Politička misao: croatian political science review = Political thought
ISSN: 1846-8721
777 Ergebnisse
Sortierung:
ISSN: 1846-8721
ISSN: 1847-5299
Javne su politike, kao višedimenzionalan i izrazito kompleksan fenomen, nužno multidisciplinaran predmet istraživanja. Cilj je rada istražiti što je specifično politološko znanje o javnim politikama, odnosno koji je jedinstveni doprinos politologa izučavanju i upravljanju javnim politikama u svrhe profiliranja te mlade politološke discipline u Jugoistočnoj Europi. Rad je nastao kao rezultat pregleda temeljnih udžbenika javnih politika u svijetu i regiji, te literature o metodologiji i pristupima istraživanju u društvenim znanostima i politologiji. Kreće se od određivanja što su javne politike i što je politički aspekt javnih politika. Propituju se pristupi istraživanju javnih politika (policy studije). Zatim se identificiraju vrste profesionalne uporabe tih istraživanja (policy analize). Ključna je pretpostavka kako je politologija prvenstveno kompetentna za analizu aktera stvaranja politika. Osnovni je nalaz da temelj profesionalnog profiliranja politologa u javnim politikama, s obzirom da jedini rabe istraživačku perspektivu usmjerenu na aktere, reprezentativnost i legitimnost stvaranja politika, može biti jedan oblik participatorne policy analize. ; Public policies, as a multi-dimensional and highly complex phenomenon, necessarily make a multidisciplinary research subject. The aim of this paper is to examine what is specific political science knowledge about public policy, and what is the unique contribution of political scientists to policy research and governance to enhance consolidating this young discipline in Southeastern Europe. This paper is a result of a review of policy textbooks in Southeastern Europe and worldwide, and literature on approaches and methodologies in social sciences and political science. It starts with determining public polices and their political aspect. Then it explores approaches of policy studies. Finally, it identifies types of professional policy research or policy analysis. The key assumption is that political science is primarily competent to analyze policy actors. The main finding of the paper is that the basis of political scientist professionalization in policy research, given that they are best in actor-centered research, and issues of representativeness and legitimacy of policy-making, can be a form of participatory policy analysis.
BASE
U radu se iznose rezultati provedene analize sadržaja izbornih programa političkih stranaka u Hrvatskoj, uz kratko uvodno objašnjenje kako je došlo do slobodnih demokratskih izbora i tko je sve sudjelovao u njima. Provedena analiza ukazuje na sadržaj ponuđenih političkih ideja, te opis morfologije tržišta političkih ideja uspostavljenih kroz predizbornu kampanju. Analiza obuhvaća programe 34 stranke i u njima prali 17. tematskih cjelina. Analizom je utvrđeno da su sličnosti u programima stranaka daleko prisutnije od razlika. Međutim, bitne razlike se pojavljuju na ključnim temama. Tako se razlike mogu pratiti na temi federacija - konfederacija, Monocentrični - policentrični razvoj Hrvatske, Jačanje nacionalnog identiteta kulture - Pluralizam nacionalnih kultura i odnos prema materinstvu i abortusu. Analizom je, takođe, utvrđeno da su najčešće teme predizbornih programa bile: Pravna država (91,2 %) i poduzetništvo i privreda (70,6 %). Uzrok lome, po mišljenju autora, treba svakako tražiti u napuštanju jedno si ranačnih monopola, kao i posvemašnjoj ekonomskoj krizi privređivanja u Hrvatskoj. ; In this paper the results of a content analysis of political parties' election programmes in Croatia are presented, preceded by a short introduction referring to the occurrence of free democratic elections and all their participants. Outlined in the analysis is the substance of the political ideas offered and also the description of the morphology of the political ideas' market established in the election campaign. The analysis consists of 34 party programmes from which 17 topics have been selected for study. The results indicate many more similarities than differences among the party programmes. However, the major differences appear where the key topics are concerned, which enables their observation through the following oppositions: federation - confederation, monocentric - polycentric development of Croatia, promotion of national cultural identity - pluralism of national cultures and finally, differing attitudes towards motherhood and abortion. The most frequent topics appearing in election programmes, according to the results of the analysis are: the civil state (91,2%) and enterprising and economy (70,6%). It is the opinion of the authors that this arises from the abandonment of the one-party monopoly as well as from the overall economic crisis in Croatia.
BASE
Political Geography is the leading journal for political geography and research on spatial dimensions of politics. Themes in the journal also include quantitative methodologies and spatial analyses based on GIS. ; Political Geography je vodeći časopis za političku geografiju i istraživanja o prostornim dimenzijama politike. Među temama koje se u časopisu objavljuju navedene su i kvantitativne metodologije i prostorne analize temeljene na GIS-u.
BASE
There are varied institutional forms (formal and informal) in which electoral (political) subjects take part in elections. Elections for assemblies show that the actions of such subjects are differently motivated, and also that their approach during conflict or cooperation in the realization of their wishes is different. Thus conflict situations, »election scandals«, occur sporadically. Such conflicts are an expression and a result of contradictory desires and actions of the participants. The significance and effect of an electoral conflict is conditioned and determined by the (political) significance of the elections themselves, not only in the sense that they are formally one of the basic constitutive elements of the political system, but first and foremost because they are the form in which citizens are active in politics. Following the procedure in election the author has tried to reveal the basic actors in electoral conflicts, the content of their conflict and the form it takes. In the author's opinion it is wrong to pass an a priori judgement of the character and value of electoral »cases« (negative judgements have usually been passed), the foundation of the conflict and the character and orientation of the persons involved, who do not seek for affirmation of their political value in the strength of arguments and objective achievement. We can understand and solve the ambivalent character of such conflicts, and the political behavior of their participants, only after studying the case. There will be a smaller number of »cases« and electoral conflicts, and they will be less complicated, the more consistently we free ourselves from varied formal-legal and political restraints, and the more society takes on the characteristics of self-managing and democratic socialism. Conflicts of this type are not the result of democracy. They are the result of its insufficient development or presence, thus making it subject to misunderstanding, searching and abuse.
BASE
Kako primjereno politologijski istražiti, prikazati i vrednovati povijest i sadašnje stanje politologije u Hrvatskoj? Tekst se fokusira na pomno razmatranje predmeta znanosti o politici – što je politika? – kao pretpostavke znanstveno primjerenog odgovora na dvojbu o stručnoj profilaciji studija i polaznika studija-politologa. A u tom sklopu, na smisao određenja politologije kao "znanosti o općenitosti" i politologa kao "stručnjaka za općenitost". Objašnjava se smisao, teorijski i kontekstualni, tih određenja (Prpić, 1969), vrednuju njegove pretpostavke, domašaji i ograničenja. Dramatična, teorijska i praktična, dvojba s kojom nas je Prpić suočio neprevladiva je u povijesnom kontekstu demokratske države, s obzirom na svojstvenu joj epohalnu ambivalenciju. Pri čemu se pokazuje nesuvislost dileme između množine i jednine: politička znanost u singularu sluškinja je političke moći, a političke znanosti tek metaznanstvena humanistička kritika postojećeg svijeta, što znači da znanost o politici ne valja ni u singularu ni u pluralu. Kada je znanstvena i stručna, tada je opasna po političku slobodu, kada je pak humanistička i ne-stručna tada je nemoćna i suvišna. Politolog je pak ili "stručnjak za posebnost", etički i vrijednosno neutralni sluga političke moći, ili pak pretenciozni misionar. Izlaz iz začaranog kruga: znanost o politici, u plodnoj i nezamjenjivoj dvojini metodički osloniti na novo načelo konstitucije zajednice, koje je imanentna kritika i prevladavanje moderne demokratske države i građanskog društva. Time se osnažuje i shvaćanje političke znanosti kao "znanosti o općenitosti". Znanost o općenitosti kao znanost o političkome tvori se u autonomiji (ali i komplementarnosti) spram znanosti o "općosti" (filozofije, etike i prava) i spram znanosti o posebnosti (posebnih sektora političkoga i društvenog bitka). Općenito je zbiljsko samo u odnosu spram općega, kao oposebljenje općega, i u odnosu spram posebnoga, kao poopćavanje posebnoga. Čime se suzbija opasnost od prividne općenitosti, kao bahate pretenzije ...
BASE
Članak propituje doprinos hrvatske politologije razvoju demokracije u Hrvatskoj. Fokus analize je pojam kulture o kojem autor govori u pet koraka. U prvom koraku je određena u modernom ključu, u drugom kao različita od prirode, a u trećemu kao različita od društva. U četvrtom se unutar politike razlikuje politička kultura od političke ekonomije i političkih ustanova, no u petom se pokazuje da je kultura nosivi dio politike i kao politics i kao policy i kao polity. Na temelju tih odredaba pokazuje se da je matica hrvatske politologije zaokupljena pretežito i u sve većoj mjeri izučavanjem upravo predmeta koji na prvi pogled pripadaju politici kao kulturi, i to u užem smislu političke kulture, te da se ona sama reproducira kao politička kultura. ; The article discusses the contribution of Croatian political science to the development of democracy in Croatia. The focus of the analysis is the concept of culture which author talks about in five steps. In the first step it is understood in the modern key, in the second step as different for nature and in the third as different from society. In the fourth step author differentiates political culture from political economy and political institutions, but in the fifth part there is an attempt to show culture as a fundamental part of politics, policy and polity. On the basis of these insights author shows that the matrix of Croatian political science is more and more devoted to scientific investigation of politics as culture as both study of political culture and as a source of development as politics as culture.
BASE
Autori u radu istražuju fenomen političkoga vodstva kao jednoga od segmenata šireg koncepta društvenog vodstva. Ukazuju na više definicija potvrđujući činjenicu da se vodstvo danas u suvremenoj literaturi različito definira. Za dublje razumijevanje teme ukazuje se na osnovne elemente i aktivnosti (posao) vodstva. Razumijevanje političkoga vodstva znači i razumijevanje utjecaja političke kulture. Ukazano je na ključnu razliku između vodstva i upravljanja kao i specifičnosti predsjedničkoga vodstva. Političko vodstvo u užemu kontekstu uvijek se razmatra preko izvora autoriteta i moći, te etike vodstva. Ovaj rad time daje osnove teorijskoga pristupa proučavanja političkog liderstva. ; The authors research the phenomenon of political leadership as one of the segments of the broader concept of social leadership. It is pointed to several definitions, confirming the fact that leadership is defined differently in contemporary literature today. For a deeper understanding of the topic, the basic elements and activities (work) of leadership are outlined. Understanding political leadership also means understanding the impact of political culture. The key difference between leadership and management, as well as the specifics of presidential leadership, is pointed out. In a narrow context, political leadership is always analysed through sources of authority and power, and ethics of leadership. This paper provides the basis for a theoretical approach to the study of political leadership.
BASE
Vrijeme kada nisu postojali odnosi između politike i sporta, bilo da se radi o svakodnevnoj praksi ili znanstvenoistraživačkim pristupima povezanosti tih dvaju pojmova, ako ga je ikada i bilo, svakako je odavno iza nas. Usprkos tome danas se čini da se, osobito u znanstvenoistraživačkom radu na području nekadašnjih sportskih socijalističkih velesila, tim odnosima ne posvećuje odgovarajuća pozornost i da se oni često a priori negiraju i smatraju nevažnima. Zbog toga je glavni cilj ovoga članka potaknuti raspravu o važnosti i smislu istraživanja odnosa između politike i sporta gledano iz dvije perspektive – s obzirom na iskustva znanstvenika iz cijeloga svijeta te s obzirom na dosad provedena istraživanja znanstvenika iz bivše Jugoslavije. Stoga smo u ovome članku najprije teoretski odredili kontekst odnosa politike i sporta, a zatim smo analizom postojeće svjetske literature i radova znanstvenika s prostora bivše Jugoslavije analizirali međusobnu povezanost sporta i politike. Na temelju dobivenih rezultata, koji potvrđuju stalnu i čvrstu povezanost, ali ujedno i suviše apstraktno i paušalno razumijevanje odnosa sporta i politike, nudimo politološki relevantnu tipologiju odnosa između politike i sporta. Smatramo da razlike između odnosa politike kao borbe za vlast, institucionalne strukture te koncepta javnointeresnog djelovanja i sporta presudno utječu na buduća obilježja odnosa sporta i politike. ; Times when relations between politics and sports did not exist – be it in everyday practices or within scientific research – is definitely long gone, if they ever even existed. Nevertheless, it seems today that, especially within scientific research, these relations do not receive appropriate attention in the territories of former socialist sports superpowers, being a priori denied and considered as unimportant. That is why the key motive of this article is to initiate a discussion about the relevance of knowledge and research of the relations between politics and sport from two perspectives – the existing world-wide political science research experiences gained so far and already conducted researches in the territory of former Yugoslavia. In doing so, we first theoretically define the context of sports and politics, and then with the use of the literature review method analyse their mutual connectivity in the world and, more narrowly, within the work of the scientific community in the region of former Yugoslavia. Based on the gained conclusions which confirm a tight and constant, but also often abstract and flat-rate understood interplay between both analysed phenomena, a special typology for their in-depth and political-science-focused study is delivered. It is believed that distinctions between political, polity and policy approaches to sport decisively influence the mode of their future interplay.
BASE
Swing države izrazito su važan političko-geografski fenomen u američkoj politici, a obzirom na ulogu SAD-a u svijetu taj fenomen se posljedično odražava i na svjetsku politiku. Politički sustav SAD-a jedinstven je i omogućava nastanak swing država. U analizi su proučavani određeni demografski faktori koji utječu na glasanje u swing državama kao što su rasna, religijska i dobno-spolna struktura te visina dohotka i utjecaj ruralnosti i urbaniziranosti. Na primjeru deset odabranih swing država analizirano je što je dovelo do toga da savezna država postane swing državom ili se prestane smatrati swing državom. Analiza je pokazala da neki faktori češće utječu na swing status određene savezne države nego drugi. Promatrane swing države su to najčešće postale zbog priljeva stanovništva migracijom. Uz to, analizirana je prostorna distribucija glasova unutar swing država te vrste glasača unutar swing država ; Swing states are an extremely important political-geographical phenomenon in American politics, given the role of the United States in the world, this phenomenon is consequently reflected in world politics. The US political system is unique and allows for the emergence of swing states. The analysis examined certain demographic factors influencing voting in swing states such as racial, religious and age-sex structure as well as income levels and the impact of rurality and urbanization. On the example of ten selected swing states, it was analysed what led to the federal state becoming a swing state or ceasing to be considered a swing state. The analysis showed that some factors affect the swing status of a particular federal state more often than others. The observed swing states have most often become so due to the influx of population through migration. In addition, the spatial distribution of votes within swing states were analysed and the types of voters within swing states as well.
BASE
Autorica se bavi stanjem komparativne politike, a posljedično i političke znanosti uopće, u Hrvatskoj četvrt stoljeća nakon početka političke transformacije. Glavne uzroke njihova nezavidna statusa u međunarodnoj politološkoj zajednici vidi u selekcijskoj pristranosti u komparativnim istraživanjima i podrazvijenosti discipline. U prvom dijelu teksta općenito razmatra problem selekcijske pristranosti kao jedne od najčešćih i najpogubnijih grešaka u komparativnim istraživanjima. Prirodna pristranost očituje se u odabiru samo poznatih i dostupnih slučajeva, a neprirodna u "odabiru koji se provodi na ovisnoj varijabli", to jest u izboru samo onih slučajeva koji potvrđuju polazne hipoteze i isključivanju onih koji ih dovode u pitanje ili ih opovrgavaju. U drugom dijelu autorica ilustrira selekcijsku pristranost u transformacijskim istraživanjima i regionalnoj komparatistici na primjeru Hrvatske. Uzroke prirodne pristranosti vidi u tome što strani komparatisti ne poznaju jezik, povijest i politiku zemlje. Ona je umnogome posljedica large-nation biasa, to jest usredotočenosti istraživača na velike i moćne zemlje, i historiografskog biasa, to jest njihova oslanjanja na selektivne historiografske izvore podataka. Neprirodna pristranost izraz je metodoloških problema u dizajniranju komparativnih istraživanja, najčešće neopravdanog precjenjivanja jednih, a podcjenjivanja drugih varijabli, što znatno utječe na rezultate istraživanja. Naposljetku se osvrće na uzroke podrazvijenosti komparativne politike u Hrvatskoj. ; The author deals with the state of comparative politics in Croatia, and the state of political science more generally, a quarter of a century after the beginning of political transformation. Selective bias in comparative research and underdevelopment of the discipline are diagnosed as the main causes of its unimpressive status in the International community of political scientists. The first part of the article discusses in more general terms the problem of selective bias as one of the most widespread, but also most dangerous mistakes in comparative research. Natural bias is reflected in the choice of only known and available cases, while unnatural bias involves choice only of the cases that confirm the starting hypotheses and exclude those that question or repudiate the hypotheses. In the second part, the author illustrates the selective bias in research of political transformation and regional comparative politics using Croatia as an example. The main cause of natural bias has to do with the fact that many comparativists are unfamiliar with the language, history and politics of the country. This is largely due to large-nation bias and Reliance on selective historical data. Unnatural bias reflects methodological problems in designing research in comparative politics, most often in emphasizing one set of variables at the expense of another, which affects the results of research. In the concluding part, the article deals with the causes of underdevelopment of comparative politics in Croatia.
BASE
U članku se razmatraju empirijski potkrijepljeni nalazi o trendovima, pitanjima i perspektivama političke znanosti koji su izloženi u radovima unutar biblioteke Istraživačkog odbora br. 33 Međunarodnog udruženja za političku znanost (IPSA-e) pod naslovom "Svijet političke znanosti: razvoj discipline" te na konferenciji IPSA-e održanoj u Montrealu 2008. o "Novim teorijskim i regionalnim perspektivama političke znanosti". Jedno je od pitanja koje se razmatra u ovoj analizi snaga i slabosti političke znanosti kao discipline – je li ona uopće relevantna za svijet koji nas okružuje, i ako nije, zašto nije? Golim je okom vidljivo da u usporedbi s, primjerice, ekonomijom kao znanošću (Predsjednik Obama ima tri savjetodavna vijeća) politička znanost razmjerno manje zanima kreatore javnih politika, medije i javnost. Stoga se pitamo je li politička znanost u raskoraku sa svijetom, i ako jest, što se može s tim u vezi učiniti? ; This paper arises from the empirical evidence about trends, issues and perspectives in political science to be found in the International Political Science Association's (IPSA) Research Committee 33 book series entitled: The World of Political Science: Development of the Discipline and the papers presented at the 2008 Montreal Conference of the IPSA on New Theoretical and Regional Perspectives on International Political Science. One of the issues raised by this analysis of the discipline's strengths and weaknesses is the question of whether political science is relevant to the outside world and if not, why not? It is evident to the naked eye that in comparison with, say, economists (President Obama has three advisory councils), political science is of relatively little interest to policy-makers, the media and the public. We have to ask if political science is out of step with the world and, if so, what might be done about it?
BASE
Politička apatija je generalna nezainteresiranost i ravnodušnost građana prema politici, niska razina sudjelovanja u političkim aktivnostima i slab odaziv na izbore. Istraživanje provedeno na području pet slavonskih županija u Republici Hrvatskoj pokazalo je nisku razinu sudjelovanja u konvencionalnim i nekonvencionalnim političkim aktivnostima odnosno visoku razinu političke apatije. Istraživanje je provedeno 2017. godine, metodom osobnog ispitivanja na uzorku od ukupno 662 ispitanika. Rezultati analize razlika (ANOVA-e i T-testa) pokazali su kako veću tendenciju sudjelovanja u konvencionalnim i nekonvencionalnim političkim aktivnostima imaju muškarci te ispitanici s iznadprosječnim primanjima, a u slučaju nekonvencionalnih političkih aktivnosti veću tendenciju sudjelovanja iskazali su i više obrazovani ispitanici u odnosu na niže obrazovane. Provedenom klasteranalizom opisani su pojedini segmenti birača prema razini njihovog sudjelovanja u političkim aktivnostima, a rezultati su ukazali kako više od polovice ispitanika (51,2 %) pripada segmentu apatičnih građana. Ovaj segment najvećim dijelom čine žene i ispitanici s ispodprosječnim prihodima, a odlikuju ih visoke stope političkog cinizma, izrazito niske stope interesa za politiku i percipiranog znanja o politici. Rezultati ovog istraživanja doprinose teoriji i praksi političkog marketinga u Republici Hrvatskoj jer utvrđivanjem razine političke apatije te karakteristika određenih ciljnih skupina, političke stranke mogu odrediti smjer i načine djelovanja na određenu ciljnu skupinu u cilju povećanja broja svojih birača, ali i smanjenja političke apatije kao društvenog problema. Najveće ograničenje istraživanja odnosi se na nereprezentativan uzorak s obzirom na to da je istraživanje provedeno u samo jednoj regiji Republike Hrvatske. Za dobivanje cjelovite slike i utvrđivanje eventualnih regionalnih razlika istraživanje bi trebalo provesti na području cijele Republike Hrvatske. Buduća bi se istraživanja također trebala fokusirati na detaljnu analizu utjecajnih čimbenika političke apatije. Testiranjem jačine i smjera pojedinih utjecajnih čimbenika na političku apatiju dobila bi se korisna saznanja kako na te čimbenike djelovati s ciljem reduciranja političke apatije. ; Political apathy represents the general disinterest and indifference of citizens towards politics, low levels of participation in political activities, and low turnout. The research conducted in the five Slavonian counties in the Republic of Croatia showed a low level of participation in conventional and unconventional political activities, i.e. a high level of political apathy. The research was conducted in 2017, using an in-person survey method on a sample of 662 respondents. The results of the analysis of differences (ANOVA and T-test) showed that men and respondents with above-average income have a greater tendency to participate in both conventional and unconventional political activities. When it comes to unconventional political activities, a higher tendency to participate was expressed by higher educated respondents as opposed to lower educated citizens. Cluster analysis has described some segments of the voters according to their degree of involvement in political activity, and the results indicated that more than half of the respondents (51.2%) belong to the segment of apathetic citizens. This segment mainly consists of women and respondents with under average income, characterized by high rates of political cynicism, low levels of interest in politics and perceived knowledge of politics. The results of this research contribute to the theory and practice of political marketing in the Republic of Croatia. By determining the level of political apathy and the characteristics of specific target groups, political parties can determine the direction and ways of acting on a particular target group in order to increase the number of voters and to reduce political apathy as a social problem. The most significant limitation of the research is the non-representative sample given that the survey was conducted in only one region of the Republic of Croatia. To obtain a complete picture and to identify possible regional differences, research should be carried out throughout the Republic of Croatia. Future research should also focus on a detailed analysis of influential factors of political apathy. By testing the strength and direction of some influential factors on political apathy, it would be useful to know how to influence those factors in order to reduce political apathy.
BASE
Autor se pita: što se događa s umjetnošću kad elite shvate vrijednost umjetnosti, umjetnika i kritičara za svoje potrebe, to jest potrebe onih koji određuju što je politički korektno, odnosno što doprinosi njihovim političkim, društvenim i novčanim interesima. Pri tome je autor beskompromisan, ne štedi niti naručitelje, niti umjetnike, niti kritičare, niti publiku, niti struku povijesti umjetnosti, pa niti nespretne i ignorantske birokrate EU. No ta kritička oštrina koja je u potpunosti opravdana, iznesena je na maštovit i duhovit način, kao analiza i dobrodošla kritika ljudske gluposti, hipokrizije i taštine uopće. Autor zaključuje da je usprkos svih pritisaka i povijesnih vrludanja umjetnost kao otjelotvorenje duha najbolje što imamo, uz kreativnu znanost i ljubav, te prepoznaje vrlo maštovit, no ustvari i vrlo uvjerljiv i logičan vid umjetničkog stvaranja u kojem svako biće može biti (odnosno podsvjesno i jest) umjetnik-stvaratelj i umjetnik doživljavanja.
BASE