Suchergebnisse

Država Izrael u svijetu je prepoznata po višetisućljetnoj židovskoj tradiciji i povijesti. Osim bogate kulture, prožete bliskoistočnim elementima, ali i onima doseljenika iz raznih zapadnih zemalja, Izrael uživa poseban imidž na međunarodnoj pozornici. Taj pak imidž ovisi o više faktora – s jedne strane Izrael predstavlja multikulturalnu zemlju poželjnu kao turističku destinaciju ili pak zemlju za ekonomske i tehnološke inovacije, dok s druge Izrael biva predstavljen u negativnom kontekstu kao vojnička država koja guši prava manjina, posebice arapske. Negativan imidž utječe na Izrael, kao i na svaku drugu državu. Međutim, diplomatskim aktivnostima i raznim projektima ta slika pokušava se iz dana u dan poboljšati. Suradnja između diplomatskih službenika i konzultanata odnosa s javnošću ima za cilj što efektivniju promociju Izraela. Iako je percepcija Izraela ponekad izrazito polarizirana, u poslovnom svijetu taj faktor ne utječe na njegovo gospodarstvo. Baš suprotno, za vrijeme sukoba ili ratnih kriza, izraelski BDP je rastao, a sve to zahvaljujući imidžu vrijednih i upornih ljudi koji uživa židovska populacija u ekonomskom svijetu. U političkom kontekstu, Izrael druge države dijeli na prijateljske, odnosno neprijateljske. Kod prijateljskih, većinom zapadnjačkih država, uživa veliku potporu i u vojnom i u gospodarskom smislu te negativno pisanje svjetski poznatih medija ne utječe na tu potporu. Ovaj rad istražuje strategije međunarodnih odnosa s javnošću i diplomacije Države Izrael kao brenda u međunarodnoj zajednici. Kroz kratak povijesni pregled predstavlja se razvoj metoda kojima se izgrađuje imidž Izraela na međunarodnoj pozornici, a stručnjaci i diplomati daju praktičan uvid u funkcioniranje javne diplomacije i odnosa s javnošću na razini jedne države. ; The State of Israel is renowed worldwide for its millenial Jewish tradition and history. Besides its rich culture, infused with Middle Eastern and Western flavours, Israel nurtures a distinctive image in the international arena. The image is influenced by ...

Javne su politike, kao višedimenzionalan i izrazito kompleksan fenomen, nužno multidisciplinaran predmet istraživanja. Cilj je rada istražiti što je specifično politološko znanje o javnim politikama, odnosno koji je jedinstveni doprinos politologa izučavanju i upravljanju javnim politikama u svrhe profiliranja te mlade politološke discipline u Jugoistočnoj Europi. Rad je nastao kao rezultat pregleda temeljnih udžbenika javnih politika u svijetu i regiji, te literature o metodologiji i pristupima istraživanju u društvenim znanostima i politologiji. Kreće se od određivanja što su javne politike i što je politički aspekt javnih politika. Propituju se pristupi istraživanju javnih politika (policy studije). Zatim se identificiraju vrste profesionalne uporabe tih istraživanja (policy analize). Ključna je pretpostavka kako je politologija prvenstveno kompetentna za analizu aktera stvaranja politika. Osnovni je nalaz da temelj profesionalnog profiliranja politologa u javnim politikama, s obzirom da jedini rabe istraživačku perspektivu usmjerenu na aktere, reprezentativnost i legitimnost stvaranja politika, može biti jedan oblik participatorne policy analize. ; Public policies, as a multi-dimensional and highly complex phenomenon, necessarily make a multidisciplinary research subject. The aim of this paper is to examine what is specific political science knowledge about public policy, and what is the unique contribution of political scientists to policy research and governance to enhance consolidating this young discipline in Southeastern Europe. This paper is a result of a review of policy textbooks in Southeastern Europe and worldwide, and literature on approaches and methodologies in social sciences and political science. It starts with determining public polices and their political aspect. Then it explores approaches of policy studies. Finally, it identifies types of professional policy research or policy analysis. The key assumption is that political science is primarily competent to analyze policy actors. The main finding of the paper is that the basis of political scientist professionalization in policy research, given that they are best in actor-centered research, and issues of representativeness and legitimacy of policy-making, can be a form of participatory policy analysis.

Bugarsko-hrvatski politički odnosi jedna su od relativno slabo istraženih tema unatoč povijesnoj, zemljopisnoj i jezičnoj bliskosti dvaju naroda. Cilj je ovoga rada istražiti veze između Bugara i Hrvata nakon početka demokratskih promjena u dvjema zemljama, od 1990. do danas, s naglaskom na njihov politički aspekt. U tom će smislu članak prikazati veze među vođama dviju zemalja, njihove bilateralne susrete, teme od zajedničkoga interesa, uzajamne inicijative, diplomatska nastojanja, postignute dogovore i geste dobre volje. Prikaz tih aktivnosti pokazuje da su bugarsko-hrvatski odnosi bili saveznički i prijateljski. U tekstu su korišteni arhivski i službeni dokumenti različitih institucija, izvori objavljeni u medijima kao i razgovori s protagonistima događaja. ; Bulgarian-Croatian political relations date back to the creation of the two states. Bulgaria and Croatia are bound by historical, geographical, linguistic, and last but not least political ties. This article examines the political relations between Bulgarians and Croats over a 25-year period – from the beginning of the democratic changes in 1990 to 2015. The analysis shows that, throughout this period, despite the ruling ideological paradigm in Sofia and Zagreb, the relations between the two countries were filled with goodwill, partnerships, mutual support, and formal and informal gestures. Such good cooperation manifested most clearly in moments of crisis for the two states – the wars in the early 1990s in former Yugoslavia, the crisis involving the Bulgarian medical workers in Libya, the recognition of Kosovo, the collapse of the Gaddafi regime, and others. The bilateral relations of these countries on the highest political level have become extremely intense after the beginning of the 21st century. The relations that developed when both countries were on the road to membership in the EU and NATO, and after both became members of these two organizations, serve to deepen the political ties between Bulgaria and Croatia.

Autorica istražuje mogućnost da se pesimizam etablira kao relevantan pravac unutar teorije realizma međunarodnih odnosa u objašnjavanju kako prošlih, tako i budućih događaja u međunarodnoj politici. U radu se koristi metateorijska interpretativna metoda kako bi se iznijele neke od temeljnih niti vodilja misli pesimizma, pri čemu je fokus samo na klasičnom realizmu unutar realističke teorije, budući da su njezine postavke ujedno i temeljna izvorišta pesimizma. U prvom dijelu rada iznosi se temeljne odrednice i biti realizma i pesimizma, drugi dio se fokusira na intelektualnu pozadinu pesimistične misli u radovima Schopenhauera, Nietzschea i Freuda, a posljednji dio iznosi kritiku optimizma i temeljne opreke u poimanju koncepta vremena između pesimizma i optimizma, kao i implikacije koje pesimizam ima za međunarodne odnose. Pesimizam kao pravac unutar teorije realizma međunarodnih odnosa ima filozofsku snagu i jaku teorijsku pozadinu te može imati svoje mjesto unutar realističke teorije međunarodnih odnosa. ; The author evaluates the possibility of the concept of pessimism establishing itself as a relevant factor within the theory of realism in international relations, that is, for explaining past and future events in international politics. The approach applies the meta theoric interpretative method in order to expose some of the tenets of the leading pessimistic theories where the focus is on classical realism within the realistic theory, since its origins are also the fundamental origins of pessimism. The first part exposes the fundamental postulates and essence of realism and pessimism, while the second part focuses on the intellectual background of the pessimism thought found in the works of Schopenhauer, Nietzsche and Freud. The last part expose a criticism of optimism as well as the fundamental contradictions in understanding the concept of time between pessimism and optimism, as well as the implications of pessimism on international relations. Pessimism, as a part of the theory of realism in international ...

The article analyzes how the 16+1 Cooperation promotes the Chinese new type of international relations from four perspectives: firstly, the "16+1 Cooperation" insists on not rejecting third parties and promotes the idea of open and inclusive international cooperation; Secondly, the cooperation framework adheres to the principle of mutually-beneficial and win-win cooperation, and proposes to wisely handle differences and divergences; Thirdly, this framework never engages in zero-sum games, instead, it fully respects and closely watches the core interests and major concerns of the relevant parties; Fourthly, it is committed to creating a cooperative platform through consultation, to meet the interests of all. The article also makes an analysis of the challenges facing 16+1 Cooperation and gives some suggestions. ; The article analyzes how the 16+1 Cooperation promotes the Chinese new type of international relations from four perspectives: firstly, the "16+1 Cooperation" insists on not rejecting third parties and promotes the idea of open and inclusive international cooperation; Secondly, the cooperation framework adheres to the principle of mutually-beneficial and win-win cooperation, and proposes to wisely handle differences and divergences; Thirdly, this framework never engages in zero-sum games, instead, it fully respects and closely watches the core interests and major concerns of the relevant parties; Fourthly, it is committed to creating a cooperative platform through consultation, to meet the interests of all. The article also makes an analysis of the challenges facing 16+1 Cooperation and gives some suggestions.

Kako primjereno politologijski istražiti, prikazati i vrednovati povijest i sadašnje stanje politologije u Hrvatskoj? Tekst se fokusira na pomno razmatranje predmeta znanosti o politici – što je politika? – kao pretpostavke znanstveno primjerenog odgovora na dvojbu o stručnoj profilaciji studija i polaznika studija-politologa. A u tom sklopu, na smisao određenja politologije kao "znanosti o općenitosti" i politologa kao "stručnjaka za općenitost". Objašnjava se smisao, teorijski i kontekstualni, tih određenja (Prpić, 1969), vrednuju njegove pretpostavke, domašaji i ograničenja. Dramatična, teorijska i praktična, dvojba s kojom nas je Prpić suočio neprevladiva je u povijesnom kontekstu demokratske države, s obzirom na svojstvenu joj epohalnu ambivalenciju. Pri čemu se pokazuje nesuvislost dileme između množine i jednine: politička znanost u singularu sluškinja je političke moći, a političke znanosti tek metaznanstvena humanistička kritika postojećeg svijeta, što znači da znanost o politici ne valja ni u singularu ni u pluralu. Kada je znanstvena i stručna, tada je opasna po političku slobodu, kada je pak humanistička i ne-stručna tada je nemoćna i suvišna. Politolog je pak ili "stručnjak za posebnost", etički i vrijednosno neutralni sluga političke moći, ili pak pretenciozni misionar. Izlaz iz začaranog kruga: znanost o politici, u plodnoj i nezamjenjivoj dvojini metodički osloniti na novo načelo konstitucije zajednice, koje je imanentna kritika i prevladavanje moderne demokratske države i građanskog društva. Time se osnažuje i shvaćanje političke znanosti kao "znanosti o općenitosti". Znanost o općenitosti kao znanost o političkome tvori se u autonomiji (ali i komplementarnosti) spram znanosti o "općosti" (filozofije, etike i prava) i spram znanosti o posebnosti (posebnih sektora političkoga i društvenog bitka). Općenito je zbiljsko samo u odnosu spram općega, kao oposebljenje općega, i u odnosu spram posebnoga, kao poopćavanje posebnoga. Čime se suzbija opasnost od prividne općenitosti, kao bahate pretenzije ...

Članak propituje doprinos hrvatske politologije razvoju demokracije u Hrvatskoj. Fokus analize je pojam kulture o kojem autor govori u pet koraka. U prvom koraku je određena u modernom ključu, u drugom kao različita od prirode, a u trećemu kao različita od društva. U četvrtom se unutar politike razlikuje politička kultura od političke ekonomije i političkih ustanova, no u petom se pokazuje da je kultura nosivi dio politike i kao politics i kao policy i kao polity. Na temelju tih odredaba pokazuje se da je matica hrvatske politologije zaokupljena pretežito i u sve većoj mjeri izučavanjem upravo predmeta koji na prvi pogled pripadaju politici kao kulturi, i to u užem smislu političke kulture, te da se ona sama reproducira kao politička kultura. ; The article discusses the contribution of Croatian political science to the development of democracy in Croatia. The focus of the analysis is the concept of culture which author talks about in five steps. In the first step it is understood in the modern key, in the second step as different for nature and in the third as different from society. In the fourth step author differentiates political culture from political economy and political institutions, but in the fifth part there is an attempt to show culture as a fundamental part of politics, policy and polity. On the basis of these insights author shows that the matrix of Croatian political science is more and more devoted to scientific investigation of politics as culture as both study of political culture and as a source of development as politics as culture.

Vrijeme kada nisu postojali odnosi između politike i sporta, bilo da se radi o svakodnevnoj praksi ili znanstvenoistraživačkim pristupima povezanosti tih dvaju pojmova, ako ga je ikada i bilo, svakako je odavno iza nas. Usprkos tome danas se čini da se, osobito u znanstvenoistraživačkom radu na području nekadašnjih sportskih socijalističkih velesila, tim odnosima ne posvećuje odgovarajuća pozornost i da se oni često a priori negiraju i smatraju nevažnima. Zbog toga je glavni cilj ovoga članka potaknuti raspravu o važnosti i smislu istraživanja odnosa između politike i sporta gledano iz dvije perspektive – s obzirom na iskustva znanstvenika iz cijeloga svijeta te s obzirom na dosad provedena istraživanja znanstvenika iz bivše Jugoslavije. Stoga smo u ovome članku najprije teoretski odredili kontekst odnosa politike i sporta, a zatim smo analizom postojeće svjetske literature i radova znanstvenika s prostora bivše Jugoslavije analizirali međusobnu povezanost sporta i politike. Na temelju dobivenih rezultata, koji potvrđuju stalnu i čvrstu povezanost, ali ujedno i suviše apstraktno i paušalno razumijevanje odnosa sporta i politike, nudimo politološki relevantnu tipologiju odnosa između politike i sporta. Smatramo da razlike između odnosa politike kao borbe za vlast, institucionalne strukture te koncepta javnointeresnog djelovanja i sporta presudno utječu na buduća obilježja odnosa sporta i politike. ; Times when relations between politics and sports did not exist – be it in everyday practices or within scientific research – is definitely long gone, if they ever even existed. Nevertheless, it seems today that, especially within scientific research, these relations do not receive appropriate attention in the territories of former socialist sports superpowers, being a priori denied and considered as unimportant. That is why the key motive of this article is to initiate a discussion about the relevance of knowledge and research of the relations between politics and sport from two perspectives – the existing world-wide political science research experiences gained so far and already conducted researches in the territory of former Yugoslavia. In doing so, we first theoretically define the context of sports and politics, and then with the use of the literature review method analyse their mutual connectivity in the world and, more narrowly, within the work of the scientific community in the region of former Yugoslavia. Based on the gained conclusions which confirm a tight and constant, but also often abstract and flat-rate understood interplay between both analysed phenomena, a special typology for their in-depth and political-science-focused study is delivered. It is believed that distinctions between political, polity and policy approaches to sport decisively influence the mode of their future interplay.

U članku se razmatraju empirijski potkrijepljeni nalazi o trendovima, pitanjima i perspektivama političke znanosti koji su izloženi u radovima unutar biblioteke Istraživačkog odbora br. 33 Međunarodnog udruženja za političku znanost (IPSA-e) pod naslovom "Svijet političke znanosti: razvoj discipline" te na konferenciji IPSA-e održanoj u Montrealu 2008. o "Novim teorijskim i regionalnim perspektivama političke znanosti". Jedno je od pitanja koje se razmatra u ovoj analizi snaga i slabosti političke znanosti kao discipline – je li ona uopće relevantna za svijet koji nas okružuje, i ako nije, zašto nije? Golim je okom vidljivo da u usporedbi s, primjerice, ekonomijom kao znanošću (Predsjednik Obama ima tri savjetodavna vijeća) politička znanost razmjerno manje zanima kreatore javnih politika, medije i javnost. Stoga se pitamo je li politička znanost u raskoraku sa svijetom, i ako jest, što se može s tim u vezi učiniti? ; This paper arises from the empirical evidence about trends, issues and perspectives in political science to be found in the International Political Science Association's (IPSA) Research Committee 33 book series entitled: The World of Political Science: Development of the Discipline and the papers presented at the 2008 Montreal Conference of the IPSA on New Theoretical and Regional Perspectives on International Political Science. One of the issues raised by this analysis of the discipline's strengths and weaknesses is the question of whether political science is relevant to the outside world and if not, why not? It is evident to the naked eye that in comparison with, say, economists (President Obama has three advisory councils), political science is of relatively little interest to policy-makers, the media and the public. We have to ask if political science is out of step with the world and, if so, what might be done about it?

Autorica se bavi stanjem komparativne politike, a posljedično i političke znanosti uopće, u Hrvatskoj četvrt stoljeća nakon početka političke transformacije. Glavne uzroke njihova nezavidna statusa u međunarodnoj politološkoj zajednici vidi u selekcijskoj pristranosti u komparativnim istraživanjima i podrazvijenosti discipline. U prvom dijelu teksta općenito razmatra problem selekcijske pristranosti kao jedne od najčešćih i najpogubnijih grešaka u komparativnim istraživanjima. Prirodna pristranost očituje se u odabiru samo poznatih i dostupnih slučajeva, a neprirodna u "odabiru koji se provodi na ovisnoj varijabli", to jest u izboru samo onih slučajeva koji potvrđuju polazne hipoteze i isključivanju onih koji ih dovode u pitanje ili ih opovrgavaju. U drugom dijelu autorica ilustrira selekcijsku pristranost u transformacijskim istraživanjima i regionalnoj komparatistici na primjeru Hrvatske. Uzroke prirodne pristranosti vidi u tome što strani komparatisti ne poznaju jezik, povijest i politiku zemlje. Ona je umnogome posljedica large-nation biasa, to jest usredotočenosti istraživača na velike i moćne zemlje, i historiografskog biasa, to jest njihova oslanjanja na selektivne historiografske izvore podataka. Neprirodna pristranost izraz je metodoloških problema u dizajniranju komparativnih istraživanja, najčešće neopravdanog precjenjivanja jednih, a podcjenjivanja drugih varijabli, što znatno utječe na rezultate istraživanja. Naposljetku se osvrće na uzroke podrazvijenosti komparativne politike u Hrvatskoj. ; The author deals with the state of comparative politics in Croatia, and the state of political science more generally, a quarter of a century after the beginning of political transformation. Selective bias in comparative research and underdevelopment of the discipline are diagnosed as the main causes of its unimpressive status in the International community of political scientists. The first part of the article discusses in more general terms the problem of selective bias as one of the most widespread, but also most dangerous mistakes in comparative research. Natural bias is reflected in the choice of only known and available cases, while unnatural bias involves choice only of the cases that confirm the starting hypotheses and exclude those that question or repudiate the hypotheses. In the second part, the author illustrates the selective bias in research of political transformation and regional comparative politics using Croatia as an example. The main cause of natural bias has to do with the fact that many comparativists are unfamiliar with the language, history and politics of the country. This is largely due to large-nation bias and Reliance on selective historical data. Unnatural bias reflects methodological problems in designing research in comparative politics, most often in emphasizing one set of variables at the expense of another, which affects the results of research. In the concluding part, the article deals with the causes of underdevelopment of comparative politics in Croatia.

Tema ovog diplomskog rada je razmotriti određene političke aspekte Međunarodne nogometne federacije (FIFA-e) kroz okvire institucija, njihovog međuodnosa, probleme klijentelizma i korupcije te način na koji obliku FIFA-u. Također se nastoje ispitati korijeni samog nastanka FIFA-e te razvijanja organizacije koja u sve učestalijim slučajevima izlazi izvan okvira udruge kako je službeno definirana te kroz takvo djelovanje postaje organizacijom koja igra ozbiljnu ulogu na sceni međunarodnih odnosa. FIFA kao organizacija je globalni akter te putem utjecajnih kanala oblikuje politike oko nas. Tome za zahvaliti je činjenica što je nogomet ima toliko visoku razinu popularnosti u svijetu da ga se ne može smatrati samo igrom, već katalizatorom politike. Zbog intenzivnog razvoja u relativno kratkom roku, FIFA nije razvijala svoju unutarpolitički sustav te zbog toga došla do zida zbog kojeg uništava samu sebe iskorištavanjem loše definiranih međuinstitucijskih odnosa. Ona ima različite učinke kako na nogomet, tako i na društvo što često dovodi do nesrazmjera i izrazito polariziranoj slici FIFA-e u javnosti. U ovom radu možemo razaznati zašto je FIFA toliko jedinstven pojam kada govorimo o politici i međunarodnim odnosima, s obzirom na to da je njezina moć koju legitimno posjeduje izuzetno diskutabilan pojam. Kroz definiciju političkih aspekata FIFA-e, nastojim istražiti izlazi li FIFA iz okvira udruge civilnog društva, ponajviše zbog sve učestalijih slučajeva korupcije, klijentelizma, ali i pojave organiziranog kriminala. ; The topic of this thesis is to consider certain political aspects of the International Football Federation (FIFA) through the framework of institutions, their interrelationships, problems of clientelism and corruption, and the way in which they shape FIFA. This thesis tries also to examine the roots of the very origin of FIFA and the development of an organization that in more and more cases goes outside the framework of an association as FIFA is officially defined. Through such activities, FIFA becomes ...

Hrana kao esencijalni sastojak ljudske egzistencije oduvijek je igrala važnu ulogu u međudržavnim odnosima i diplomatskoj praksi te je bila korištena kao medij kroz koji se projicira utjecaj, komuniciraju kultura i identitet te poruke koje izražavaju prijateljstvo ili neprijateljstvo. Uloga hrane sve je istaknutija u javnodiplomatskoj praksi različitih država, dok su akademska razmatranja gastrodiplomacije, kulinarske diplomacije ili diplomacije hranom do sada bila ograničena unutar discipline međunarodnih odnosa. Cilj je članka predstaviti različite aspekte ovog novog interdisciplinarnog polja istraživanja široj akademskoj zajednici, polazeći od hipoteze da hrana u sve većoj mjeri postaje prepoznata kao službeno sredstvo meke moći i javne diplomacije. U članku se prezentiraju rezultati inicijalnog istraživanja provedenog među diplomatima akreditiranima u Republici Hrvatskoj te anketnog istraživanja provedenog među studentima Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. ; Food as an essential ingredient of human existence, has always played an important role in interstate relations and diplomatic practice. It has been used as a medium for projecting influence, communicating one's culture, identity and messages that express friendship or enmity. Its role is becoming increasingly prominent in the public diplomacy practices of various countries, while academic accounts on gastro diplomacy, food diplomacy or culinary diplomacy within the International Relations (IR) discipline have so far been limited. The aim of this article is to introduce different aspects of this new, developing field of interdisciplinary research to the wider academic community, building on the hypothesis that food is becoming more recognized as an official soft power or public diplomacy tool. The article contains an analysis based on an initial survey conducted among the diplomats accredited in the Republic of Croatia as well as among the students of the Faculty of Political Science, University of Zagreb.

Šport je oduvijek bio u svezi s međunarodnom politikom i diplomacijom te s kulturom i nacionalnim identitetom. Informacijski i tehnološki napredak potaknuli su promjene u međunarodnim političkim i ekonomskim odnosima. Svjedoci smo ubrzanih promjena društvenih formacija u nacionalnome i globalnom okruženju. U kontekstu navedenih zbivanja, šport i športska diplomacija značajan su čimbenik preraspodjele političke i ekonomske moći. U radu se objašnjava kako države preko uspjeha i prepoznatljivosti u športu učinkovito šire svoj međunarodni utjecaj. Unatoč važnosti športa, posebno športske diplomacije u suvremenim međunarodnim odnosima, u hrvatskim su akademskim krugovima znanstvena istraživanja športske diplomacije još uvijek u začecima, čemu svjedoči veoma oskudan broj radova i knjiga. Zbog toga, vodeći se primjerima drugih država i shvaćajući ispremreženost športa i diplomacije u globalnome svijetu, u ovome se radu analizira šport kao fenomen meke moći te potencijali i mogućnosti hrvatske športske diplomacije. Također se promišljaju preduvjeti i specifičnosti daljnjega razvoja športa u Hrvatskoj kao važnoga izvora meke moći. ; Sport has always been associated with international politics and diplomacy, as well as with culture and national identity. Information and technological advances have spurred changes in international political and economic relations. We are witnessing accelerated changes in social formations in the national and global environment. In the context of these developments, sport and sports diplomacy are a significant factor in the redistribution of political and economic power. The paper explains how countries effectively expand their international influence through success and recognition in sports. Despite the importance of sports, especially sports diplomacy in contemporary international relations, scientific research in sports diplomacy is still in its infancy in Croatian academic circles, as evidenced by the very scarce number of papers and books. Therefore, following the examples of other countries and understanding the intertwining of sports and diplomacy in the global world, this paper analyzes sport as a phenomenon of soft power and the potentials and possibilities of Croatian sports diplomacy. The preconditions and specifics of the further development of sport in Croatia as an important source of soft power are also considered.