Suchergebnisse

U godini kada obilježavamo 250. obljetnicu hrvatskoga šumarstva, a u tijeku je 169. godina od utemeljenja Hrvatskoga šumarskoga društva i tiskanja 139. godišta našega znanstveno-stručnoga i staleškog glasila Šumarski list, interesantno je baciti pogled na tekstove iz prvih godišta tiskanja časopisa, pa i povući paralelu s današnjicom.Već u prvome godištu 1877 god. pozornost nam privlači članak Adolfa Danhelovskog "Predlozi o štednji drva u proizvadjanju francezkih duga", u kojemu kaže da se postupak proizvodnje neznatno poboljšao, "premda ova vrst robe zaslužuje, da se najvećom štednjom proizvadja, dočim su njoj namijenjeni najkrasniji hrastici". To mora raditi "vješt radnik", jer se inače može "mnogo drva potratiti …., a užje se duge imaju izradjivati od tanjih stabalah ili trupacah". Nastavno, preporuča se radi uštede sortirati trupce sukladno dužini i širini zadanih dimenzija dužica, a slijede ostale preporuke za uštedu. Povucimo sada paralelu s tadašnjim razmišljanjem i preporukama glede štednje i današnjim rasipanjem nacionalnog bogatstva, korištenjem "najkrasnijih hrastika", tako da netržišna cijena sortimenata omogućuje proizvodnju poluproizvoda, a ne visoko finaliziranih proizvoda s velikom dodanom vrijednošću i maksimalnom zaposlenošću. Najžalosnije je kada se furnirski sortiment kamuflira u pilanski prozvod za izvoz, čime se "izvoze" i radna mjesta za kojima plačemo. O tome smo detaljnije pisali u uvodniku ŠL br. 5-6/2012. "Odnos šumarstva i prerade drva". Stoga se ne slažemo s tvrdnjom resornog ministra izrečenoj u razgovoru poslije Konferencije za tisak o kojoj pišemo u rubrici Aktualno, da su potpisani netržišni ugovori s drvoprerađivačima spasili domaću preradu drva od inozemne konkurencije. Za nas je i dalje to način rasipanja nacionalnog bogatstva i trenutačni probitak za račun pojedinaca, a ne za opće dobro.Članak iz trećeg godišta, 1879. god. Alex. Nik. Schultz podnaslovom "Sedam glavnih točaka šumskoga gospodarstva i njihova teoretično-praktična uporaba" započinje motom: "Proizvadjanje najveće kvantitativne i kvalitativne množine drva na najmanjoj površini: i čim vrlije gospodarstvo". U članku navodi kako šumsko gospodarstvo dijeli djelatnosti na temeljne i pripomoćne. Temeljne su računarstvo i prirodoslovlje, a pomoćne: tehnologija, zakonodavstvo, državoznastvo, računovodstvo povijest i geografija. Razdioba praktičnih struka šumskog gospodarstva dijeli na: "gojenje šume, b) zaštita šume zajedno s šumskom stražom, c) šumska poraba za jedno sa šumskom tehnologijom, d) šumska procjena zajedno s uredbom obhodnje i obračunanjem vriednosti i e) šumska uprava i šumsko ravnateljstvo". Ako razmislimo o poanti i današnjem poštivanju mota članka, zaključujemo da se sugerira maksimalno moguće korištenje proizvodnosti pojedinog šumskog staništa, a njegova bi degradacija predstavljala katastrofu. Komentirajući spomenutih sedam točaka, ponajprije navodi da je prva i glavna točka upravljanja i rada "teoretično i praktično naobraženo gospodarstveno osoblje da se može šumom koristno i potrajno gospodariti". Pita se "kako može čovjek uobće, koji neima niti pojma o neophodno nuždnih znanosti, upravljati šumom s mnogimi njezinimi osebujnosti". Druga glavna točka je samostalno odgovorno vođenje gospodarstva "bez pohlepe za dobitkom". Treća točka govori ponajviše o načinima obnove sastojina – umjetnim načinom ili prirodnim pomlađivanjem. U četvrtoj točci bilježimo zaključak: "Pošteni šumar, koji znade računati, ne će nikada privoliti, da njegov gospodar, kada se u momentanoj novčanoj neprilici snadje, te bude prisiljen, uteći se šumi, postane žrtvom takvih švindlera i šumskih pustošnika, te će svu svoju duševnu snagu upotriebiti, da ono što se ne da izbjeći, ograniči bar na najmanji prostor i s obzirom na budućnost". Peta točka tiče se "šumske porabe zajedno sa šumskom tehnologijom i važnija je nego što se na prvi čas čini", a detaljnije obrazlažući zaključuje da joj treba posvetiti dužnu pozornost prateći razvoj i primjenu novih tehnologija. Šesta točka obuhvaća "šumsku taksaciju zajedno s uredjenjem obhodnje i vriednostnim obračunom", a sve spomenute točke međusobno se isprepleću i potrebno ih je ne razdvajati, "jer bez poznavanja jedne ne da se druga izvesti". O sedmoj točci "k šumskoj upravi i ravnateljstvu šuma" nema se što posebno reći kaže on, jer je uglavnom obuhvaćena u prethodnim točkama, ali zaključuje kako prema staroj poslovici "od glave riba smrdi, a preneseno na šumsku industriju: ne valja li ravnateljstvo, to ne valja ni cielo šumsko podčinjeno osoblje. To vriedi kod svake grane gospodarstva, a potvrdjuju to i nebrojeni dokazi u čovječjem družtvenom životu i u svih strukah". Na kraju mi zaključujemo ovaj tekst s porukom – usporedite sami!Uredništvo ; The 250th anniversary of Croatian forestry and the 169th year of the foundation of the Croatian Forestry Association and the publication of the 139th issue of the scientific-professional and specialist magazine Forestry Journal offer an ideal opportunity to look back at the texts published in the first issues and draw a parallel with present times. The very first volume from the year 1877 contains an interesting article by Adolf Danhelovski "Recommendations on saving wood in the production of French staves", which states that the production process has improved slightly "although this type of goods requires maximal saving in its production, since they are produced of the most beautiful oak trees". Work should be performed by a "skilful labourer", otherwise much of the wood "might go to waste". Narrower staves should be made of thinner trees or logs". Furthermore, logs should be classified according to the length and width of stave dimensions required. Other recommendations for saving follow. Let us draw a parallel with the present manner and recommendations related to saving and present squandering of national resources by using "the most beautiful oak forests", so that the non-market prices of the assortments allows the production of semi-finished goods and not high-quality products with a high added value and maximal employment. What is detrimental is the fact that veneer assortments are camouflaged into sawmill products intended for export; this also means "export" of working places which we sorely need. We discussed this in more detail in the Editorial of the Forestry Journal No. 5-6/2012, "The relationship between forestry and wood processing". This is why we do not agree with the words of the competent minister said after a Press conference, which we discuss in the column Current Affairs. The minister claimed that non-market contracts with wood processors had saved home wood processing from foreign competition. We continue to perceive this as a way of squandering national wealth for momentary gain of an individual and not for the benefit of the society as a whole. The article published in the third year of publication in 1879, written by Alex. Ni. Sshulz and entitled "Seven main points of forest management and their theoretical-practical use" starts with a motto: "Production of he highest quantitative and qualitative amount of wood in the smallest area: and the best management". According to the article, forest management activities are divided into basic and auxiliary. The basic activities are mathematics and natural sciences and the auxiliary ones are technology, law-making, political sciences, book keeping, history and geography. Practical parts of forest management are divided into "a) silviculture, b) forest protection together with forest surveillance, c) use of forests together with forest technology, d) forest inventory with rotation and calculation of value and e) forest administration and forest directorate". From the present standpoint, the motto of the article suggests maximum possible use of the productivity of a particular forest site, whose degradation would mean catastrophe. In his comment of the seven points that follow, the author stresses that the first and the main point of management and work lies in "highly educated management personnel who posses theoretical and practical knowledge for useful and sustainable management of forests". He asks himself: "How can a person who has absolutely no knowledge of the basic sciences manage such a highly complex system as a forest?" The second point is independent management devoid of "greed for profit". The third point is primarily concerned with stand regeneration methods - artificial or natural regeneration. The fourth point contains a conclusion: "An honest forester who knows how to calculate will never allow his master, who, if faced with financial problems and forced to exploit his forest, to become a victim of swindlers and forest exploiters, and will use all his spiritual strength to at least limit what is unavoidable to the smallest space with regard to the future". The fifth point refers to "use of forests together with forest technology, which is more important that might seem at first glance". In his detailed explanation, the author concludes that the development and application of new technologies should be given due importance. The sixth point comprises "forest taxation together with rotations and value calculation". All the above points are mutually intertwined and cannot be separated from one another, "since without knowing one it is impossible to perform another". In the author´s words, the seventh point concerning "forest administration and forest directorate" requires no comments because everything is contained in the previous points, but he concludes that, as the old proverb says, "the fish rots from the head down", or translated into forest industry: if the directorate is no good, then the entire subordinate personnel will be no good. This refers to all branches of economy, and has been proven myriad of times in the human society and in all the professions". We conclude this text with the message – compare!Editorial Board

Ideja univerziteta uzima se kao temeljna u artikulaciji pojma univerziteta i njegove institucionalne ostvarivosti, a u tom se kontekstu u prvi plan stavlja Immanuel Kant kao nezaobilazan mislitelj te ideje. Radi lakšeg razumijevanja njegove artikulacije ideje univerziteta, na početku se ukratko predstavljaju osnovne značajke Humboldtove vizije univerziteta kroz koje se može pratiti Kantov doprinos i utjecaj na njihovo artikuliranje. Centralni je Kantov spis pri tome Spor fakulteta, u kojemu ne samo da je ponudio koncept sveučilišta kao institucije temeljne za razvoj učenosti nego je po nekima možda i posljednji mislio samu ideju univerziteta. Kako analiza pokazuje, ta ideja u historijskome smislu predstavlja artikulaciju klasične ideje modernog, humboldtovskog tipa sveučilišta, no u nju su također utkani brojni elementi koji posjeduju trajnu aktualnost (npr. jurisdikcija pojedinih područja znanja, pretenzije pojedinih znanosti, autonomija znanostî i fakultetâ, odnosi pojedinih fakulteta itd.). Uzimanjem u obzir čitava Kantova opusa, pokazuje se da je u Sporu fakulteta Kant ponudio proširenje svoga prosvjetiteljskoga projekta, dao dopunu svojoj filozofiji politike i prava (javna i privatna upotreba uma), odnosno filozofiji povijesti (univerziteti kao karika u progresu čovječanstva uopće), te dodao i značajne dopune svojoj filozofskoj antropologiji (univerzitet kao medij razvoja čovjekovih moći) i filozofiji odgoja (univerzitet kao neophodna dimenzija u odgajanju čovjeka kao osobe, kao građanina i kao čovjeka uopće). S druge se strane demonstrira nužnost svih tih ostalih dijelova njegova filozofskog opusa za potpuno razumijevanje njegove misli, a napose čitanje ideje univerziteta u antropološkom ključu. Umjesto zaključka, evaluiraju se rezultati prethodne analize u kontekstu pokušaja odgovora na pitanje o Kantovoj trajnoj aktualnosti i njegovu posebnu mjestu u povijesti ideja, a s obzirom na mišljenje ideje univerziteta. ; The idea of the university is taken as fundamental in the articulation of the concept of the ...

Rad se temelji na obradi zapisnika sjednica skupštine Kotarskog narodnog odbora Senj, njegova Izvršna odbora te zapisnicima plenuma i biroa Kotarskog komiteta Komunističke partije Hrvatske. Istražena je upravna organizacija Kotara Senj, pravni akti upravnih tijela i odluke iz državnopravne povijesti Senja u razdoblju od 1946. do 1948. sačuvani u Državnom arhivu u Rijeci i Sabirnom arhivskom centru u Senju. Kronološki su analizirane sjednice Kotarskog narodnog odbora i Izvršnog odbora, osim onih iz 1945. i 1946. koje nisu sačuvane. Iz arhivske građe može se utvrditi organizacija Kotarskog narodnog odbora, njegovih odbora, komisija i povjereništava, donošenje proračuna, rad mjesnih narodnih odbora i zborova birača, gospodarskih subjekata (poduzeća), rad sudova i izbor sudaca prisjednika, kao i prosvjetna politika (osobito opismenjavanje) i zdravstvo. ; The article is based upon the analysis of the minutes of the meetings of the Assembly of the District People's Committee Senj, its Executive Committee, and the minutes of the plenum and the Bureau of the District Committee of the Communist Party of Croatia. The administrative organisation of Senj District was researched, the legal acts of the administrative bodies and the decisions of the state-legal history of Senj in the period from 1946 to 1948 preserved in the State Archives in Rijeka and the Collective Archival Centre in Senj. The meetings of the District People's Committee and the Executive Committee are chronologically analysed apart from those from 1945 and 1946 which were not preserved. From the archive material the organisation of the district people's committee can be determined, its committees, commissions and boards, budget adoptions, the work of the local people's committees and voters' meetings, economic entities (businesses), the work of the courts and the election of judge assessors, as well as educational policies (especially literacy) and health.

Na temelju uvida u sadržaj rukopisne ostavštine, članaka i monografija Ljudevita Modeca (1844.–1897.), u članku je istražen i obrađen Modecov značaj u povijesti hrvatske pedagogije. Modec je bio prvi moderni hrvatski metodičar. Obrazovao se na preparandiji u Pragu, što mu je omogućilo širenje modernih srednjoeuropskih pedagoških tendencija u brojnim hrvatskim gradovima, naročito u Zagrebu, Petrinji i Osijeku. Posebnost Modecova metodičkog rada očitovala se u tome što je primjenjivao teološki i herbartovski pedagoški pristup, pri čemu se češće opredjeljivao za teološki pristup. Takav pristup prepoznao je kao sredstvo za kvalitetan razvoj individualnog morala. U svojim člancima Modec je najčešće pisao o osobitostima metodike, dok je u monografijama najčešće tumačio metodičku praksu. U ovom članku ukratko su prikazana pedagoška, dakle metodička obilježja njegovih djela. Pritom ističem da je Modec prilikom poučavanja njegovao deduktivni pristup. U svojim tekstovima često je poticao na domoljublje. Uzrok tome bile su povijesno-političke okolnosti u kojima se hrvatski narod nalazio tijekom druge polovice 19. stoljeća (mađarizacija, germanizacija, centralizacija, neoapsolutizam), što je, uostalom, i uzrokovalo njegovo latentno političko usmjerenje prema Starčevićevoj Stranci prava. ; Based on the insight into the manuscripts, articles, and monographs by Ljudevit Modec (1844–1897), this article researches and elaborates on Modec's significance in the history of Croatian pedagogy. Modec was the first Croatian contemporary expert in teaching methodology. His education at a teacher training school in Prague enabled the spread of modern Central European pedagogic tendencies in many Croatian cities, especially in Zagreb, Petrinja, and Osijek. The distinctiveness of Modec's work in teaching methodology manifests in the implementation of a theological and Herbartian pedagogical approach. Between those, he most frequently opted for the theological approach, which he recognised as the means for a finer development of individual morals. In his articles, Modec most frequently wrote about the distinct characteristics of teaching methodology, while his monographs most often interpreted the teaching methodology practice. This article briefly outlines the pedagogical, i.e. teaching methodology characteristics of his works. In so doing, it is important to emphasise that Modec fostered the deductive approach in teaching. In his texts, he often encouraged patriotism. That was due to the political and historical circumstances in Croatia during the second half of the 19th century (Hungarianization, Germanization, centralisation, neo-absolutism), which were also the cause of his latent political tendency towards Starčević's Croatian Party of Rights.

Nova platforma Europass-a (https://europa.eu/europass/hr) od srpnja 2020. godine dostupna je kao besplatni online instrument za prikazivanje postignutih ishoda učenja, planiranje ili pripremu karijere u Europi, te služi kao potpora građanima Europske unije kako bi lakše prolazili kroz svoj profesionalni razvoj. Kroz platformu Europass-a korisnici mogu izraditi svoj profil, jednostavno pretraživati različite mogućnosti za učenje ili zapošljavanje diljem Europe, primati individualne prijedloge obrazovnih programa ili poslova koji odgovaraju njihovom profilu i interesima, izrađivati, uređivati i pohranjivati životopise, motivacijska pisma i prijave za posao, pohranjivati digitalne vjerodajnice, dijeliti svoj profil s poslodavcima, obrazovnim ustanovama ili karijernim savjetnicima, te koristiti brojne druge usluge. Od navedenih mogućnosti korištenja platforme Europass-a posebno se ističu Europske digitalne vjerodajnice za učenje (Europass Digital Credentials for learning, EDC), odnosno digitalne datoteke koje pojedincima dodjeljuje odgovarajuće obrazovne ustanova, primjerice sveučilišta, kako bi se potvrdio i pružio dokaz o postignutim ishodima učenja. Europske digitalne vjerodajnice za učenje mogu se koristiti za postignuća kroz sve oblike učenja, formalna, neformalna i informalna. Digitalne vjerodajnice imaju jednaku pravnu vrijednost kao potvrde, diplome i druge vjerodajnice u papirnatom obliku, a visokoškolskim ustanovama omogućuju besplatno i sigurno izdavanje. Platforma Europass-a omogućuje sigurnu pohranu i dijeljenje digitalnih vjerodajnica. Besplatnim i sigurnim sustavom Europskih digitalnih vjerodajnica za učenje upravlja Europska komisija. Ideja o uključivanju Sveučilišta u Splitu u procese razvoja i provedbe platforme za Europske digitalne vjerodajnice za učenje javila se u vrijeme jasnog interesa rektora, prof. dr. sc. Dragana Ljutića, i njegovih suradnika za jačanje internacionalizacije, relevantnosti i kvalitete studijskih programa i znanstvenih istraživanja. U suradnji s partnerskim sveučilištima Europskog sveučilišta mora (European University of the Seas, SEA-EU), razvijene su projektne aktivnosti za testiranje i provedbu za neformalna i informalna učenja, kao i za dodjelu diploma stečenih kroz sveučilišne preddiplomske, diplomske i poslijediplomske studije. Kroz aktivnosti Europskog sveučilišta mora, Europske digitalne vjerodajnice za učenje povezuju se s drugim europskim inicijativama u visokom obrazovanju, kao što su osiguravanje kvalitete i automatsko priznavanje visokoškolskih kvalifikacija i dijela studiranja. Prednosti Europskih digitalnih vjerodajnica za učenje proizlaze iz brzog i pouzdanog izdavanja diploma i drugih vjerodajnica, njihovog pregleda, pohrane i dijeljenja s poslodavcima i drugim pojedincima i institucijama. Glavna prednost za sva sveučilišta, pa tako i za Sveučilište u Splitu, povezana je s potencijalnim povezivanjem s mjerljivim pokazateljima provedbe osiguravanja kvalitete u Europskom prostoru visokog obrazovanja, tj. povezivanjem s Bazom podataka rezultata vanjskog osiguravanja kvalitete (DEQAR). Visokoškolskim ustanovama, posebno sveučilištima u okviru Europskih sveučilišta mora, Europske digitalne vjerodajnice za učenje donose niz prednosti koje se mogu koristiti za olakšavanje mobilnosti studenata, izgradnji fleksibilnijeg učenja usmjerenog na studente, poticanju cjeloživotnog učenja, stvaranju snažnijih veza s poduzetnicima i izgradnji boljih veza između obrazovanja, istraživanja i inovacija. Tijekom 2021. godine, Sveučilište u Splitu uspješno je dodijelilo nekoliko stotina pojedinačnih Europskih digitalnih vjerodajnica za sudjelovanja u nekoliko neformalnih i informalnih aktivnosti, čime je postalo prvo visokoškolsko učilište koje je uspješno koristilo platformu Europass-a za dodjelu Europskih digitalnih vjerodajnica za učenje. ; The new Europass platform (https://europa.eu/europass/en) is available as a free online tool from July 2020 for documenting learning outcomes, planning and career preparation in Europe, and serves to support the citizens of the European Union in managing their professional development. Through the Europass platform, users can create their own profile, easily search for different learning or employment opportunities across Europe, receive proposals for educational programmes or jobs that match their profile and interests, create, edit, and store CVs, cover letters and job applications, store digital credentials, share their profile with employers, educational institutions, or career counsellors, and use many other services. Among the mentioned possibilities of using the Europass platform, European digital learning credentials stand out (Europass Digital Credentials for learning, EDC), i.e., digital files assigned to individuals by appropriate educational institutions, such as universities, to validate and provide evidence of learning outcomes. Europass digital learning credentials can be used for achievements in all forms of learning, formal, non-formal and informal. Digital credentials have the same legal value as certificates, diplomas and other credentials in paper form, and allow higher education institutions to issue them free and securely. The Europass platform enables secure storage and sharing of digital credentials. The free and secure Europass Digital Learning Credentials system is managed by the European Commission. The idea of involving the University of Split in the processes of development and implementation of the platform for Europass digital learning credentials arose at a time of a strong interest of the Rector, prof. Dragan Ljutić, PhD, and his associates in strengthening the internationalization, relevance and quality of study programmes and scientific research. In collaboration with the partner universities of the European University of the Sea (European University of the Seas, SEA-EU) the project activities for testing and implementation for non-formal and informal learning have been developed, as well as for the award of diplomas obtained in university undergraduate, graduate, and postgraduate study programmes. Through the activities of the European University of the Sea, European digital learning credentials are linked to other European initiatives in higher education, such as quality assurance and automatic recognition of higher education qualifications and periods of study. The benefits of European digital learning credentials stem from the rapid and reliable issuing diplomas and other credentials, their review, storage and sharing with employers and other individuals and institutions. The main advantage for all universities, including the University of Split, is related to the potential association with measurable indicators of quality assurance implementation in the European Higher Education Area, i.e., connection with the External Quality Assurance Results Database (DEQAR). For higher education institutions, especially the European Maritime Universities, the Europass Digital Credentials for Learning bring many benefits that can be used to facilitate student mobility, build more flexible student-centred learning, foster lifelong learning, build stronger links with entrepreneurs, and build better links between education, research, and innovation. During 2021 the University of Split successfully issued several hundred Europass Digital Credentials to participants in several informal and informal activities, making it the first higher education institution to successfully use the Europass platform to issue Europass Digital Credentials for Learning.

Tema ovoga rada je politički interes kod studenata, odnosno kako i u kojoj mjeri studenti iskazuju interes za politiku i za političko djelovanje u bosanskohercegovačkom društvu. U tu svrhu provedeno je anketno istraživanje "Studenti i politika" u siječnju i veljači 2019. godine na uzorku od 371 studenta Sveučilišta u Mostaru i Univerziteta Džemal Bijedić u Mostaru. Dobiveni kvantitativni podaci prikazani su frekvencijama i postocima u domeni deskriptivnih statističkih postupaka i primjenom hi-kvadrat testa. Istraživanje je provedeno u okviru teorijskog pristupa Almonda i Verbe, pomoću tri dimenzije: odnos prema politici i to kao interes ljudi za politiku i informacije o političkim aktivnostima; zatim stavovi kojima izražavaju podršku različitim modelima demokratskoga političkog poretka; i, na kraju, vrednovanje političkih postignuća kao povjerenje ispitanika u institucije. Kvantitativnom analizom dobivenih rezultata navedenog istraživanja utvrđeno je kako studenti prate trend niskog interesa za politiku mladih u BiH, ali imaju i poseban demokratski potencijal.‎ ; The topic of this article is the political interest of students, ie how and to what‎ extent students express interest in politics, in political activity in Bosnian and‎ Herzegovinian society. For this purpose, a survey "Students and Politics" was‎ conducted in January and February 2019 on a sample of 371 students from the‎ University of Mostar and University of Džemal Bijedić in Mostar. The obtained‎ quantitative data are presented by frequencies and percentages in the domain‎ of descriptive statistical procedures and the application of the chi-square test.‎ Research was conducted within the theoretical approach of Almond and Verba expressed through three dimensions of attitudes towards politics, specifically‎ as people's interest in politics and information about political activities;‎ then as attitudes expressing support for different models of democratic political‎ order; and finally as valuing political achievements as respondents' trust in‎ institutions. The results achived from this research showed that students follow‎ low intrest in the politics of young people in BiH, but also have a special‎ democratic potential

Najopsežnije i sigurno najcitiranije djelo o povijesti »grada baroka«, epitet je kojim se nesumnjivo može opisati Povijest grada Varaždina renomiranog hrvatskog povjesničara Rudolfa Horvata (Koprivnica, 14. ožujka 1873. – Zagreb, 25. svibnja 1947.). Njegovim se tiskom namjeravalo dostojno obilježiti proslavu jubileja sedamstogodišnjice grada Varaždina (1909.) – ali nije; rukopis je tiskan 1993. godine. Godine 2017. navršilo se sedam desetljeća od piščeve smrti, a 2018. godine, 125 godina od njegova rođenja i četvrt stoljeća od tiskanja povjesnice. Na temelju podacima obilne arhivske građe u varaždinskom i zagrebačkom arhivu, upotpunjuje se slika o njezinom nastanku. Iz sačuvanih točaka sjednica gradske vlasti, dopisa gradonačelnika i Prosvjetnog odbora, korespondencije između gradske vlasti i Horvata iščitava se napor autora u provođenju opsežnog istraživanja povijesti grada Varaždina i obradi građe za sastavljanje buduće povjesnice, njegovoj viziji o njezinom sadržaju i ustrajnosti u isplati honorara koji je on neprestano smatrao primjerenim za svoj gotovo tridesetogodišnji rad. Također se iščitava napor njezinog naručitelja da primjerenu visinu honorara provjeri sa znanstvenim i nakladničkim institucijama, te je ugovori u skladu s tadašnjim lošim gospodarskim uvjetima. Naručitelj se o troškovima tiskanja buduće povjesnice raspitavao kod različitih tiskara unaprijed im poslavši predloške tiskanih historiografskih radova, pa tako i Horvatovog. U njezin nastanak uključivao je i mjerodavne osobe – zastupnike i ne-zastupnike grada Varaždina koji će na temelju svog stručnog iskustva i rada, putem triju višečlanih odbora donositi stručne zaključke o predanom rukopisu. Horvat je na njemu radio nepunih trideset godina. Zaključuje da je rukopis predao u dijelovima: u ožujku 1934., 1935., 1936., kolovozu 1938. i proljeće 1939. godine, izravno osobnim dolaskom u Varaždin ili posredstvom gradonačelnika Novakovića ili dragog mu prijatelja. Zaključuje se da je zamislio višedijelni sadržaj rukopisa: njegov I. dio, opća ili politička povijest tiskana je 1993. godine, a tematski II. dio sa zasebnim poglavljima ostao je neobjavljen; pod naslovom Dr. Rudolf Horvat: Kulturna povijest grada Varaždina, skupa s objavljenim prvim djelom, čuva se u Gradskom muzeju Varaždin. Želeći omogućiti Horvatu vrijeme za istraživanje i pisanje povjesnice, gradska vlast je uz pomoć tadašnjeg hrvatskog bana Pavla Raucha, piscu ishodila premještaj u tadašnji Zemaljski kraljevski arhiv u Zagrebu, kako bi tamo mogao istraživati sačuvanu arhivsku građu, a novčanom isplatom pripomogla njegova arhivska istraživanja u austrijskim i mađarskom arhivu i tisak studije Varaždin koncem 16. vijeka. U zagrebačkom arhivu Horvat je imao mogućnosti i vremena istraživati građu ne samo o povijesti Varaždina, nego i o povijesti drugih hrvatskih gradova, na temelju koje je također mogao raditi i na povjesnicama tih gradova. U tom se pogledu ističe i skroman doprinos varaždinskih gradskih zastupnika davne 1909. godine za hrvatsku historiografiju. U vezi s tim, s obzirom na to da je Horvat na rukopisu radio nepunih trideset godina i da ga je u dijelovima predao do 1939. godine, neminovno je uspoređivati rukopis i promatrati ga u kontekstu historiografskih radova nastalih tijekom 1930-ih godina. ; The most comprehensive and most cited work on the history of "the Baroque Town" is undoubtedly the best description of The History of the Town of Varaždin by the renowned Croatian historian Rudolf Horvat (Koprivnica, 14 March 1873 – Zagreb, 25 May 1947). The manuscript was meant to be printed on the 700th anniversary of the founding of the town of Varaždin (in 1909), but the plan failed; it was only printed in 1993. In 2017 it was seven decades since the author's death, and in 2018 we marked 125 years since his birth and a quarter of a century since the publishing of his historiographic work. With the help of rich and comprehensive archive material in State Archive in Varaždin and Croatian State Archives in Zagreb, we get the full picture about the making of his work. Reading the minutes from town assembly sessions, the letters by vice-mayor and Education board, and the correspondence between town officials and Horvat, we see how ardent the author was in conducting a comprehensive research of the history of Varaždin, in collecting the materials for the future historiographic work, in his vision regarding the work's content, and in his persistence in negotiating the fee he deemed reasonable for his 30-years effort. We can also see the commissioner's efforts to discuss the reasonable fee with scientific and publishing institutions, in order to agree a fee in accordance with the poor economic situation of that day and age; they negotiated the cost of printing of his future historiographic work with different printing offices having sent them similar examples of historiographic works, including Horvat's own. The commissioner was keen to involve other competent people in this process – representatives and non-representatives of the town assembly of Varaždin – who were supposed to use their professional and work experience and draw an expert conclusion about the manuscript by means of three multimembered committees. Horvat had worked on it for almost thirty years. He handed over his manuscript in parts in March 1934, 1935, 1936, August 1938 and in the Spring of 1939; he used to com to Varaždin in person or send the text via the mayor Novaković or one of his close friends. It is thought he planned to publish the manuscript in multiple volumes: the first part, general and political history, was published in 1993, whereas the topic-based, second part with separate chapters has never been published. This text titled Doctor Rudolf Horvat: The Cultural History of the Town of Varaždin, together with the published first part, is kept in the Varaždin City Museum. Wanting to give Horvat the time for research and writing of his historiographic work, the town authorities, with the help of the former governor of Croatia Ban Pavao Rauch, sent the author to the then Royal State Archive in Zagreb, where he studied archive materials, and helped him financially to continue his research in Austrian and Hungarian archives, as well as to publish the study Varaždin in the Late 16th Century. In the Royal State Archive in Zagreb (today's Croatian State Archives), Horvat had the time and opportunity to research not only the history of Varaždin, but also the history of other Croatian towns, which allowed him to write historiographic works about these towns as well. That way the representatives of the Varaždin town assembly from 1909 made a small contribution to the development of historiography in Croatia. Regarding that and keeping in mind that Horvat worked on the manuscript for almost thirty years up until 1939, it is necessary to compare this manuscript in the context of historiographic works from the 1930s.