U Sozopolu je održana od 18. do 23. lipnja 2018. sedma međunarodna konferencija o kartografiji i GIS-u. Organizatori te konferencije bili su Bugarsko kartografsko društvo, Međunarodno kartografskoj društvo i Sveučilište za arhitekturu, građevinarstvo i geodeziju iz Sofije, a suorganizatori Vojna geografska služba i Crveni križ. Na čelu Međunarodnog organizacijskog odbora bio je prof. Milan Konečny, bivši predsjednik ICA-e, a na čelu Lokalnog organizacijskog odbora bila je prof. Temenoujka Bandrova, predsjednica Bugarskoga kartografskog društva. ; The 7th International Conference on Cartography and GIS was held in Sozopol, 18-23 June 2018. The conference was organized by the Bulgarian Cartographic Society, the International Cartographic Association (ICA) and the University of Architecture, Civil Engineering and Geodesy from Sofia, while the co-organizers were the Military Geographic Service and the Red Cross. Chair of the International Organizational Committee was Prof. Milan Konečný, former president of ICA, and the chair of the Local Organizing Committee was Prof. Temenoujka Bandrova, President of the Bulgarian Cartographic Association.
The 7th International Conference on Cartography and GIS was held in Sozopol, 18-23 June 2018. The conference was organized by the Bulgarian Cartographic Society, the International Cartographic Association (ICA) and the University of Architecture, Civil Engineering and Geodesy from Sofia, while the co-organizers were the Military Geographic Service and the Red Cross. Chair of the International Organizational Committee was Prof. Milan Konečný, former president of ICA, and the chair of the Local Organizing Committee was Prof. Temenoujka Bandrova, President of the Bulgarian Cartographic Association. ; U Sozopolu je održana od 18. do 23. lipnja 2018. sedma međunarodna konferencija o kartografiji i GIS-u. Organizatori te konferencije bili su Bugarsko kartografsko društvo, Međunarodno kartografskoj društvo i Sveučilište za arhitekturu, građevinarstvo i geodeziju iz Sofije, a suorganizatori Vojna geografska služba i Crveni križ. Na čelu Međunarodnog organizacijskog odbora bio je prof. Milan Konečny, bivši predsjednik ICA-e, a na čelu Lokalnog organizacijskog odbora bila je prof. Temenoujka Bandrova, predsjednica Bugarskoga kartografskog društva.
Hans J. Morgenthau, utemeljitelj realističke teorije međunarodne politike četrdesetih godina 20. stoljeća, donedavno se smatrao pozitivističkim teoretičarom "tvrde" politike moći u međunarodnoj politici. No sve veći akademski interes za njegovo djelo posljednjih godina pokazao je kako je riječ o kompleksnom misliocu koji je ponajprije teoretičar politike. U ovome rada autor prikazuje Morgenthauovu političku teoriju i njezine temeljne pojmove u trima razdobljima njihova razvoja: do Drugoga svjetskog rata, od kraja rata do šezdesetih godina i poslije šezdesetih. Posebno se osvrćući na glavne studije iz svakoga od tih razdoblja, autor nastoji dokazati da je svrha Morgenthauove teorije međunarodne politike bio pokušaj da se politika i političko konstituiraju kao odgovor na duboku društvenu i političku krizu modernog Zapada. Njegova realistička teorija međunarodne politike nije samo akademski pothvat nego i svojevrstan politički projekt. ; Hans J. Morgenthau, who founded realist theory of international politics in the 1940s, has until recently been considered a positivist theorist of crude power politics in international relations. However, in recent years, with rising academic interest for his works, Morgenthau has been seen as a complex thinker and primarily a political theorist. This article aims to show Morgenthau's political theory and its fundamental concepts that run through the three periods of his writing: up to the Second World War, during the post-war period, and in the 1960s. With a special overview of the pivotal studies from each of the above periods, this article will show that the purpose of Morgenthau's theory of international politics is an attempt at constructing politics and the political as an answer to the deep social and political crisis of the modern West. His realist theory of international politics is not just an academic endeavor but also a political project of sorts.
Vanjska trgovima ima veliki značaj u gospodarstvu svake zemlje. Bez vanjske trgovine zemlja ne bi mogla biti konkurentna na svjetskom tržištu i ostvarivati devizna sredstva. Pitanje odnosa Turske i Europske unije kao nositelja europskog integracijskog procesa predmet je političkog i geostrateškog spora koji traje više od pedeset godina. Primarni razlozi za uporne zahtjeve Turske za priključenjem Europskoj uniji su, među ostalim, brojni Turci u Europi i važnost trgovine između njih. Turska je, međutim, također sve više razočarana široko rasprostranjenim protivljenjem njenom pristupanju među zemljama članicama EU. Čimbenici odnosa Republike Turske i Europske unije su : demografski aspekti, sociološke i kulturološke razlike, pristupni kriteriji, ekonomski aspekti i politički problemi. U posljednja dva desetljeća carinska unija EU-Turska bila je okosnica okvira bilateralne trgovine. Za to vrijeme Turska je postala petom glavnom trgovinom s EU na globalnoj razini s vrijednošću bilateralne trgovine robom od 140 milijardi eura u 2017. godini. Slično tome, EU je najvažniji trgovinski partner Turske, koja predstavlja 41% Turske globalne trgovine. ; Foreign trade has great significance in the economy of each country. Without foreign trade the country could not be competitive on the world market and realize foreign currency assets. The question of the relationship between Turkey and the European Union as the bearer of the European integration process is the subject of a political and geostrategic dispute that lasts more than fifty years. The main reasons for persistent Turkey's demands for joining the European Union are, among other things, many Turks in Europe and the importance of trade between them. Turkey, however, is also increasingly disappointed with the widespread opposition to its accession among EU member states. Factors of the relationship between the Republic of Turkey and the European Union are: demographic aspects, sociological and cultural differences, access to critique, economic aspects and political ...
Vanjska trgovima ima veliki značaj u gospodarstvu svake zemlje. Bez vanjske trgovine zemlja ne bi mogla biti konkurentna na svjetskom tržištu i ostvarivati devizna sredstva. Pitanje odnosa Turske i Europske unije kao nositelja europskog integracijskog procesa predmet je političkog i geostrateškog spora koji traje više od pedeset godina. Primarni razlozi za uporne zahtjeve Turske za priključenjem Europskoj uniji su, među ostalim, brojni Turci u Europi i važnost trgovine između njih. Turska je, međutim, također sve više razočarana široko rasprostranjenim protivljenjem njenom pristupanju među zemljama članicama EU. Čimbenici odnosa Republike Turske i Europske unije su : demografski aspekti, sociološke i kulturološke razlike, pristupni kriteriji, ekonomski aspekti i politički problemi. U posljednja dva desetljeća carinska unija EU-Turska bila je okosnica okvira bilateralne trgovine. Za to vrijeme Turska je postala petom glavnom trgovinom s EU na globalnoj razini s vrijednošću bilateralne trgovine robom od 140 milijardi eura u 2017. godini. Slično tome, EU je najvažniji trgovinski partner Turske, koja predstavlja 41% Turske globalne trgovine. ; Foreign trade has great significance in the economy of each country. Without foreign trade the country could not be competitive on the world market and realize foreign currency assets. The question of the relationship between Turkey and the European Union as the bearer of the European integration process is the subject of a political and geostrategic dispute that lasts more than fifty years. The main reasons for persistent Turkey's demands for joining the European Union are, among other things, many Turks in Europe and the importance of trade between them. Turkey, however, is also increasingly disappointed with the widespread opposition to its accession among EU member states. Factors of the relationship between the Republic of Turkey and the European Union are: demographic aspects, sociological and cultural differences, access to critique, economic aspects and political ...
Rast gradskog stanovništva utječe na održivost i razvoj pametnih regija. Međunarodni standardi mogu pružiti dobre prakse u širokim područjima koja se odnose na ekološke, sigurnosne i društvene aspekte koji doprinose postizanju gospodarskog i održivog rasta, dobrobiti i sigurnosti okoliša. Cilj ove studije je istražiti postoji li povezanost između razine pametnih gradova u različitim regijama i broja certifikata koji bi mogli pokrenuti daljnji razvoj pametnih i održivih gradova. Analizirali smo standarde koji podržavaju razvoj održivih i pametnih gradova iz različitih zemalja i istražili njihov utjecaj na razinu pametnih i održivih gradova. Za mjerenje uspješnosti gradova koristili smo UN-ovu inicijativu za prosperitet grada (CPI) i njezinih šest dimenzija: produktivnost, razvoj infrastrukture, kvalitetu života, jednakost i društvenu uključenost, održivost okoliša i urbano upravljanje i zakonodavstvo. Za analiziranje utjecaja međunarodnih standarda na inicijativu pametnih regija i gradova proveli smo SEM analizu. Rezultati istraživanja potvrđuju da postoji značajna razlika između razine pametnih gradova u različitim regijama i broja certifikata koji bi mogli pokrenuti daljnji razvoj pametnih i održivih gradova. Nadalje, potvrđen je pozitivan utjecaj međunarodnih standarda na razvoj pametnih regija i gradova. Vjerujemo da predstavljeni pristup može pružiti dodatni uvid u čimbenike koji utječu na razvoj pametnih regija i gradova i pokrenuti daljnja istraživanja o toj temi. ; The growth of city population has consequences on the sustainability and development of smart regions. International standards can provide good practices in wide areas related to environmental, security and social aspects that contribute to the achievement of economic and sustainable growth, well-being, and safe environment. The aim of this study is to explore if there is an association between the level of smart cities in different regions and the number of certificates that could initiate further development of smart and sustainable cities. We analysed standards that support the development of sustainable and smart cities from different countries and explored their influence on the level of smart and sustainable cities. To measure the performance of cities we used the UN-habitat City Prosperity Initiative (CPI) and its six dimensions: Productivity, Infrastructure Development, Quality of Life, Equity and Social Inclusion, Environmental Sustainability, and Urban Governance and Legislation. To analyse the influence of international standards on smart regions and cities initiative we conducted SEM analysis. The results of the research have proved that there is a significant difference between the level of smart cities in different regions and the number of certificates that could initiate further development of smart and sustainable cities. Additionally, a positive impact of international standards on the development of smart regions and cities is confirmed. We believe that the presented approach might provide additional insights into the factors which impact the development of smart regions and cities and initiate further studies on the topic.
Svrha je rada upozoriti na osobitu važnost suradnje država u borbi protiv krijumčarenja migranata morem, napose u prostoru izvan područja suverenosti obalnih država. U radu se stoga objašnjava međunarodnopravni okvir za aktivnosti država u borbi protiv krijumčarenja migranata morem. Pritom je naglasak stavljen na jurisdikciju država za provođenje prisilnih mjera protiv brodova kojima se krijumčare migranti. Izlaganje polazi od općih pravila koja uređuju jurisdikciju država na otvorenom moru, a danas su kodificirana u Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravu mora iz 1982. Potom je fokus usmjeren na posebna pravila u vezi s krijumčarenjem migranata na moru sadržanima u Protokolu protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom, prihvaćenu uz Konvenciju UN-a protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta iz 2000., gdje je u čl. 7. Protokola podcrtana upravo dužnost suradnje država stranaka "na sprječavanju i suzbijanju krijumčarenja migranata morem, u skladu s međunarodnim pravom mora". Protokol protiv krijumčarenja migranata u svome članku 17., štoviše, potiče države ugovornice na "sklapanje dvostranih ili regionalnih sporazuma ili operativnih dogovora ili suglasnosti" radi njegove bolje implementacije. U tom su smislu prikazani i evaluirani oblici bilateralne i multilateralne regionalne suradnje država s naglaskom na Mediteran, uzimajući napose u obzir suradnju država članica Europske unije preko Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu (Frontex). K tomu, dan je osvrt na Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a br. 2240 (2015) koja državama članicama UN-a daje izvanredne jurisdikcijske ovlasti na otvorenom moru pred obalama Libije, a služi kao pravni temelj za djelovanje mornaričke operacije EU-a EUNAVFOR Med "Sophia" u okviru Zajedničke sigurnosne i obrambene politike. ; The aim of the paper is to highlight the particular importance of interstate cooperation in combating migrant smuggling by sea, notably in waters beyond the sovereignty of coastal states. In explaining the international legal framework for the activities of states in combating migrant smuggling by sea, emphasis is put on the jurisdiction of states to take enforcement measures against vessels that are engaged in migrant smuggling. First, the general rules concerning the jurisdiction of states on the high seas are discussed, which are codified today in the United Nations Convention on the Law of the Sea of 1982. Thereafter, the focus is on the special rules regarding migrant smuggling by sea, as comprised in the Protocol against the Smuggling of Migrants by Land, Sea and Air of 2000, supplementing the United Nations Convention against Transnational Organized Crime. Article 7 of the Protocol indeed emphasizes the duty of states parties to "cooperate to the fullest extent possible to prevent and suppress the smuggling of migrants by sea, in accordance with the international law of the sea." Article 17 of the Migrant Smuggling Protocol furthermore encourages states parties to "consider the conclusion of bilateral or regional agreements or operational arrangements or understandings" with a view to enhancing the Protocol's implementation. In that respect the paper examines and evaluates forms of bilateral and regional cooperation between states with an emphasis on the Mediterranean, and especially considers the cooperation between the member states of the European Union via the European Border and Coast Guard Agency (Frontex). In addition, the UN Security Council Resolution 2240 (2015) is analyzed, since it grants the UN member states exceptional jurisdictional powers on the high seas off the Libyan coast and serves as the legal basis for the activities of EUNAVOR Med Sophia, an EU naval operation in the framework of the Common Security and Defence Policy.
U radu se analiziraju pojam i pravni položaj nedržavnih aktera kao stranaka nemeđunarodnih oružanih sukoba, s posebnim osvrtom na odredbe zajedničkog čl. 3. Ženevskih konvencija za zaštitu žrtava rata iz 1949. te Dopunskog protokola II uz Ženevske konvencije iz 1977. godine, kao temeljnog međunarodnopravnog okvira koji regulira postupanje svih stranaka u nemeđunarodnim oružanim sukobima. Analizirajući pravni temelj obvezatnosti spomenutih pravnih normi u odnosu na nedržavne aktere autorica upućuje na neravnopravan položaj koji nedržavni akteri imaju u odnosu na države zbog nemogućnosti da formalno postanu strankama navedenih međunarodnih ugovora. U tom kontekstu iznose se prednosti alternativnih mehanizama (sklapanja drugih međunarodnih ugovora, davanja jednostranih izjava ili izjava o obvezivanju) kojima nedržavni akteri mogu izraziti svoju volju i pristanak da budu vezani pravilima međunarodnog humanitarnog prava, što može imati pozitivan učinak i na njihovu svijest o odgovornosti za kršenje tih pravila. ; The author of this paper analyzes the concept and the legal status of non-State actors as parties to non-international armed conflicts. A special emphasis is placed on common Article 3 of the four Geneva Conventions for the protection of victims of war of 1949, as well as on the Protocol Additional to the Geneva Conventions of 1949, and Relating to the Protection of Victims of Non-International Armed Conflicts (Protocol II) of 1977 – the fundamental legal framework that regulates conduct of all parties to non-international armed conflicts. Notwithstanding the fact that these international instruments equally bind both States as well as non-State actors as parties to non-international armed conflicts, the legal position of non-State actors, compared to States, is not identical. Moreover, non-State actors cannot become parties to the aforementioned international agreements. In such a context, the author introduces alternative mechanisms (the conclusion of other international agreements, making unilateral declarations or Deeds of Commitment) which non-State actors can use to express their will and consent to be bound by the rules of international humanitarian law. The author concludes that such mechanisms may produce positive effects on non-State actors' awareness of their responsibility for violations of those rules.
U radu se obrađuje koncept mirovnih operacija koji se razvijao u okvirima Ujedinjenih naroda i do danas je najvidljivija aktivnost koja se poduzima s ciljem održavanja međunarodnog mira i sigurnosti. U novije vrijeme u provedbi kompleksnih mirovnih operacija sudjeluju razne međunarodne organizacije i institucionalni dionici, uključujući i civilnu policiju sastavljenu od policijskih službenika iz različitih zemalja. U radu se analiziraju organizacijski oblici i poslovi u kojima sudjeluju policijski službenici kao pripadnici međunarodnih mirovnih operacija. Na primjeru studije slučaja Istočnog Timora istražit će se kakvo je mjesto i ulogu imala policijska komponenta u provedbi sedam međunarodnih operacija različitih tipova i profila na teritoriju ove države u razdoblju od 1999. do 2012. godine. ; This paper analyses the concept of peacekeeping operations which was developed within the United Nations and which has been the most visible activity implemented in order to maintain international peace and security. More recently, the implementation of multidimensional peacekeeping operations includes the cooperation of various international organizations and institutional actors, including the civilian police composed of police officers from different countries. The paper analyses the organizational forms and activities carried out by police officers who are members of international peacekeeping operations. Based on the case study example of East Timor, the analysis will include the position and roles that the police component had in the implementation of seven different types and profiles of international peacekeeping operations on the territory of this country in the period from 1999 to 2012.
Danas u uvjetima globalizacije terorizma, trgovine ljudima i rastuće migracije stanovništva pred međunarodnim snagama UN i međunarodnim policijskim organizacijama stoji niz novih složenih zadataka u okviru borbi protiv zločina protiv čovječnosti. U svom radu navodimo razloge rastuće složenosti tih zadataka i karakteriziramo temeljne smjerove djelovanja međunarodnih policijskih organizacija i međunarodnih snaga UN u uvjetima globalizacije terorizma, trgovine ljudima i ekstremne migracije stanovništva. Posebice razmatramo problem borbe međunarodnih policijskih organizacija protiv trgovine ženama i djecom. ; Today, under the conditions of globalized terrorism, human traffi cking and growing migration of population, international forces of the UN and international police organizations are faced with a series of complex tasks in fi ghtinhg crimes against humanity. In this paper, the authors state reasons for growing complexity of these tasks and characterization of underlying directions of action of international police organizations and international forces of the UN against the eff ects of globalization of terrorism, human traffi cking and forced migration of population. We particularly consider the problem of collision of international police organizations against trafficking in women and children.
U ovom se radu govori o međunarodnopravnom subjektivitetu Bosne i Hercegovine, u pravom smislu riječi. Priznanje državnosti od Ujedinjenih naroda sada već davne 1992. godine, članstvo u velikom broju međunarodnih organizacija, bezbroj programa jačanja institucionalnih kapaciteta, izdašna materijalna i nematerijalna međunarodna pomoć u svim segmentima društva, kao i svi pozitivni društveno-političko-ekonomski procesi implementirani od Daytona do danas nisu rezultirali odgovarajućim pozicioniranjem Bosne i Hercegovine u međunarodnim odnosima, u prvom redu među zemljama jugoistočne Europe. Budući da je taj subjektivitet izuzetno ograničen ili dugoročno neproduktivan, kada se radi o odnosima u regiji, uloga na ''većoj'' međunarodnoj sceni je zanemariva i time se nećemo baviti. Takva pozicija dolazi kao posljedica izuzetno složene unutarnje strukture Bosne i Hercegovine i odnosa između bosanskohercegovačkih političkih subjekata. Geopolitika je prema riječima ''oca geopolitike'' Rudolfa Kjellena praktičan i realističan pristup međunarodnoj politici gdje se poseban naglasak stavlja na ulogu koju za državu imaju teritorij i resursi. Ako ulogu koju neka država može imati u međunarodnoj politici determiniraju njezini resursi, kako to tumači Kjellen, onda Bosna i Hercegovina ima odlične predispozicije da postane važan ''igrač'' prije svega na prostoru jugoistočne Europe, ali i šire. Stvarnost je ipak malo drugačija. ; This paper deals with the international legal subjectivity of Bosnia and Herzegovina in the true sense of the word. Recognition of statehood by the United Nations back in 1992, membership in a large number of international organizations, countless programs of institutional capacity building, generous material and immaterial international assistance in all segments of society, as well as all positive socio-political-economic processes implemented from Dayton until today did not result in an appropriate positioning of Bosnia and Herzegovina when it comes to international relations primarily among Southeast European countries. Since this subjectivity is exceptionally limited or long-term unproductive when it comes to relations in the region, the role on the "bigger" international scene is negligible and we will not deal with it. This position comes as a result of the extremely complex internal structure and the relations between political parties in Bosnia and Herzegovina. According to Rudolf Kjellen's "father of geopolitics", Geopolitics is a practical and realistic approach to international politics, where special emphasis is placed on the role of territory and resources for each state. If the position of state in international relations is determined by its resources as Kjellen explains, then Bosnia and Herzegovina has a great predisposition to become an important player, especially in the region of Southeast Europe and beyond. Reality is, however, a bit different.
Rad se bavi analizom reakcija Ujedinjenih naroda na zločin terorizma u obliku inkriminacije terorizma u nizu konvencija prihvaćenih u krilu te organizacije, no još više u obliku moralnih, ali i pravnih sankcija sadržanih u političkim osudama neobvezujućih rezolucija Opće skupštine, posebice tijekom hladnog rata, kao i u obvezujućim sankcijskim rezolucijama Vijeća sigurnosti počevši od 90-ih godina prošlog stoljeća. Pritom rad upućuje na specifičan razvojni proces koji počinje sankcijama prema državama odgovornima za tzv. "državni terorizam", a u posljednjih 15-ak godina sankcije su se gotovo potpuno usmjerile prema terorističkim organizacijama kao nedržavnim akterima te su razvojem međunarodnoga kaznenog pravosuđa otvorile prostor i individualnoj međunarodnoj kaznenoj odgovornosti za taj zločin. ; This paper analyzes the United Nations' reactions to the international crime of terrorism. It focuses on counter-terrorism international conventions adopted within the UN, as well as on moral and political sanctions contained in non-binding resolutions of the General Assembly during the period of the so-called ˝Cold war˝. However, the main focus of this research is on the analysis of legally binding resolutions adopted by the Security Council starting from the 1990s. The analysis of the development of the Security Council's resolutions adopted under Chapter VII of the UN Charter indicates that these resolutions, initially addressed to states responsible for the so- called ˝state terrorism˝, gradually became directed exclusively towards terrorist organizations as non-state actors. In this context, the ˝ISIL (Da'esh) and Al-Qaida Sanctions List˝ of the Security Council is being continuously expanded with names of individuals as well as of other non-state ˝entities and other groups˝ affected by these sanctions. Unfortunately, compared to the beginnig of 2015, when only 70 ˝entities and other groups˝ were listed, in March 2017 their number increased to over 360. These ˝entities and other groups˝, which originate from Tunisia, Mali, Albania, Afghanistan, Ethiopia, Bangladesh, the Comoros, Pakistan, Indonesia, Somalia, Kenya, Tanzania, Arabian Peninsula, Libya, Sudan, Egypt, the Caucasus region, Uzbekistan, and even Bosnia and Herzegovina, differ in various ways. Some of the above mentioned ˝entities˝ aim at overthrowing the government of their country, just like ˝classical˝ insurgents as temporary subjects of international law. Other non-state actors' activities are directed towards establishing a new state (for example, Ansar Eddine, Mouvement national de libération de l'Azawad – MNLA in Mali, Sudan People's Liberation Movement – SPLM in South Sudan). International crimes committed by these organizations are not only the object of the resolutions of the Security Council, but they are also in the focus of interest of the International Criminal Court (the ICC). Although the international crime of terrorism is not covered by the jurisdiction of the ICC under the Rome Statute, certain international crimes committed by terrorists or under the auspices of terrorist organizations share some common features with crimes against humanity, which fall under the jurisdiction of the ICC. Thus, the ICC indirectly contributes to the sanctioning for the crime of terrorism. Further evolution of the international criminal justice, both through the jurisprudence of the ICC and other ad hoc international and ˝hybrid˝ courts, will most certainly contribute to the development of international criminal liability of individuals for the crime of terrorism.
Hrvatska je na putu prema Europskoj uniji morala udovoljiti nizu zahtjeva. Unija je uvjete propisala na sastanku Europskog vijeća u Kopenhagenu 1993. godine, a prva skupina tih uvjeta uključivala je i zaštitu ljudskih prava i osobito prava manjina. Zaštita manjina bila je posebno važna u kontekstu oružanog sukoba koji se vodio na području bivše Jugoslavije. Tijekom devedesetih Hrvatska je postala strankom međunarodnih ugovora Vijeća Europe koji su se odnosili na zaštitu manjina: Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina i Europske povelje za zaštitu regionalnih i manjinskih jezika. Prihvaćanjem ugovora Hrvatska se podvrgnula i međunarodnom nadzoru primjene i poštivanja svojih međunarodnih obveza. Prikazom i analizom izvještaja nadzornih tijela može se pratiti i u kolikoj je mjeri Hrvatska uspjela u tome. ; On its path to the European Union, Croatia had to fulfill a number of requirements. The EU defined the accession requirements at the meeting of the European Council in Copenhagen in 1993. The first group of requirements included the protection of human rights, especially minority rights. The protection of minorities was especially important in the context of armed conflict in the former Yugoslavia. In the 1990's Croatia became party to the international agreements of the Council of Europe related to the protection of minorities: Framework Convention for the Protection of National Minorities and the European Charter for Regional or Minority Languages. By ratifying these agreements Croatia has become subject to international monitoring of the application of its international obligations. The analyses of reports of monitoring bodies can show to what extent Croatia has succeeded in the implementation of these agreements.
Predmet rada je analiza granica dopuštenosti državne upotrebe oružane sile kao reakcije na terorističke napade koje počine terorističke skupine kao nedržavni akteri. Poseban naglasak stavljen je na međunarodnopravni okvir koji određuje pretpostavke za upotrebu oružane sile u ostvarivanju prava na samoobranu, čije tumačenje u posljednjih nekoliko godina u teoriji i praksi podliježe modifikacijama kojima se želi opravdati upotreba oružane sile u samoobrani protiv nedržavnih aktera, dakle, preko granica određenih međunarodnim pravom. Autorica se u radu kritički osvrće na spomenuto proširivanje tumačenja prava na samoobranu i predlaže primjenu drugih, u međunarodnom pravu utemeljenih mjera kojima države, predvođene Vijećem sigurnosti Ujedinjenih naroda, mogu odgovoriti na terorističke napade. ; The subject of this paper is an analysis of the limitations of the legality of the use of armed force by States as a response to terrorist attacks committed by terrorist groups as non-State actors. A special emphasis is placed on the international legal framework which prescribes prerequisites for the use of armed force in the implementation of the right to self-defence. Modifications in the interpretation of the right to self-defence, initiated by a rising number of terrorist attacks, tend to justify the use of armed force in self-defence against non-State actors, which is not in accordance with international law. The author critically examines the expanded interpretation of the right to self-defence and proposes that other instruments be applied in accordance with the international legal framework, which States led by the UN Security Council can use in response to terrorist attacks.
Autor se ovim radom fokusirao na dvije od mnogih izlagačkih aktivnosti u Rijeci u razdoblju između dvaju ratova, u vrijeme talijanske vlasti u čijoj su interpretaciji uključene aktualne regionalne, talijanske državne i šire europske političke prilike. Iznesen pregled ovih bijenalnih izložbi uveliko progovara o izoliranim, nepatvorenim umjetničkim trenucima unutar precizno određenoga vremena i prostora. Analizom prvih bijenalnih izložbi u Rijeci održanih 1925. i 1927. godine koje su raznovrsnošću obuhvaćenih iskaza umjetničkoga opusa iznimno širokoga i raznolikoga broja stvaralaca određene društveno-političkim okolnostima, potiče se na promišljanje o općoj zanemarenosti u sveopćem prihvaćanju Rijeke kao grada u stagnaciji po dolasku talijanske vlasti u njezinu međuratnom razdoblju. ; The paper focuses on two of the many exhibiting activities in Rijeka during the Italian rule in the interwar period, interpreted in the context of current regional, Italian state and wider European political circumstances. The presented overview of these biennial exhibitions largely speaks of isolated, authentic artistic moments within well-defined temporal and spatial framework. The analysis of the first biennial exhibitions in Rijeka held in 1925 and 1927, determined by socio-political circumstances through the variety of artistic expressions of an extremely broad and diverse number of artists, prompts a reflection on the general neglect of Rijeka as a city in stagnation in the period that followed the arrival of the Italian authorities.
