Dosadašnja istraživanja pokazuju da suradnja u istraživanjima između znanosti i industrije može biti snažan izvor inovacija i čimbenik koji pridonosi uspješnosti u inovacijama i ekonomskom rastu. Iako brojne mjere javnih politika i inicijative potiču zajednička istraživanja akademske zajednice i industrije, njihov potencijal još nije primjereno iskorišten. Ovaj rad daje pregled postojeće literature o suradnji u istraživanju između znanosti i industrije. Rad analizira i diskutira motive i druge čimbenike koji utječu na suradnju i identificira ograničenja zajedničkom istraživanju s aspekta poduzeća i javnih istraživačkih institucija. Na temelju pregleda literature izvode se preporuke za inovacijske politike. ; Existing research indicates that science-industry collaborative research might be a powerful source of innovation and an important factor of high innovation performance and economic growth. Although a number of public policy initiatives promote collaborative research, its potential is still not being adequately reached. This paper presents a review of existing literature on science-industry collaborative research. It elaborates and discusses motives and determinants of collaborative research, and identifies obstacles to joint science-industry research, from both the companies' and public research organizations' perspective. Based on the literature review, the paper provides recommendations for innovation policies.
Ovaj diplomski rad bavi se razdobljem pozitivizma u Poljskoj koje je trajalo od 1863. do 1890. godine. U radu se opisuje društveno-politička situacija u Europi i njezin utjecaj na Poljsku koja je još 1795. bila podijeljena na austrijski, pruski i ruski dio. Objašnjavaju se zatim temeljni pojmovi programa poljskog pozitivizma. Osim društveno-političke scene, riječ je i o pozitivizmu u poljskoj književnosti, o vrstama književnosti kao što su tendenciozna i agitacijska književnost, te o cenzuri. Pozitivizam u sociologiji utemeljio je Auguste Comte u svome djelu "Zakon triju stadija". Poljski pozitivisti preuzeli su neke vrijednosti i prilagodili pozitivizam svojim potrebama. Promjene u Europi potaknule su politička previranja u Poljskoj: želju za asimilacijom Židova, ali i rast antisemitizma te emancipacija žena i seljaka. Prikazani su također problemi društvenih skupina koje nisu imale status poljskog plemstva. ; This graduate thesis deals with the period of positivism in Poland (1863 – 1890). The theisis addresses the socio-political situation in Europe and its impact in Poland, which was divided in 1795 into Austrian, Prussian and Russian part. The basic concepts of the Polish positivism program are explained. Apart from the socio-political scene, it is also about positivism in Polish literature, about types of literature such as tendentious and agitational literature, and about censorship. Positivism in sociology was founded by Auguste Comte in his work "The Law of the Three Stages". Polish positivists have taken on some values and adapted positivism to their needs. Changes in Europe have fueled political turmoil in Poland: the desire to assimilate Jews, but also the rise of anti-Semitism and the emancipation of women and peasants. Problems of social groups that did not have the status of Polish nobility are also presented.
Moderan pristup oblikovanju javnozdravstvenih preporuka temelji se na objedinjavanju preporuka za tjelesnu aktivnost, sedentarno ponašanje i duljinu spavanja, odnosno na optimalnoj kombinaciji trajanja navedenih ponašanja tijekom 24 sata. Cilj ovog rada bio je napraviti sustavni pregled literature radi identificiranja i analize postojećih 24-satnih preporuka za tjelesnu aktivnost, sedentarno ponašanje i spavanje te izraditi prijedlog hrvatskih 24-satnih preporuka u skladu s postojećim nalazima. Sustavnim pregledom literature utvrđeno je da postoje 24-satne preporuke Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) i nacionalne 24-satne preporuke za djecu i mlade (0 – 17 g.) u četiri države (Australiji, Južnoafričkoj Republici, Kanadi i Novom Zelandu), dok takve preporuke za odrasle i starije osobe nisu nađene. Sve postojeće 24-satne preporuke za djecu i mlade temelje se na Kanadskim nacionalnim preporukama i stoga su vrlo slične. Naime, kvantitativne su preporuke jednake, a razlike postoje samo u specifičnim primjerima ili opisima pojedinih aktivnosti. S obzirom na to da su prije spomenute preporuke oblikovane prema najboljim znanstvenim dokazima koji su trenutačno raspoloživi, one su upotrijebljene kao temelj za izradu prijedloga hrvatskih 24-satnih preporuka za djecu i mlade. Pritom su preporuke prilagođene specifičnostima hrvatskog konteksta. Budući da sustavnim pregledom literature nisu nađene objedinjene 24-satne preporuke za tjelesnu aktivnost, sedentarno ponašanje i spavanje odraslih i starijih osoba, proveden je iscrpan pregled literature. Na temelju preporuka SZO-a i najnovijih nacionalnih preporuka za svaku pojedinu sastavnicu, koje su utemeljene na najboljim znanstvenim dokazima što su trenutačno raspoloživi, napravljen je prijedlog hrvatskih 24-satnih preporuka. Predložene hrvatske 24-satne preporuke mogu se iskoristiti za individualno savjetovanje u ambulantama obiteljske medicine, klinikama ili rekreacijskim centrima, za oblikovanje poruka u javnozdravstvenim kampanjama te pri izradi nacionalnih, lokalnih i institucionalnih zdravstvenih politika. ; A modern approach to shaping public health guidelines is to integrate recommendations for physical activity, sedentary behaviour, and sleep and to recommend the optimal distribution of time spent in these behaviours in a 24-hour day. The aim of this paper was to conduct a systematic review of literature to identify and analyse the available 24-hour guidelines for physical activity, sedentary behaviour, and sleep, and to propose Croatian 24-hour guidelines in line with the existing findings. The systematic review of literature showed 24-hour guidelines from the World Health Organization (WHO) and national 24-hour guidelines for children and youth (0 – 17 years of age) in four countries (Australia, South Africa, Canada, and New Zealand). No such guidelines were found for adults and seniors. All the available 24-hour guidelines for children and youth are very similar, as they are based on the Canadian national guidelines. The quantitative recommendations are all the same, with differences found only in specific examples and descriptions of activities. Given that the foregoing guidelines were formulated in line with the best available scientific evidence, they were used to inform the development of the proposed Croatian 24-hour guidelines for children and youth. The proposed guidelines were tailored to the specific context in Croatia. Since no integrated 24-hour guidelines for physical activity, sedentary behaviour, and sleep for adults and seniors were found in the systematic review of literature, an additional thorough review of literature was conducted in order to identify the most relevant guidelines for each individual behaviour. The proposed Croatian 24-hour guidelines for adults and seniors were based on the WHO guidelines and the most recent and relevant national recommendations from other countries for each of the behaviours. The proposed Croatian 24-hour guidelines can be used: (1) to provide individual counselling in general practice clinics, medical clinics, and recreation centres; (2) to help formulate messages in public health campaigns; and (3) to develop national, local, and institutional health policies.
U suvremenom društvu pitanja održivog razvoja razvijala su se na različitim razinama, od novih globalnih okvira, preko politika vlada do novih poslovnih modela. U 1980-ima pojam održivi razvoj nastao je iz međuodnosa očuvanja planeta i ispunjavanja ljudskih potreba (IUCN, 1980). Opća ideja koncepta održivog razvoja je zadovoljavanje potreba sadašnje generacije, bez ugrožavanja sposobnosti budućih generacija da zadovolje svoje potrebe (Opća skupština Ujedinjenih naroda, 1987.). Kao jedan od glavnih izazova u ekonomiji i poslovanju, pojam održivog razvoja pojavio se i na širokom području poslovne ekonomije. Cilj ovog rada je pružiti pregled opsežne literature, koja se bavi konceptom održivog razvoja u području poslovne ekonomije. U svrhu analize, korišten je bibliometrijski pristup s višestrukim korespondentnim analizama na bazama baze podataka Web of Science Core Collection database za promatrano razdoblje od deset godina. Rezultati ukazuju na važnost održivog razvoja kao teme, kao i na širok raspon pristupa i raznolikosti podtema koje su povezane s konceptom održivog razvoja u poslovnoj i ekonomskoj literaturi. ; In a modern society, the issues of sustainable development have evolved on different levels, from the new global frameworks over governmental policies to the new business models. In the 1980s, the term sustainable development emerged from the relationship between preserving the planet and meeting human needs (IUCN, 1980). The general idea behind the concept of sustainable development is to meet the needs of the present generation without compromising the ability of future generations to meet their own needs (United Nations General Assembly, 1987). As one of the main challenges in economics and business, the concept of sustainable development has also emerged in the wide area of business economics. The aim of this paper is to provide an extensive literature overview dealing with the concept of sustainable development within a field of business economics. For the purpose of the analysis a bibliometric approach with multiple correspondence analyses has been used on the Web of Science Core Collection database for the observed period of ten years. The results illustrate the importance of sustainable development as a topic, as well as wide range of approaches and variety of sub-topics linked to the concept of sustainable development in business and economics literature.
Rad se bavi fokusiranim studijama zemljopisno povezanih i zemljopisno nepovezanih zemalja, odnosno regionalnim i komparativnim regionalnim studijama. U prvom dijelu opisuju se uloga i razvoj te vrste studija kao poddiscipline komparativne politike. U drugom dijelu iznose se rezultati kvantitativne analize sadržaja tekstova objavljenih u časopisima kojima je Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu izdavač ili suizdavač. Predmet analize su regionalne studije Jugoistočne i Srednje Europe objavljene u tim časopisima. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi koje zemlje u svome okruženju hrvatski politolozi (i drugi autori koji u njima objavljuju na hrvatskom ili engleskom jeziku) najčešće istražuju te s kojim se zemljama Hrvatska najčešće komparira. Istraživanje je pokazalo da kada je riječ o istraživanju regije, politolozi sužavaju svoja istraživanja na zemlje bivše Jugoslavije. ; This article studies the focus studies of geographically connected and geographically not connected countries, i.e. regional and comparative regional studies. In the first part of the article, a description of the role and development of this type of studies as a subdiscipline of comparative politics is provided. In the second part, I present the results of quantitative analysis of the content of articles published in the academic journals published or co-published by the Faculty of Political Science, University of Zagreb. The objects of analysis are regional studies of South-East Europe published in the journals. The main goal of this article is to determine which countries in their regional surroundings are researched the most by Croatian political scientists (and other authors who publish such articles in Croatian or English language in those journals), and which countries Croatia is most often compared to. This research has shown that, with regard to studies of the region, Croatian political scientists mostly focus on the countries of the former Yugoslavia.
Konvencija o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu sudstvu o pitanjima okoliša – Aarhuška konvencija – međunarodni je pravni okvir na području zaštite okoliša. Ova konvencija, pokrenuta pod pokroviteljstvom UN-a, najambiciozniji je pothvat kada je riječ o zaštiti okoliša. Njezinim usvajanjem ujedno je učinjen golem korak u razvoju međunarodnoga prava. Prihvaćajući načela i formalno pristupajući Aarhuškoj konvenciji, države naše regije (Jugoistočna Europa) zorno pokazuju da prava na području okoliša nisu luksuz rezerviran samo za bogate. Ovim se dokumentom utvrđuju prava u svezi s okolišem te čine pouzdan temelj za uključivanje najšire javnosti u politike okoliša čime se potvrđuje i naša obveza prema budućim pokoljenjima. To je dokaz kako se održivi razvoj može postići jedino uključivanjem svih sudionika u društvu. Aarhuška konvencija poveznica je između odgovornosti tijela javne vlasti i zaštite okoliša, jer se sudjelovanjem javnosti povećava odgovornost i transparentnost pri donošenju odluka, kao i svijest javnosti o pitanjima okoliša, a osigurava se i podrška za donesene odluke. Učinkovitim sudjelovanjem javnosti promiču se načela suradnje i konzultacija između građana i donositelja odluka, čime se pridonosi općoj demokratizaciji društva. To je omogućeno provedbom Aarhuške konvencije koja uključuje: pristup informacijama, sudjelovanje javnosti pri donošenju odluka i pristup pravosuđu kada je riječ o okolišu. To su ujedno i tri glavna stupa Konvencije. Prije dvanaest godina tadašnji je glavni tajnik UN-a Kofi Annan opisao Konvenciju kao "najambiciozniji pothvat na području 'okolišne demokracije' dosad poduzet pod okriljem Ujedinjenih naroda". Možemo reći kako je taj opis vjerojatno i danas točan, iako je na području okolišne demokracije došlo i do drugih znatnih pomaka. ; Convention on access to information, public participation in decision making and access to justice in environmental matters – The Aarhus Convention – is an international legal framework in the area of the environment protection. This convention, initiated under the auspices of UN, is the most ambitious venture as far as environment protection is concerned. Its adoption made at the same time a huge step in the international law development. Accepting the principles and formally accessing to the Aarhus Convention, countries from our region (Southeast Europe) show that rights in the environment protection area are not the luxury reserved only for the rich ones. This document defines the rights in the environment area and makes the reliable foundation for involving the general public in the environment policies which confirms our commitment to future generations. That is a proof that sustainable development can be achieved only by involving all participants in the society. The Aarhus Convention is a link between the authorities' responsibilities and environment protection, because participation of the public increases responsibility and transparency in decision making, as well as consciousness of the public about environmental matters. It also provides support for the made decisions. Efficient participation of the public promotes cooperation principles and consultation between citizens and decision makers, which contributes to general society democratization. That is enabled by the Aarhus Convention implementation which includes: access to information, participation of the public in decision making and access to jurisdiction when speaking of environment. These are at the same time three main Convention pillars. Twelve years ago the UN Secretary General Kofi Annan described the Convention as "the most ambitious venture in environmental democracy undertaken under the auspices of the United Nations". We can say that the mentioned descriptionis probably correct even today, although there have been many other significant improvements in environmental democracy.
Cilj istraživanja: Cilj ovog istraživanja je napraviti regulatorni pregled izdavanja bezreceptnih lijekova izvan ljekarni u zemljama Europske unije i Ujedinjenoj Kraljevini. Materijal i metode: Sastavljen je pregled regulatornih sustava bezreceptnih lijekova u europskim zemljama, s naglaskom na dostupnost bezreceptnih lijekova izvan ljekarni. Pregledani su regulatorni zahtjevi 24 zemlje EU i Ujedinjene Kraljevine i napravljena je usporedba regulatornih sustava zemalja obuhvaćenih pregledom. Rezultati: Analizirajući 24 zemlje EU i Ujedinjenu Kraljevinu uočavamo tri načina regulacije i organizacije izdavanja bezreceptnih lijekova. U 10 analiziranih zemalja, uključujući Austriju, Francusku i Španjolsku, izdavanje bezreceptnih lijekova dozvoljeno je samo u ljekarnama. U 6 analiziranih zemalja, među kojima su Njemačka i Hrvatska, izdavanje bezreceptnih lijekova izvan ljekarni odvija se uz obavezan nadzor stručne osobe. Ujedinjena Kraljevina i skandinavske zemlje spadaju u posljednju kategoriju koju čini 9 zemalja s razvijenim prometom bezreceptnih lijekova izvan ljekarni. Bezreceptni lijekovi u tim su zemljama dostupni u supermarketima, na kioscima i benzinskim postajama, a postoje "general sales list", tj. popisi gotovih lijekova s uvjetima pod kojima se smiju izdavati izvan ljekarni. Zaključci: Postoje razlike u načinu regulacije distribucije bezreceptnih lijekova među europskim zemljama. Uočava se trend liberalizacije i deregulacije ljekarništva. Iako u dijelu analiziranih zemalja ljekarne još uvijek imaju "monopol" na izdavanje bezreceptnih lijekova, u većini analiziranih zemalja određeni bezreceptni lijekovi dostupni su izvan ljekarni. ; Objectives: The aim of this research was to make a regulatory review of the dispensing of over-the-counter medicines outside pharmacies in the countries of the European Union and the United Kingdom. Material and Methods: An overview of over-the-counter regulatory systems in European countries has been compiled, with an emphasis on the availability of over-the-counter medicines ...
Cilj istraživanja: Cilj ovog istraživanja je napraviti regulatorni pregled izdavanja bezreceptnih lijekova izvan ljekarni u zemljama Europske unije i Ujedinjenoj Kraljevini. Materijal i metode: Sastavljen je pregled regulatornih sustava bezreceptnih lijekova u europskim zemljama, s naglaskom na dostupnost bezreceptnih lijekova izvan ljekarni. Pregledani su regulatorni zahtjevi 24 zemlje EU i Ujedinjene Kraljevine i napravljena je usporedba regulatornih sustava zemalja obuhvaćenih pregledom. Rezultati: Analizirajući 24 zemlje EU i Ujedinjenu Kraljevinu uočavamo tri načina regulacije i organizacije izdavanja bezreceptnih lijekova. U 10 analiziranih zemalja, uključujući Austriju, Francusku i Španjolsku, izdavanje bezreceptnih lijekova dozvoljeno je samo u ljekarnama. U 6 analiziranih zemalja, među kojima su Njemačka i Hrvatska, izdavanje bezreceptnih lijekova izvan ljekarni odvija se uz obavezan nadzor stručne osobe. Ujedinjena Kraljevina i skandinavske zemlje spadaju u posljednju kategoriju koju čini 9 zemalja s razvijenim prometom bezreceptnih lijekova izvan ljekarni. Bezreceptni lijekovi u tim su zemljama dostupni u supermarketima, na kioscima i benzinskim postajama, a postoje "general sales list", tj. popisi gotovih lijekova s uvjetima pod kojima se smiju izdavati izvan ljekarni. Zaključci: Postoje razlike u načinu regulacije distribucije bezreceptnih lijekova među europskim zemljama. Uočava se trend liberalizacije i deregulacije ljekarništva. Iako u dijelu analiziranih zemalja ljekarne još uvijek imaju "monopol" na izdavanje bezreceptnih lijekova, u većini analiziranih zemalja određeni bezreceptni lijekovi dostupni su izvan ljekarni. ; Objectives: The aim of this research was to make a regulatory review of the dispensing of over-the-counter medicines outside pharmacies in the countries of the European Union and the United Kingdom. Material and Methods: An overview of over-the-counter regulatory systems in European countries has been compiled, with an emphasis on the availability of over-the-counter medicines ...
Sintagma energetska sigurnost toliko je često korištena da se čini jasnom i razumljivom. To je samo privid, jer je njezina upotreba ustvari kontroverzna, često i preholistička, što upućuje na nedovoljnu razvijenost koncepta. Pod pojmom energetske sigurnosti raspravlja se o najrazličitijim pitanjima, koje na okupu drži pojam "energija" kao zajednički nazivnik. U ovome se radu polazi od toga da je aktualni rast važnosti koncepta posljedica nove uloge koju je plinska trgovina između EU-a i RF-a dobila nakon 2000., kao svojevrsna eksternalija njezina korištenja u politici moći, njezine politizacije i pokušaja sekuritizacije. Pokazat će se da je koncept uvriježen semantički konstrukt, no analitički prazan – pokriven je sektorom ekonomske, još više (vanjsko)političke sigurnosti. Razjašnjenje i redefiniranje koncepta energetske sigurnosti u aktualnom kontekstu pridonosi boljem teorijskom definiranju i dubljem razumijevanju empirijskih posljedica korištenja koncepta, koji već kao diskurzivna praksa određuje što se smatra problemom i može otežati ekonomsku suradnju. ; The term 'energy security' has been so ubiquitous that it seems transparent and understandable. But that is just an illusion – the usage of the term is controversial, often too holistic, indicating underdevelopment of the concept itself. Most diverse questions have been discussed under the term 'energy security' – they are, however, bound together only by the term 'energy' as their common denominator. In this paper, it is assumed that this concept is currently growing in importance as the consequence of a new role assigned to the gas trade between the EU and the Russian Federation since 2000, as an externality of the use of this trade in power politics, of its politicization and attempts at securitization. It will be shown that this concept is a semantically ingrained construct; as an analytical concept it is empty – its meaning is already contained in the economic security sector, and even more so in the (foreign) political security sector. Explication and redefinition of the concept of energy security in the current context contribute to the improvement of theoretical delineation and deeper understanding of empirical implications of its usage. As a discursive practice, the concept determines what is to be considered a problem, and it may cause difficulties in economic cooperation.
Studije iz povijesti geodezije i kartografije u Bugarskoj objavilo je Šumarsko sveučilište, a tiskala Vojna geografska služba u Bugarskoj na bugarskom jeziku 2013. godine. Dvije godine kasnije knjigu je na engleski prevela Meglena Baždarova, a sponzori su bili Komora diplomiranih inženjera geodezije i Vojna geografska služba u Ministarstvu obrane. Engleska verzija ne sadrži dva poglavlja iz bugarskog izdanja: poglavlje XIV "Katastar u inozemstvu i u Bugarskoj – uvod i razvoj od 1878. do 1944." i poglavlje XV "Visinsko planiranje – povijest i razvoj u Bugarskoj". ; Studies in the History of Geodesy and Cartography in Bulgaria was published by the University of Forestry, and printed by the Military Geographic Service in Bulgaria in Bulgarian language in 2013. Two years later, the book was translated into English by Meglena Bazhdarova and published with the sponsorship of the Chamber of Graduate Surveyors and Military Geographic Service at the Ministry of Defence. The English version did not include two chapters from the Bulgarian edition: chapter XIV "The Cadastre Abroad and in Bulgaria – Introduction and Development from 1878 to 1944" and chapter XV "Vertical Planning – History and Development in Bulgaria".
Studies in the History of Geodesy and Cartography in Bulgaria was published by the University of Forestry, and printed by the Military Geographic Service in Bulgaria in Bulgarian language in 2013. Two years later, the book was translated into English by Meglena Bazhdarova and published with the sponsorship of the Chamber of Graduate Surveyors and Military Geographic Service at the Ministry of Defence. The English version did not include two chapters from the Bulgarian edition: chapter XIV "The Cadastre Abroad and in Bulgaria – Introduction and Development from 1878 to 1944" and chapter XV "Vertical Planning – History and Development in Bulgaria". ; Studije iz povijesti geodezije i kartografije u Bugarskoj objavilo je Šumarsko sveučilište, a tiskala Vojna geografska služba u Bugarskoj na bugarskom jeziku 2013. godine. Dvije godine kasnije knjigu je na engleski prevela Meglena Baždarova, a sponzori su bili Komora diplomiranih inženjera geodezije i Vojna geografska služba u Ministarstvu obrane. Engleska verzija ne sadrži dva poglavlja iz bugarskog izdanja: poglavlje XIV "Katastar u inozemstvu i u Bugarskoj – uvod i razvoj od 1878. do 1944." i poglavlje XV "Visinsko planiranje – povijest i razvoj u Bugarskoj".
Ivan Kukuljević Sakcinski, osebujna i znamenita osoba iz vremena procvata hrvatskoga narodnog preporoda i nakon toga doba, u raznorodnome obilju svojega kulturnog i znanstvenog djelovanja, istaknuo se kao jedan od poticatelja zapisivanja usmene književnosti na cjelokupnome hrvatskom prostoru. U radu se analizira zbirka usmenoknjiževnih pjesama koja je objavljena 1847. pod njegovim imenom, a u svezi je s križevačkim krajem, razlaže se problematika nastanka i identiteta te građe te se kontekstualizira u ondašnje društvene i političke prilike. Unatoč svim teškoćama u svezi s dokazivanjem postanka objavljenih pjesama, naglašava se iznimna važnost te zbirke jer je riječ o jednoj od prvih objavljenih cjelovitijih zbirki zapisa hrvatske usmene književnosti u cjelokupnome korpusu hrvatske književnosti. To je, uz vinsko-pajdaške regule Križevačke štatute, kojima se ne može sa sigurnošću odrediti točno vrijeme zapisa, ujedno i prva poznata objavljena usmenoknjiževna zbirka iz križevačkoga kraja pa se Ivan Kukuljević Sakcinski može nazvati prvim zapisivačem usmene književnosti u križevačkome kraju. ; Ivan Kukuljević Sakcinski, a distinctive and famous person from the flourishing period of the Croatian national revival and afterwards, in diverse abundance of his cultural and scientific work, distinguished himself as one of the promoters of recording oral literature in the entire Croatian territory. The paper analyzes a collection of oral literary poems published in 1847 under his name and related to the region of Križevci. It explains the problems of origin and identity of those poems and contextualizes them into social and political circumstances of that period. Despite all the difficulties in providing the origin of published poems, the exceptional importance of this collection is emphasized because it is one of the first published complete collections of the Croatian oral literature records in the entire Croatian literature corpus. This is, along with the wine- drinking brotherhoods' rules of the Križevci Statute, whose exact time of recording cannot be determined, the first known published oral literary collection from the region of Križevci, thus, Ivan Kukuljević Sakcinski can be called the first recorder of oral literature in the region of Križevci.
Autor u članku daje pregled programa hrvatskoga književnog predromantizma i romantizma i s njima preklapajućega narodnog preporoda i ilirizma te pokazuje kako su se u programskim tekstovima, u okolnostima mađarsko-hrvatskih napetosti i neoapsolutizma, izmjenjivale tendencije nacionalnoga romantizma i romantičnoga nacionalizma, kako ih je u europskim okvirima definirao Joep Leerssen. ; In this article the author gives an overview of the programmes of Croatian literary pre-Romanticism and Romanticism and the National Revival and Illyrian Movement that overlap with them. He also shows how the tendencies of national Romanticism and Romantic nationalism, as defined by Joep Leerssen in European terms, interchanged in the programmatic texts in circumstances defined by Hungarian-Croatian tensions and neo-absolutism.
Ideja menadžmenta ima u stanovitom smislu univerzalno značenje zbog čega se primjena te ideje široko rasprostranila, a našla je mjesto i u institucijama odgoja i obrazovanja, i to najviše kao organizacijski menadžment, menadžment ljudskih potencijala, menadžment razina (1. najviša — ciljevi, dugoročno planiranje i organizacija, 2. srednja — kontrola operativnih postupaka i programi potpore ciljevima, 3. najniža — interpretacija ciljeva, politika programa), strategijski menadžment (dugoročno), i menadžment funkcija (koliko funkcija toliko menadžment programa). Menadžerske funkcije odnose se na ono što valja postići, a to su najčeπće planovi, strategije, dobra organizacija, kvalitetno vođenje i uspješna kontrola. Slijedi da se na pedagoški menadžment može gledati kao na upravljanje mrežom i hijerarhijom sustava (vrtić, grupa — škola, razred). Posebnost vođenja i upravljanja odgajatelja, razrednika i nastavnika može se razmatrati kao pedagoška uloga odgajatelja u vođenju i upravljanju, pedagoška uloga razrednika u vođenju i upravljanju, administrativni poslovi, planiranje i programiranje rada voditelja tima (razrednika), pripremanje i vođenje sjednica vijeća, suradnja s ostalim članovima vijeća, suradnja s roditeljima i sl. ; The idea of management in a certain way has a universal meaning, causing the wide spreading of this idea, which also found its place in the educational institutions, primarily as organizational management, human resources management, levels management (1. the highest level — objectives, long-term planning and organization; 2. the intermediate level — the control of operative procedures and objective supporting programs; 3. the lowest level — objectives interpretation, program policy), strategic management (long-term) and function management (the number of functions corresponding to the number of management programs). The management functions concern the purposes to be achieved, which are usually plans, strategies, good organization, quality leadership and successful control. Therefore, it follows that the educational management can be viewed as management of the system network and hierarchy (kindergarten, group — school, class). The specificity of leadership and management in case of kindergarten teachers, form-masters and teachers can be discussed as the pedagogical role of the kindergarten teacher in the leadership and management, the pedagogical role of the form-master in the leadership and management, administrative work, the team leader's (form-master's) work planning and programming, preparation and chairing of teaching-staff conferences, cooperation with other teaching-staff members, cooperation with parents, etc. ; Die Idee des Menagements hat im gewissen Sinne eine universelle Bedeutung, weshalb die Anwendung dieser Idee weit verbreitet ist und ihren Platz auch in den Bildungs-und Erziehungsanstalten fand. Dabei handelt es sich meistens um Organisationsmanagement, Management von menschlichen Potenzialen, Management von Ebenen (1. höchste — Ziele, langfristige Planung und Organisation, 2. mittlere — Kontrolle der Operatiomalisierungsverfahren und Programme zur Unterstützung der Zielsetzungen, 3. niedrigste — Interpretation von Zielsetzungen, Programmpolitk), strategisches Management (langfristig) und funktionales Menagement (für jede Funktion ein Managementprogramm). Die Funktionen des Managements beziehen sich auf das zu Erreichende, und das sind am häufigsten Pläne, Strategien, gute Organisation, gute Leitung und erfolgreiche Kontrolle. Daraus folgert, dass das pädagogische Management als eine Art der Verwaltung von Netzen und hierarchisch aufgebauten Systemen (Kindergarten, Gruppe — Schule, Klasse) betrachtet werden kann. Die Besonderheit der Führungs-und Leitungsrolle von Erziehern, Klassenlehrern und Lehrern kann unter verschiedenen Gesichtspunkten besprochen werden: pädagogische Erzieherrolle in der Leitung und Verwaltung, pädagogische Klassenlehrerrolle in der Leitung und Verwaltung, administrative Aufgaben, Planung und Programmierung der Arbeit von Teamleitern (Klassenlerern), Planung und Leitung von Sitzungen der Lehrerkonferrenz, Mitarbeit mit anderen Mitgliedern der Lehrerkonferrenz, Mitarbeit mit den Eltern usw.
U članku se obrađuje problem europeizacije, jedan od ključnih pojmova koji se razvio unutar europskih studija u posljednjih desetak godina, od trenutka usvajanja i stupanja na snagu Maastrichtskog ugovora. U prvom dijelu obrađuju se različiti modeli europeizacije u širem kontekstu nego što je to konceptualni okvir Europske unije, u kojem se i javlja fenomen europeizacije. Stoga se pokušava izgraditi tipologija širih pristupa određivanju fenomena i procesa europeizacije, koja obuhvaća šest poimanja europeizacije: prvi je pristup geografsko-politički, gdje se pod europeizacijom poimlju promjene u vanjskim granicama Europe, od redukcijskoga svođenja Europe na zemlje Zapadne i Srednje Europe, do proširenja pojma Europe rubnim državama; drugo je poimanje europeizacije povezano s razvojem političkih institucija na europskoj razini. Treća defi nicija identifi cira europeizaciju kao izvoz oblika političke organizacije, koji polazi od iskustva europske kolonizacije, a danas se modifi cirao u širenje europskih vrijednosti snagom primjera na druge kontinente; četvrti je model europeizacije poistovjećivanje s projektom europskog ujedinjenja, s procesom integracije koji završava u federalnoj, ujedinjenoj Europi; peta je varijanta penetracija europskog modela višerazinske vladavine u nacionalne sustave vladavine, a očituje se u adaptaciji, konvergenciji i harmonizaciji političkih i pravnih sustava država članica. Autor toj klasičnoj tipologiji dodaje i šestu, koju naziva retrospektivnom europeizacijom, a koja podrazumijeva europeizaciju kao identifi kaciju s tradicionalnim europskim vrijednostima prije nastanka EZ-a i EU-a, prvenstveno s tradicijskim, kulturnim i vjerskim identitetom iz predintegracijskog razdoblja. U drugom dijelu obrađuju se razne defi nicije europeizacije koje su proizišle iz empirijskih istraživanja, a autor i tu izdvaja pet vrsta definicija koje se međutim ne isključuju, nego plastično ukazuju na složenost fenomena. Na kraju se nudi model istraživanja koji bi u hrvatskom slučaju ispitao validnost pojma ...
