Na stajališta hrvatskih građana o Europskoj uniji te ishod budućeg referenduma o ulasku Republike Hrvatske u tu zajednicu, izravno će utjecati njihova percepcija Europske unije. Istražujući percepciju Europske unije u hrvatskoj javnosti možemo prepoznati sporne točke u odnosu EU-Hrvatska, naslutiti razloge pada potpore hrvatskih građana ulasku Hrvatske u Europsku uniju te ujedno razumjeti mogućnosti promjene te percepcije. Analizirajući odnose između Hrvatske i Europe posljednja dva desetljeća, autor uočava temelje današnje percepcije Europske unije u odnosima Hrvatske i Europe prilikom raspada Jugoslavije 1991. i stvaranja Republike Hrvatske. Današnja percepcija Europske unije, naime, uvjetovana je ne samo konkretnim očekivanjima (koristima i štetama) u aspektima društvenog i gospodarskog života, već i općim dojmovima građana o EU-u te odnosom Europe prema Hrvatskoj. Istraživanje otkriva kako je razina očekivanja, odnosno nada i strahova te stereotipa o Europskoj uniji uvjetovana i nedovoljnom razinom informiranosti građana o različitim aspektima funkcioniranja Europske unije. ; Attitudes of Croatian citizens towards the European Union and the outcome of the future referendum on the entry of the Republic of Croatia into this Community will be directly infl uenced by their perception of the European Union. By examining the perception of the European Union among the Croatian public, we can identify sticking points in the relationship between the European Union and Croatia, identify the causes of the decline of support of Croatian citizens for the entry of Croatia into the European Union and understand the possibility of changing this perception. Through an analysis of the relations between Croatia and Europe during the last two decades, the author notes the foundations of today's perception of the European Union in the relations between Croatia and Europe during the collapse of Yugoslavia in 1991 and the creation of the Republic of Croatia. Today's perception of the European Union is determined not only by ...
Osnovni cilj Europske Unije je promicati mir, stabilnost i gospodarski razvoj u državama zapadnog Balkana, a posljedično i integriranje ovih zemalja u EU. Danas Crna Gora, Srbija, Sjeverna Makedonija i Albanija imaju status zemlje kandidata za ulazak u EU, a Bosna i Hercegovina i Kosovo status zemlje potencijalnog kandidata. Najizgledniji ulazak u Europsku Uniju u bliskoj budućnosti imaju Srbija i Crna Gora koje su napravile već veliki iskorak na svom pristupnom putu, dok druge zemlje također teže bržoj integraciji. Među mnoštvom problema s kojima su suočene, prije svega lošim susjedskim odnosima, uzrok sporog integracijskog procesa leži i u tome što domaće političke elite teško pronalaze kompromis između onoga što Europska Unija zahtjeva od svake države kandidatkinje i onogo što očekuje domaća javnost. Ipak, politika širenja EU-a nalazi se u osnovi nastanka i razvoja EU-a, pa u bliskoj budućnosti možemo vjerovati da će zemlje zapadnog Balkana vremenom integrirati u Europsku Uniju. ; The main goal of the European Union is to promote peace, stability and economic development in the countries of Western Balkans , and consecutively, integration of the aforementioned countries into the EU. Today, Montenegro, Serbia, Northern Macedonia and Albania have the status for future membership of the EU while Bosnia and Herzegovina and Kosovo have the status of potential candidates. Serbia and Montenegro have already made a major leap forwards on their access path, have the best prospects for entering the EU in the near future, with the other countries also striving towards a faster integration. Amongst a myriad of problems they're facing, first and foremost being bad relations with neighbouring countries, the cause for a slow integration process lies also in the fact that domestic political elites find it hard to compromise between what the EU demands of each candidate country and what domestic public expects. However, the EU expansion policy is in the heart of its origin and development. Therefore, it is likely that the ...
Osnovni cilj Europske Unije je promicati mir, stabilnost i gospodarski razvoj u državama zapadnog Balkana, a posljedično i integriranje ovih zemalja u EU. Danas Crna Gora, Srbija, Sjeverna Makedonija i Albanija imaju status zemlje kandidata za ulazak u EU, a Bosna i Hercegovina i Kosovo status zemlje potencijalnog kandidata. Najizgledniji ulazak u Europsku Uniju u bliskoj budućnosti imaju Srbija i Crna Gora koje su napravile već veliki iskorak na svom pristupnom putu, dok druge zemlje također teže bržoj integraciji. Među mnoštvom problema s kojima su suočene, prije svega lošim susjedskim odnosima, uzrok sporog integracijskog procesa leži i u tome što domaće političke elite teško pronalaze kompromis između onoga što Europska Unija zahtjeva od svake države kandidatkinje i onogo što očekuje domaća javnost. Ipak, politika širenja EU-a nalazi se u osnovi nastanka i razvoja EU-a, pa u bliskoj budućnosti možemo vjerovati da će zemlje zapadnog Balkana vremenom integrirati u Europsku Uniju. ; The main goal of the European Union is to promote peace, stability and economic development in the countries of Western Balkans , and consecutively, integration of the aforementioned countries into the EU. Today, Montenegro, Serbia, Northern Macedonia and Albania have the status for future membership of the EU while Bosnia and Herzegovina and Kosovo have the status of potential candidates. Serbia and Montenegro have already made a major leap forwards on their access path, have the best prospects for entering the EU in the near future, with the other countries also striving towards a faster integration. Amongst a myriad of problems they're facing, first and foremost being bad relations with neighbouring countries, the cause for a slow integration process lies also in the fact that domestic political elites find it hard to compromise between what the EU demands of each candidate country and what domestic public expects. However, the EU expansion policy is in the heart of its origin and development. Therefore, it is likely that the Western Balkans countries will eventually enter the EU in the near future.
Cilj je ovoga rada raščlaniti razloge koji ukazuju na potrebu donošenja kodificiranih pravila upravnoga postupka u pravu Unije te ocijeniti kvalitetu predloženih rješenja. U ovome radu najprije se nastoji odgovoriti na pitanje postoji li u Europskoj uniji potreba za kodificiranjem pravila upravnoga postupka. To se čini analizom nekih njezinih propisa, ali i stajališta iznesenih u znanstvenoj i stručnoj literaturi. Ukazuje se na dosadašnje "kodifikacijske neuspjehe" te se kratko prikazuje geneza donošenja i danas aktualnoga prijedloga Uredbe o otvorenoj, učinkovitoj i neovisnoj upravi Europske unije. Zatim se analiziraju ciljevi ovoga prijedloga propisa i u njemu sadržana rješenja. Ona se uspoređuju s aktualnim rješenjima sadržanima u hrvatskom pravnom sustavu i pravnim sustavima nekih država članica Unije, kako bi se utvrdilo hoće li eventualno usvajanje predložene uredbe u praksi zahtijevati značajnije odstupanje u radu institucija, tijela, ureda i agencija Unije od pravila vođenja upravnoga postupka uvriježenih u nacionalnim pravnim sustavima država članica. Time se ukazuje na neke prednosti, ali i nedostatke predloženoga teksta. Konačno, zaključuje se hoće li Unija eventualnom predloženom "kodifikacijom" stvoriti nove pravne režime ili će se zadovoljiti zakonskim utvrđenjem već postojećih pravila u okviru jednoga propisa. ; The aim of this paper is to analyse reasons pointing out the need to codify the rules for administrative procedure in EU law and to assess the quality of suggested solutions. Firstly, an attempt is made to answer the question of whether the European Union needs to codify rules of administrative procedure. This is done by analysing some of its regulations as well as the views purported in scientific and professional literature. The "codification failures" to date are pointed out and the genesis of passing the today still current proposed "Regulations on open, effective and independent European Union Administration". Then, the aims of this proposed regulation and its contained solutions are ...
U radu se prikazuju čimbenici promjena u radu hrvatskih poreznih tijela s obzirom na to da borba protiv utaja i izbjegavanja poreza intenzivira rad na regulatornom okviru međunarodnog oporezivanja na svim razinama. Daje se povijesni presjek uređenja rada hrvatske porezne uprave u zadnja dva desetljeća, a posebno se ukazuje na globalni rat utajama poreza pa se prikazuje OECD-ov Akcijski plan – BEPS. Mjere iz tog plana na europskoj razini provedene su kroz veći broj direktiva te se izdvaja Direktiva Vijeća Europske unije protiv izbjegavanja poreza (ATAD) te posljedice implementacije u unutarnje hrvatsko zakonodavstvo. ATAD kao europski odgovor na BEPS nameće izmjene i prilagodbu poreznih tijela novim pravilima. Posebno se naglašavaju nužna prilagodba hrvatskih poreznih tijela europskim pravilima o poreznim postupcima dokazivanja izbjegavanja poreza te nužne prilagodbe i promjene područja rješavanja poreznih sporova. ; This paper shows the factors of change in the work of Croatian taxation bodies given that combatting taxation evasion and tax avoidance intensifies work on the regulatory framework of international taxation at all levels. An historical cross-sectional overview of the regulation of the work of the Croatian taxation office over the last two decades, showing in particular the global taxation evasion war in OECD's Action Plan - BEPS. Measures from that plan at a European level have been implemented through a large number of directives pointing out the European Council Directive against Tax Avoidance (ATED) and the consequences of implementation within Croatian legislation. ATAD as a European answer to BEPS imposes changes and adjustments to taxation bodies by new rules. Necessary adjustment of Croatian taxation bodies to European rules on taxation procedures for proving taxation evasion and necessary adjustments and changes in areas of resolving taxation disputes are particularly pointed out.
U radu se obrađuju emisije optjecajnog kovinskog novca država članica Europske unije koje koriste nacionalni novac kao zakonsko sredstvo plaćanja (države članice s odstupanjem) sa aspekta utjecaja tih okolnosti na obvezu uvođenja zajedničke valute. Godine 2021. to su Bugarska, Češka, Danska, Hrvatska, Mađarska, Poljska, Rumunjska i Švedska. Prema Ugovoru o osnivanju Europske unije države članice ove asocijacije su obvezne (uz dvije iznimke) uvesti zajedničku valutu Unije - euro u trenutku kada ispune uvjete za to. Ovakvo uređenje novčanog suvereniteta u Europskoj uniji implicira da u ovoj zajednici sada postoji devet različitih valutnih područja. Jedno, ujedno i najveće novčano područje je eurozona sa zajedničkom valutom i čini ga devetnaest država članica Unije te osam novčanih područja (država) s nacionalnom valutom. Države članice s odstupanjem su dužne ispunjavati svoje obveze u odnosu na ostvarenje ekonomske i monetarne unije kao najvišeg stupnja integracije. Ove aktivnosti su predmet valorizacije najmanje svake dvije godine ili po zahtjevu države članice s odstupanjem. Novčana rješenja u segmentu optjecajnog kovinskog novca u državama Europske unije sa nacionalnim novcem su različita i drukčija od uređenja u eurozoni. Prije svega se to odnosi na gospodarenje ovim novcem, ali i numizmatičkim aspektima njihovih izdanja kao i tradicijom u pojedinim sredinama. Stoga ovakvo stanje ima i utjecaj na proces uvođenja zajedničkog novca u tim državama. Zajednički optjecajni kovinski novac u Europskoj uniji je euro i njegov stoti dio euro cent. Ovaj je novac zakonsko sredstvo plaćanja na području svih država koje su ga prihvatile i one čine eurozonu. Svaka država emitent ovoga novca samostalno uređuje njegov avers dok je revers zajednički. Optjecajni kovinski novac, unatoč činjenici da bezgotovinska plaćanja postaju sve zastupljenija, i dalje, posebno u nekim sredinama, je izuzetno prisutan i značajan novčani oblik. Kroz analizu veličine apoenskog niza emisija optjecajnog kovinskog novca u svakoj državi koja koristi nacionalnu valutu, materijala koji se koristi u njihovoj izradi, vremenu puštanja ovih apoena u optjecaj te njihovoj kupovnoj snazi zaključuje se o monetarnim politikama u segmentu optjecajnog novca ovih država i odrazu istih na prihvaćanje zajedničkog novca. U radu se daje prikaz značajnijih novčanih unija u povijesti te osnovne specifičnosti novčanih rješenja u Europskoj uniji. ; The article addresses the issue of circulating coins of the EU member states that use their national currency as legal tender (member states with a derogation), from the aspect of how these circumstances affect the obligation to introduce the common currency. In 2021, these were Bulgaria, Croatia, Czech Republic, Denmark, Hungary, Poland, Rumania and Sweden. In accordance with the Founding Treaties of the EU, the member states of this association have the obligation (with two exceptions) to introduce the common EU currency – the euro, at the moment when they meet conditions to do so. This way of regulating EU monetary sovereignty implies that this community at present has nine different currency areas. The largest currency region is the Eurozone with a common currency, and it consists of nineteen EU member states, and there are also eight currency regions (states) that use their national currencies. The member states with a derogation have the obligation to fulfil their commitments with respect to joining the economic and monetary union as the highest level of integration. These activities are evaluated at least every two years, or on demand of a member state with derogation. The monetary solutions concerning the circulating coins in the EU states with national currency are different from the regulation in the Eurozone. In the first place this refers to managing this currency, but also to numismatic aspects of their issuing and the tradition of particular countries. This state of affairs also influences the process of introducing the common currency in these countries. The common circulating coins in the EU are the euro and its hundredth part, the euro cent. This currency is legal tender in all the states that introduced it and they make up the Eurozone. Each country that issued these coins independently regulated their obverse, while the reverse is common. The circulating coins are still, although noncash payment is increasing, a very present and important form of payment, especially in some communities. Through analysing the denominations of the currency in each state that uses the national currency, the material used to produce it, the time when these denominations were issued and their market value, the author concludes about the monetary policies concerning the circulating currency in these states and how they will be reflected on accepting the common currency. The article also gives a survey of the more important monetary unions in history and the basic specifics of the monetary solutions in the EU.
Social entrepreneurs create value. Global problems such as poverty have been heightened by the economic crisis lately and continue to affect the lives of many people all over the world and bring a great deal of interest to the social economy. Social entrepreneurship is an important determinant of the social economy and describes a set of exceptional behaviors. This paper analyzes the notion, perception, and degree of social-economic development with an emphasis on social entrepreneurship in the selected countries of the European Union and Croatia. The analysis encompasses the concept and development of selected older members of the European Union and relies on post-socialist countries at the same time as the newest members of the European Union. By analyzing the facts it is trying to prove that the social economy and social entrepreneurship are more developed and more fragmented in the older and more developed countries of the European Union. Further evidence of this fact is the level of employment in the social economy in the European Union, where the post-socialist countries lag behind the more developed countries of the European Union. ; Društveni poduzetnici stvaraju vrijednost. Globalni problemi poput siromaštva u posljednje su vrijeme intenzivirani uslijed gospodarske krize te i dalje imaju velik utjecaj na život mnogih ljudi diljem svijeta i predstavljaju velik interes društvenoj ekonomiji. Društveno poduzetništvo je važna odrednica društvene ekonomije i opisuje skup iznimnih ponašanja. Ovaj rad analizira pojam, percepciju i stupanj društveno-gospodarskog razvoja s naglaskom na društveno poduzetništvo u odabranim zemljama Europske unije i u Hrvatskoj. Analiza obuhvaća koncept i razvoj odabranih starijih članica Europske unije i oslanja se na postsocijalističke zemlje, kao najmlađe članice Europske unije. Analiziranjem činjenica članak pokušava dokazati da su društvena ekonomija i društveno poduzetništvo razvijeniji i rascjepkaniji u starijim i razvijenijim zemljama članicama Europske unije. Dodatni dokaz ...
Ovaj rad analizira prosječnu bruto per capita dohodovnu konvergenciju osam zemalja Jugoistočne Evrope (JIE) prema prosjeku EU-a. Cilj je utvrditi koji faktori doprinose konvergenciji zemalja JIE regije kao i opisati kretanje konvergencije u periodu 2000.-2018. godine, s posebnom pozornošću na dva pod perioda, prije i nakon Svjetske ekonomke krize. Koristimo pri tome kombinaciju parametarskih i neparametarskih metoda i linearne panel regresije fiksnih efekata s robusnim standardnim greškama. Rezultati sugeriraju da je konvergencija bila podstaknuta procesom EU integracija, obrazovnim nivoom stanovništva, investicijama (stranim, domaćim i javnim), kreditnom ekspanzijom u privatnom sektoru, kao i rastom javnih rashoda. S druge strane, ekonomska kriza, nezaposlenost i inflacija bili su glavni faktori koji su utjecali na divergenciju procesa. Zaključujemo na kraju i da je post-tranzicijski model rasta dominantan u regiji SEE, temeljen na stranim direktnim investicijama, nedovoljan, i da su domaće privatne investicije kritično-nedostajući faktor brže dohodovne konvergencije. ; This paper investigates the average gross per capita income convergence of eight Southeast European economies towards the EU average. Our goal is to analyse which factors have driven that convergence in the SEE region and describe convergence paths in the 2000-2018 period, concerning two sub-periods, before and after the economic crisis. We use a combination of parametric and nonparametric methods and a fixed effects linear panel regression with robust standard errors. Results suggest that the EU integration process drove convergence, education level, investment (FDI, private domestic and public investments), and private sector lending, as well as by government expenditures. Economic crisis, unemployment, and inflation were the main factors which have influenced the divergence process. We also concluded that the post-transition growth model dominant in the SEE region, based on an FDI inflow, has not sufficient for income convergence in this region. Private domestic investments are a critical missing factor for faster income convergence.
Već dulje vrijeme u europskom javnom prostoru traje sekuritizacija uspostave vojske Europske unije. Europski federalisti sekuritiziraju uspostavu vojske EU kao jedino rješenje pri zaštiti europskog društva i europskog identiteta pred egzistencijalnom prijetnjom ruske revizionističke politike i neizvjesnog međunarodnog sigurnosnog sistema. S druge strane euroskeptici, dužnosnici Sjedinjenih Američkih Država, Velike Britanije i NATO-a sekuritiziraju uspostavu vojske Europske unije kao egzistencijalne prijetnje suverenitetu država članica Unije i opstanku NATO-a. Motiv SAD-a za sekuritizaciju uspostave vojske EU jest očuvanje trenutačnog stanja stvari u međunarodnom sigurnosnom sustavu budući da EU smatraju svojim konkurentom. Putem teorije sekuritizacije rad dokazuje sekuritizaciju uspostave vojske EU od strane dužnosnika SAD-a analizom dijelova sekuritizacije te kritičkom analizom diskursa govornih činova i službenih američkih sigurnosnih dokumenata. ; The securitisation of the establishment of the European Union military has been undergoing in European public space for a significant amount of time. European federalists securitize the establishment of the EU military as the only solution in protecting European society and European identity from the existential threat of Russian revisionist foreign policy and the uncertainty of international security system. In contrast, Eurosceptics, officials of the United States of America, the United Kingdom and NATO, are securitizing the establishment of the EU military as an existential threat to the sovereignty of the member states of the Union and the survival of NATO. The US motive for securitizing the establishment of the EU military is to maintain the current state of affairs in the international security system as they consider the EU to be a competitor. Using the Theory of securitization, this paper proves the actuality of the securitization of the establishment of the EU military by US officials by analysing elements of the securitization and critically analysing the discourse of speech acts and official US security documents.
Ovaj rad bavi se političkom simbolikom zastave kao sastavnim dijelom političkih rituala i političke mitologije te posebice desakralizacijom (profanacijom) zastave kao fenomenom izrazitog političkog simbolizma. U prvom dijelu rada iznosi se povijesni pregled desakralizacije zastave, nacionalne i državne, dok u drugom dijelu autor razmatra fenomen desakralizacije zastave među-narodnih organizacija. Zatim se analizira slučaj desakralizacije zastave Europske Unije u Hrvatskoj 2011. godine u kontekstu kaznenog progona počinitelja i u kontekstu interpretacije kaznenih sankcija, pri čemu autor tvrdi da se odredba članka 186. Kaznenog zakona ne može odnositi na zastavu Europske Unije jer je Lisabonskim ugovorom, koji je stupio na snagu 1. prosinca 2009., dotadašnja zastava EU-a prestala biti službenom. S druge strane EU nije klasična međunarodna organizacija, već politička asocijacija zemalja članica sui generis, pa tako izmiče definiciji međunarodne organizacije, što je potvrđeno i Rezolucijom Opće skupštine UN-a od 3. svibnja 2011. U takvom kontekstu promašen je kazneni progon palitelja zastave EU-a u Hrvatskoj, kao što je neprimjerena i kaznena odredba sa zapriječenom kaznom koja na simboliku paljenja zastave odgovara simbolikom represije. U zaključku autor iznosi da je za politologiju od posebne važnosti izučavanje političke simbolike, što obrazlaže svojom analizom na primjeru desakralizacije zastave Europske Unije. ; This article deals with the political symbolism of the flag as a constituent part of political rituals and political mythology, and special attention is given to the desecration of the flag as a phenomenon of exceptional political symbolism. The author reviews cases of flag desecration, national and international, while in the second part of the article deals with the desecration of international organizations' flags highlighting the desecration of the EU flag. Then the article analyses the desecration of the EU flag in Croatia in 2011 within the context of criminal proceedings initiated against the perpetrators. In doing so, the author finds that Art. 186 of the Croatian Penal Code cannot apply to the desecration of the EU flag as a symbol of an international organization, because the EU is not a classical international organization, but an association of states sui generis, as the German Federal Constitutional court ruled in 1993. Moreover, the flag of Europe is not the official flag of the EU any more since the provisions on EU symbols were cancelled in the Lisbon Treaty entering into force on December 1, 2009. Therefore flag burners or flag rippers cannot be prosecuted under the provisions of this article, because no one can be indicted for a non-existing symbol. However, the study of political symbols is very important in contemporary political science and this should be dealt with in analysis and research.
Negativni ishod referenduma o Ustavu Europske unije u Francuskoj i Nizozemskoj doveo je u žarište alternativu između preoblikovanja Europe u federativnu državu i njezinog zadržavanja statusa svojevrsne međunarodne organizacije. U radu se naglašava da je ta alternativa manje oštra nego što se čini. Europska je unija proces koji obje mogućnosti drži otvorenima. Europa se može istodobno razvijati i prema čvršćim strukturama u nekim područjima i prema većoj elastičnosti i prilagodljivosti u drugima: sigurnost, regulacija, javne službe, socijalna skrb, snaženje kapaciteta za ekonomsku kompeticiju, poboljšanje sposobnosti za suočavanje s globalnim izazovima. Uspoređuju se rezultati radova o upravljanju višerazinskim teritorijalnim sustavima, osobito u njemačkoj i američkoj tradiciji, u pogledu kapaciteta rješavanja problama u višerazinskim sustavima pod uvjetima pregovaranja i labave skopčanosti među razinama. U konačnici, taj je kapacitet važniji od formalnih obilježja europskog integracijskog oblika. ; The negative out come of the referenda about the European Constitution in France and the Netherlands have, apparently, put the alternative between the transformation of Europe in a federative State and its remaining an international organization in to sharper focus. The argument in this paper is that this alternative is less sharp than it might appear. The European Union is an evolving proces that keeps both alternatives open. Europe could move simultaneously towards tighter structures in some fields and towards greater elasticity and adaptivenes in others: security, regulation, public services, social benefits, increasing capacity for economic competition, better ability to face new global challenges. Work done about the govenance of multi level territorial systems, particularly in the German and American traditions, is compared from the point of view of the problem-solving capacity of multi level systems under conditions of bargaining and loose coupling among its levels. This capacity, in the final analysis, is more important than the formal attributes of the European construction.
Ovaj diplomski rad pruža svojevrstan pregled razvoja sigurnosne i antiterorističke politike EU temeljene na idejama manjeg zla, ravnoteže i trgovanja između slobode i sigurnosti, uz analizu samih ideja. Analizirajući izvanrednost sigurnosne politike EU s jedne, te terorizma kao glavnog izazova sigurnosti EU (uz etničke sukobe) s druge strane, u radu se prikazuju određene proturječnosti sigurnosnih mjera EU utemeljenih na ideji ravnoteže sigurnosti i slobode. Proturječnosti su vidljive, ne toliko u smislu neprestanog pozivanja na nužnost i važnost očuvanja sigurnosti i slobode i paralelnom ograničavanju istih, koliko u smislu ograničavanja ili ukidanje ljudskih prava i sloboda kao načina podizanja općeg stanja sigurnosti bez pružanja konkretnih procjena o učinkovitosti istih, bez stvarnih jamstava ili dokaza o postizanja sigurnosnih uspjeha. Europska integracija počiva na vrijednostima mira, slobode, jednakosti i tolerancije od samih svojih početaka. U kompleksnosti odnosa europskih liberalnih vrijednosti i ciljeva s jedne, te sigurnosne nužnosti i opravdanja s druge strane, ovaj rad svoju tezu temelji na nekoliko primjera ograničavanja temeljnih ljudskih i građanskih sloboda. Građanska prava koja se obrađuju temelje se na Ugovoru iz Maastrichta, dok se ljudska prava temelje se na Europskoj konvenciji o ljudskim pravima. Kada se govori o postizanju, povećanju ili ugrozi sigurnosti, sigurnost se definira kao (I.) "Sigurnost kao stanje osjećaja zbrinutosti i smirenosti, slobode od straha ili tjeskobe" i (II) "Sigurnost kao poduzimanje mjera i postupaka s ciljem poboljšanja sigurnosti države ili organizacije". Europska sigurnost je shvaćena kao strategija vrlo bliska konceptu europskog identiteta tj. kao artikulacija zajedničkih europskih vrijednosti i interesa. ; This master's thesis provides an unique overview of the development of security and counter-terrorism policies of the EU based on the ideas of the lesser evil, balance and tradeoffs between freedom and security, along with an analysis of the ideas ...
Vrhovne revizijske institucije kao promotori jačanja odgovornosti u javnom sektoru važan su čimbenik demokratskog društvenog poretka. Svoje aktivnosti provode u okviru ustava, zakona te u skladu sa Međunarodnim standardima vrhovnih revizijskih institucija. Provode financijske revizije, revizije učinkovitosti te usklađenosti. Vrhovne revizijske institucije svojim djelovanjem utječu na kvalitetu javne usluge te stvaraju dodanu vrijednost društvu. U ovome radu naglasak je na transparentnom radu vrhovnih revizijskih institucija. Objava informacija na službenim mrežnim stranicama, u godišnjem izvještaju o radu te prisutnost na društvenim mrežama predstavljaju modele komunikacije vrhovnih revizijskih institucija putem kojih iste svoj rad i ulogu predstavljaju parlamentu i javnosti. ; Supreme audit institutions as promoters of strengthening accountability in the public sector are an important factor in democratic society. They act in accordance with legal framework and International standards of supreme audit institutions. Supreme audit institutions conduct financial audit, performance and compliance audit in public sector. They influence on the quality of public services and create added value for the society. This paper emphasizes the principles of transparency of supreme audit institutions. Official websites of supreme audit institutions, annual activity reports (also published on official website) and social networks present the most common communication channels for presenting the work and the role of supreme audit institutions to the parliament and to the general public.
U ovom radu istraživali su se izazovi poslovanja malih i srednjih poduzeća, s ciljem suočavanja s istima te time boljom prilagodbom na njih. Kako danas postoje brojne mogućnosti, postoje i barijere koje otežavaju normalni poslovni proces. Prilikom izrade rada, zaključeno je kako mala i srednja poduzeća imaju brojne izazove, od kojih se najviše izdvajaju administrativni i financijski. Administrativni, kao glavni izazov, moguće je riješiti pojednostavljivanjem propisa, eliminiranjem nepotrebnih uredbi te naporom europske unije i usklađivanjem sa zemljama članicama. Financijski, pak, bi se riješio boljim educiranjem o postojećim načinima financiranja te nižim kamatnim stopama na zaduživanje. ; In this thesis numerous business challenges of small and medium enterprises were analysed with the purpose of dealing with them and consequently adjust to them. Although today numerous possibilities exist, there are also barriers that make normal business process more difficult. As a result of the research for this thesis, the conclusion was drawn that SMEs have a number of challenges, of which administrative and financial challenges arose as the most conspicuous. The administrative challenges, being the main ones, can be solved by easing the regulations and eliminating the unnecessary ones, with the effort from the European Union and the harmonization of member states. Financial one, on the other side, can be solved through better education and lower interest rates.
