Suchergebnisse

Koordinirana suradnja između države, regionalne i lokalne vlasti, poduzetnika i obrazovnih i znanstvenih institucija temelj je razvoja konkurentnog gospodarstva. Mediji su moćni, medijima vlada profitna logika – informacija je postala roba. Sadržaji su sve više pod pritiskom komercijalizacije, što je velikim dijelom rezultat novih vlasničkih odnosa, interesa i utjecaja oglasne industrije. U gospodarskom razvoju poduzetništvo ima prioritetnu ulogu, tako da je od iznimne važnosti utjecaj medija na poduzetničke aktivnosti, posebno u stvaranju povoljne poduzetničke klime. Poduzetnici u Hrvatskoj imaju brojne probleme po pitanju opstanka i razvoja na ovim nemirnim i vrlo nesigurnim tržišnim prostorima i vremenima. Zbog toga se pred medije stavlja zahtjevan zadatak – zadržati dignitet i izbjeći senzacionalizam te aktivno sudjelovati u razvoju poduzetništva. Ispitivanje utjecaja medija na poduzetničke aktivnosti, kao i na općedruštveni razvoj nije jednostavno jer se radi o vrlo dinamičnoj gospodarskoj kategoriji koja vrlo brzo i jasno odražava sve promjene u uvjetima poslovanja i komuniciranja. ; A coordinated cooperation between state, regional and local governments, entrepreneurs and educational and scientific institutions is the basis for development of a competitive economy. The media are powerful and governed by profit - information has become a commodity. Covered subjects are under pressure of commercialization more than ever, which is the result of new ownership relations, interests and influence of advertising industry. Entrepreneurship has a leading role in economic development and the influence of the media on entrepreneurial activity is extremely important, particularly in creating a favourable business climate. Entrepreneurs in Croatia have numerous problems in terms of survival and progress in these turbulent and highly uncertain market spaces and times. Therefore, the media have a demanding task - to keep the dignity, avoid sensationalism and actively participate in the development of entrepreneurship. The study of the influence of the media on entrepreneurial activity, as well as on the general social development is not an easy task because it is a very dynamic economic category that quickly and clearly reflects all changes in business and communication conditions.

The article analyzes the intelectual and institutional history of communication and media studies in Croatia using a mixed methods approach. Content analysis of articles dealing with communication and media topics published in social science journals, as well as all articles in specialized media and communication journals in the period between 1969 and 2011, shows the intelectual history of the discipline, with the comparative position of Politicka misao in the theoretical and methodological development of the discipline. The sample includes 481 articles, consisting of all full original articles dealing with communication and media topics published in odd years. Included are articles published in social science journals -- Nase teme and Kulturni radnik (both discontinued in 1990), Politicka misao, Revija za sociologiju, Drustvena istrazivanja and Informatologia, and in scientific journals devoted exclusively to communication and media studies (all started after 1990) -- Medijska istrazivanja, Medianali, Medijske studije. Institutional approach was employed for increased understanding of processes which influenced the development of the academic discipline of communication and media studies in Croatia. Results show an increase in number, the diversity of topics, theoretical approaches, and the scientific quality of published articles, and highlight institutional problems in the development of the discipline. Adapted from the source document.

Nacija predstavlja oblik političke organizacije povezan s modernosti. Nacionalne države su gradile standardne jezike i obrazovne sustave kako bi se formirala nacionalna identifikacije, budući da država teško može postojati bez nekog oblika kulturne bliskosti među svojim građanima. Bez zajedničkog identiteta, društvo je često podijeljeno i nedostaje mu solidarnosti. Europska unija je izgrađena na ekonomskim i političkim temeljima; no pokušava krivotvoriti osjećaj zajedničke pripadnosti i identiteta. Kao u slučaju nacionalne integracije, postoje dvije mogućnosti - europski identitet na temelju zajedničke kulture i europski identitet temeljen na zajedničkim političkim načelima. Prvi tip identiteta je teško krivotvoriti, s obzirom na europske kulturne i jezične raznolikosti. Drugi tip identiteta teško može biti osnova političke zajednice, a također se teško može postići zbog nepostojanja europskog medijskog prostora i zajedničkog javnog mnijenja. Stoga, autori ovog rada zaključuju da se Europska unija temelji na nestabilnim osnovama. ; Nation represents a form of political organization connected with modernity. National states had been building standard languages and educational systems in order to form national identification, since a state can hardly exist without some form of cultural closeness between its citizens. Without a common identity, a society is often divided and lacks solidarity. European Union was built on economical and political grounds; however it tries to forge a sense of common belonging and identity. As in the case of national integration, there are two possibilities – European identity based on the common culture, and European identity based on common political principles. The first type of identity is hard to forge, due to European cultural and linguistic diversity. The second type of identity can hardly form a basis of spolitical community, and also can hardly be achieved due to non-existence of European media space and common public opinion. Therefore, the authors of this paper conclude that European Union is based on unstable grounds.

The aim of the article is to present the development of the TILKA education model. This new L1 and L2 teaching model integrates language and literature teaching through research and activity, as well as the principles and methods of intercultural education and transactional analysis. Our main research question during the model development was how nonviolent communication can be included into the intercultural language teaching. The analysis of various discourses (science, tourism, politics, literature) with regard to intensity modification has shown that verbal aggressiveness can be related to the expression of intensity modification. Building the competence of nonviolent communication with the use of specific intensity modificators can be included into the language teaching model as one of the most important intercultural goals. ; Cilj članka je predstaviti razvoj odgojnog modela TILKA. Taj novi model nastave materinskog/prvog i stranog/drugog jezika s jedne strane obuhvaća poduku jezika i književnosti s pomoću istraživanja i aktivnosti, a s druge spaja smjernice i metode interkulturnog odgoja i transakcijske analize. Naše najvažnije istraživačko pitanje vezano je uz nenasilnu komunikaciju koja bi mogla postati sastavni dio interkulturne jezične nastave. Da bismo odgovorili na pitanje kako uključiti nenasilnu komunikaciju u okvir interkulturne jezične nastave, analizirali smo četiri različita diskursa (znanost, turizam, politika, književnost) iz perspektive modifikacije intenziteta. Analize su pokazale da je verbalna agresija povezana s modifikacijom intenziteta u jeziku. Kod nenasilne komunikacije modifikatori koji jačaju intenzitet prisutni su samo onda kad postoje realna potreba i mogućnost da se pojača argument. Inače se više upotrebljavaju modifikatori za slabljenje argumenta koji uspostavljaju neku racionalnu distancu prema sadržaju i primatelju poruke. Kompetencija nenasilne komunikacije sa specifičnom upotrebom modifikacije intenziteta može biti uključena u jezičnu nastavu kao jedan od najvažnijih interkulturnih ciljeva.

Integrirane marketinške komunikacije pojavile su se u osamdesetim godinama prošlog stoljeća u Sjedinjenim Američkim Državama, a danas ih u svijetu, osim tvrtki, koriste i političke stranke jer prepoznaju važnost sinergijskog djelovanja oglašavanja i odnosa s javnošću, ali i integriranja publike u aktivnosti stranke. Ovaj rad uz pomoć metode upitnika te analize sadržaja hiperteksta istražuje jesu li najutjecajnije političke stranke u Hrvatskoj i Srbiji upoznate i koriste li u svom političkom djelovanju integrirano komuniciranje te kako i koliko dugo primjenjuju ovaj koncept. ; Integrated Marketing Communication appeared in the 1980s in the United States, and is nowadays, besides companies, also used by political parties, because they recognized the importance of the synergic effects of advertising and public relations, but also of integrating the audience in the activities of the party. This paper makes use of questionnaires and content analysis of hypertext in order to examine whether the most influential political parties in Croatia and Serbia are informed about integrated marketing communication. Furthermore, the article examines whether these parties use integrated communications in their political activities and inquires how and for how long they have been applying this concept.

The Net Generation, a generation which grew up with digital media, differ from older generations which entered the world of digital media and the Internet afterwards. The Internet itself opened new possibilities of communication and participation in the sphere of politics as well. Research was conducted among students at the Faculty of Teacher Education in Zagreb and Baltazar Zaprešić Polytechnic in order to establish the degree to which students, the so called "digital natives", use the Internet for the purposes of political information, communication, and participation. Over two thirds of participants, young voters, voted in the parliamentary elections in Croatia in 2015, and in order to obtain information on political matters, they prefer using the Internet, but also use television to almost the same extent. According to the research results, the majority of the participants are ready to express their political opinions over the Internet. Half of the participants in no way show readiness to engage in political life by joining a political party, and a very small percentage of them are ready to take part in protest gatherings. In the segment of political participation, members of the Net Generation do not show a statistically significant difference when compared to older students of a non-teacher education polytechnic. ; Net-generaciji, generaciji koja je odrasla s digitalnim medijima, pripisuju se značajke koje ih razlikuju od pripadnika starijih generacija koja su u svijet digitalnih medija i interneta ušle naknadno. Internet je pak otvorio nove mogućnosti komunikacije i participacije i u sferi politike. Među studentima Učiteljskog fakulteta u Zagrebu i Veleučilišta Baltazar Zaprešić provedeno je istraživanje s ciljem utvrđivanja u kojoj se mjeri studenti, tzv. "digitalni urođenici", koriste internetom s ciljem političke informiranosti, političke komunikacije i participacije. Nešto više od dvije trećine ispitanika, mladih birača, glasovalo je na parlamentarnim izborima u Hrvatskoj 2015. godine. Oni preferiraju internet kako bi se informirali o političkim zbivanjima, ali u gotovo istoj mjeri preferiraju i televiziju. Prema rezultatima istraživanja, ispitanici su u najvećem broju spremni iskazati svoje političko mišljenje putem interneta, polovina ispitanika nikako ne pokazuje spremnost da se angažiraju kao članovi političke stranke, a u vrlo malom postotku spremni su sudjelovati u protestnim okupljanjima. Pripadnici net-generacije u segmentu političke participacije ne pokazuju statistički značajnu razliku u usporedbi sa studentima neučiteljskog fakulteta starije životne dobi.

U ovome pristupu medijska kultura i medijski sadržaji posmatraju se diskurzivno. Medijska praksa posmatra se kao javno komuniciranje, a medijski diskurs kao njezin ishod. Jednako, novinarstvo se posmatra kao jedan od vodećih oblika medijske prakse, odnosno javnoga komuniciranja, a novinarski diskurs kao jedan od njezinih glavnih ishoda. Zato se u radu polazi od vijesti kao arhetipskoga oblika javnoga i medijskog diskursa te se nudi svojevrsni konstitutivni model, odnosno paradigma novinarstva. Tu paradigmu čine principi istinitosti i odgovornosti, kao i atributi triju grupa metateorijskih pitanja – odnosa prema stvarnosti, vjesnovrijednosti i jezika, odnosno komunikativnoga koda. Konstitutivni se model kasnije koristi za teorijsku dekonstrukciju triju najčešćih paradigmi medijskoga diskursa, kako novinarskoga, tako i onih u tržišnome komuniciranju, odnosno u oglašavanju i odnosima s javnošću, javne, političke i komercijalne. Atributi konstitutivne paradigme u istraživanjima mogu se operacionalizirati kao pokazatelji određene paradigme ili paradigme medijskoga diskursa, odnosno njihove hibridizacije. ; In this approach, media culture and media content are viewed discursively. Media practice is regarded as public communication and media discourse as its outcome. Likewise, journalism is considered as one of the main methods of media practice, or public communication, and journalistic discourse as one of its main outcomes. For this reason, the study starts with news as an archetype of public and media discourse and proposes a specific constitutive model or paradigm of journalism. The paradigm is comprised of the principles of truthfulness and responsibility, as well as the attributes of three groups of metatheoretical questions – the attitude to social reality, newsworthiness, and language or a communicational code. The constitutive model is further used for the deconstruction of three most common paradigms of media discourse, both in journalism and in market communication, i.e., in advertising and public relations: public, political and commercial. The attributes of the constitutive paradigm can be operationalized in research as indicators of certain paradigms or paradigms of media discourse, or of their hybridization.

Brendiranje gradova, pod kojim većina autora smatra procese upravljanja identitetom i imidžom, predstavlja strateški odgovor na nove zahtjeve umrežena svijeta, ekonomske trendove, informacijske i socijalne potrebe stanovništva. Teorijske perspektive i primjeri iz prakse naglašavaju važnost "upravljanja" urbanim identitetima kroz konceptualne postavke brendiranja kako bi se povećala konkurentnost gradova u sljedećim sferama: turistička potražnja, optimalna iskoristivost resursa (ulaganja, privlačenje novih stanovnika…), revitalizacija urbanih prostora i jačanje identiteta grada. Uporabom tehnika i alata brendiranja stvaraju se preduvjeti za optimalnu iskoristivost konkurentskih prednosti nekoga grada u odnosu na ostale, pri čemu komunikacijske prakse gradskih sustava i podsustava predstavljaju infrastrukturalnu platformu za provedbu navedenoga procesa. Aktualni teorijski koncept koji je okrenut identitetskomu modelu temelji se na holističkome pristupu upravljanja brendom s naglaskom na povećano uključivanje mjesnoga stanovništva u stvaranje urbanih politika. Orijentiranost prema jačanju gradskoga identiteta inkluzivnim pristupom konceptualne postavke brendiranja uvodi u sferu suvremenoga gradskog menadžmenta temeljena na načelima dobroga upravljanja, naglašavajući pritom važnost dijaloških procesa između različitih interesnih skupina i nužnost širega razumijevanja kulture u smislu strateškoga alata za urbani razvoj. Stoga se rad bavi teorijskim aspektima, metodama i primjenom strateškoga upravljanja komunikacijom u procesu brendiranja gradova. Autor polazi od pretpostavke da u procesu razvijanja brenda, pored analize trenutnoga imidža vanjskih javnosti, ključnu ulogu ima komunikacijska kompetencija dionika u stvaranju mehanizama za dijaloške procese između interesnih javnosti unutar grada kako bi se postigao većinski konsenzus o uporištima živućega identiteta grada. Oslanjajući se na saznanja vodećih autora iz ovoga područja i analizu primjera iz prakse, u radu se predstavljaju osnovni koraci procesa izgradnje gradskoga brenda. ; City branding, vast majority of authors consider as the process of identity and image management, represents a strategic answer to new demands of the networked world, economic trends, information and social needs of the population. Theoretical perspectives and practical examples emphasize the significance of urban identities "management" through conceptual settings of branding in order to increase competitiveness of cities in the following spheres: touristic demand, optimal efficiency of resources (investments, attracting new inhabitants…), revitalization of urban spaces and strengthening of the city identity. Preconditions for optimal efficiency of competitive advantages of a certain city in relation to other are created by using branding techniques and tools, while communication practices of city systems and subsystems represent infrastructural platform for implementation of the mentioned process. Current theoretical concept related to identity model is based on the holistic approach to the brand management with the emphasis on increased involving of the local population in creating urban policies. Orientation towards strengthening city identity by inclusive approach to conceptual setting of branding introduces the contemporary city management sphere based on the principle of good management while emphasizing the significance of dialogue processes between different interest groups and necessity of wider understanding of culture within the meaning of strategic tool for urban development. Therefore the paper deals with theoretical aspects, methods and implementation of strategic management of communication in the process of city branding. Author begins with the hypothesis that in the process of brand development, besides the analysis of the current public image, communication competence of stakeholders has the key role in creating mechanisms for dialogue processes between interest public groups within the city in order to achieve greater consensus on the strongholds of the living city identity. Relying on the findings of leading authors from this area and analysis of the practical examples, the paper presents basic steps in the process of creating city brand.

Ovaj rad ispituje odnos između građanskih prosvjeda i društvenih medija iz perspektive istraživačkog programa kolektivnog djelovanja. Dok literatura ukazuje na snažne empirijske dokaze o pozitivnom odnosu između upotrebe društvenih medija i pojave građanskih prosvjeda, teorijsko je podupiranje ovog odnosa osporavano i često neodređeno. Nastojeći pružiti snažniju teorijsku osnovu za taj odnos, ovaj rad istražuje teorije kolektivnog djelovanja fokusirajući se na društvene medije i njihovu ulogu u rješavanju problema kolektivnog djelovanja onih koji se suprotstavljaju službenoj politici. Rad promišlja kako upotreba teorije kolektivnog djelovanja za razumijevanje društvenih medija i prosvjeda može poslužiti boljem razumijevanju pozitivnog odnosa između društvenih medija i pojave građanskih prosvjeda. ; This article examines the relationship between social protest and social media from the theoretical perspective of the Collective Action Research Program. While the literature shows strong empirical evidence for a positive relationship between social media use and incidents of social protest, the theoretical underpinnings of this relationship remain contested and often unspecified. In order to provide a stronger theoretical basis for this relationship this paper explores theories of collective action, focusing on how social media can assist in solving the dissident collective action problem. It argues that using collective action theory to understand social media and protest can better inform our understanding of how and why social media shares a positive relationship with incidents of social protest.