Suchergebnisse

Masovne i nekontrolirane migracije, gledajući s pozicije tranzitnih i zemalja odredišta, predstavljaju veliki, često i izuzetno teško savladiv izazov kojeg mnogi akteri promatraju na bitno različite načine, čime se stvara nepotpuna slika o samoj pojavi. Njih danas uzrokuju mješoviti push i pull faktori – od kombinacije ratnih razaranja, etničkih netrpeljivosti, nedostatka javne sigurnosti, klimatskih promjena, neimaštine do traženja svega suprotnog u odnosu na njihovo postojeće stanje i sredinu. Premda države članice Europske unije zbog demografske obnove i nedostatka radne snage trebaju velik broj useljenika, te države, kao ni Unija u cjelini, nemaju spremne učinkovite i provedive strateške planove, razvijene sposobnosti ni kapacitete za prihvat velikog broja migranata, čemu smo bili svjedoci tijekom 2015. i početkom 2016. godine. U ovom radu predmet istraživanja i analize su migracijske politike i odnosi spram migranata od razine Europske unije, preko pojedinih značajnih država članica do zemalja na tzv. Balkanskoj ruti. ; From the position of transit and destination countries, mass and uncontrolled migrations present large and very often insurmountable challenge, which is observed in fundamentally different ways by different actors. Such situation helps creating an incomplete picture of the phenomenon itself. Today, mass migrations are caused by mixed push and pull factors – from the combination of war, ethnic intolerance, the lack of public security, climate change and poverty to those (pull) factors which signify just the opposite to their (migrants') current situation and environment. Although EU member states need large number of immigrants due to demographic and labor shortages, these countries (and the EU) do not possess available, effective and feasible strategic plans, developed skills or the capacity to accommodate a large number of migrants, as we have already witnessed during 2015 and early 2016. The subject of research and analysis in this paper are migration policies and relations towards migrants at the EU level, the level of certain important member states and countries of the so-called Balkan route.

Migracije su fenomen koji se proteže kroz cijelu ljudsku povijest; one predstavljaju potrebu i nužnost. Brojni su push and pull uzročni faktori. Suvremene masovne migracije pretežno su obilježene premještanjem ljudi koji, u kombinaciji bijega od ratnih sukoba, disfunkcionalnih sustava upravljanja, klimatskih promjena i neimaštine, nastoje stići do sigurnijih i ekonomski razvijenih zemalja. Premda se većina trenutačne svjetske populacije migranata nalazi u državama Azije i Afrike, najveća pozornost posvećena je situacijama u kojima manje skupine pokušavaju dospjeti do država Europske unije, Australije ili primjerice SAD-a. Premda su ulazne migracije nužnost spomenutih zemalja, one nisu spremne za velike priljeve migranata, već navedeno žele projektirano odraditi kroz duže razdoblje. U tu svrhu razvijaju brojne politike, mjere i mehanizme, koji su predmet analize ovoga rada. Rad se posebno bavi kontekstom stvaranja i usporedbom migracijskih politika i postupaka Europske unije i Australije, njihovim sličnostima i razlikama. ; Migration is a phenomenon present throughout human history, as a need and a necessity. There are numerous push and pull factors which cause it. Modern mass migration is mostly marked as "relocating people who in combination with escape from war, dysfunctional management systems, climate change and poverty try to reach safer and economically developed countries". Although most of the current world population of migrants is located in countries of Asia and Africa, the greatest attention was paid to cases where small groups are trying to reach the European Union countries, Australia or the USA. Though in-migration is a necessity in these countries, they are not ready for large inflows of migrants and they want this process to unwind during a longer period of time. For this purpose, they develop a number of policies, measures and mechanisms, which are also the subject of analysis in this paper. This research is especially focused on the context of creation and comparison of the migration policy and procedures of the European Union and Australia, their similarities and differences.

Migracijska kretanja su konstanta ljudske povijesti, bilo da se radi o dobrovoljnim ili prisilnim migracijama. No,s prijelaza s 2015. na 2016. godinu, Europa se suočila s izbjegličkom krizom koja je uzrokovana dugogodišnjim tranzicijskim procesima na Bliskom istoku i sjevernoj Africi. Ti su tranzicijski procesi uzrokovali građanski rat u Siriji i Libiji, ali i stvorili ogromnu nestabilnost u susjednim državama. Veliki broj migranata s područja Bliskog istoka, Afrike i Azije je krenuo prema Europi, a cilj im je bio stići u najrazvijenije zemlje Europe, Njemačku, Švedsku, Norvešku i druge. Na putu koji se proteže preko Turske i Grčke pa sve do Švedske, našle su se i države koje su svoju samostalnost stekle dezintegracijom Jugoslavije. Neke od država nastalih raspadom Jugoslavije su članice Europske unije i NATO pakta, no to im nije olakšalo suočavanje s izbjegličkom krizom, iako su one, u većini slučajeva, samo tranzitne zemlje. Nedostatak sredstava, slaba koordinacija, manjak institucionalnih kapaciteta i problemi s drugim državama samo su neki od izazova s kojima su se ove države suočile. Upravo zbog svih navedenih problema ovaj rad se bavi komparacijom migracijskih politika država nastalih raspadom Jugoslavije, i to ne samo onih koje se nalaze na Balkanskoj ruti, već i Crne Gore i Bosne i Hercegovine. ; Migration movements have been a constant feature of human history, wheather voluntary or forced. However, in the late 2015 Europe was faced with refugee crisis caused by long – term transition process in Middle East and North Africa. That transition process caused Civil war in Syria and Libya and instability in neighboring countries. A huge number of migrants from Middle East, Africa and Asia headed to Europe with the aim to reach most developed countries: Germany, Sweden, Norway etc. Countries which gained their independence with desintergration of Yugoslavia can be found on the path from Turkey and Greece towards countries as far as Sweden. Althought some of the states that have been createdafter the ...

Predmet istraživanja u ovom radu su prirodno i mehaničko kretanje stanovništva kao demografsko-migracijske odrednice osnovnoga školstva u Vukovaru. Svrha je istraživanja primjenom deskriptivne i komparativne analize prikazati suvremene trendove, trenutno stanje i perspektive u bioreprodukciji i migracijama, te ih dovesti u vezu s brojčanim stanjem djece u vukovarskim osnovnim školama. Analiza provedena na temelju službenih podataka popisne, vitalne i migracijske statistike, pokazala je da su trendovi u bioreprodukciji i migracijama promatrane gravitacijske zone vukovarskih osnovnih škola (Grad Vukovar i Općina Bogdanovci) u proteklom dvadesetogodišnjem razdoblju (1997.-2018.), vrlo nepovoljni, te da procesi ukupne depopulacije, prirodnoga smanjenja i mehaničkoga gubitka, zbog negativnoga salda migracije, čine sve lošijim demografski okvir učeničkoga potencijala vukovarskih osnovnih škola, uz još nepovoljnije izglede u budućnosti. Potrebna stabilizacija i poboljšanje demografskih prilika mogući su samo uz dugoročnu i cjelovitu provedbu poticajnih pronatalitetnih, imigracijskih i redistributivnih mjera populacijske, obiteljske i gospodarske politike, riječju, sveobuhvatne demografske revitalizacije Hrvatske i svakoga njezinoga dijela. ; This study on the natural and mechanical population movements and demographic-migration determinants of elementary education in Vukovar identifies contemporary trends, current situation and perspectives in bioreproduction and migration, using descriptive and comparative analysis, in relation to the numerical situation of the children in the Vukovar elementary schools. This analysis, based on official census data, together with vital and migration statistics, has demonstrated that the trends in the bioreproduction and migration in the gravitational zone of the Vukovar primary schools, City of Vukovar and Municipality of Bogdanovci, during the past twenty years, 1997‒2018, are highly unfavorable, and that the processes of overall depopulation, natural decline and mechanical loss, owing to the negative migration balance, have created an increasingly poor demographic framework for the student potential of Vukovar primary schools, with an even more unfavorable outlook in the future. The needed stabilization and improvement of the demographic situation are only possible with the long-term and comprehensive implementation of pro-natal, immigration and redistribution incentives in population, family and economic policies, which would entail the comprehensive demographic revitalization of Croatia and each of its parts.

Cilj ovog diplomskog rada je dati pregled dinamike afričko-europskih migrantskih ruta u zadnjem desetljeću te na osnovi dostupnih statističkih podataka analizirati postojeće i buduće trendove na promatranim migrantskim rutama. Pritom su korištene metode deskripcije, kompilacije, komparacije, analize i sinteze, indukcije i dedukcije te kvantitativne metode u sklopu obrade statističkih podataka. Neki od iskorištenih sekundarnih izvora podataka su baze podataka Eurostata, International Organization for Migration (IOM) i The Organisation for Economic Co-operation and Development (OECD). Unatoč uvjerenju kako su afričke migracije stihijske u naravi i izvanredne u odnosu na one u ostatku svijeta, moderan teorijski okvir nudi kvalitetniju sliku motivacija afričkog stanovništva na migraciju te identifikaciju relevantih push i pull faktora. Većina afričkih migracija, posebno onih usmjerenih prema Europi, motivirana je željom za obrazovanjem, obiteljskim i poslovnim motivima, a ne oružanim sukobima ili nestašicama hrane ili pitke vode. Naime, push faktori, bilo oni socio-političke, ekonomske ili ekološke naravi ne mogu biti glavni argument u objašnjenju afričko-europskih migracija. Konstantan pritisak na povećanje direktnih stranih investicija u zemlje afričkog kontinenta je, u najmanju ruku, nedostatni alat za usporavanje migracija te je, s obzirom na puno veći pozitivni učinak radničkih doznaka emigrantskog afričkog stanovništva, krivo identificirani indikator i alat u makroekonomskim težnjama za razvojem zemalja afričkog kontinenta. Europska javnost se ne osjeća ugodno sa sve većim brojem stranih imigranata, što stvara pritisak na kreatore politika te institucije EU da razmišljaju dugoročno i kreiraju robusni sustav koji će se moći nositi sa sadašnjim i budućim pritiscima na vanjske granice EU. ; The aim of this thesis is to give an overview of the dynamics of African-European migrant routes in the last decade, and on the basis of available statistics to analyze existing and future trends in the observed migrant ...

Migracije ljudi neizostavan su dio ljudske povijesti. One mogu biti i uzrok i posljedica, ali isto tako i katalizator društvenih promjena na nekome području. Migracije u doba rimskih osvajanja donedavno su u znanstvenoj raspravi bile slabo zastupljene u odnosu na izvještaje i komentare ratova i ostalih političkih zbivanja i aktera. Isto vrijedi i za sukobe na istočnoj jadranskoj obali. Zbog toga je cilj ovoga rada istražiti tragove i prirodu migracija koje su se događale uslijed ilirskih ratova i postupnoga nametanja Rima kao vladara ovog područja od 3. st. pr. Kr. pa do sredine 1. st. pr. Kr. ; Human migrations are an integral part of human history. They can be both a cause and a consequence, but also a catalyst for social change in an area. Until recently, migrations during the Roman conquests were poorly represented in the scientific discussion in relation to reports and comments on wars and other political events and figures. The same applies to conflicts on the eastern Adriatic coast. Therefore, the aim of this paper is to explore the traces and nature of migrations that occurred as a result of the Illyrian wars and the gradual imposition of Rome as the ruler of this area from the 3rd cent. BC until the middle of the 1st cent. BC.

Autor u tekstu analizira utjecaj migracijske krize na Europsku uniju kroz sigurnosnu i politološku dimenziju, te recepciju tog diskursa kod političkih elita i građana. Pritom posebno naglašava humanitarnu, ali i sigurnosnu dimenziju percepcije imigranata, izbjeglica i tražitelja azila kao nekih novih "umjetnih" manjina u Europskoj uniji. S druge strane, takvi procesi sve se više izražavaju kao prijetnja sigurnosti oličena u povećanju ksenofobije i razisma, dok pojedine političke elite u Uniji imigrante percipiraju kroz prizmu "antigrađana". Nadalje, u tekstu se analizira proces sekuritizacije identiteta izbjeglica, koji se kroz govorni akt u pojedinim zemljama članicama EU karakteriziraju kao prvenstveno sigurnosna ugroza, što za posljedicu ima povećanje nasilja nad manjinama i negativno se reflektira na unutarnju koheziju Europske unije te njezinu sposobnost da upravlja migracijskom krizom. Na kraju, polazeći od određenih teorijskih i empirijskih postavki, autor želi ponuditi sveobuhvatan pregled migracijske krize na europskom tlu u cilju smanjenja negativne reverzibilnosti na ostvarivanje prava manjina u Europskoj uniji. ; In this article author is analyzing influence of migration crisis on the European Union through security and political dimension, and reception of these discourses among political elite and citizens. Author's special attention is on humanitarian, but also on security dimension of perception of immigrants, refugees and asylum seekers as "new" artificial minorities in the European Union. On other hand, such processes are increasingly being portrayed as a security threat, embodied in the increase of xenophobia and racism, whereby some political elites in the EU perceive immigrants as "anti-citizens". Author also analyzes the securitization of refugees' identity, which is being presented (through the speech acts) as the security threat in some EU member states. The consequence of such developments is the increase of violence against minorities and the negative impact on the inner cohesion within the EU, as well as its capacities to manage the migration crisis. Finally, starting from theoretical and empirical assumptions, the author offers a comprehensive review of the European migration crisis in order to reduce the negative reversibility on achieving minority rights in the EU.