Suchergebnisse

U tekstu se prikazuje sustav lokalne samouprave u dvije europske zemlje, Njemačkoj i Francuskoj. Obrađuju se razine, broj i vrsta teritorijalnih jedinica te organizacija i struktura njihovih lokalnih samouprava. Prikazuju se različiti institucionalni oblici međuopćinskog povezivanja i suradnje koji proizlaze iz duge tradicije, ali i teritorijalnih reformi novijeg datuma. Uspoređuju se modernizacijske i menadžerske reforme lokalne samouprave od 1980-ih na- dalje te se prati proces njihova provođenja koji se u Njemačkoj uglavnom pokretao odozdo (bottom-up), dok ga je u Francuskoj vodila središnja država (top-down). ; The authors have described local self-government systems in Germany and France. They have analysed the levels, the number and type of territorial units, and the organisation and structure of German and French local self-governments. Different institutional forms of intermunicipal cooperation and connections springing from a long tradition, as well as from relatively recent territorial reforms, are shown. Modernisation and managerial reforms of local self-government since the 1980s onwards are compared, together with the process of their implementation, which has been conducted bottom-up in Germany and top-down in France.

Anti-fascism makes working or fighting against fscism the top priority, and two basic types of anti-fascism emerged in Europe and North America from 1936 to 1945. The first was revolutionary; the second was conservative and even counterrevolutionary. From the Munich Agreement to the fall of France, and in the face of strong isolationist opposition, US counterrevolutionary anti-fascists—who are usually labeled "interventionists" in the historiography—articulated to an increasingly sympathetic public how fascist regimes jeopardized the United States' national security and way of life.

Predmet ovoga rada je prikaz i kompracija politika obveznog vojnog roka u tri europske države, Francuskoj, Finskoj i Norveškoj. Cilj je analizirati nekoliko država unutar europskog konteksta s obzirom na: utjecaj geografskih i geopolitičkih faktora na sigurnosne i obrambene strategije; različit vojno-politički položaj s obzirom na članstvo u političkim i vojnim savezima, odnosno NATO-u i Europskoj uniji; različite regionalne odnose, sigurnosno okruženje i različita povijesna iskustva te na koji način ti faktori utječu na politiku obveznog vojnoga roka, odnosno na model popunjavanja vojnih jedinica. Rad je zamišljen kao komparativna studija slučaja triju europskih država, a temelji se na pregledu već postojećih tekstova i istraživanja. U prvom dijelu rada definira se obvezni vojni rok, njegov povijesni razvoj i moderni trendovi. U drugom dijelu razmatra se Francuska i razvoj obveznog vojnog roka do njegovog ukidanja. Zatim se razmatra Norveška, obvezni vojni rok te njeno članstvo u NATO savezu. U četvrtom dijelu razmatra se Finska kao država izvan vojnih saveza i njena politika obveznog vojnog roka. Rad završava komparacijom ovih država te se zaključuje kako mnogi različiti faktori utječu na politiku obveznog vojnog roka. ; The subject of this paper is the presentation and comparison of compulsory military service policies in three European countries, France, Finland, and Norway. The aim is to analyze several countries within the European context with regards to the impact of geographical and geopolitical factors on security and defense strategies; different military and political positions with regard to membership in political and military alliances, namely NATO and the European Union; different regional relations, security environment, and different historical experiences, and how these factors affect the military conscription policy, or the model of military unit replenishment. The paper is conceived as a comparative case study of three European countries, based on a review of existing texts and research. The ...

Rad pručava politike razvojne pomoći kao instrumente moći za postizanje vanjskopolitičkih ciljeva koji koriste u prvom redu državama-inicijatoricama. Rad se fokusira na dvije velike europske zemlje: Francusku Republiku i Saveznu Republiku Njemačke, koje su ujedno gospodarski i politički najmoćnije zemlje članice Europske unije. Promjenom paradigme, iz one u kojoj najveću korist od politika razvojne pomoći imaju slabije razvijene zemlje u paradigmu kako dugoročno najveću korist imaju upravo zemlje koje su inicijatorice istih, rad pokazuje da starije, veće te politički i ekonomski moćnije države članice Europske unije koriste politike razvojne pomoći prema slabije razvijenim članicama, prema zemljama kandidatkinjama te ostalim zemljama, kako bi promovirale vlastiti interes i ostvarile ciljeve svoje vanjske politike. Konačno, pokazujući vezu između politika razvojne pomoći i širenja utjecaja i moći Francuske i Njemačke, rad stvora pretpostavke za novo objašnjenje odnosa moći u međunarodnom okruženju. ; The dissertation examines how the development aid policy, both in the context of national budgets and European Structural and Investment Funds, is being used as an instrument for achieving foreign policy objectives, and it is in this sense primarily beneficial for countriesdonators. Dissertation is focussed on two main European Union member states: the Republic of France and Federal Republic of Germany. By changing the paradigm from the one in which the least developed countries have the most benefit from development aid policy to the paradigm that, on the long-term, greatest benefits precisely have the countries that are the initiators of the same development aid, dissertation argues that older, bigger, politically and economically more powerful European Union member states use development policies assisting less developed members, candidate and other countries to promote their own interests and achieve goals of their foreign policy. In attempt to demonstrate the influence of France and Germany through development ...

Populizam je aktualan politički fenomen o kojem se mnogo raspravlja u posljednjih nekoliko desetljeća. Postavlja se pitanje kako se i zašto pojavljuje u nekim zemljama, dok u drugima ne. U radu nastojim putem višestruke studije slučaja objasniti kako se ključni politički lideri u Francuskoj, Turskoj i Kanadi koriste populističkim diskursom. Ono što im omogućuje artikuliranje populizma u govorima su različito pojmljene krize i politička kultura. U Francuskoj i Turskoj Marine Le Pen i Recep Tayyip Erdoğan u svojim kampanjskim videspotovima koriste se populističkom retorikom kako bi mobilizirali narod. Riječ je o populističkom konceptu naroda, a ne o cijelom narodu unutar njihovih zemalja. U Francuskoj Marine Le Pen zastupa protuimigracijsku politiku i nastoji stvoriti egzistencijalni strah, kriveći političke elite koje naziva oligarhijom za migrantsku krizu i podređivanje nacionalnih interesima onima Europske Unije. U Turskoj Erdoğan kritizira sekularizam, opoziciju, Zapad i Europsku Uniju, čime udara u temelje stupova demokracije republike Turske, stvarajući tako u zemlji krizu demokracije. U Kanadi se populizam veže za premijera Justina Trudeaua, no u ovom slučaju je riječ o "krnjem" populizmu u kojem nedostaje nužan koncept političkih elita i "opasnih drugih". U Kanadi do populizma kakav se pojavljuje u Francuskoj i Kanadi ne može doći zbog multikulturalizma koji je na snazi u ovoj federalnoj državi. ; Populism is an actual political phenomenon, about which there has been a lot of discussion during last few decades. The question is why does it appear in some states, and in some not. In my paper I am trying to explain, by using multiple case-study, how do key political leaders in France, Turkey and Canada use populist discourse. They are in possibility to use populism in their speeches because of different types of crisis in their states and also different political culture. In France and Turkey, Marine Le Pen and Recep Tayyip Erdogan are usinbg populist rhetoric in their campaign videospots to mobilize the ...

The author aims to present the etymology and history of the laicity principle as an important part of the political history of the West, particularly of France. The laicity idea has a very important place in the context of church-state relations, of separation of the two, and of their cooperation in certain areas (in models of cooperation). Since the concepts of laicity, secularism, secularisation and laicisation are often used in such a way as to make clear distinction impossible, an outline of their fundamental distinctions and an elucidation of possible ways of their use in political science seem to be fully justified. With regard to their etymological origins (Greek, Latin and French sources), the above-mentioned concepts are part of the common European tradition of establishing relations between the church and the state, relying on foundations which have demonstrated, in the course of history, their importance and various political applications. Adapted from the source document.