Suchergebnisse

Javne su politike, kao višedimenzionalan i izrazito kompleksan fenomen, nužno multidisciplinaran predmet istraživanja. Cilj je rada istražiti što je specifično politološko znanje o javnim politikama, odnosno koji je jedinstveni doprinos politologa izučavanju i upravljanju javnim politikama u svrhe profiliranja te mlade politološke discipline u Jugoistočnoj Europi. Rad je nastao kao rezultat pregleda temeljnih udžbenika javnih politika u svijetu i regiji, te literature o metodologiji i pristupima istraživanju u društvenim znanostima i politologiji. Kreće se od određivanja što su javne politike i što je politički aspekt javnih politika. Propituju se pristupi istraživanju javnih politika (policy studije). Zatim se identificiraju vrste profesionalne uporabe tih istraživanja (policy analize). Ključna je pretpostavka kako je politologija prvenstveno kompetentna za analizu aktera stvaranja politika. Osnovni je nalaz da temelj profesionalnog profiliranja politologa u javnim politikama, s obzirom da jedini rabe istraživačku perspektivu usmjerenu na aktere, reprezentativnost i legitimnost stvaranja politika, može biti jedan oblik participatorne policy analize. ; Public policies, as a multi-dimensional and highly complex phenomenon, necessarily make a multidisciplinary research subject. The aim of this paper is to examine what is specific political science knowledge about public policy, and what is the unique contribution of political scientists to policy research and governance to enhance consolidating this young discipline in Southeastern Europe. This paper is a result of a review of policy textbooks in Southeastern Europe and worldwide, and literature on approaches and methodologies in social sciences and political science. It starts with determining public polices and their political aspect. Then it explores approaches of policy studies. Finally, it identifies types of professional policy research or policy analysis. The key assumption is that political science is primarily competent to analyze policy actors. The main finding of the paper is that the basis of political scientist professionalization in policy research, given that they are best in actor-centered research, and issues of representativeness and legitimacy of policy-making, can be a form of participatory policy analysis.

U radu se iznose rezultati provedene analize sadržaja izbornih programa političkih stranaka u Hrvatskoj, uz kratko uvodno objašnjenje kako je došlo do slobodnih demokratskih izbora i tko je sve sudjelovao u njima. Provedena analiza ukazuje na sadržaj ponuđenih političkih ideja, te opis morfologije tržišta političkih ideja uspostavljenih kroz predizbornu kampanju. Analiza obuhvaća programe 34 stranke i u njima prali 17. tematskih cjelina. Analizom je utvrđeno da su sličnosti u programima stranaka daleko prisutnije od razlika. Međutim, bitne razlike se pojavljuju na ključnim temama. Tako se razlike mogu pratiti na temi federacija - konfederacija, Monocentrični - policentrični razvoj Hrvatske, Jačanje nacionalnog identiteta kulture - Pluralizam nacionalnih kultura i odnos prema materinstvu i abortusu. Analizom je, takođe, utvrđeno da su najčešće teme predizbornih programa bile: Pravna država (91,2 %) i poduzetništvo i privreda (70,6 %). Uzrok lome, po mišljenju autora, treba svakako tražiti u napuštanju jedno si ranačnih monopola, kao i posvemašnjoj ekonomskoj krizi privređivanja u Hrvatskoj. ; In this paper the results of a content analysis of political parties' election programmes in Croatia are presented, preceded by a short introduction referring to the occurrence of free democratic elections and all their participants. Outlined in the analysis is the substance of the political ideas offered and also the description of the morphology of the political ideas' market established in the election campaign. The analysis consists of 34 party programmes from which 17 topics have been selected for study. The results indicate many more similarities than differences among the party programmes. However, the major differences appear where the key topics are concerned, which enables their observation through the following oppositions: federation - confederation, monocentric - polycentric development of Croatia, promotion of national cultural identity - pluralism of national cultures and finally, differing attitudes towards motherhood and abortion. The most frequent topics appearing in election programmes, according to the results of the analysis are: the civil state (91,2%) and enterprising and economy (70,6%). It is the opinion of the authors that this arises from the abandonment of the one-party monopoly as well as from the overall economic crisis in Croatia.

Political Geography is the leading journal for political geography and research on spatial dimensions of politics. Themes in the journal also include quantitative methodologies and spatial analyses based on GIS. ; Political Geography je vodeći časopis za političku geografiju i istraživanja o prostornim dimenzijama politike. Među temama koje se u časopisu objavljuju navedene su i kvantitativne metodologije i prostorne analize temeljene na GIS-u.

There are varied institutional forms (formal and informal) in which electoral (political) subjects take part in elections. Elections for assemblies show that the actions of such subjects are differently motivated, and also that their approach during conflict or cooperation in the realization of their wishes is different. Thus conflict situations, »election scandals«, occur sporadically. Such conflicts are an expression and a result of contradictory desires and actions of the participants. The significance and effect of an electoral conflict is conditioned and determined by the (political) significance of the elections themselves, not only in the sense that they are formally one of the basic constitutive elements of the political system, but first and foremost because they are the form in which citizens are active in politics. Following the procedure in election the author has tried to reveal the basic actors in electoral conflicts, the content of their conflict and the form it takes. In the author's opinion it is wrong to pass an a priori judgement of the character and value of electoral »cases« (negative judgements have usually been passed), the foundation of the conflict and the character and orientation of the persons involved, who do not seek for affirmation of their political value in the strength of arguments and objective achievement. We can understand and solve the ambivalent character of such conflicts, and the political behavior of their participants, only after studying the case. There will be a smaller number of »cases« and electoral conflicts, and they will be less complicated, the more consistently we free ourselves from varied formal-legal and political restraints, and the more society takes on the characteristics of self-managing and democratic socialism. Conflicts of this type are not the result of democracy. They are the result of its insufficient development or presence, thus making it subject to misunderstanding, searching and abuse.

Kako primjereno politologijski istražiti, prikazati i vrednovati povijest i sadašnje stanje politologije u Hrvatskoj? Tekst se fokusira na pomno razmatranje predmeta znanosti o politici – što je politika? – kao pretpostavke znanstveno primjerenog odgovora na dvojbu o stručnoj profilaciji studija i polaznika studija-politologa. A u tom sklopu, na smisao određenja politologije kao "znanosti o općenitosti" i politologa kao "stručnjaka za općenitost". Objašnjava se smisao, teorijski i kontekstualni, tih određenja (Prpić, 1969), vrednuju njegove pretpostavke, domašaji i ograničenja. Dramatična, teorijska i praktična, dvojba s kojom nas je Prpić suočio neprevladiva je u povijesnom kontekstu demokratske države, s obzirom na svojstvenu joj epohalnu ambivalenciju. Pri čemu se pokazuje nesuvislost dileme između množine i jednine: politička znanost u singularu sluškinja je političke moći, a političke znanosti tek metaznanstvena humanistička kritika postojećeg svijeta, što znači da znanost o politici ne valja ni u singularu ni u pluralu. Kada je znanstvena i stručna, tada je opasna po političku slobodu, kada je pak humanistička i ne-stručna tada je nemoćna i suvišna. Politolog je pak ili "stručnjak za posebnost", etički i vrijednosno neutralni sluga političke moći, ili pak pretenciozni misionar. Izlaz iz začaranog kruga: znanost o politici, u plodnoj i nezamjenjivoj dvojini metodički osloniti na novo načelo konstitucije zajednice, koje je imanentna kritika i prevladavanje moderne demokratske države i građanskog društva. Time se osnažuje i shvaćanje političke znanosti kao "znanosti o općenitosti". Znanost o općenitosti kao znanost o političkome tvori se u autonomiji (ali i komplementarnosti) spram znanosti o "općosti" (filozofije, etike i prava) i spram znanosti o posebnosti (posebnih sektora političkoga i društvenog bitka). Općenito je zbiljsko samo u odnosu spram općega, kao oposebljenje općega, i u odnosu spram posebnoga, kao poopćavanje posebnoga. Čime se suzbija opasnost od prividne općenitosti, kao bahate pretenzije ...

Članak propituje doprinos hrvatske politologije razvoju demokracije u Hrvatskoj. Fokus analize je pojam kulture o kojem autor govori u pet koraka. U prvom koraku je određena u modernom ključu, u drugom kao različita od prirode, a u trećemu kao različita od društva. U četvrtom se unutar politike razlikuje politička kultura od političke ekonomije i političkih ustanova, no u petom se pokazuje da je kultura nosivi dio politike i kao politics i kao policy i kao polity. Na temelju tih odredaba pokazuje se da je matica hrvatske politologije zaokupljena pretežito i u sve većoj mjeri izučavanjem upravo predmeta koji na prvi pogled pripadaju politici kao kulturi, i to u užem smislu političke kulture, te da se ona sama reproducira kao politička kultura. ; The article discusses the contribution of Croatian political science to the development of democracy in Croatia. The focus of the analysis is the concept of culture which author talks about in five steps. In the first step it is understood in the modern key, in the second step as different for nature and in the third as different from society. In the fourth step author differentiates political culture from political economy and political institutions, but in the fifth part there is an attempt to show culture as a fundamental part of politics, policy and polity. On the basis of these insights author shows that the matrix of Croatian political science is more and more devoted to scientific investigation of politics as culture as both study of political culture and as a source of development as politics as culture.

Autori u radu istražuju fenomen političkoga vodstva kao jednoga od segmenata šireg koncepta društvenog vodstva. Ukazuju na više definicija potvrđujući činjenicu da se vodstvo danas u suvremenoj literaturi različito definira. Za dublje razumijevanje teme ukazuje se na osnovne elemente i aktivnosti (posao) vodstva. Razumijevanje političkoga vodstva znači i razumijevanje utjecaja političke kulture. Ukazano je na ključnu razliku između vodstva i upravljanja kao i specifičnosti predsjedničkoga vodstva. Političko vodstvo u užemu kontekstu uvijek se razmatra preko izvora autoriteta i moći, te etike vodstva. Ovaj rad time daje osnove teorijskoga pristupa proučavanja političkog liderstva. ; The authors research the phenomenon of political leadership as one of the segments of the broader concept of social leadership. It is pointed to several definitions, confirming the fact that leadership is defined differently in contemporary literature today. For a deeper understanding of the topic, the basic elements and activities (work) of leadership are outlined. Understanding political leadership also means understanding the impact of political culture. The key difference between leadership and management, as well as the specifics of presidential leadership, is pointed out. In a narrow context, political leadership is always analysed through sources of authority and power, and ethics of leadership. This paper provides the basis for a theoretical approach to the study of political leadership.