo status zemlje potencijalnog kandidata. Najizgledniji ulazak u Europsku Uniju u bliskoj budućnosti imaju Srbija i Crna Gora koje su napravile već veliki iskorak na svom pristupnom putu, dok druge zemlje također teže bržoj integraciji. Među mnoštvom problema s kojima su suočene, prije svega lošim susjedskim odnosima, uzrok sporog integracijskog procesa leži i u tome što domaće političke elite teško pronalaze kompromis između onoga što Europska Unija zahtjeva od svake države kandidatkinje i onogo što očekuje domaća javnost. Ipak, politika širenja EU-a nalazi se u osnovi nastanka i razvoja EU-a, pa u bliskoj budućnosti možemo vjerovati da će zemlje zapadnog Balkana vremenom integrirati u Europsku Uniju. ; The main goal of the European Union is to promote peace, stability and economic development in the countries of Western Balkans , and consecutively, integration of the aforementioned countries into the EU. Today, Montenegro, Serbia, Northern Macedonia and Albania have the status for future membership of the EU while Bosnia and Herzegovina and Kosovo have the status of potential candidates. Serbia and Montenegro have already made a major leap forwards on their access path, have the best prospects for entering the EU in the near future, with the other countries also striving towards a faster integration. Amongst a myriad of problems they're facing, first and foremost being bad relations with neighbouring countries, the cause for a slow integration process lies also in the fact that domestic political elites find it hard to compromise between what the EU demands of each candidate country and what domestic public expects. However, the EU expansion policy is in the heart of its origin and development. Therefore, it is likely that the Western Balkans countries will eventually enter the EU in the near future.

Ova analiza društvenog konteksta manjinske politike u Republici Srbiji u razdoblju od 2000. do 2016. godine posebnu je pozornost posvetila osnovnim odrednicama i dostignućima manjinske politike u procesu tranzicije i pretpostavkama, kao i mehanizmima izgradnje integrativne manjinske politike. Vladajuća etno-nacionalistička mobilizacija otežava prevladavanje nedavne prošlosti i teških posljedica međuetničkog sukobljavanja, uključujući i oružane sukobe, zločine etničkog čišćenja i genocida. To otežava međuetničku i međudržavnu suradnju sa susjedima, državama na prostoru bivše Jugoslavije odnosno Zapadnog Balkana. Posljedice ovakve politike najvidljivije su u položaju "novih nacionalnih manjina" i u odnosima sa susjednim državama koje su "matične države" ovih nacionalnih manjina. Odgovor na ove izazove Srbija bi trebala pronaći u okolnostima pojačanog značaja regionalne suradnje i pristupanja Europskoj Uniji (EU). Pritom ovaj odgovor najviše ovisi o tome hoće li se reformama dostići cilj održivog razvoja kao temelja socijalne inkluzije, a i pretpostavka je nužnih reformi i "europske budućnosti" (Janjić, 2011: 1 - 3). ; This analysis of the social context of minority policy in the Republic of Serbia betveen 2000 and 2016 deals with major determinants and achievements of minority policy in the transition process, including preconditions and mechanisms aimed at achieving the integrative minority policy in Serbia. The basic experience with minority policy and overall post-socialist transition in Serbia is marked by contradictions in the triangle of solidarity, social inclusion and ethnic nationalism. The dominant ethno-nationalist mobilization hinders the ability of Serbia to overcome the legacy of recent past and serious consequences of inter-ethnic conflicts, including armed conflicts, ethnic cleansing and genocide. This hinders inter-ethnic and inter-state cooperation with its neighbors, countries of the former Yugoslavia and Western Balkans. The consequences of such policy are most clearly visible in the status of "new" national minorities and in relations with Serbia's neighbors - "kin-states" of its national minorities. Likewise, it is difficult to implement supporting policies for the Serbs in the region who perceive Serbia as their "kin-state". Serbia should seek to respond to these challenges in attaching more importance to regional cooperation and joining the European Union (EU).

The use of policy networks in the research of public policies includes identifying policy actors (both state & non-state actors) & determining the type of their relations, with the purpose of description & analysis of the policy process. The basic assumption of the approach is that contemporary policy-making is characterized by sharing of responsibilities for policy-making among state & the non-state actors. The approach is faced with a critical charge that it doesn't make a clear distinction between dependent & independent variables, & that it does not contain an implicit causal logic that could be falsified. Even though this criticism is partly justified, the policy networks approach should not be dismissed, albeit it should not be understood as a theory (in the sense of E. & V. Ostrom's level of theoretical discourse). Furthermore, the criticism mostly affects the 'interest intermediation school', which understands policy networks as generic term for different forms of state-society relations. Thus, the 'governance school' is much more fruitful for the development of policy networks idea. The 'Governance school' of policy networks approach can be understood as a framework &/or a model. Firstly, the policy networks approach has most similarities with the cycle model of policy process & the two approaches are closely related frameworks of public policy research. The characteristics of contemporary policy-making calls for adding policy networks to the cycle model &, in this perspective, the policy networks approach becomes an analytical tool-box for organizing empirical material. Secondly, policy networks are conceived as a specific form of governance, which becomes dominant in the recent literature. Within this perspective, ideas about policy networks have bigger theoretical ambitions, but are still developed at a level of a model, & not theory. Tables, References. Adapted from the source document.

Europska Unija je savez 27 zemalja članica te broji oko 500 milijuna stanovnika. Začetak Europske Unije smatra se 9. svibnja 1950. godine kada je Robert Schuman predložio osnivanje Europske zajednice za ugljen i čelik. Od tada do danas, EU broji ukupno 6 proširenja. Institucije i tijela Europske unije zajedno surađuju i donose odluke u svrhu formiranja i reguliranja odnosa unutar Unije. Ujedno sudjeluju u kreiranju proračuna koji služi za financiranje raznih politika i projekata u više aspekata (npr. obrazovanje, znanost, poljoprivreda i slično). Države članice europodručja također dijele i zajedničku valutu – euro. Republika Hrvatska najmlađa je članica Europske Unije, a pristupila je 2013. godine nakon nekoliko godina pregovora te niza uvjeta koje je uspješno ispunila na svom putu prema Uniji. Danas je ravnopravni član koji je u prvoj polovici 2020. godine predsjedao Vijećem Europske Unije, a preostaje joj preuzeti službenu valutu Europske Unije i pristupiti schengenskom prostoru. Europska unija ima velike planove za naredno razdoblje i svojim proračunom za budući višegodišnji financijski okvir pokriva puno aspekata koji su u potrebi za razvojem i financijskom pomoći, a radi i na uspješnom zbrinjavanju migranata i tražitelja azila te regulira zakonodavstvo vezano za migrante koji nemaju pravo ostati u EU. Ujedno svim naporima radi na oporavku gospodarstva nakon pandemije korona virusa koja je zadesila svijet početkom 2020. godine. ; European union is an alliance of 27 countries and has around 500 million residents. Birthday of the European union is considered to be May 9th 1950. when Robert Schuman suggested to form an European Coal and Steel Community. From that point on, European union had total of 6 enlargements. Institutions and bodies of European union work together and make decisions in order to form and regulate relationships inside of the Union. They work together to form a budget which will finance all kinds of policies and projects (i.e. education, science, agriculture.) States that are part of the ...

Europska Unija je savez 27 zemalja članica te broji oko 500 milijuna stanovnika. Začetak Europske Unije smatra se 9. svibnja 1950. godine kada je Robert Schuman predložio osnivanje Europske zajednice za ugljen i čelik. Od tada do danas, EU broji ukupno 6 proširenja. Institucije i tijela Europske unije zajedno surađuju i donose odluke u svrhu formiranja i reguliranja odnosa unutar Unije. Ujedno sudjeluju u kreiranju proračuna koji služi za financiranje raznih politika i projekata u više aspekata (npr. obrazovanje, znanost, poljoprivreda i slično). Države članice europodručja također dijele i zajedničku valutu – euro. Republika Hrvatska najmlađa je članica Europske Unije, a pristupila je 2013. godine nakon nekoliko godina pregovora te niza uvjeta koje je uspješno ispunila na svom putu prema Uniji. Danas je ravnopravni član koji je u prvoj polovici 2020. godine predsjedao Vijećem Europske Unije, a preostaje joj preuzeti službenu valutu Europske Unije i pristupiti schengenskom prostoru. Europska unija ima velike planove za naredno razdoblje i svojim proračunom za budući višegodišnji financijski okvir pokriva puno aspekata koji su u potrebi za razvojem i financijskom pomoći, a radi i na uspješnom zbrinjavanju migranata i tražitelja azila te regulira zakonodavstvo vezano za migrante koji nemaju pravo ostati u EU. Ujedno svim naporima radi na oporavku gospodarstva nakon pandemije korona virusa koja je zadesila svijet početkom 2020. godine. ; European union is an alliance of 27 countries and has around 500 million residents. Birthday of the European union is considered to be May 9th 1950. when Robert Schuman suggested to form an European Coal and Steel Community. From that point on, European union had total of 6 enlargements. Institutions and bodies of European union work together and make decisions in order to form and regulate relationships inside of the Union. They work together to form a budget which will finance all kinds of policies and projects (i.e. education, science, agriculture.) States that are part of the ...

Budućnost Zapadnog Balkana u svjetlu evropske integracije umnogome počiva na nizu različitih faktora koji nijesu dominantno i jedino vezani za same države ovog regiona. Iako sam proces integracije u EU presudno zavisi od spremnosti i sposobnosti država kandidata i potencijalnih kandidata da sprovedu sve potrebne reforme, transponuju pravnu tekovinu i ostvare tzv. evropski standard u zakonodavstvu i u praksi, on se ne odvija u vakuumu. Prije svega treba imati na umu da će razvoj situacije unutar Evropske unije imati značajnog uticaja na brzinu, dubinu i kvalitet ulaska preostalih balkanskih zemalja u Uniju. Evropska unija odnosno njezine države članice su te koje određuju i postavljaju pravila, te i snose najveću odgovornost za politiku proširenja. Pored toga ne smiju se zanemariti ni uticaji trećih strana koji su sve primjetniji i akutniji u regionu. Usporavanje reformi, evropsko upravljanje krizama, pojačana ili slabija uloga trećih aktera, sve to će bitno odrediti kakav proces evrointegracije predstoji u narednim godinama te, u skladu s time, i način na koji će on uticati na stabilnost i budućnost samih zemalja proširenja. U tom smislu, Zapadni Balkan istovremeno živi u promjenljivim stvarnostima koje donose različite ishode i mogućnosti. Ovaj članak, pored pregleda stanja na Zapadnom Balkanu, stoga daje i moguće scenarije za budući period. ; This article deals with the future of the Western Balkans in the light of a number of different factors that are not solely and purely connected to the countries of the region. Although the very process of integration into the EU is predominantly dependant on the readiness and the ability of the candidate and potential candidate countries to implement all the needed reforms, transpose the acquis and achieve the so-called European standard in legislation and in practice, the process is not being conducted in a vacuum. First of all, we should bear in mind that the development of the situation within the EU shall have crucial impact on the speed, depth and quality of the entrance of the remaining Balkan countries into the Union. Apart from that, we cannot ignore the influences of the third actors, which have become more visible and acute in the region. The EU and its Member States are the ones that define and set up the rules, therefore they bear most of the responsibility for the Enlargement Policy. Laggardness in reforms, EU crisis management, a stronger or weaker role of the third actors – all this shall determine what kind of process of European integration we shall have in the next years, and in line with it, the manner in which the process shall influence the stability and future of the enlargement countries. In this context, the Western Balkans simultaneously lives in variable realities that bring different outcomes and possibilities. This article, apart from the presentation of the situation in the Western Balkans, offers possible scenarios for the future.

Vanjska trgovima ima veliki značaj u gospodarstvu svake zemlje kroz multiplikativni efekt koji se ogleda ne samo kroz ekonomske komponente već i kroz sociokulturni razvoj. Cilj rada bio je identificirati Tursku u europskom kontekstu međunarodnih odnosa, odnosno ukazati na komparativnu i konkurentsku ulogu Turske u vanjskotrgovinskom poslovanju. Čimbenici odnosa Turske u europskom kontekstu su: demografski aspekti, sociološke i kulturološke razlike, pristupni kriteriji, ekonomski aspekti i politički izazovi. U posljednja dva desetljeća carinska unija Europske unije (EU) i Turske bila je okosnica razvoja u okviru bilateralne trgovine. U tom razdoblju Turska je postala petim glavnim trgovinskim partnerom s EU na globalnoj razini s vrijednošću bilateralne trgovine od 140 milijardi eura (2017). Slično tome, EU je najvažniji trgovinski partner Turske, koja predstavlja 41% turske globalne trgovine. Istraživanje u radu temeljeno je na analizi sekundarnih izvora podataka, a metode sinteze i deskripcije primijenjene su u interpretaciji dobivenih rezultata i formiranja zaključaka. Rezultati istraživanja pokazuju kako je integracija Turske u Europsku uniju određena kako "tvrdim" ekonomskim čimbenicima korisnosti, tako i "mekanim" čimbenicima kao što su osjećaj identiteta, religije ili stavovima prema imigrantima. Iako Turska pokazuje pozitivne ekonomske trendove u europskom kontekstu, "mekani" čimbenici ipak predstavljaju osnovnu barijeru integracije. ; Foreign trade has great significance in the economy of each country through a multiplier effect reflected not only through economic components but also through socio-cultural development. The aim of the paper was to identify Turkey in the European context of international relations, that is, to highlight Turkey's comparative and competitive role in foreign trade. Factors of the relationship between the Republic of Turkey and the European Union are: demographic aspects, sociological and cultural differences, access to critique, economic aspects and political challanges. In the last two decades, the EU and Turkey customs union was the cornerstone of bilateral trade. At that time, Turkey became the world's fifth largest trade with the EU on a global scale worth EUR 140 billion in 2017. Similarly, the EU is Turkey's most important trading partner, representing 41% of Turkey's global trade. The research in this paper is based on the analysis of secondary data sources, and synthesis and descriptive methods have been applied in the interpretation of the obtained results and the formation of conclusions. The results of the study show that Turkey's integration into the European Union is determined by both "hard" economic utility factors and "soft" factors such as a sense of identity, religion or attitudes towards immigrants. Although Turkey shows positive economic trends in the European context, "soft" factors still represent the primary barrier to integration. The great migration crizis that began in 2015, and continues today, has again put Turkey at the center of geopolitical interest, but also emphasized the interdependence of Turkey and the EU and the conceptualization of a new model of mutual relations.

The Belt and Road Initiative proclaimed by President Xi in 2013, a strategy developed by the Chinese government, is very important to China but is not confined to China. In order for the initiative to be successful it needs to be embraced by the countries on the terrestrial and maritime route indicated in the plan. In the late 1980s Deng Xiaoping proposed to integrate Socialism with Chinese Characteristics (Zhongguo Tese Shehui Zhuyi,中国特色社国主国) into global capitalism and in the 1990s the Jiang Zemin leadership initiated the Going out policy (Zouchuqu Zhanlue, 走出去国略) – the current Belt and Road Initiative is China's continuation in implementing those policies into actual deeds. China's accession to WTO in 2001 marked China's full integration into the global economy and since then the People's Republic of China (PRC) has become the largest trading partner for more than 180 countries. The Xi-Li administration has been extremely proactive since it was established in 2012; from that year on, Chinese behavior in international affairs has gained an ever-growing role as a forger of economic and diplomatic ties between countries. The primary example of this behavior is the Belt and Road Initiative (BRI). As every serious foreign policy plan, the BRI is an accumulation of various other initiatives. For example, the cooperation mechanism "16+1", with which the PRC has approached Central and Eastern European Countries (CEEC), can be integrated under the BRI. This paper analizes the "16+1" China-CEEC cooperation mechanism in the context of the bigger BRI initiative, and tries to comprehend the economic and political factors intertwined with its implementation. ; The Belt and Road Initiative proclaimed by President Xi in 2013, a strategy developed by the Chinese government, is very important to China but is not confined to China. In order for the initiative to be successful it needs to be embraced by the countries on the terrestrial and maritime route indicated in the plan. In the late 1980s Deng Xiaoping proposed to integrate Socialism with Chinese Characteristics (Zhongguo Tese Shehui Zhuyi,中国特色社国主国) into global capitalism and in the 1990s the Jiang Zemin leadership initiated the Going out policy (Zouchuqu Zhanlue, 走出去国略) – the current Belt and Road Initiative is China's continuation in implementing those policies into actual deeds. China's accession to WTO in 2001 marked China's full integration into the global economy and since then the People's Republic of China (PRC) has become the largest trading partner for more than 180 countries. The Xi-Li administration has been extremely proactive since it was established in 2012; from that year on, Chinese behavior in international affairs has gained an ever-growing role as a forger of economic and diplomatic ties between countries. The primary example of this behavior is the Belt and Road Initiative (BRI). As every serious foreign policy plan, the BRI is an accumulation of various other initiatives. For example, the cooperation mechanism "16+1", with which the PRC has approached Central and Eastern European Countries (CEEC), can be integrated under the BRI. This paper analizes the "16+1" China-CEEC cooperation mechanism in the context of the bigger BRI initiative, and tries to comprehend the economic and political factors intertwined with its implementation.

Predmet istraživanja diplomskog rada je jedinstveno tržište Europske unije. Cilj istraživanja je prikupiti podatke o jedinstvenom tržištu Europske unije na osnovu kojih će se iznijeti zaključak o utjecaju pandemije COVID-19, utjecaju BREXITA na jedinstveno tržište Europske unije te istražiti očekivanja za budućnost u vidu Digitalnog jedinstvenog tržišta Europske unije kroz Projekt EU4Digital Initiative. Nakon uvoda, metodologije istraživanja te navedenih izvora podataka definiraju se temeljne značajke Europske unije. Objašnjen je proces pristupanja Europskoj uniji te detaljnije razrađene situacije između država članica, država kandidatkinja i država potencijalnih kandidatkinja sa Europskom unijom. Nakon razrade osnovnih informacija o Europskoj uniji, prikazan je proces ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju te ekonomski učinci ostvareni ulaskom u Zajednicu. Ekonomski učinci promatrani su na osnovi uvoza, izvoza, nezaposlenosti, bruto domaćeg proizvoda i bruto domaćeg proizvoda po glavi stanovnika. Detaljno su objašnjenje "Četiri slobode" u okviru strategije jedinstvenog tržišta Europske unije, odnosno sloboda kretanja robe, sloboda kretanja kapitala, sloboda osnivanja i pružanja usluga, sloboda kretanja osoba. Osim suradnje država članica Europske unije na jedinstvenom tržištu, pobliže je prikazana i suradnja sa Istočnoeuropskim zemljama, poznato kao Istočno partnerstvo. Donesen je program za jedinstveno tržište Europske unije za razdoblje 2021. – 2027,. koji posjeduje šest temeljnih ciljeva u navedenom periodu. Brexit i Covid-19 najveće su promjene koje su se dogodile na području Europske unije od 2020. godine, a prethodno je suočena sa promjenama u digitalnoj tehnologiji. Cilj ovoga rada je sagledati cjelokupnu situaciju na području Europske unije te istražiti na koji način će digitalne tehnologije, odlazak Velike Britanije iz Europske unije te pandemija COVID-19, utjecati na jedinstveno tržište Europske unije. ; The subject of the thesis research is the single market of the European Union. The aim of the ...

Predmet istraživanja diplomskog rada je jedinstveno tržište Europske unije. Cilj istraživanja je prikupiti podatke o jedinstvenom tržištu Europske unije na osnovu kojih će se iznijeti zaključak o utjecaju pandemije COVID-19, utjecaju BREXITA na jedinstveno tržište Europske unije te istražiti očekivanja za budućnost u vidu Digitalnog jedinstvenog tržišta Europske unije kroz Projekt EU4Digital Initiative. Nakon uvoda, metodologije istraživanja te navedenih izvora podataka definiraju se temeljne značajke Europske unije. Objašnjen je proces pristupanja Europskoj uniji te detaljnije razrađene situacije između država članica, država kandidatkinja i država potencijalnih kandidatkinja sa Europskom unijom. Nakon razrade osnovnih informacija o Europskoj uniji, prikazan je proces ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju te ekonomski učinci ostvareni ulaskom u Zajednicu. Ekonomski učinci promatrani su na osnovi uvoza, izvoza, nezaposlenosti, bruto domaćeg proizvoda i bruto domaćeg proizvoda po glavi stanovnika. Detaljno su objašnjenje "Četiri slobode" u okviru strategije jedinstvenog tržišta Europske unije, odnosno sloboda kretanja robe, sloboda kretanja kapitala, sloboda osnivanja i pružanja usluga, sloboda kretanja osoba. Osim suradnje država članica Europske unije na jedinstvenom tržištu, pobliže je prikazana i suradnja sa Istočnoeuropskim zemljama, poznato kao Istočno partnerstvo. Donesen je program za jedinstveno tržište Europske unije za razdoblje 2021. – 2027,. koji posjeduje šest temeljnih ciljeva u navedenom periodu. Brexit i Covid-19 najveće su promjene koje su se dogodile na području Europske unije od 2020. godine, a prethodno je suočena sa promjenama u digitalnoj tehnologiji. Cilj ovoga rada je sagledati cjelokupnu situaciju na području Europske unije te istražiti na koji način će digitalne tehnologije, odlazak Velike Britanije iz Europske unije te pandemija COVID-19, utjecati na jedinstveno tržište Europske unije. ; The subject of the thesis research is the single market of the European Union. The aim of the ...