Politička stabilnost u velikoj mjeri djeluje na ekonomske performanse određene zemlje. U ovom će se radu primjenom panel-modela sa slučajnim efektom pokazati da politička stabilnost ima znatan utjecaj na produktivnost rada mjerenu BDP-om po zaposlenom. Pritom će se politička stabilnost određene zemlje procjenjivati s pomoću indikatora političke stabilnosti i izostanka nasilja/terorizma, rizika državnog udara i indikatora državne legitimnosti. U uzorak je odabrano 11 postsocijalističkih zemlja Europske unije od 2000. do 2017. godine. Provedena analiza pokazuje da politička stabilnost ima bitan utjecaj na produktivnost rada u postsocijalističkim europskim zemljama te je robusnost rezultata dodatno potvrđena provođenjem analize pri alternativnim specifikacijama. S obzirom na to da se u postojećim radovima većinom nastojalo otkriti uzroke političke nestabilnosti i kako ih spriječiti, ovaj rad stavlja naglasak na posljedice političke nestabilnosti na produktivnost i gospodarstvo u cjelini. ; Economic performance of a specific country is, to a large extent, affected by political stability. The aim of this paper is to show that political stability has a significant impact on labour productivity measured by GDP per person employed. An analysis has been made using the random-effects model on three different measures for estimating political stability of a specific country: political stability and absence of violence/terrorism, risk of coup, and state legitimacy. The sample consists of 11 post-socialist EU countries for the period between 2000 and 2017. The results indicate that political stability has a significant impact on labour productivity in post-socialist European countries. The robustness of results has been further conferment by alternative model specification. Given the fact that the majority of existing literature focuses on the causes of political instability and the measures of preventing them, this paper primarily points out the consequences of political instability on labour productivity and the economy.
Ovaj rad bavi se istraživanjem industrijske politike Europske Unije. U radu se iznosi teorijski aspekt industrijske politike, odnosno, različite definicije industrijske politike raznih autora, alati i instrumenti, kao argumenti za i protiv industrijske politike. Zatim se opisuju razvojne faze industrijske politike Europske Unije, a detaljnije se obrađuje industrijska politika Europske Unije od vremena Lisabonske agende. Daje se pregled industrijske performanse Europske Unije i nekih zemalja članica i usporedba s Japanom i Sjedinjenim Američkim Državama. Detaljno se opisuje industrijska politika u okviru strategije Europa 2020, prioriteti, inicijative, komunikacije, kao i trenutni izazovi vezani uz modernizaciju industrije. Također, iznose se programi, instrumenti i politike koje izravno i neizravno doprinose industrijskoj politici Europske Unije. Nadalje, prikazuje se način vođenja moderne industrijske politike Savezne Republike Njemačke. Cilj istraživanja jest sintetizirati znanje o industrijskoj politici Europske Unije i prikazati trenutne inicijative i programe industrijske politike na razini Europske Unije i Savezne Republike Njemačke koji doprinose gospodarskom rastu i razvoju. Svrha istraživanja jest u konačnici ukazati na značaj i ulogu industrijske politike Europske Unije u promicanju konkurentnosti industrije i samog gospodarstva. ; This paper deals with the research of the European Union's industrial policy. The paper presents the theoretical aspects of industrial policy, different definitions of industrial policy from various authors, tools and instruments, as arguments for and against industrial policy. Then, the development phases of the European Union's industrial policy are described and the European Union industrial policy since the Lisbon Agenda is more elaborated. An overview of the European Union's performance and some of member states is given, and a comparison with Japan and the United States of America. A detailed description of industrial policy within the Europe 2020 strategy is given, as well as priorities, initiatives, communications and current challenges related to industrial modernization. Also, there are programs, instruments and policies that directly and indirectly contribute to the European Union's industrial policy. Furthermore, the modern industrial policy of the Federal Republic of Germany is presented. The aim of research is to synthesize knowledge of the European Union's industrial policy and present current initiatives and industrial policy programs at EU and Federal Republic of Germany level that contribute to economic growth and development. The purpose of the research is to point out the importance and role of the European Union's industrial policy in promoting competitiveness of the industry and the economy of European Union.
Nacija predstavlja oblik političke organizacije povezan s modernosti. Nacionalne države su gradile standardne jezike i obrazovne sustave kako bi se formirala nacionalna identifikacije, budući da država teško može postojati bez nekog oblika kulturne bliskosti među svojim građanima. Bez zajedničkog identiteta, društvo je često podijeljeno i nedostaje mu solidarnosti. Europska unija je izgrađena na ekonomskim i političkim temeljima; no pokušava krivotvoriti osjećaj zajedničke pripadnosti i identiteta. Kao u slučaju nacionalne integracije, postoje dvije mogućnosti - europski identitet na temelju zajedničke kulture i europski identitet temeljen na zajedničkim političkim načelima. Prvi tip identiteta je teško krivotvoriti, s obzirom na europske kulturne i jezične raznolikosti. Drugi tip identiteta teško može biti osnova političke zajednice, a također se teško može postići zbog nepostojanja europskog medijskog prostora i zajedničkog javnog mnijenja. Stoga, autori ovog rada zaključuju da se Europska unija temelji na nestabilnim osnovama. ; Nation represents a form of political organization connected with modernity. National states had been building standard languages and educational systems in order to form national identification, since a state can hardly exist without some form of cultural closeness between its citizens. Without a common identity, a society is often divided and lacks solidarity. European Union was built on economical and political grounds; however it tries to forge a sense of common belonging and identity. As in the case of national integration, there are two possibilities – European identity based on the common culture, and European identity based on common political principles. The first type of identity is hard to forge, due to European cultural and linguistic diversity. The second type of identity can hardly form a basis of spolitical community, and also can hardly be achieved due to non-existence of European media space and common public opinion. Therefore, the authors of this paper conclude that European Union is based on unstable grounds.
Europa je dio globaliziranog i povezanog svijeta gdje se očekuje povećanje međunarodne mobilnosti. Sadašnje zakonodavstvo EU , nakon stupanja na snagu Lisabonskog ugovora, suočava se s novim izazovima na području slobode, sigurnosti i pravde. Postoji značajna europeizacija migracijske politike. Regija Zapadnog Balkana (ZB) smatra se jednim od najzanimljivijih i izazovnijih područja u Europi po sadašnjim migracijskim tokovima. Posljednje proširenje EU pomaknulo je migraciju iz klasične radničke imigracije, do tzv. odljeva mozgova, jer sada mlađi i visokoobrazovani ljudi imaju tendenciju migrirati u druge zemlje da bi nastavili svoju profesionalnu karijeru. Istočno proširenje i migracija na Zapadnom Balkanu mogu ići u istom smjeru. Ovaj članak ima za cilj identificirati politiku legalne migracije u EU za državljane zemalja Zapadnog Balkana kada se odluče za ulazak i / ili rade na području EU , ističući tu odluku kao izazov ili kao priliku za građane ZB-a. ; Europe is part of a globalized and interconnected world where international mobility is expected to increase. The current European Union (EU ) legislation, after entry into force of Lisbon Treaty, is facing new challenges in the field of the Area of Freedom, Security and Justice. There is a significant Europeanization of migration policy. The Western Balkan (WB) region is considered as one of the most interesting and challenging regions in Europe regarding the current migration flows. The last EU enlargement shifted the migration from classical working class immigration, to the so-called brain drain immigration, since now younger and highly educated people tend to migrate more in other countries to pursue their professional career. The EU Eastern enlargement and WB migration may go in the same direction. The present article aims to identify the EU legal migration policy for the WB nationals when they decide to enter and/or work in the EU territory legally, pointing out that decision as a challenge or as an opportunity for WB citizens.
U državama zapadne Europe 1990-ih povećava se broj osoba koje traže međunarodnu zaštitu. Suočene s velikim iz bjegličkim krizama, a u kontekstu proklamirane slobode kretanjana području Europske unije i postojećih razlika u nacionalnim sustavima azila, države članice intenzivnije razvijaju suradnju na području azila i migracija. Do stupanja na snagu Ugovora iz Amsterdama 1. svibnja 1999. područje policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima pripadalo je tzv. »trećem stupu« prema kojem su politika azila, migracijska politika i politika vezana uz državljane trećih zemalja definirane samo kao »pitanja od zajedničkog interesa« i pripadala su u suverena prava država članica. Ugovorom iz Amsterdama ustonovljuje se »zajednički europski sustav azila«, a zajednička politika azila postaje dijelom »prvoga stupa«. Potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju u procesu pridruživanja EU Republika Hrvatska preuzela je obvezu implementiranja načela i pravila pravne stečevine Europske unije u nacionalno zakonodavstvo, koja obuhvaća i pravila o azilu, u okviru Poglavlja 24.: Pravda, sloboda i sigurost. ; The number of individuals who sought international protection increased in the west European countries during the 1990s. Faced with huge refugee crises and bound by the proclaimed free movement of people in the EU territories and the differences in the national asylum systems, the Member States were developing intensive interstate co-operation in the fields of asylum and migrations. Before the Treaty of Amsterdam entered into force on May 1, 1999, police and judicial co-operation in criminal matters had belonged to the third pillar of the European Union. It meant that asylum policy, migration policy, and policy concerning citizens of the third countries defined merely as »the issues of mutual interest« and belonged to the sovereign rights of the Member States. The Treaty of Amsterdam established »Common European asylum system« and the common asylum policy became part of the first pillar. By signing the Stabilisation and Accession Agreement with the EU, Croatia has assumed the obligation to incorporate the principles and rules of the EU acquis communautaire in its legislation. This includes the asylum regulations contained in Chapter 24 »Justice, Freedom, and Security«.
Postoji niz čimbenika koji pridonose kvaliteti života pojedinca. Cilj istraživanja bio je ispitati kvalitetu življenja građana grada Varaždina odnosno procjenu općeg životnog zadovoljstva kao i pojedinih domena životnog zadovoljstva te sreće građana grada Varaždina i zatim napraviti usporedbu s procjenama kvalitete života građana Hrvatske, susjednih zemalja i općenito građana Europske unije. Istraživanje je provedeno u jesen 2011. na reprezentativnom, stratificiranom uzorku punoljetnog stanovništva Grada Varaždina, sa slučajnim izborom jedinica unutar svakog stratuma. Uzorkom je ukupno obuhvaćeno 500 ispitanika. Korištene su subjektivne procjene kvalitete življenja građana Varaždina ispitane skalama samoprocjena o kvaliteti života, životnom zadovoljstvu i sreći, te pojedinim domenama životnog zadovoljstva. Rezultati provedenog istraživanja pokazali su kako stanovnici grada Varaždina općenito procjenjuju da su sretni i zadovoljni svojim životom u cijelosti. Kod procjene zadovoljstva pojedinim segmentima u svom životu, odnosno uvjetima života u gradu Varaždinu, građani su najzadovoljniji odnosima s bližnjima, pripadnošću okolini u kojoj žive, kvalitetom stanovanja, zatim duhovnošću, osjećajem vlastite sigurnosti i sigurnosti u gradu. Ujedno, to su područja koja građani procjenjuju pozitivnije nego što su procijenili zadovoljstvo svojim životom u cijelosti. Građani svoje pozitivne procjene zadovoljstva životom upravo baziraju na procjenama osobnog zadovoljstva, interpersonalnim odnosima i osjećaju sigurnosti kao socijalnim domenama život, a što bi bili i glavni razlozi zbog kojih bi se stanovnici grada odselili iz Varaždina. Za zadovoljstvo životom građana grada Varaždina najznačajniji su zadovoljstvo životnim standardom i zadovoljstvo pripadnosti okolini u kojoj žive. Procjene životnog zadovoljstva, sreće te pojedinih domena životnog zadovoljstva građana Varaždina bliže su prosječnim procjenama stanovnika EU-a 2011. godine nego prosječnim procjenama stanovnika Hrvatske. Zadovoljstvo svojim zdravljem građani Varaždina, Hrvatske i EU-a procjenjuju podjednako, dok su procjene životnog standarda građana Varaždina bliže procjenama stanovnika EU-a nego stanovnika Hrvatske. Procjene životnog zadovoljstva i sreće građana Varaždina u odnosu na ostale zemlje EU-a u okruženju najbliže su procjenama stanovnika Austrije. ; There are a number of factors that contribute to the quality of life of an individual. The aim of this study was to examine the quality of life of citizens in the city of Varaždin and to assess their general life satisfaction as well as individual domains of life satisfaction and happiness. Another aim was to compare this with the evaluated quality of life of citizens in Croatia, neighbouring countries and generally in the European Union. The survey was conducted in the fall of 2011 on a representative, stratified sample of the adult population in the city of Varaždin with a random selection of units within each stratum. The sample included a total of 500 respondents. Subjective assessments of quality of life by citizens of Varaždin were tested by scales of self-assessment of quality of life, life satisfaction and happiness, and individual domains of life satisfaction. Results of the study showed that people in the city of Varaždin evaluate that they are happy and satisfied with their life in general. When assessing satisfaction of certain life segments and living conditions in the city of Varaždin, citizens are most satisfied with their family relationships, belonging to the environment in which they live, the quality of housing, followed by spirituality, a sense of personal safety and security in the city. At the same time, these are the areas that citizens assessed more positively than they assess satisfaction with their lives as a whole. Citizens' positive assessment of life satisfaction is based on evaluations of personal satisfaction, interpersonal relationships and a sense of security as well as the social domains of life which would be the main reasons why residents move away from Varaždin. For life satisfaction of citizens in the city of Varaždin, standard of living and the pleasure of belonging to the environment in which they live were the most important. Life satisfaction, happiness and individual domains of life satisfaction of citizens of Varaždin were closer to the average evaluations in the EU in 2011, than the average evaluations of the Croatian population. In relation to satisfaction with health, citizens of Varazdin, Croatia and the EU are alike, while the standard of living assessment among citizens of Varaždin is closer to the evaluations of the EU population than the overall population of Croatia. Evaluations of life satisfaction and happiness of citizens in Varaždin were closest to evaluations of population in Austria in comparison to other EU countries in the region.
Civilno društvo je prostor između obitelji, države i tržišta gdje se građani udružuju radi promicanja zajedničkih interesa. Širenjem značenja Europske unije uloga civilnog društva i njegov međuodnos s EU razinom postaje sve značajnije pitanje. Rad tematizira civilno društvo u kontekstu europeizacije. Europeizacija se koristi kao »termin kišobran« koji pokriva mnoštvo značenja u terminima socijalnog, političkog, kognitivnog, pa čak i teritorijalnog, stoga najprije utvrđuje njezino značenje. Prikazuju se procesi i mehanizmi europeizacije civilnog društva. Uzimajući u obzir ključne razvoje zadnjih desetljeća kao i koncept horizontalne politike, raspravlja se o kontekstu europeizacije civilnog društva. Međuodnos europeizacije i civilnog društva sagledava se kroz različite pristupe i načine međusobnog odnošenja civilnog društva i razine EU u aspektu vladavine i politika. Tim analizama omogućuje se pogled u dosege europeizacije civilnog društva i preispitivanje jesmo li na pragu nečega što možemo nazvati »Europskom unijom civilnog društva«. ; Civil society is the space between the family, the state and the market where citizens come together to promote their common interests. By expanding the importance of the European Union, the role of civil society and its interrelationship with the EU level becomes increasingly important issue. The paper deals with civil society in the context of Europeanization. Europeanization is used as an »umbrella term« that covers a multitude of meanings in terms of social, political, cognitive and even territorial meanings. We present the processes and mechanisms of Europeanization of civil society. Taking into account the key developments in the last decade as well as the concept of horizontal policies, the author discusses the context of Europeanization of civil society. Interrelationship of Europeanization and civil society is reviewed from the perspective of different approaches and ways of mutual relations of civil society and EU level from the aspect of governance and policy. This analysis allows a glance at the scope of Europeanization of civil society and examinations of the question whether we are on the threshold of something that we can call "The EU of Civil Society".
Ovaj rad bavi se istraživanjem industrijske politike Europske Unije. U radu se iznosi teorijski aspekt industrijske politike, odnosno, različite definicije industrijske politike raznih autora, alati i instrumenti, kao argumenti za i protiv industrijske politike. Zatim se opisuju razvojne faze industrijske politike Europske Unije, a detaljnije se obrađuje industrijska politika Europske Unije od vremena Lisabonske agende. Daje se pregled industrijske performanse Europske Unije i nekih zemalja članica i usporedba s Japanom i Sjedinjenim Američkim Državama. Detaljno se opisuje industrijska politika u okviru strategije Europa 2020, prioriteti, inicijative, komunikacije, kao i trenutni izazovi vezani uz modernizaciju industrije. Također, iznose se programi, instrumenti i politike koje izravno i neizravno doprinose industrijskoj politici Europske Unije. Nadalje, prikazuje se način vođenja moderne industrijske politike Savezne Republike Njemačke. Cilj istraživanja jest sintetizirati znanje o industrijskoj politici Europske Unije i prikazati trenutne inicijative i programe industrijske politike na razini Europske Unije i Savezne Republike Njemačke koji doprinose gospodarskom rastu i razvoju. Svrha istraživanja jest u konačnici ukazati na značaj i ulogu industrijske politike Europske Unije u promicanju konkurentnosti industrije i samog gospodarstva. ; This paper deals with the research of the European Union's industrial policy. The paper presents the theoretical aspects of industrial policy, different definitions of industrial policy from various authors, tools and instruments, as arguments for and against industrial policy. Then, the development phases of the European Union's industrial policy are described and the European Union industrial policy since the Lisbon Agenda is more elaborated. An overview of the European Union's performance and some of member states is given, and a comparison with Japan and the United States of America. A detailed description of industrial policy within the Europe 2020 strategy is given, as ...
Cilj ovog diplomskog rada je dati pregled dinamike afričko-europskih migrantskih ruta u zadnjem desetljeću te na osnovi dostupnih statističkih podataka analizirati postojeće i buduće trendove na promatranim migrantskim rutama. Pritom su korištene metode deskripcije, kompilacije, komparacije, analize i sinteze, indukcije i dedukcije te kvantitativne metode u sklopu obrade statističkih podataka. Neki od iskorištenih sekundarnih izvora podataka su baze podataka Eurostata, International Organization for Migration (IOM) i The Organisation for Economic Co-operation and Development (OECD). Unatoč uvjerenju kako su afričke migracije stihijske u naravi i izvanredne u odnosu na one u ostatku svijeta, moderan teorijski okvir nudi kvalitetniju sliku motivacija afričkog stanovništva na migraciju te identifikaciju relevantih push i pull faktora. Većina afričkih migracija, posebno onih usmjerenih prema Europi, motivirana je željom za obrazovanjem, obiteljskim i poslovnim motivima, a ne oružanim sukobima ili nestašicama hrane ili pitke vode. Naime, push faktori, bilo oni socio-političke, ekonomske ili ekološke naravi ne mogu biti glavni argument u objašnjenju afričko-europskih migracija. Konstantan pritisak na povećanje direktnih stranih investicija u zemlje afričkog kontinenta je, u najmanju ruku, nedostatni alat za usporavanje migracija te je, s obzirom na puno veći pozitivni učinak radničkih doznaka emigrantskog afričkog stanovništva, krivo identificirani indikator i alat u makroekonomskim težnjama za razvojem zemalja afričkog kontinenta. Europska javnost se ne osjeća ugodno sa sve većim brojem stranih imigranata, što stvara pritisak na kreatore politika te institucije EU da razmišljaju dugoročno i kreiraju robusni sustav koji će se moći nositi sa sadašnjim i budućim pritiscima na vanjske granice EU. ; The aim of this thesis is to give an overview of the dynamics of African-European migrant routes in the last decade, and on the basis of available statistics to analyze existing and future trends in the observed migrant ...
U radu se obrađuje monetarna politika Europske ekonomske i monetarne unije u segmentu optjecajnog kovinskog novca koji glasi na euro i euro cente kojeg izdaju države članice Europske unije (europodručje) te države koje službeno koriste ovu valutu. Budući da je Hrvatska u fazi uvođenja eura, jedna od aktivnosti je, i uređenje nacionalne strane hrvatskih eurokovanica kako bi se zaključio ovaj proces. Gotovinski novac europodručja i država koje službeno koriste euro je kovinski novac i novčanice. Kovinski novac nije jedinstvena kategorija. Čine ga optjecajni kovinski novac, prigodni optjecajni kovinski novac te prigodni kovinski novac. Pritom se, prigodni optjecajni kovinski novac u europodručju emitira kao zajednički i nacionalni. Optjecajni kovinski novac koji glasi na eure i euro cente te zajednički prigodni optjecajni kovinski novac koji isključivo glasi na 2 eura (uz novčanice) zakonsko je sredstvo plaćanja u svim državama koje koriste zajedničku valutu. Trenutno europodručje čini devetnaest država Europske unije. Euro kao zajedničku valutu koriste službeno i četiri države koje nisu članice Unije temeljem zaključenih monetarnih sporazuma s Unijom s pravom izdavanja eurokovanica sa nacionalnom stranom. Optjecajni kovinski novac i zajednički prigodni optjecajni kovinski novac su jedine vrste gotovinskog novca europodručja i četiri države koje službeno koriste euro koje imaju jednu stranu – revers identičnu bez obzira na državu izdavatelja (zajednička strana), a drugu stranu (nacionalna strana) - avers s nacionalnim obilježjima. ; The article addresses the monetary policy of the European Economic and Monetary Union (EMU) in the section of euro and eurocent coins issued by member states of the European Union (Eurozone) and by states which officially use this currency. Since Croatia is in the stage of introducing the euro, one of the activities is the design of the national side of Croatian euro coins as a way of concluding this process.
Vanjska trgovima ima veliki značaj u gospodarstvu svake zemlje kroz multiplikativni efekt koji se ogleda ne samo kroz ekonomske komponente već i kroz sociokulturni razvoj. Cilj rada bio je identificirati Tursku u europskom kontekstu međunarodnih odnosa, odnosno ukazati na komparativnu i konkurentsku ulogu Turske u vanjskotrgovinskom poslovanju. Čimbenici odnosa Turske u europskom kontekstu su: demografski aspekti, sociološke i kulturološke razlike, pristupni kriteriji, ekonomski aspekti i politički izazovi. U posljednja dva desetljeća carinska unija Europske unije (EU) i Turske bila je okosnica razvoja u okviru bilateralne trgovine. U tom razdoblju Turska je postala petim glavnim trgovinskim partnerom s EU na globalnoj razini s vrijednošću bilateralne trgovine od 140 milijardi eura (2017). Slično tome, EU je najvažniji trgovinski partner Turske, koja predstavlja 41% turske globalne trgovine. Istraživanje u radu temeljeno je na analizi sekundarnih izvora podataka, a metode sinteze i deskripcije primijenjene su u interpretaciji dobivenih rezultata i formiranja zaključaka. Rezultati istraživanja pokazuju kako je integracija Turske u Europsku uniju određena kako "tvrdim" ekonomskim čimbenicima korisnosti, tako i "mekanim" čimbenicima kao što su osjećaj identiteta, religije ili stavovima prema imigrantima. Iako Turska pokazuje pozitivne ekonomske trendove u europskom kontekstu, "mekani" čimbenici ipak predstavljaju osnovnu barijeru integracije. ; Foreign trade has great significance in the economy of each country through a multiplier effect reflected not only through economic components but also through socio-cultural development. The aim of the paper was to identify Turkey in the European context of international relations, that is, to highlight Turkey's comparative and competitive role in foreign trade. Factors of the relationship between the Republic of Turkey and the European Union are: demographic aspects, sociological and cultural differences, access to critique, economic aspects and political challanges. In the last two decades, the EU and Turkey customs union was the cornerstone of bilateral trade. At that time, Turkey became the world's fifth largest trade with the EU on a global scale worth EUR 140 billion in 2017. Similarly, the EU is Turkey's most important trading partner, representing 41% of Turkey's global trade. The research in this paper is based on the analysis of secondary data sources, and synthesis and descriptive methods have been applied in the interpretation of the obtained results and the formation of conclusions. The results of the study show that Turkey's integration into the European Union is determined by both "hard" economic utility factors and "soft" factors such as a sense of identity, religion or attitudes towards immigrants. Although Turkey shows positive economic trends in the European context, "soft" factors still represent the primary barrier to integration. The great migration crizis that began in 2015, and continues today, has again put Turkey at the center of geopolitical interest, but also emphasized the interdependence of Turkey and the EU and the conceptualization of a new model of mutual relations.
The paper looks into the effectiveness of the application of preferential quotas for electoral posts & compares the different quota systems in the EU countries. Starting from the assumption that political parties in contemporary democracies are major actors in the representation of women in national parliaments, the author analyses the (un)favourable conditions for women in candidacy procedures & some examples of (un)successful quota implementations. The conclusion is that a successful application of the quotas for women depends on a set of additional variables such as the quota application in proportional electoral systems, the entrenchment of the quotas in women's movements & their consistent & long-term implementation. Tables, Graphs, References. Adapted from the source document.
Ovaj rad ispituje hipotezu prema kojoj je vanjsko djelovanje EU (koje prema Lisabonskom ugovoru kao važećem ugovornom okviru EU objedinjuje vanjske odnose EU kao zbirni naziv za eksternalizirane unutarnje politike EU i vanjsku politiku EU) neuspješno na Mediteranu zbog nekonzistentnosti u vanjskopolitičkom procesu, i zbog nekoherentnosti u sadržaju/ciljevima triju mediteranskih politika EU (Euro-mediteransko partnerstvo - EMP, Europska susjedska politika – ENP i Unija za Mediteran - UFM). U tom smislu prvi cilj disertacije je pokazati razloge neuspjeha vanjskog djelovanja EU spram mediteranske regije, a drugi je ukazati na šire implikacije tog neuspjeha za ambicije EU kao globalnog aktera. Korištene istraživačke metode analiza sadržaja primarnih i tercijarnih izvora podataka u kombinaciji sa diskurzivnom analizom primarnih i sekundarnih izvora, potvrdile su sljedeće. Vanjsko djelovanje EU spram mediteranske regije je neuspješno kroz sve tri faze vanjskopolitičkog procesa. (1) U fazi formuliranja mediteranskih politika zbog neusklađenosti/nekonzistentnosti između institucija EU (Europskog vijeća i Europske komisije) u definiranju mediteranske regije kao strukturnog konteksta mediteranskih politika EU, svrhe EMP-a i prioriteta EMP-a i ENP-a. (2) U fazi odlučivanja/usvajanja mediteranskih politika EU zbog nekompatibilnost/nekoherentnost ciljeva vanjske politike EU i većeg broja eksternaliziranih unutarnjih politika EU između EMP, ENP i UFM, pri čemu je najveća nekoherentnost postojala u razdoblju od 2004.-2008. između EMP i ENP po pitanju vanjske politike, JHA, trgovine i energetike, a od 2009. stanje se između trenutno aktivnih ENP i UFM nije bitno promijenilo jer su ostale nekoherentne vanjska politika, JHA i energetika, dok trgovinska politika nije sastavni dio UFM-a. (3) U fazi implementiranja mediteranskih politika EU zbog neusklađenosti/nekonzistentnosti u bilateralnoj implementaciji multilateralnih instrumenata mediteranskih politika EU na vanjskopolitičkom području i u JHA od strane južno-mediteranskih partnera unatoč činjenici da su ove instrumente zajednički usvojili sa državama članicama EU. Nekonzistentnost u vanjskopolitičkom procesu i nekoherentnost u sadržaju/ciljevima između triju mediteranskih politika EU slabe mogućnosti EU (shvaćene kao sposobnost formuliranja, usvajanja i implementiranja politika). Ove mogućnosti zajedno sa neiskorištenim prilikama (shvaćenima kao prilike za suradnju EU kako sa južno-mediteranskim partnerima kroz uzimanje u obzir i njihovih interesa, te sa drugim regionalizirajućim akterima koji jednako kao EU djeluju u mediteranskoj regiji) kao dva analizirana elementa akterstva EU, pokazuju da je EU tek (regionalni) akter u nastajanju i da još uvijek ne može bez problema koji proizlaze iz njezine kompleksne prirode pretendirati na ulogu vanjskopolitičkog aktera u globalnim razmjerima. ; This paper examines the hypothesis that EU external action (which, according to the Lisbon Treaty as the relevant EU framework agreement, encompasses EU external relations as a collective term for externalized EU internal policies and EU foreign policy) has been unsuccessful in the Mediterranean region due to the inconsistency of the foreign policy process and incoherence of the aims of three EU Mediterranean policies (Euro-Mediterranean Partnership–EMP, European Neighborhood Policy–ENP, and Union for the Mediterranean–UFM). In that context, the first objective of this dissertation is to provide the reasons as to why the EU external action has failed in the Mediterranean region. Secondly, it will point at the wider implications of this failure in terms of EU aspirations to be a global actor. Research methods used in empirical analysis that included content analysis of primary and tertiary sources, combined with discourse analysis of primary and secondary sources, has resulted in the following. EU external action in the Mediterranean region has been unsuccessful in all three stages of the foreign policy process. (1) In the stage of formulating Mediterranean policies due to inconsistency between EU institutions in defining the Mediterranean region as a structural context of EU Mediterranean policies, EMP's purpose and EMP's and ENP's priorities. (2) In the decision making stage of EU Mediterranean policies due to the incoherence of aims of EU's foreign policy and many EU's externalized internal policies between EMP, ENP and UFM, whereby this incoherence was most prominent between 2004-2008 regarding foreign policy issues, JHA, trade and energy between EMP and ENP. Since 2009, the situation concerning the currently effective ENP and UFM has not changed significantly, since foreign policy, JHA and energy policy have remained incoherent, while trade policy is not part of the UFM. (3) In the implementation stage of EU Mediterranean policies due to the inconsistency in bilateral implementation of multilateral instruments of EU Mediterranean policies in the foreign policy field, and in the JHA from the side of south-Mediterranean partners, despite the fact that they have adopted these instruments jointly with EU Member States. Inconsistency of the foreign policy process and incoherence of the aims between the three EU Mediterranean policies are weakening the EU capabilities (the ability to formulate, adopt and implement policies). These together with unutilized opportunities (for cooperation with south Mediterranean partners through taking into consideration their interests, and interests of other regionalization actors in the Mediterranean region) as the two analyzed elements of EU actorness, are demonstrating that the EU is still an emerging (regional) actor that is yet unable to assume the role of a foreign policy actor on a global level due to its complex nature.
Europska dimenzija u obrazovanju tema je kojom su se kreatori europskih obrazovnih politika intenzivnije počeli baviti 70-ih godina prošlog stoljeća, dok je interes među hrvatskim znanstveno-istraživačkim krugovima privukla unazad dva desetljeća, a posebice ulaskom Hrvatske u Europsku uniju. Teorijski dio rada donosi sažeti prikaz tijeka razvoja Europske unije i njezinih institucija te razvoja koncepta europske dimenzije u obrazovanju kroz inicijative Europske unije. Iako s teorijskog gledišta pojmovno određenje europske dimenzije predstavlja svojevrstan izazov, može se reći da europsku dimenziju u obrazovanju određuju specifična znanja i vještine koje obrazovanje treba pružiti učenicima kako bi osvijestili i prihvatili prednosti i izazove života u Europskoj uniji. U ovom radu pod indikatorima europske dimenzije u obrazovanju smatraju se (europske) vrijednosti, europsko građanstvo i identitet, višejezičnost i mobilnost te razvoj znanja, vještina i stavova "o Europi, u Europi i za Europu". U istraživanju o stavovima i viđenju Europske unije i europske dimenzije u obrazovanju provedenom među populacijom školskih pedagoga u Hrvatskoj, rezultati su pokazali da se pedagozi smatraju osrednje informiranima te jednako tako osrednje kompetentnima za raspravu i uključivanje sadržaja europske dimenzije obrazovanja u svoj rad. Ipak, pedagozi prepoznaju školu kao značajno mjesto za postizanje zadanih ciljeva europske dimenzije u obrazovanju. ; The European dimension in education is a topic with which the creators of the European education policies became concerned during the 1970s, while it caught the interest of the Croatian scientific and research community two decades ago, and especially after Croatian accession to the European Union. The theoretical part of this paper comprises of a brief overview of the development of the European Union and its institutions and the development of the concept of the European dimension in education through the initiative of the European Union. Although from a theoretical point of view the ...
