Suchergebnisse

Ovaj rad se sastoji od pet poglavlja. U prvom poglavlju rad se bavi pregledom pojma neutralnosti, povijesnog razvoja instituta trajne neutralnosti, glavnih razlika između privremene i trajne neutralnosti te modusa osnivanja trajne neutralnosti na međunarodnom polju. U drugom poglavlju rada analiziraju se prava i dužnosti neutralnih država uz poseban naglasak na postojanje distinkcije između onih prava i dužnosti koje se odnose kako na trajno neutralne tako i na privremeno neutralne države te onih koji vrijede isključivo za trajno neutralne države. Fokus trećeg poglavlja sastoji se u obradi pitanja članstva u međunarodnim organizacijama, naročito analize problematike glede članstva trajno neutralnih država u organizacijama s ustrojenim sustavima kolektivne sigurnosti. U ovom poglavlju daje se pregled različitih reakcija i stajališta koje su pojedine trajno neutralne države zauzimale prilikom odlučivanja o pristupanju pojedinim međunarodnim organizacijama te se daje osvrt na njihov današnji položaj unutar međunarodne zajednice. Četvrto poglavlje prvenstveno se bavi Švicarskom, Austrijom i Maltom kao primjerima trajno neutralnih država. U ovom poglavlju analizira se povijesni kontekst stjecanja svojstva trajne neutralnosti, njegov razvoj, specifičnosti te prava i obveze koje vežu ove tri države. Konačno, u posljednjem petom poglavlju daje se osvrt na ulogu trajno neutralnih država u očuvanju mira i stabilnosti u međunarodnoj zajednici uslijed sve kompliciranijih odnosa između subjekata međunarodnog prava. ; This thesis consist of of five chapters. In the first chapter the thesis examines the concept of neutrality, the historical development of the institute of permanent neutrality, the main differences between temporary and permanent neutrality, and the mode of establishment of permanent neutrality in the international field. In the second chapter of the paper the rights and duties of neutral states are analyzed with special emphasis on the existence of a distinction between those rights and duties that apply to ...

Cilj je ovoga rada raščlaniti razloge koji ukazuju na potrebu donošenja kodificiranih pravila upravnoga postupka u pravu Unije te ocijeniti kvalitetu predloženih rješenja. U ovome radu najprije se nastoji odgovoriti na pitanje postoji li u Europskoj uniji potreba za kodificiranjem pravila upravnoga postupka. To se čini analizom nekih njezinih propisa, ali i stajališta iznesenih u znanstvenoj i stručnoj literaturi. Ukazuje se na dosadašnje "kodifikacijske neuspjehe" te se kratko prikazuje geneza donošenja i danas aktualnoga prijedloga Uredbe o otvorenoj, učinkovitoj i neovisnoj upravi Europske unije. Zatim se analiziraju ciljevi ovoga prijedloga propisa i u njemu sadržana rješenja. Ona se uspoređuju s aktualnim rješenjima sadržanima u hrvatskom pravnom sustavu i pravnim sustavima nekih država članica Unije, kako bi se utvrdilo hoće li eventualno usvajanje predložene uredbe u praksi zahtijevati značajnije odstupanje u radu institucija, tijela, ureda i agencija Unije od pravila vođenja upravnoga postupka uvriježenih u nacionalnim pravnim sustavima država članica. Time se ukazuje na neke prednosti, ali i nedostatke predloženoga teksta. Konačno, zaključuje se hoće li Unija eventualnom predloženom "kodifikacijom" stvoriti nove pravne režime ili će se zadovoljiti zakonskim utvrđenjem već postojećih pravila u okviru jednoga propisa. ; The aim of this paper is to analyse reasons pointing out the need to codify the rules for administrative procedure in EU law and to assess the quality of suggested solutions. Firstly, an attempt is made to answer the question of whether the European Union needs to codify rules of administrative procedure. This is done by analysing some of its regulations as well as the views purported in scientific and professional literature. The "codification failures" to date are pointed out and the genesis of passing the today still current proposed "Regulations on open, effective and independent European Union Administration". Then, the aims of this proposed regulation and its contained solutions are ...

RIJEČ UREDNIŠTVAZa tematiku i aktualnost ove rubrike Šumarskoga lista očito nije potrebno brinuti. Naime, svako malo mediji nam prenose vijesti o novim nesporazumima pa i sukobima šumarske struke i amaterskih udruga, koje si umišljaju da sve znaju o šumarstvu. Interesantno, primjerice u kirurgiju se ne petljaju! Tako ovih dana u Glasu Istre čitamo: Nastavlja se fajt oko Motovunske šume – Tartufari uzvraćaju udarac: Hrvatske šume ponašaju se kao feudalac! Šire o tome pisat ćemo na temelju egzaktnih podataka u jednoj od rubrika sljedećeg dvobroja Šumarskoga lista. Ovdje ćemo komentirati Zakon i ulogu Hrvatskih šuma d.o.o.Feudalizam je oblik društvenog odnosa koji je prevladavao u srednjem i dijelu novoga vijeka, ukinut 1848. godine, a feudalac je vlasnik zemljišta za kojega drugi rade. Da li su Hrvatske šume d.o.o. vlasnik zemljišta-šume i da li odgovaraju tome kriteriju? Za odgovor na ovo pitanje pozivamo se ponajprije na zakon, u ovome slučaju Zakon o šumama, koji u članku 2. (1) kaže: Šume i šumska zemljišta dobra su od interesa za Republiku Hrvatsku te imaju njezinu osobnu zaštitu, a u istom članku (3) Vlada Republike Hrvatske upravlja šumama i šumskim zemljištem u interesu Republike Hrvatske, prema u daljnjem tekstu navedenim načelima. Članak 3. (1) navodi: Šume i šumska zemljišta specifično su šumsko bogatstvo te s općekorisnim i gospodarskim funkcijama šuma uvjetuju poseban način planiranja, gospodarenja i korištenja na načelu održivog gospodarenja šumama. (2) Održivo gospodarenje šumama znači korištenje šuma i šumskog zemljišta na način, i u mjeri, koja održava njihovu bioraznolikost, produktivnost, kapacitet za regeneraciju, vitalnost i potencijal da trenutačno i ubuduće ispune odgovarajuće ekološke, gospodarske i društvene funkcije na lokalnoj, nacionalnoj i globalnoj razini te koja ne uzrokuje štetu drugim ekosustavima. Po tome načelu potrajnosti, hrvatskim šumama šumarska struka gospodari već više od 250 godina. Uz ­gospodarske funkcije šuma (proizvodnju drvnih sortimenata, proizvodnju šumskog reprodukcijskog materijala i proizvodnju nedrvnih šumskih proizvoda), treba imati na umu da ona osigurava i njene općekorisne funkcije navedene u članku 4. (1) do (9). Dakle, u gospodarenju s tim najsloženijim ekosustavom nema mjesta amaterizmu i interesnim skupinama! Žalosno je i nelogično, ali istinito, da je politika koja treba strogo zagovarati Zakon, češćesklonija njima nego struci. Imajući u vidu prethodno rečeno o šumi kao specifičnom šumskom bogatstvu, logično je da operativno njima može upravljati i gospodariti specifična pravna osoba koja posjeduje potrebnu infrastrukturu, opremu i posebice visoko stručne kadrove. Kada je riječ o visokostručnim kadrovima opetovano ističemo, kako se još u 19. stoljeću odlučilo da šumama trebaju upravljati i gospodariti fakultetski obrazovani stručnjaci, pa ističemo da je i šumarska fakultetska nastava u Hrvatskoj uspostavljena već 20. listopada 1898. godine. Stoga je logično da upravljanje i gospodarenje šumama Vlada Republike Hrvatske povjerava javnom šumoposjedniku Hrvatske šume d.o.o. čiji je osnivač. Članak 44. (1) propisuje: Javni šumoposjednik i Ustanova (kada se radi o zaštićenim šumama) dužni su osigurati zaštitu šuma i šumskih zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske od protupravnog prisvajanja, korištenja i drugih protupravnih radnji te provoditi šumski red. Iz svega je razvidno da je sve zakonom propisano i da su Hrvatske šume d. o. o. provoditelj Zakona o šumama, a nikako feudalac. No, kada raspravljamo o stanju u našoj Državi, počevši od društvenih odnosa, gospodarstva, pa sve do prevelikog uvoza "svega i svačega", svima su "puna usta" Pravne države, naravno samo kada to njima ide u prilog, a briga ih za opći interes.Uredništvo ; EDITORIALWe should never be concerned about the themes and topicality of this column of Forestry Journal. Every now and then the media reports on the latest misunderstandings and even conflicts between the forestry profession and amateur associations which imagine that they know everything about forestry. Interestingly, they never meddle in surgery, for example. The Voice of Istria recently wrote: The battle of the Motovun Forest continues - Truffle hunting people strike back: The company Croatian Forests Ltd behaves like a feudal lord! This topic will be dealt with more extensively on the basis of exact data in one of the columns of the next double issue of Forestry Journal.Feudalism is a form of social system that prevailed in the Middle and part of the New Age and was abolished in 1848. A feudal lord was a land owner who had other people working for him. Is the company Croatian Forests Ltd the owner of the land - forest and does it match these criteria? To answer these questions we should first consult the law, in this case the Forest Law. Article 2 (1) of the said Law states: Forests and forest land are natural goods of interest to the Republic of Croatia and enjoy its particular protection. In the same article (3) it is stated that the Government of the Republic of Croatia manages forests and forest land in the interest of the Republic of Croatia according to the principles listed further on. Article 3 (1) states: Forests and forest land constitute specific forest wealth and together with non-market and market forest functions dictate a particular manner of planning, management and usage according to the principles of sustainable forest management. (2) Sustainable management of forests means using forests and forest land in the manner and to the extent to which it maintains its biodiversity, productivity, regeneration capacity, vitality and potential to, now and in the future, fulfil the relevant ecological, economic and social functions locally, nationally and globally without inflicting harm to other ecosystems. The Croatian forestry profession has applied the principle of sustainability to Croatian forests for over 250 years. In addition to commercial forest functions (production of wood assortments, production of forest reproductive material and production of non-wood forest products), we should bear in mind that it also ensures its non-market functions listed in article 4 (1) to (9). Therefore, management of this most complex ecosystem excludes amateurism and interest groups! Sadly and illogically, but true, politics which should strictly enforce the Law, is more often inclined to them than to the profession. In view of what was said above about the forest as specific forest wealth, it is logical that it should operatively be managed by a specific legal entity which has the necessary infrastructure, equipment and highly skilled personnel in particular. As for highly skilled personnel, we repeatedly point out that it was decided no later than 19th century that forests should be managed by academically educated experts. Furthermore, the university forestry education in Croatia was established as early as 20th October 1898. It is logical, therefore, that the Government of the Republic of Croatia entrusted the company Croatian Forests Ltd, a public forest owner which it founded, with forest planning and management. Article 44 (1) states: The public forest owner and Institution (in case of protected forests) are obliged by law to ensure the protection of forests and forest land owned by the Republic of Croatia from unlawful appropriation, use and other illegal activities, as well as enforce the forest order. Clearly, everything is regulated by law: hence, the company Croatian Forests Ltd is the law enforcer and by no means a feudal lord. Yet, when we discuss the situation in our State, starting from social relations, economy and excessive import of "anything and everything", we all swear by the legal State, but only when it is in our favour, while public interest is of no concern whatsoever.Editorial Board

U tekstu se rastvara pojam "dekonstrukcije" administrativne države u SAD-u kao njen reprezentativni primjer. Polazeći od dominacije moderne administrativne države, puna slika suvremenog konstitucionalizma u SAD-u mora uključivati administrativni konstitucionalizam kao svekoliko razumijevanje i interpretaciju suvremene administrativne države i njene strukture od strane agencija i drugih aktivnih aktera upravnoga prava. Administrativni konstitucionalizam danas je jedan od najintenzivnije izučavanih predmeta istraživanja komparativnog ustavnog i upravnog prava. Razlog egzegeze ovoga pitanja nisu samo njegove različite dimenzije već i činjenica da on predstavlja glavni mehanizam kojim se danas elaborira i implementira ustavno značenje. ; This paper opens up the concept of "deconstruction "of administrative states in the USA as its representative example. Starting from the domination of a modern administrative state, the full picture of modern constitutionalism in the USA must include administrative constitutionalism as overall understanding and interpretation of a modern administrative state and its structure by agencies and other active participants in administrative law. Administrative constitutionalism is today one of the most intensively studied subjects of investigation of comparative constitutional and administrative law. The reason for exegesis of this issue is not only its various dimensions but also the fact that it represents the main mechanism which today elaborates and implements constitutional meaning.

Kao rezultat izbora 2005. Pravo i pravda (PIS) postaje dominantna stranka u poljskom parlamentu s dominantnom braćom Kaczyński na čelu. Od 2007. do 2015. je oporbena politička sila, a onda 2015. uvjerljivom većinom i u donjem i u gornjem domu parlamenta opet dolazi na vlast. PiS je radikalna stranka desne orijentacije ili desnog centra. Zbog svojih je radikalnih stavova često spominjan kao uzrok slabijeg razvoja Poljske i njenog slabog međunarodnog položaja. U radu se konzervativna vlast te stranke prikazuje s obzirom na neovisnost rada sudova, slobodu medija i zaštitu ljudskih prava i sloboda. Status zaštite ljudskih prava i stupanj demokracije utjecao je na odnos EU prema Poljskoj, a nacionalizam PiS-a na odnos Poljske prema EU, Rusiji, Njemačkoj i ukupnoj međunarodnoj zajednici. ; As a result of the 2005 election, the Law and Justice party (abbreviated as PiS in Polish for Prawo i Sprawiedliwość) became the dominant party in the Polish parliament under the leadership of the Kaczyński brothers, Lech and Jaroslaw. From 2007 to 2015, PiS was a force in its role as the political opposition. It came to power again in 2015 after winning persuasive majorities in the Lower and Upper Houses. PiS is a radical party of right or center-right orientation. Because of its radical positions, it often is mentioned as a cause of Poland's weaker national development and international status. This work discusses the party's conservative government with regard to the relationship between legislative and judicial authorities, freedom of the media, and the protection of human rights. Poland's state of human rights protection and its degree of democracy has influenced its relationship with the EU. PiS's nationalism also has had an impact on Poland's relations with the EU, Russia, Germany, and the larger international community.

With the publication of the work "Potential GNP: its measurement and significance" (Okun, 1962), the concept of Okun's law became an important part of global macroeconomic issues. The empirically determined connection between the national product and unemployment, which is manifested through Okun's law, belongs to a fundamental part of economic empiricism. Gross domestic product and unemployment are among the main macroeconomic variables that reflect the movement of a country's economy. The countries we observe in this paper went through a transition period in the 1990s, namely a period of great economic, institutional and economic changes. Precisely because of these changes, we are interested in comparing the Slovak and Croatian economies and testing Okun's law. The aim of this paper is to show whether Okun's law is valid for Croatia and Slovakia, or whether there is a correlation between the observed variables for these countries. The final purpose of the paper is to show whether there are similarities between the two observed economies when it comes to Okun's law. We will show this similarity based on the analysis of data for the period from 2000 to 2018 using vector autoregression. The results of the research have been presented at the end of the paper and they are related to the implications of economic policy in the sphere of the labour market that directly affect economic growth and development. ; Objavom djela "Potential GNP: its measurement and significance" (Okun, 1962) koncept Okunova zakona postaje važan dio globalne makroekonomske problematike. Empirijski utvrđena povezanost nacionalnog proizvoda i nezaposlenosti koja se očituje kroz Okunov zakon temeljnim dijelom pripada ekonomskoj empiriji. Bruto domaći proizvod i nezaposlenost su među glavnim makroekonomskim varijablama koje prikazuju kretanje gospodarstva jedne zemlje. Zemlje koje promatramo u ovome radu su 90-ih godina prošlog stoljeća prošle kroz tranzicijsko razdoblje odnosno razdoblje velikih gospodarskih, institucionalnih i gospodarskih promjena. Upravo zbog tih promjena zanimljiva nam je usporedba slovačkoga i hrvatskoga gospodarstva te testiranje Okunova zakona. Cilj ovoga rada je prikazati vrijedi li Okunov zakon za Hrvatsku i Slovačku, odnosno postoji li međusobna povezanost promatranih varijabli za te zemlje. Svrha rada je prikazati postoje li sličnosti između dva promatrana gospodarstva kada je u pitanju Okunov zakon. Ta sličnost će se prikazati na temelju analize podataka za razdoblje od 2000. do 2018. godine primjenom vektorske autoregresije. Na kraju rada prikazani su rezultati istraživanja te su povezani s implikacijama ekonomske politike u sferi tržišta rada koje izravno utječu na ekonomski rast i razvoj.

Zbog sužavanja opsega kaznenopravne zaštite časti i ugleda brisanjem kaznenog djela teškog sramoćenja, učinjenog u petoj noveli Kaznenog zakona potkraj 2019., došlo je do zamjetnih nelogičnosti. Ovo istraživanje preispituje razloge te legislativne intervencije kako bi se ocijenila njezina opravdanost. Zbog potrebnog opsega argumentacije, ova se analiza nadovezuje na prethodno objavljeni rad, odnosno istraživanje povijesnih, pozitivnopravnih i poredbenih argumenata. U ovom radu istražujemo konvencijske standarde i stajališta Europskog suda za ljudska prava u primjeni kaznenopravnog mehanizma na području zaštite časti i ugleda kroz dva konvencijska prava - slobodu izražavanja i pravo na privatan život. Ishod pokazuje da je predviđanje kaznenopravnoga mehanizma zaštite časti i ugleda u skladu s konvencijskim standardima te da, s obzirom na jednaku vrijednost oba prava, njihova kvalitetna zaštita zahtijeva uravnoteženo nacionalno rješenje. Ukazuje se da izazovi poštovanja načela razmjernosti podjednako leže i u području građanskog prava pri određivanju iznosa naknade štete. Sveukupno gledajući, prethodno objavljeni argumenti i ovi koje iznosimo sada pokazuju kako razlozi ukidanja teškog sramoćenja koji su bili dostupni javnosti, ne mogu biti dostatni argumenti za ovu legislativnu intervenciju. Stoga se pledira da pro futuro regulacija u ovom osjetljivom području ne bude vođena naglim kaznenopravnim rezovima bez pažljive stručne i argumentirane procjene i konsenzusa oko društvenih potreba. ; Due to the narrowing of the criminal law protection scope regarding honor and reputation, under the fifth amendment to the Criminal Code at the end of 2019, Severe Vilification was deleted which left noticeable illogicalities. Therefore, this research examines the reasons for this legislative intervention, to assess its justification. Due to the required scope of argumentation, this analysis builds on previously published work that has shown research on historical, positive, and comparative arguments. We are now exploring the ...

Članak prikazuje recentne studije o novcu kao pravnom fenomenu, putem čijeg kreiranja različiti "stakeholderi" uređuju raspodjelu resursa i odnose između pojedinih dijelova društva. U ovoj koncepciji novac formira tržište, a ne obratno. Na primjeru "slobodnog kovanja" karakterističnog za Englesku od 12. do 14. stoljeća analizira se dilema nominalizam – metalizam, te tri ograničenja robnog novca u kojima se očituje Greshamov zakon, odnosno kontroverza likvidnosti. U članku se ne analizira na koje proturječnosti nailazi nominalistička politika novca. Pokazuje se da se ni u suvremenoj koncepciji robnog novca, eksplicitnoj u Hayekovoj studiji The Denationalization of Money, zbog proturječja likvidnosti ne može – u kreiranju i održanju novčanog sustava – izbjeći uloga društvenih, izvantržišnih faktora, uz ostalo i prava. Kako mnogi autori zaključuju da je i zajednička europska valuta koncipirana po uzoru na zlatni standard (robni novac), slijedi da i uspjeh njezina dizajna i funkcioniranja ne može biti prepušten samo tržišnom mehanizmu, nego ovisi o društvenoj, političkoj i pravnoj potpori. ; The paper describes money as a legal phenomenon, which means that stakeholders use money to allocate resources and manage social relations. In this understanding money creates markets and not vice versa. The system of money creation called free minting, which was common in England from the 12th to the 14th century, is described. Three constraints of commodity money are explained and the nominalism – metalism dilemma is analysed. The focus of the analysis is on Gresham's law and the problem of liquidity of commodity money. The similarity between medieval commodity money and a modern concept of commodity money in the book The Denationalization of Money by Friedrich von Hayek is shown. The conclusion is that the market mechanism cannot solve the problem of liquidity without social agents not included in the market exchange. Since the common European currency is to some degree similar to the gold standard, the same conclusion works for the euro.