Suchergebnisse

This paper deals with various issues concerning the establishment and inauguration of the first Croatian supplementary school in Italy, the shaping of the curriculum and the forming of heterogeneous learning groups. The paper also deals with the political aspect of the new institution. This school, located in Rome, has remained active to this day, with a curriculum that differs from the one in use in the Molise region, the home of the officially recognized Croatian national minority. The methodology is based on the analysis of the statistical data issued by the Italian Ministry of Education, of the legal regulations in effect at the time when the school was established, as well as today, and on the analysis of the pedagogical and linguistic theories by Bruner, Such, Widdicombe, Ivir-Ashsworth, Jelaska and Cvikić. The paper aims to show the modern and, indeed, progressive qualities of educational and cultural procedures in Croatian supplementary school in Rome, based on the principles set by the above mentioned authors. The task accomplished by the school is set in the context of creating/enforcing the national identity based on the cultural, historical, psychological and sociological principles, expounded by the monk Martinac, and by Fromm, Smith, Supek and Anholt. The establishing, organizing and functioning of the school is also analysed in consideration of the legal framework in the period from 1998 to 2015, as well as regarding the aspect of cultural diversity and cultural integration.

Gdje su izvori i koji su razlozi procesa povijesnog revizionizma koji se od devedesetih sve jače i češće pojavljuje u raznim europskih zemljama i koje bi mogle biti njegove posljedice na odnose između zemalja članica Europske unije? Kako spriječiti sukob oko interpretacije povijesti koji utječe na samu srž pojma europske konfederacije? Članak pokušava dati odgovor na ta pitanja polazeći od analize razloga krize antifašizma, kao i drugih političkih i kulturnih faktora koji su ukorijenjeni u događajima iz devedesetih te s kraja Hladnog rata i rušenja komunističkih režima u srednjoj i istočnoj Europi. Konkretno istraživanje odnosi se na slučaj Italije, gdje se "bitka sjećanja" i revizionizma vodi oko tzv. fojbi, istarskih kraških jama u kojima je stradalo nekoliko stotina Talijana za vrijeme ustanka u jesen 1943. godine. Tijekom zadnjih dvadeset godina taj povijesni događaj, o kojem skoro nitko ništa nije znao i koji je imao marginalnu ulogu u širem kontekstu talijanskog sudjelovanja u Drugom svjetskom ratu, postao je povijesni mit sa svojim službenim "danom sjećanja", uzdignutim na razinu Dana sjećanja na Holokaust. Budući da je 2007. godine upravo oko sjećanja na fojbe došlo do diplomatskog sukoba između predsjednikâ Italije i Hrvatske, Giorgia Napolitana i Stjepana Mesića, sukoba koji je kasnije riješen potpisivanjem sporazuma o povijesnom pomirenju između Italije, Hrvatske i Slovenije u Trstu 2010. godine, fojbe su predstavljale izvrstan primjer analize "rata" na području interpretacije povijesti koji se nedavno pojavio u više krajeva Europe i koji ugrožava međunarodne odnose, ali i stanja unutar pojedinih država. ; Where are the sources and what are the reasons for the process of historical revisionism that emerged in many European countries in the beginning of the nineties? Is it possible to avoid conflicts around different interpretations of history that affect the core of the concept of European integration? The article is focused on the crisis of antifascist interpretation of the past in Italy, which is rooted in the events of the nineties. In particular, two events and processes have shaken the dominant discourses: the end of the Cold war and the collapse of communist regimes in Central and Eastern Europe. The focus of the research is on the Italian case, where the war of memories mainly revolved around the so-called foibe, the Istrian carsic caves in which hundreds of Italians perished in the Autumn of 1943. In the span of twenty years a historic event that only a few knew about and which played a marginal role in the bigger picture of the Italian engagement in WWII has been transformed into a historic myth with its official "Remembrance day" and put at the same level of importance as the memory of the Shoah. The new official politics of remembering the victims of the foibe has triggered a diplomatic crisis between Italy and Croatia, which has later been solved with the signing of a memorandum on historic reconciliation in Trieste in 2010 (jointly with Slovenia). The foibe case is here placed into a wider context of revisionism in interpretation of history of the Second World War and of immediate post-War events, which is currently happening in many parts of Europe – not only former Eastern Europe – and which may complicate bilateral relations between various countries, but also wider international relations.

U prilogu je donesen prijepis 12 tjednih političkih izvještaja koje je Konzulat Nezavisne Države Hrvatske (NDH) tijekom 1942. godine slao Ministarstvu vanjskih poslova NDH u Zagrebu, odnosno ministru vanjskih poslova dr. Mladenu Lorkoviću. Usto je donesen prijepis dijela jednog tjednog izvještaja Odsjeka za Italiju Političko-pravnog odjela Ministarstva vanjskih poslova NDH iz rujna 1941. koji se odnosi na otvaranje Konzulata NDH u Ljubljani. Spomenuti izvori, iako fragmentarni, daju niz podataka o ratnim događajima u Ljubljanskoj pokrajini, koju je Kraljevina Italija uspostavila kada je, nakon sloma Kraljevine Jugoslavije 1941., anektirala dio slovenskog teritorija ; The paper contains the transcription of 12 weekly political reports of the Consulate of the Independent State of Croatia (Nezavisna Država Hrvatska, NDH) in Ljubljana from 1942 sent to the NDH's Ministry of foreign affairs in Zagreb, more precisely to the minister of foreign affairs Mladen Lorković. The paper also contains the transcript of a weekly report of the Detachment for Italy of the Political-legal department of the NDH's Ministry of foreign affairs from September 1941 dealing with the establishment of NDH's Consulate in Ljubljana. Transcripts of these documents, although fragmentary, give a whole variety of information dealing with the events in the Ljubljana province. Kingdom of Italy established the Ljubljana province on the Slovenian territory annexed by Italy after the Axis attack on Kingdom of Italy in April 1941.

Nakon kratke uvodne kontekstualizacije i ocrtavanja renesansne vojno-političke slike Italije, kao i susljednih društveno-kulturalnih stratuma, u radu su u kratkim crticama prikazani djetinjstvo Leonarda da Vincija i njegove prve umjetnički formativne godine, odnosno šegrtovanje u firentinskom ateljeu Andree del Verrocchija. Glavnina rada potom je posvećena raspravi o vizualnim prikazima Leonardovih ratnih izuma, razvijenima na dvorovima ondašnjih najmoćnijih talijanskih obitelji, milanskih Sforzi i rimskih Borgia. Kraćom interpretacijom dostupne historiografske produkcije nastoje se povući paralele između kasnorenesansne i moderne vojne tehnologije te istražiti donekle nezastupljena sfera Leonarda da Vincija kao homo militarisa. ; After a brief introductory contextualization and depiction of the Renaissance military-political image of Italy, as well as the subsequent socio-cultural strata, the work briefly illustrates the childhood of Leonardo da Vinci and his first artistic formative years, that is, apprenticeships in the Florence studio of Andrea del Verrocchi. The majority of the work deals with a discussion of visual representations of Leonardo's inventions of war, developed on the courts of the most powerful Italian families of that time, Milan Sforzi and Roman Borgia. A shorter interpretation of the available historiographical production seeks to draw parallels between the late Renaissance and Modern military technology as well as to explore the somewhat unrepresented sphere of Leonardo da Vinci as a homo militaris.

Cilj je ovog rada steći što širi uvid u problem definiranja modernizma u fotografiji između dva svjetska rata u Zadru. Pozornost se posvetila političkoj i društvenoj situaciji u Zadru, fotografima te fotografskim izložbama koje su ostva- rile utjecaj na razvoj zadarske fotografije. Obradom referentne građe o izložbama, pregledom relevantne literature i periodike te uvidom u arhivske i muzejske zbirke raspravio se razmjer prodora i utjecaja modernizma na fotografsku situaciju u Zadru toga vremena i utjecaj koji je izvršio na poslijeratni modernizam. ; The aim of this paper is to offer a broader insight into the problem of defining modernism in Zadar's photography between the two World Wars. Particular attention has been paid to the political and social situation in Zadar, its photographers, and the photo exhibitions that had a special impact on the development of Zadar's photography. By analysing the relevant material on the exhibitions, scholarly literature and periodicals, as well as the archival and museum collections, the author has assessed the extent to which modernism has permeated and influenced Zadar's photography at that time and the impact it exerted on post-war modernism.

Određivanje granica u Istri je stari pothvat. Ustvari, nije prestao čak ni danas. U posljednjih nekoliko stoljeća granice na istarskom poluotoku doživjele su značajne promjene (posebice nakon propasti Mletačke Republike 1797. godine). No Istra je također zbog prijepora oko teritorija Trsta nadaleko poznata kao jedno od problematičnijih graničnih područja u Europi u poslijeratnom razdoblju. Prema mišljenju autora, ovaj problem je jedan od četiriju glavnih suvremenih graničnih problema između Slovenije i Hrvatske. Ostala tri su Kozlerova granica oko rijeke Dragonje (Rokave), nejasni pojmovi u austrijskim popisima u Istri, te priče o partizanskim naseljima pod vojnom upravom. No postoje i drugi važni aspekti koji su značajno utjecali na razvoj ovoga spora, ali u ovom radu pozornost će biti usmjerena na prije navedene probleme. U skladu s time analiziraju se učinci ishoda spora oko tršćanskog teritorija i njihov utjecaj na suvremene granične probleme. Upozoravanjem na materijalne i psihološke učinke ovoga spora na suvremene bilateralne odnose te njegovom analizom također se otkriva pozadina nikad odgovorenog pitanja – zašto je lingvistička granica oko Rijeke Dragonje (Rokave) koju je predložio Kozler postala granica od nacionalnog značenja. Iako je danas navedena granica često osporavana, teško je očekivati da će obje strane odustati od granice koju je jednom odredio laik. Unatoč snažnim prijeporima u slovenskim javnim medijima vezanim uz pitanje treba li međudržavna granica biti na rijekama Mirni i Dragonji, u radu je utvrđeno da je izbor granice u dolini rijeke Dragonje zapravo slovenski. Argumenti se temelje na opsežnoj analizi kartografskih materijala, relevantne literature, dokumenata i statističkih podataka. ; Boundary-making in Istria is an old undertaking. It has actually never ceasesed, not even today. Istrian peninsula has thus undergone substantial boundary shifts during the last couple of centuries (especially after the Venetian demise in 1797). But Istria carries its worldwide fame also due to one of probably the harshest disputes on the post-war European grounds – the Trieste territory dispute. In author's perspective, this dispute is one of the four main corner-stones of the current Slovenian-Croatian boundary dispute. The remaining three include the Kozler's boundary around Dragonja (Rokava) River, the ungraspable notions of Austrian censuses in Istria, and the narratives of partisan settlements on military jurisdiction. However, there are other very important aspects which significantly shaped the development of the dispute, but we will focus at assessing the importance of the aforementioned ones. In this sense, the analysis of the effects of the outcome of the Trieste dispute and its implications to the contemporary interstate dispute is set forth. By unveiling its material and consequently its psychological effects upon the contemporary bilateral relations, its analyses simultaneously reveals backgrounds of never answered question, why Kozler's proposed linguistic boundary around Dragonja (Rokava) River turned out to become a boundary of national character. Though nowadays disputed, there is absolutely no chance for both involved parties to substantially draw away from once decisively drawn line of a layman. Despite the fierce battle of words in Slovenian public media on whether should the interstate boundary be placed on Mirna (Quieto) or Dragonja Rivers, it will be argued here that the actual choice of the Valley of Dragonja as a boundary is by all means Slovenian. The arguments are based on extensive analyses of cartographic materials, relevant literature, documents, and statistical data.

Irska folklorna zbirka nacionalni je društveni arhiv i važna je središnja točka koja je imala stabilizirajući utjecaj na razvoj irskog kolektivnog identiteta nakon osnutka Irske slobodne države 1922. godine. Ovaj povijesni model prilagođen je i izmijenjen kako bi ispunio sličnu zadaću u nastajanju kolektivnog identiteta Južnog Tirola u sjevernoj Italiji, gdje je izazovno manjinsko pitanje pacificirano dalekosežnim ustupcima i regionalnom političkom i kulturnom autonomijom. Prilog ističe da uspostavljanje društvenog arhiva na ovom području spornih sjećanja i oprečnih tumačenja povijesti 20. stoljeća povjesničaru postavlja brojne izazove, od poštivanja individualnih sjećanja do usvajanja međunarodno prihvaćenih interpretacija fašističke prošlosti u Njemačkoj i Italiji. Zaključuje se da bi, unatoč tim izazovima, društveni arhiv mogao biti odgovarajući instrument za poticanje pomirenja i međusobnog razumijevanja. ; The Irish folklore collection is a national social archive and has been an important focal point and a stabilizing influence on the development of the Irish collective identity after the foundation of the Irish Free State in 1922. This historic blueprint has been adapted and modified to fulfill a similar role in the emerging collective identity of South Tyrol in Northern Italy, where a challenging minority issue was pacified through far-reaching concessions and a regional political and cultural autonomy. This contribution outlines that establishing a social archive in this area of contested memories and conflicting interpretations of the history of the 20th century poses many challenges to the historian, ranging from the respect for individual recollections to the adoption of internationally accepted interpretations of the Fascist past in Germany and Italy. It concludes that despite these challenges, a social archive might be the appropriate instrument to foster reconciliation and mutual understanding. ; La Collezione del folklore irlandese è un archivio sociale nazionale ed è stato un importante punto focale e un'influenza stabilizzante sullo sviluppo dell'identità collettiva irlandese dopo la fondazione dello Stato libero irlandese nel 1922. Questo modello storico è stato adattato e modificato per soddisfare un ruolo simile nell'emergente identità collettiva del Sud Tirolo nell'Italia del nord, dove un arduo problema delle minoranze è stato pacificato attraverso concessioni di vasta portata e un'autonomia politica e culturale regionale. Questo contributo sottolinea che la costituzione di un archivio sociale in quest'area di memorie contestate e interpretazioni contrastanti della storia del XX secolo pone molte sfide allo storico, che vanno dal rispetto per i ricordi individuali all'adozione di interpretazioni del passato fascista in Germania e in Italia accettate a livello internazionale. Conclude che, nonostante queste sfide, un archivio sociale potrebbe essere lo strumento appropriato per favorire la riconciliazione e la comprensione reciproca.

Autor iznosi ključne postupke diplomacije Nezavisne Države Hrvatske: od ustrojstva ministarstva vanjskih poslova u travnju 1941. do zadnjih pokušaja spašavanja NDH u svibnju 1945. U članku su prezentirani svi relevantni događaji za diplomaciju NDH s naglaskom na najvažnije aktere u pojedinim diplomatskim akcijama. Navedeni su svi ministri vanjskih poslova koji su bili na čelu ministarstva, njihove diplomatske aktivnosti te razlozi njihove smjene ili ostavke. Članak također daje uvid u krajnju zavisnost ustaškog režima prema fašističkim saveznicama, Njemačkoj i Italiji – obrađujući odnos sa svakom od njih posebno. Učestalo mijenjanje ministara vanjskih poslova i poslanika u najvažnijim državama za NDH izraz je visoke nestabilnosti i podčinjenosti ustaškog režima okupacijskim silama. ; The author presents the key moments of the diplomacy of the Independent State of Croatia: from the organization of the Ministry of Foreign Affairs in April 1941 to the last attempts to save the Independent State of Croatia in May 1945. The article presents all relevant events for the diplomacy of the Independent State of Croatia with a focus on the most important participant in certain diplomatic actions. The paper lists all foreign ministers who headed the ministry, their diplomatic activities and the reasons for their dismissal or resignation. The article also provides an insight into the utmost dependence of the Ustasha regime on fascist allies, Germany and Italy. processing the relationship with each of them separately. The frequent change of foreign ministers and ambassadors in the most important states for the NDH is an expression of high instability and subordination of the Ustasha regime to the occupying forces.

Predmet teksta estetički su aspekti desnih totalitarnih ideologija, preciznije funkcija koju u njihovu nastanku i održavanju ima kič kao pseudoumjetnost. Budući da je sklonost k njemu, kako su teoretičari odavno utvrdili, obilježje jedne kompleksne strukture ljudskog doživljavanja i stajališta prema svijetu, autorica istražuje i načine na koji se ona eksploatirala, odnosno kako se njome manipuliralo i u drugim, strogo uzevši neestetskim sferama života u Njemačkoj i Italiji tridesetih godina proteklog vijeka. Politička simbolika, jezik politike, ponuđeni obrasci političke identifikacije i mobilizacije k projektiranom političkom cilju u centralnom dijelu rada predmet su njezine analize koju provodi iz tog istraživačkog rakursa. Savezništvo između kiča i totalitarnih političkih režima nije slučajno, nego, naprotiv, zasnovano na zajedničkim i čvrstim antropološkim osnovama. ; This text deals with aesthetic aspects of right totalitarian ideologies, or more precisely, the function that kitsch as pseudoart has in their origin and maintenance. As affinity towards kitsch, which was established by art theoreticians a long time ago, is a characteristic of a complex structure of human experience and view of the world, the author also explores the ways in which it was exploited or manipulated in other, strictly speaking non-aesthetic spheres of life in Germany and Italy of the 1930s. Political symbolism, language of politics, offered forms of political identification and mobilization towards the projected political goal are the subject of her analysis in the central part of the text, which analysis is derived from that angle of research. The author concludes that the alliance between kitsch and totalitarian political regimes is not accidental, but that it is, on the contrary, founded on common and firm anthropological bases.

Sve veća nepovezanost građana i donositelja odluka gura politiku u smjeru koji će dovesti do preoblikovanja institucionalnog aranžmana. Komunikacijski alati mogu imati važnu ulogu u razvijanju novih prostora za participaciju građana. Postoje različiti modeli kojima vlada i javna administracija mogu poduprijeti građansku participaciju: e-vlada, otvorena vlada i specifičan dizajn digitalne demokracije. Otvorena vlada može biti jedan od načina za ponovno povezivanje građana i političkih institucija, ali u isto vrijeme može biti i "privlačan" alat za institucionalizaciju participacije odozdo prema gore i njezino umrtvljivanje. Cilj je ovog rada predstaviti prva saznanja međunarodnog istraživačkog projekta na temu otvorene vlade i participacijskih platformi u četiri europske države (Francuskoj, Italiji, Španjolskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu). Istraživanje nastoji otkriti mogu li platforme za participaciju poboljšati kvalitetu demokracije i može li otvorena vlada doprinijeti demokratizaciji demokracije. ; The growing disconnection between citizens and decision-makers is pushing politics towards a re-shaping of institutional design. New spaces of political participation are sustained and even reinforced by communication, especially by digital communication. Governments and public administrations can find and use different models to facilitate citizens' participation; e-government, open government and a specific design of digital democracy. In this respect, open government can constitute a way to re-connect citizens and political institutions, but at the same time, it can also be an "appealing" tool to institutionalize bottom-up participation and so anesthetizing it. The aim of this article is to present the first findings of an international research project about open government and participatory platforms in four European countries (France, Italy, Spain, the UK). The study tries to understand if participatory platforms can improve the quality of democracy, and if open government can contribute to democratizing democracy.

Čipkarstvo je važna sastavnica lokalnog identiteta i nematerijalne kulturne baštine Republike Hrvatske. Značaj čipkarstva očituje se u postojanju te tradicije diljem Hrvatske, ali i u njezinom očuvanju dugi niz godina. Postoji čak sedam lokaliteta na kojima se razvila tradicija izrade čipke od kojih su tri upisana na UNESCO-vu listu nematerijalne kulturne baštine. Pag, Hvar i Lepoglava glavni su centri čipkarstva u Hrvatskoj čija je čipka prepoznata diljem Europe. Osim u Hrvatskoj, čipkarstvo postoji i u mnogim drugim europskim država poput Italije, Slovenije, Mađarske, Estonije i dr. Zahvaljujući raznim festivalima čipke, domaćim i inozemnim, ostvaruju se međunarodne suradnje između država, ali i među čipkaricama različitih etničkih i religijskih skupina. Radovi od čipke izlažu se na različitim izložbama i u muzejima, ali se mogu naći izloženi i u mnogim domovima diljem Hrvatske. Čipkarstvo je rukotvorstvo čije se umijeće izrade prenosi s generacije na generaciju još od davne prošlosti, čime se omogućilo očuvanje tradicije sve do danas. Danas je čipkarstvo vrlo cijenjeno rukotvorstvo i važan dio lokalne kulture. Mnoge organizacije i dalje rade na revitalizaciji i očuvanju ove tradicije te potiču lokalno stanovništvo, posebice mlađe generacije, na sudjelovanje i stvaranje čipke, kako bi čipkarstvo nastavilo postojati i razvijalo se i dalje. ; Lace making is an important component of local identity and intangible cultural heritage of the Republic of Croatia. The importance of lace making has been manifested in the existence of that tradition throughout Croatia, but also in its preservation for many years. There are seven locations where this tradition has been developed and three of them have been listed on UNESCO's list of intangible cultural heritage. Pag, Hvar and Lepoglava are main centres of lace making in Croatia and their lace is recognized within the whole of Europe. Besides Croatia, lacemaking also exists in many other European countries such as Italy, Slovenia, Hungary, Estonia, etc. Thanks to various ...

The article analyses the architectural and conceptual aspects of the children's sea resort Villa Italia on Costabella, the coastal stretch between Rijeka and Opatija, and the mountain resort IX. Maggio on Mount Učka, two representative examples of public health institutions established in the interwar period in the Kvarner Region, which was then part of the Kingdom of Italy. Apart from the sea and the mountains, such resorts were built near rivers and lakes or in urban centres. There were daily, temporary, and permanent ones, and each had its own peculiarities. Their programmes and activities were under the jurisdiction of the ruling fascist regime in cooperation with state and local administrative bodies. The designers of the sea resort Villa Italia and the mountain resort IX. Maggio, despite strong political and ideological pressure, made a significant contribution in creating new architectural values, achieving a high level of modernity in the field of interwar public health construction, both locally and nationally. ; U članku se arhitektonski i sadržajno analiziraju kompleks dječje morske kolonije Villa Italia na Costabelli, obalnom potezu između Rijeke i Opatije, i planinska kolonija IX. Maggio na Učki, reprezentativni primjeri javnozdravstvenih ustanova realiziranih u razdoblju međuraća na području Kvarnerske provincije koja je tada u sastavu Kraljevine Italije. Osim uz more i na planinama, kolonije su se mogle nalaziti i uz rijeke i jezera te u urbaniziranim središtima. Postojale su dnevne, privremene i stalne kolonije, a svaka je imala svoje osobitosti. Njihov program i djelovanje bili su pod ingerencijom vladajućeg fašističkog režima u suradnji s državnim i lokalnim administrativnim tijelima. Projektanti morske kolonije Villa Italia i planinske kolonije IX. Maggio, unatoč snažnom političkom i ideološkom pritisku, u stvaranju novih arhitektonskih vrijednosti dali su vlastiti doprinos, postigavši visoku razinu moderniteta na području međuratne javnozdravstvene izgradnje u lokalnom i nacionalnom okviru.

Autor razmatra okolnosti u kojima je planiran, pokrenut i izveden pohod kojim je Karlo Robert prebačen s juga Italije na istočnu obalu Jadrana, kako bi odatle krenuo u ostvarivanje svoga nasljednog prava na krunu sv. Stjepana i prijestol Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva. Nasuprot uvriježenim stajalištima dosadašnje historiografije, autor zastupa tezu da je pohod organiziran ne s ciljem da Karlo doista ostvari to svoje pravo, već s nakanom da ga se ukloni iz Napulja, gdje je zbog prava nasljeđa tamošnje krune predstavljao potencijalni izvor političkih prijepora i sukoba. Argumente za takvo stajalište autor nalazi u raščlambi svih okolnosti pohoda, kao i u pogledima suvremenika na njega koji su dostupni u sačuvanome materijalu vrela. K tomu autor razmatra razloge koji su u prvim godinama 14. stoljeća stvorili posve novu političku situaciju u kojoj je Karlo Robert iznenada došao u situaciju da može stvarno realizirati svoje potencijalno nasljedno pravo na kraljevski položaj. ; The author is analyzing the circumstances surrounding the planning, launching and carrying out the expedition intended to transfer Charles Robert from Southern Italy to Eastern Adriatic so that he could realize his inherited right to Crown of St. Stephen and the throne of the Kingdom of Hungary-Croatia. Contrary to the conventional wisdom in historiography, the author advocates a thesis that the expedition was organized not to enable Charles to realize his claim, but to remove him from Naples where he, being the heir to the local throne, was a potential source of political disputes and conflicts. Analyzing the details of the expedition and the contemporaries' views on it (as found in the preserved sources), the author finds arguments for such a viewpoint. He also analyzes the developments that, in the early 14th century, generated a whole new political situation that in turn created an opportunity for Charles Robert to actually realize his potential claim to the throne.

Na području između Burna i Tilurija odvijala se od 6. do 9. godine jedna od posljednjih faza delmatsko-panonskog ustanka. Taj ustanak, poznat pod imenom Bellum Batonianum, dobio je ime po Batonima, vođama pobunjenika. O kakvom se sukobu radilo i koliko je on uzdrmao rimsku državu najbolje svjedoče Svetonijeve riječi u Tiberijevoj biografiji (Suet. Tib. 16.1): .gravissimum omnium externorum bellorum post Punica. Tek je nakon savladavanja ustanika u rimskoj provinciji Dalmaciji moglo započeti razdoblje istinskoga mira (Pax Romana) koji je, osim toga, bio blagodatan i za Italiju kojoj je ova čuvala priobalne prilaze. Mirnodopsku blagodat na prostoru između Burna i Tilurija Rimljani su postigli strateškim razmještanjem legionarskih i pomoćnih vojnih jedinica. Ovaj rad želi istražiti da li u tome prostornom razmještaju trupa ima sustava i da li je u tome sustavu tijekom 1. stoljeća od značenja bio i raspored pomoćnih trupa. ; One of the last stages of the Delmataean-Pannonian rebellion took place in the area between Burnum and Tilurium between 6 and 9 AD. This revolt is known as the Bellum Batonianum, which was named after the two leaders of the rebellion. Suetonius' words in Tiberius's biography (Suet. Tib. 16.1) .gravissimum omnium externorum bellorum post Punica, best attest to the nature of the conflict and how much it affected the Roman state. In the Roman province of Dalmatia, true peace, the so-called Pax Romana, could have begun only after overpowering the rebels. This peace was also very beneficial to Italy, which was secured by Dalmatian coastal routes. The benefit of peace was achieved by the Romans through the strategic deployment of legionary and auxiliary military units in the area between Burnum and Tilurium. This paper seeks to explore whether the spatial arrangement of units had a certain system and whether the spatial arrangement of auxiliary units during the 1st century had any significance in that system.

Demografske značajke poput opadanja fertiliteta, starenja stanovništva, migracija, transformacija strukture i funkcija obitelji najvažniji su demografski problemi s kojima se susreće Europska unija, a utječu na gospodarske i socijalne probleme, a samim time i na način provođenja aktivne demografske politike. Kako bi ostvarili glavi cilj ovog rada, grupiranje članica Europske unije u homogene grupe (klastere) s obzirom na njihova demografska obilježja, provedena je multivarijacijska Cluster analiza. Provedenom analizom ustanovljeno je da se optimalno rješenje javlja kod klasificiranja u 9 klastera, jer dolazi do pojave stabilnih rezultata bez obzira na smanjenje broja kriterija klasificiranja. Također, zaključuje se da čak 15 od 28 zemalja članica Europske unije tvori jedan klaster, a Njemačka, Francuska, Italija, Luksemburg i Velika Britanija tvore zasebne klastere. Ovih 5 zemalja ujedno su i zemlje u kojima je zatražen najveći broj azila, a većina tih zemalja ubraja se i među osnivačice Europske unije. Isto tako, sve zemalje koje su se istaknule s visokim BDP-om po stanovniku, nisu se izdvojile kao zasebne. ; Demographic features such as decline in fertility, aging of the population, migration, transformation of the structure and function of the family are the most important demographic problems in the European Union, affecting economic and social problems, and thus in the way of active demographic policy. In order to achieve the goal of this paper, the grouping of EU members into homogeneous groups (clusters) with regard to their demographic characteristics, multivariate Cluster analysis was carried out. The analysis showed that the optimal solution occurs during the classifying in the 9 clusters, because of stable results despite the number of classification criteria being reduced. It is also concluded that 15 of the 28 member states of the European Union form one cluster, and Germany, France, Italy, Luxembourg and United Kingdom form separate clusters. These five countries are also the countries with the ...